six degrees

nedjelja, 19.08.2007.

...

i'm a figure of forgotten speech
i'm out of reach
- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 18.08.2007.

Čovjek s Mjesecom u očima

Nije izgledao tako staro... Bio je već neko vrijeme naslonjen na šank nečega što smo zvali kafićem, ali zapravo je to bila rupa na dnu onoga što se naziva ugostiteljskim objektom. Naručio je još jedno piće. Mislim da je to bila rakija. Da, bila je rakija. Dvadeset i neka, ako se dobro sjećam. Da, dobro se sjećam. Naručio je dvadeset i neku rakiju i kao i ostalih dvadeset i nešto prije, popio ju u jednom gutljaju, a zatim napravio nekakvu čudnu izobličenu facu ogorčenosti koja mu je prošla kroz grlo... Bio je tamo svaki dan. Svi smo ga već znali, ali nismo ga znali... barem ne zapravo... uvijek je šutio. Nije bio jedan od onih galamdžija. Ne, bio je jedan od onih šutljivaca... Bio je u ratu. Ne sjećam se kojem. Bilo je to prije mog vremena. Davno prije mog vremena. Možda je to bio i prvi rat... ne znam... mislim da je bio prvi rat. Nije govorio o tome... to je bila lokalna legenda... uvijek je šutio. Da. Stalno je šutio. Uvijek je naručivao neke tužne stare pjesme. On je bio jedini koji ih je znao, a mi smo ostali samo šutjeli oko njega... Nije se zapravo imalo što za reći... Rijetko je koga gledao... da, vrlo rijetko... Jednom me pogledao. Neću to zaboraviti. Neću nikad. Imao je hladne oči. Bile su prazne. Bile su sive. I bile su prazne. Kao da me nije ni vidio. Nije bio slijep. Dakleko od toga. Prošli su me trnci. Gledao me. Bilo mi je hladno. Strašno hladno... Nisam maknuo pogled. Vidio sam. Sve sam vidio. I vidio sam ga... vidio sam Mjesec u njegovim očima. Prošli su me trnci.. Bilo mi je hladno. Otišao je... Nisam ga nikad zaboravio... neću nikad...


"... nemate vi pojma, braćo draga. ne znaš ti šta znači ubiti grad, ne znaš ti bauke kaljavih rovova... ne znaš ti šta znači spavati sad. kad sklopim oši ništa osim tih krovova..."

- 18:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.08.2007.

letter

Dragi Jone,
Zima dolazi. Nismo se čuli već skoro godinu dana i pomalo me strah pisati ti ovo pismo jer ne znam hoće li doći do tebe ili što je gore da će doći, ali ga ti nećeš moći primiti. Već davno nisam čula nikakve novosti sa Zida i to me pomalo plaši. Nakon svih bitaka i smrti koje je ovaj rat posijao, samo se vrane vesele. Ne znam kako je tebi na Zidu, mogu samo zamisliti, ali ovdje je situacija strašna. Sve je više beskućnika i siromaha koji dolaze u Kraljev grudobran kako bi od kralja koji još nije ni svjestan svojeg postojanja, dobili neku zadovoljštinu, ali to sve rješava kraljica Cersei na sebi svojstven, oduran način. Iako mislim da je i ona počela uviđati da je bolje dati puku što želi nego boriti se protiv tisuća njih samo sa svojih četrdesetak zlatnih plašteva. Po dvoru ide glas i da se kraljica i njezin brat blizanac više ne vole kao prije, a on je sada kapetan kraljevske straže.
Dragi brate, moram ti reći da mi nedostaješ, a posebno vrijeme kada smo u vrtu Oštrozimlja zajedno s našim ocem vježbali mačevanje. Sjećam se da si bio za mrvu bolji od našeg najstarijeg brata, a ja sam vam se samo mogla diviti. Znam da ste svi mislili da mač nije za ženu, ali vjeruj mi, morala sam to naučiti. Bodež koji si mi dao, iako nije mač, više mi je puta spasio život, puno ti hvala na tome. Nadam se da ću ti uskoro moći na tome zahvaliti i u lice.
Moram te sada pitati kako si? Ne znam jesi li čuo, ali vjerojatno jesi, bilo je to još prije početka rata, da su nam ubili oca. Vidjela sam to... ulaz u Veliku septu još mi uvijek izmami suze i zaustavi dah kada se sjetim kako je stajao tamo bespomoćan i sam, a ja nisam ništa mogla učiniti. Naša je sestra morala tamo stajati uz svog budućeg muža. Moram ti priznati da ju nisam mogla smisliti, a i sad mi je to teško. Samo je sjedila tamo i dopustila da se to dogodi. Ja to ne mogu više trpjeti, bez obzira na to što nam je sestra.
Sa sljedećim punim mjesecom planiram pobjeći iz grada. Znam da će biti teško, ali ja ovdje više ne mogu biti. Ne znam kako će se sve odvijati, ali nadam se da ćeš po ovom vjernom slugi dobiti moje pismo i čekati me, jer, brate, kad pobjegnem, dolazim k tebi i nadam se da ćemo se naći. Ne znam hoćemo li moći nešto učiniti protiv svog ovog zla koje se nadvilo nad našim kraljevstvima, posebno sada kada zima dolazi, a s njom i vijesti o povratku zmajeva, ali znam da ću se osjećati puno sigurnije uz tebe. Molim te, čekaj me!
Zima dolazi!
S.

- 23:18 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.