imalo bi smisla kad bi imalo smisla

utorak, 08.02.2011.

SINOD SPC - BOG NA ZEMLJI

Postupci bivšeg episkopa raško–prizrenskog Artemija (Marko Radosavljević) nikada mi nisu bili sasvim po volji. Ali, mislio sam, ako je Bogu po volji, meni je svejedno, čak i ako Boga nema. Ali, Sinodu SPC nije. Sinod je žedan moći, koju stiče vezujući episkope za sebe, Sinod nije od ovoga sveta.

Sinod SPC je iznad Boga.



Sinod je protiv čitavog pravoslavnog sveta. Protiv nepravoslavnog takođe. Sinod je čak i protiv sebe, ali o tome se ćuti. Nema manje zajednice koja je raznorodnija i razuđenija i razjedena iznutra više od Sinoda.

Ako Boga nema, nema ni Crkve. Ali pravićemo se kao da je sve u najboljem redu.

Ukratko, kada se bira episkop Sveti duh silazi na kandidata. Kada ga Sinod raščinjuje i šalje u penziju, kada mu oduzima činove, kada ga ponižava, niko ne pominje ni božju promisao, ni Sveti duh; ništa sem raskola, sektašenja, jeresi.



Što bi Bogu - ne govorim o njegovoj pravednosti, superiornosti, milosrđu, praštanju, trlababalanštini - smetalo, ili bolje reći: zar mu ne bi godilo da mu se klanja i moli i neko ko nije episkop, što je Artemijeva molitva manje vredna kao monaha, ili kao mirjanina, od patrijarhove? Ima li koga s očuvanim mozgom u SInodu da se to upita? Dečaci pišu grafite po zidovima, neka vladike pročitaju jedan, ako im je promakao, evo, ispisujem ga: Nije greh voleti nekoga koga si mrzeo, greh je mrzeti nekoga koga si voleo. Zar ne obdelava svekoliko sveštenstvo i monaštvo, bratski, istu njivu. Vole li se ili mrze?

Ergo, Bog je po predanju Jedan, ali Crkva, odnosno Sinod je kapa nad svime. Uz pomoć politike. Uistinu, kada se hirotoniše patrijarh, onda crkvena vlast bira koga će pozvati da prisustvuje tome činu. U redu. Onda Crkva odabere Tadića, a Amfilohije radikale. Nemojte reći da u Crkvi deluju dve Crkve. Nemojte mi ništa reći: jasno je.

Kada klerikalna država - koja je navodno sekularna, ali to je farsa - a zapravo je crna teokratija, klerikalna je Srbija da više ne može biti, kada bi dakle ta Srbija birala predsednika države, iz SPC bi na ceremoniju bili pozvani svi: od crkvenjaka do patrijarha. Da se Vlada dodvori. A mediji potpiruju: narod veruje Crkvi i političarima, dakle upravo onima kojima ni sam Đavo ne veruje. Rekao bih ovde nešto, ali je nedolično.

Na kućne adrese pojedinih Srba u severnoj Kosovskoj Mitrovici stižu pisma u kojima ih parohijski sveštenici upozoravaju da ne podržavaju, kako se navodi, sektu raščinjenog vladike raško-prizrenskog Artemija. Dakle, sada je svaki seoski popa jednak Sinodu. Svi dele pravdu, a rečeno je: Ne sudite da vam se ne sudi. I još je rečeno: ja sam Bog tvoj i nemoj imati drugih bogova mimo mene! Sinoda tvog.

U pismu se navodi da sveštenici imaju obavezu da upoznaju vernike sa "duhovnom opasnošću koja proizlazi iz učešća na skupovima koje organizuju sledbenici raščinjenog vladike, a sada monaha Artemija". Da, strašne li pošasti. Ko ih je obavezao da se bave spletkarenjem. A kakve su to, molim, duhovne opasnosti?! Zar će 76.godišnji vladika da krene u boj za Crkvu i naruši temelje Sinoda, izmakne tron, podeli Srbe, izazove raskol?! Kako je to moguće ako je Sinod složan, ako su episkopi u ljubavi bratskoj, nezlobivi?

Zar se hriščanstvo nije podelilo u istoriji, najpre na pravoslavne i katolike, na grkokatolike i rimokatolike, pa onda idemo na protestante, pa... I ko je tu sada shizmatik? Ko kome sudi?

Dodaje se da je bivši episkop Artemije odlukom Sabora SPC u maju 2010. trajno razrešen upravljanja raško-prizrenskom eparhijom, zbog "niza utvrđenih i dokazanh crkveno-kanonskih prekršaja, da je pismeno prihvatio svoje razrešenje i otišao u penziju".

E, mogao bih, ovde, sada, ne časeći da navedem silna sagrešenja nekih vladika, jereja, s panagijom i bez nje, s crvenim pojasom i bez njega, pa nikom ništa. Srpsku Crkvu čine klanovi, ogrezla je u nemoralu, sreboroljublju, sodomiji, grehu svakojakom.

Ali, ako nema Boga, a sve mi se čini da je tako, onda nema ni greha. Kad bi imalo greha, onda bi mogao Bog da ga oprosti, ne Sinod, kao u slučaju bonvivana Filareta ili sladostrasnika Pahomija.

Dodaje se u pismu kojima popovi uznemiravaju građane da je Artemije četiri meseca kasnije "otkazao poslušnost Saboru, organizovao pokušaj zauzimanja eparhije raško-prizrenske služenjem liturgije u manastiru Duboki Potok što ga je vratilo u red monaha".

Sinod dakle javno kaže da je Artemije kažnjen vraćanjem "u red monaha". Jesu li monasi nedostojni u SPC? Nismo li, po učenju Crkve, u Bogu svi jednaki?!

Što Gospod ne posla svog izaslanika da spreči pošast? Zar je neophodno da patrijarh, episkopi i neki popovi po selima izdaju saopštenja za javnost. Koga to zanima?

"Naša Crkva nazvala je pokret oko monaha Artemija i sledbenika, raščinjenih sveštenomonaha, sektom koja je otpala od crkvene zajednice. Ovu sektu 'Artemijevaca' ne podržava nijedan kanonski episkop u Crkvi Pravoslavnoj", navodi se u pismu i dodaje da "njeni pripadnici ne mogu da služe ni u jednoj pravoslavnoj crkvi".

Pa, ako je Artemije shizmatik, onda neće ni služiti u pravoslavnoj crkvi. Ne ovakvoj kakvu Sinod predstavlja. Zašto onda Sinodu smeta Artemije: Bog je dao slobodu ljudima, valjda tu spadaju i sveštenici i monasi, podjednako patrijarh kao i iskušenik. Molim? Glasnije!

Pismu je pridodat spisak imena raščinjenih i razmonašenih klirika koji su lojalni Artemiju.

Zar SPC vlada i našim umovima? Nije nam dopušteno da verujemo jednima i ne verujemo drugima. Zar nam Bog nije dao slobodu? Ili tu slobodu daje samo Sinod?

Veliki Crkveni sud Srpske pravoslavne crkve vratio je u red laika 17 monaha lojalnih raščinjeom episkopu episkopu raško-prizrenskom Artemiju, objavljeno je na sajtu SPC.

Kako se navodi, oni su lišeni činova na sednici crkvenog suda u Beogradu. Kao što se vidi – crkveni sud samoupravlja. Treba se nadati inkviziciji, što su katolici imali u prošlosti, to će SPC imati u budućnosti. Ili, od ovog časa. Ostalo je još da Sinod štampa partijske knjižice.

Odluke Velikog crkvenog suda su konačne i izvršne. Treba pozvati doktora Giljotena da instalira svoju tehniku. Čas je. Da se Isus – kojim slučajem – javi Sinod bi ga raspeo.

Veliki crkveni sud je naveo da su od prvostepenog postupka kažnjeni monasi nasilno upali u više manastira u eparhiji raško-prizrenskoj, služili bogosluženje pod zabranom sveštenodejstva, sasluživali sa raščinjenim episkopom, podizali paralelni žrtvenik bez blagoslova nadležnog episkopa.

Dodaje se da kanoni za počinjene prekršaje nalažu isključenje iz crkvene zajednice, ali da je Veliki crkveni sud SPC ipak kažnjenima ostavio mogućnost da "pokajanjem zadobiju spasenje". Naravno, velikodušno im je dozvoljeno da primaju sveštenika i plaćaju mu za ono što i sami mogu da obave. Ljubav /bratska/ za ljubav, a vera za novac.



"Naravno da nisu prekršeni kanoni niti Ustav crkve jer bi u tom slučaju značilo da niko od 36 prisutnih episkopa na Saboru, na čelu sa patrijarhom Irinejem ne zna šta su pravila Crkve", rekao je vladika Teodosije komentarišući tvrdnje raščinjenog vladike da je odluka doneta protivno crkvenom ustavu i bez izlaska pred crkveni sud.

On je kazao da je u slučaju bivšeg vladike Artemija Sabor već bio u zasedanju i da je zato usvojen predlog patrijarha da se Sabor pretvori u crkveni sud. Zašto nije doneta odluka da Sabor bude Strašni sud. Da okončamo farsu.

Srpski patrijarh Irinej izjavio je novinama da je Sabor Srpske pravoslavne crkve jedino telo Crkve koje može da donese odluku o raščinjenju episkopa i da su bivšem vladiki Artemiju "presudili svi prisutni arhijereji na Saboru"

Ne postoji mogućnost apelacije jer je Sabor najviše telo Crkve. A Bog, gde je on?!

Da se još jednom vratim Artemiju, majstoru protiv sebe. Ponižen, bez dostojanstva, razočaran (ne može ni u crkvu da uđe da se moli jer ga ne pušta, pod pashom Sabora, monah koji se drži Sinoda kao dete majci za suknju), Artemije gubi kompas i pomoć traži gde i svi Srbi od pamtiveka: od pravoslavne sabraće Rusa. S one, eto, strane, sa koje Srbi, takođe od pamtiveka, pomoć nisu dobili. Jedino je, koliko se sećam, V.S.Karadžić iskamčio od ruskog cara ono što bismo danas podveli pod stavku "nacionalna penzija". Jednu je već u to vreme imao od knjaza Miloša.

Pokucao je nekad prpošni, sad već skrušeni Artemije, na dveri ruske ambasade u Beogradu. Ambasador Aleksandar Konuzin obavestio je patrijarha srpskog Irineja da je primio raščinjenog vladiku Artemija kao "nezvanog gosta" kojeg nije mogao da "vrati s praga" i dodao da je kukavni Artemije "zloupotrebio dobrotu domaćina".

Da se razumemo: skeptičan sam prema saopštenju da je ruski ambasador doslovno rekao što stoji u navodima gornjeg pasusa, već sam sklon da verujem da je rečnik poletno prilagodila dnevnim potrebama informativna služba srpske patrijaršije.

Rekao bih da je Konuzin vešto iskorišćen. Teško je poverovati da je ruski ambasador za ambasadu rekao da je ulica jer se tvrdi da je Konuzin kazao Artemiju (što je, valjda, i sam znao) da se crkvena pitanja i problemi moraju rešavati isključivo u Crkvi "a ne na ulici". Jedino verujem da je Artemiju izokola rečena sušta istina – da ambasador Rusije nije pozvan da rešava probleme SPC i episkopa pojedinačno.

A Bog, ako ga ima, zna šta je ko kome rekao i ko je kome bio na divanu. Ali se ne meša. Ili je, možda, i gore administracija spora: videćemo koga će od velikodostojnika prvo pozvati na konsultacije.

08.02.2011. u 21:26 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Siječanj 2012 (1)
Ožujak 2011 (17)
Veljača 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)

Komentari da/ne?

Opis bloga

vremenom će se sam opisati

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr