7. Projekt tolerancije




Čarobna jabuka

LIKOVI:
Nona Fuma: ( Odjevena u istarsku narodnu nošnju. Prodaje jabuke na tržnici.)
Marija: ( Istranka, djevojčica.)
Lili: ( Djevojčica Eskimka. )
Blizanci: Francesco i Tiziano ( Talijani, školarci. )
Jabuka
Pino : ( Mladoženja u istarskoj nošnji.)
Bella: ( Mlada u modernoj vjenčanici. )

Mjesto radnje: Tržnica , Sjeverni pol, Venecija i istarsko selo.

Platno/ kulisa: Zemaljska kugla okružena jabukama kao satelitima. Na Zemlji se ističe Istra.

Nona Fuma: ( Viče nekoliko puta. ) Uzmite lipe crvene jabuke!

Marija: ( Šeće i pjevuši neku istarsku melodiju.)

Nona Fuma: Jabuke ! Najliplje, domaće jabuke ! Dojdite, provajte, kako su guštožne !

Marija:Dobar dan nona. Niman šoldi. Ma ko moren dobiti jenu jabuku za niš. Veselo ću je provati.

Nona Fuma: Ala šu, levaj si jenu dite drago.

Marija: Fala van.( Zagrize jabuku i odloži je na kulisu.) Mnnn, kako je fina. ( Iznenada nestane, polako nestane i kulisa tržnice.) /To su kartoni koji se zakače za glavni držač kulisa./

( Pojavi se kulisa Sjevernog pola, leda, iglu, pingvin i tu je djevojčica Lili odjevena u eskimsko odijelo. Ona isto pjevuši neku melodiju. Iznenada u skoku pojavljuje se Marija. )

( Djevojčice uskliknu iznenađeno.)

Marija: Ka di san to ja ? ( Osvrće se oko sebe. )

Lili: Who are you ? Where are you from ?

Marija: Ja san Marija. Dolazin iz Istre. Iz Hrvacke.

Lili: And where is ( Tvrdo izgovara.) Hrvatska ?

Marija: U Evropi.

Lili: And what is Istra ?

Marija: To je moj zavičaj. To je najveći i najliplji poluotok u Hrvackoj.

Lili: How did you get here ?

Marija: Nona Fuma mi je dala jenu jabuku. Zagrizla san i eko me tote. ( Trese se.) Brrrrr, jako mi je ledeno!

Lili: Let´s warm up. Let play.
( Djevojčice trčakaju i poskakuju.) ( Lili ugleda jabuku koja je negdje sa strane. )

Lili: What a nice apple. Can I try it ? ( Lili zagrize i obje nestanu. Stvore se u Italiji – Venecija .)

Francesco : Buon giorno. Chi siete voi ?

Lili: Hello. I am Lili, I come from the North Pole.

Marija: Ja san Marija. Vaša suseda. Dolazin iz Istre.

Lili: ( Obilazi oko dječaka i proučava ih. ): But you are completely same.

Francesco: No, non lo siamo. Io sono piu grande di lui.

Marija: Koliko si stariji od Tiziana ?

Francesco: Un minuto.

Tiziano: A me piace il gelato.

Francesco: A me invece no!

Marija: Dobro, dobro. Isti ste i različiti.

Tiziano: Come siete venuti qui ?

Marija: Zagrizle smo jabuku.

Francesco: Quale mela?

Marija: Čarobnu.

Marija: Mi sad gremo. Hojte s nami.

Tiziano : No. Noi dobbiamo andare a scuola.

Francesco: Ciao. Ci vediamo.

Svi u glas: Ćao ! Ćao! Good by. ( Tiziano i Francesko odlaze.)

Marija: Ćemo još jedan put zagristi?

Lili: Yes.
( Zagrizu jabuku i stvore se u Istri na selu u svatovima. Kulisa: Boškarin vuče kola. Kažun u pozadini. Svati skupna slika u nošnji. Mladenci plešu. Lagana muzička kulisa, čuje se balun. )

Lili: Where are we now ?

Marija: Poli mene u Istri. Homo bliže da vidimo svate.

(Djevojčice se sakriju iza kažuna.)

(Svati se vesele, smiju, plešu. To traje nekoliko trenutaka.)

Lili: It is so merry here.

Marija: Vajka je veselo kad su svati.

Lili: What is that ?( Okrene se prema kolima i boškarinu.)

Marija: To ti je istarsko govedo. Mi ga zovemo boškarin. Još hi je jako malo ustalo. Sad su zaštićeni da hi nebimo zavajk zgubili.

Lili: And what is this music ?

Marija: To su naši domaći inštumenti. Sopile. Vajk kad je nika fešta sopci sope , ljudi kantaju i plešu naš narodni ples balun.

Lili: I want to dance.

Marija: Gremo tamo di su svati.

Marija i Lili: Dobar dan. Good afternoon.

Pino i Bella:Dobar dan.

Marija: Ja san Marija. S namon san dopeljala moju preteljicu. Nju intereša balun. Moremo li s vami malo zaplesati?

Bella: Tko vas je zvao ? Što je sad to ?

Pino: Ma ča ti je Bella. Pušti dicu da s nami plešu.

Bella: ( Ljutito. )Ali one nisu pozvane. To su moji svatovi i ja odlučujem tko će na njima biti. ( Pogrdno. )I što ova Eskimka radi ovdje ?
( Lili se sakrije iza kažuna.)

Pino: Bella, ča si zabila da i ti nisi odovuda, pa te svejeno volim i ja i svi ovi ljudi.

Bella: ( Mumljajući ode dalje od mladoženjei sjedne na kola.. )

Pino: I to su mi svati ? Ča da delan sad ?

Marija: ( Obraća se Pinu. ) Ja iman čarobnu jabuku. Ona nas je vamo dovela . Forši bi mogla pomoći Belli. ( Da jabuku mladoženji i tiho se uputi k Lili.)

Pino: ( Ode kod Belle. Tužno joj se obrati. ) Bella. Eko ti jabuka. Nu provaj je.

Bella: ( Zagrize.): Mnnn. Što je ukusna. ( Umiljato.) Pino, znaš da te volim.

Pino: Znan draga i ja tebe, puno, puno.

Bella: A gdje su one djevojčice ? Pozovi ih k nama da se vesele.

Pino: Marija! Lili ! Dojdite na feštu !

( Djevojčice iskaču , počinje muzika, sve lutke plešu uz istarsku glazbu. Sve se polako stišava, lutke polako nestaju, a na scenu izlazi Nona Fuma i jabuka. Obje izlaze ispred kulise. Glumica koja glumi nonu u istarskoj je narodnoj nošnji, a u ruci drži svoju lutku. Djevojčica koja glumi jabuku drži u ruci lutku jabuku. )

Nona Fuma: U ovom ratu koji je pasa, čuda je famej ruvinano, jušto zbog netolerancije. A dica tribaju i mater i oca.
Bez ljubavi prema svim ljudima svita, nima ni tolerancije! I svi ratovi počeli su jušto radi tega jer u ljudima nima ljubavi. Virujte meni. Ja znan ča predikan.

Jabuka: ( Glasno i razgovjetno, naglašavajući svaku riječ. ) Probajte me, sočna san, slatka, zdrava i nikome ne mogu naškoditi. Ne bojte se ! Donosim samo dobro. Moja čarolija nije ništa drugo nego ljubav. Spajam ljude. Hranite se mnome! Ljubav može donijeti samo dobro.

A sad idem tako gdje me najviše trebaju. ( Nona i jabuka odlaze i pozdravljau : Ćao ! Goodbye! Doviđenja ! Arrivederci ! Dovidjenja ! Do viduvanje ! Na svidanje ! Sayonara ! Vizontlataršoo ! Auf Wiedersehen ! + albanski … … …

( Svi učesnici sa svojim lutkama izlaze na pozornicu po zasluženi pljesak. )

Nona Fuma: Izabela B. (majka)
Marija: Marija G. (majka)
Bella: Jasna A.-F. (majka)
Lilli: Natalija V. ( majka )
Jabuka: Dea T.
Francesco: Karlo I.
Tiziano: Ivan B. Z.
Pino: Mate G.

Ana P. – šaptač
Iva B. – zvučna kulisa
Kristian K. – zamjena kulisa

Prema okosnici dva igrokaza koja su načinila djeca 4.r., preuredila i dopunila učiteljica uz pomoć roditelja 4. A.



Marija

U poslijeratno vrijeme jedna istarska škola pokrenula je projekt tolerancije.

U projekt su se uključile mnoge škole iz Istre i BiH-e. Zamišljen je i ostvaren kao rad pod zadanom temom koja se na susretima prezentira u obliku igrokaza, plakata, recitacija i recitala, pjesama, plesova… s ciljem da se prikaže ljepota u različitosti i uvažavanje i poštivanje iste.

I naša je škola dvije godine sudjelovala u projektu.

Najprije je projektu zeleno svjetlo dalo Ministarstvo, a zatim roditelji čija su djeca u projektu sudjelovala.

U projektu su sudjelovala djeca različitih nacionalnosti, a poželjno je bilo i da se roditelji uključe u rad.

Zadatak je bio načiniti igrokaz, naučiti ga glumiti i prezentirati na susretima. Igrokazom je trebalo prikazati različitosti ( svoju kulturu ) u međusobnoj toleranciji.



nona Fuma


Rad je tekao ovako:

1. Roditelji i djeca upoznati s projektom. Prijavili su se roditelji koji su bili voljni svoju djecu poslati u goste i primiti goste iz Sarajeva.

2. Stvarali smo priču. Jedna je djevojčica izmislila priču o čarobnoj jabuci koja nas preobrati da kad je zagrizemo pa postanemo bolji, tolerantniji.

3. Od priče, djeca su u grupama stvarala igrokaz.

4. Ja sam od 2 igrokaza načinila jedan, roditelji su dodali svoje misli koje na kraju izgovara nona Fuma.

5. Roditelji su pomogli pri prevođenju na čakavštinu, engleski i talijanski jezik.

6. Zajednička radionica roditelja i djece na kojoj su se izrađivale lutke i kulise.

7. Podjela uloga djeci i roditeljima, te vježbanje, vježbanje, vježbanje…

8. Prezentacija projekta u više škola u Istri, dječjem domu u Puli i Sarajevu.



Pino i Bella

Puno je sati utrošeno u taj projekt. Van nastave u poslijepodnevnim satima radilo se, vježbalo i smijalo. Na prvo krštenje, prvoj probi u školi, veliku tremu imale su mame koje glume. Znala sam da ih moram ohrabriti i opustiti. Iako nije baš poželjno u školu donositi alkohol, ja sam donijela mali pelinkovac, pa smo ga skrivećki gucnuli. Smijeh se zaorio učionicom i igra je počela.

Svi susreti bili su puni pozitivne energije. Istrani su se pokazali dobrim domaćinima, a Sarajlije da ne govorim.

Velika pomoć bili su mi roditelji koji su prihvatili razmjenu učenika; bili su glumci, domaćini i gosti. Škola je osigurala sav potreban materijal i ravnatelj nas je pratio na svim nastupima. Djeca su se veselila druženjima i predstavama.
Sva djeca u školi sudjelovala su pri prikupljanju školskog materijala koji smo poklonili djeci u domovima. Mirna Rovinj dala je donaciju za Sarajlije.



Eskimka Lilli


A sad moram reći i sljedeće jer bi inače pukla.

Moram napomenuti da svaki projekt koji se provodi u školi zaslužuje i nagradu za voditelje projekta. Za taj dodatni rad i stres treba postojati nekakva novčana nagrada od strane Ministarstva. Moje mišljenje.

Projektna nastava sa HNOS-om ušla je na mala vrata. I nestankom HNOS-a ona je opstala. U projekte ulaze učitelji po vlastitoj želji, a neki i preko svoje volje. Do sada nisam čula da je netko od učitelja za taj dodatni zahtjevni rad dobio novčanu nagradu kao stimulans za dalje. Ja imam satisfakciju što je projekt bio uspješan, lijepe uspomene na druženja i trošak za pelinkovac (ha,ha).



Tiziano i Fencesco

Moj je prijedlog da svaki ravnatelj prijavi Ministarstvu projekte svoje škole, a na kraju izviješćem o ostvarivanju projekta svaki učesnik bude nagrađen, pri čemu mislim samo na one koji ga i odrade, a ne one koji statiraju. A tko će odlučivati o tome tko koliko zaslužuje to je već veliki problem. Možda ravnatelji, oni znaju najbolje.

Moram napomenuti da Ministarstvo financijski podržava određene projekte, ali taj novac služi samo za potrebe projekta: materijale, putovanja i sl.

Trebalo bi također uvesti kategorizaciju projekata, jer postoje projektine, projekti i projektići.

U nadi da će jednom zaživjeti moja ideja, srdačan pozdrav od Mele.


P.S. Pod Ministarstvom mislim na MZOS Republike Hrvatske.

29.07.2015. u 17:08 | 9 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Lipanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (3)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (10)
Srpanj 2015 (5)
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Crtice iz školskog života viđene očima učitelja i učenika.
Samohvala koja će nekima smetati pa me možete kuditi.

Linkovi

Obožavam svoj posao zato mu posvećujem ovaj blog.

Nastava ne mora i ne smije biti dosadno i prezahtijevno prenošenje poruka, informacija iz raznih izvora, a nažalost ponajčešće iz glave učitelja u glavu učenika. Osvježenja kojima učitelj razbija monotoniju čine doživljaj škole lijepim i poželjnim. Nitko nama učiteljima neće zamjeriti ako u svoj posao unesemo malo razbibrige, neobičnosti, rukotvorina, zabave i igre. Dapače. Takvi oblici nastave su poželjni jer opuštaju i odnose stres.

Stoga drage mlade kolegice i kolege, opustite se i osluškujte svoju djecu. Ispunite svoj razred veseljem i smijehom jer će jednog dana eho njihovih glasova postati i vaša sreća. Provodimo s tom dječicom velik dio njihova života, oblikujemo ih i fizički i mentalno i naša odgovornost je velika. Iako važim za vrlo strogu učiteljicu, pravila se znaju i poštuju, važim i za "puknutu" i cool ili zakon učiteljicu ( riječi djece).

Nije oduvijek bilo tako. Djeca su me načinila takvom. Kao što ja klešem njih, tako su oni oblikovali mene. Nisu dozvolili da nestane dijete u meni i zato im veliko hvala.

Pišem ovaj blog da podijelim svoja iskustva i da dam krila mladim snagama, da znaju da smo mi učiteljice i učitelji kreatori svojega sata i sretnog dječjeg djetinjstva.

HJ
Rasprava
Stvaranje sastavka
Prvo pisano stvaranje

LK
Rad u paru
Kiparska škola - Montraker
Maske
Dizajn - Narukvice i broševi
Dizajn - Sandale



GK

MAT
Tri metra

PID

TZK

SR
Moj hobi

LIKOVNA GRUPA
Pokloni za Dan žena
Maske
Snjgović - čestitka

GOO
Sudjelovanje u odlukama
Rasprava
Projekt "Najbolji navijači"
Šikaniranje
Ekološki odgoj - Izrada kamenjara
Ekološki odgoj - Recikliranje
Manipulacija
Odgoj za humanost
Uzgoj lavande i ružmarina

ZO
Projekt "Srdela"


INTEGRIRANI NASTAVNI DAN
Za najboljeg tatu
Dan životinja
Dan laganja

TERENSKA NASTAVA
Terenska nastva - Pazin
Kiparska škola - Vrsar

IZLETI
Dvodnevni izlet 4. razreda

PROJEKTI
Projekt tolerancije - Kako je biti drugačiji
Projekt "Srdela"
Projekt "Najbolji navijači"
Projekt "Narodna baština zavičaja" - Usmena narodna predaja
Projekt "Narodna baština zavičaja" - Običaji pred Božić
Projekt "Narodna baština zavičaja" - Štrige, štriguni, vukodlaci i babaroge
Projekt "Nardona baština zavičaja" - Izrada suvenira kažuna
Knjiga - Narodna baština zavičaja
IGRE
Igra vjenčanja

SURADNJA S RODITELJIMA
Suradnja s roditeljima

POSEBNI DANI
Dani koji se pamte - Dan ludih frizura

OSTALO
Pametna ploča u nastvi
Kako od Wordovog dokumenta napraviti sliku
Oproštaj s jednom generacijom
Školska vrata u blagdanskom ruhu
Intelektualno vlasništvo na Internetu
Proceduralna pogreška

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se