heh.......
Evo....sjedim domov i razmishljam o posljedicama.......
O svemu shto napravim u sekundi, bez razmishljanja.......bez chekanja........i onda mi "sjedne".
I tek posli shvatim.........
Chitah post od plemenitog mi prijatelja...... Pametan je taj mali.... ;)
Chitam njegov post i preslikavam ga na svoj zivot........
Vidim se.......
Da...svjesna sam da se zivot mijenja....da se ljudi mijenjaju…. Ali…..zashto tako naglo? Bez upozorenja? Bez najave….
Samo od jednom, preko nochi…….naglo…….
Nekada sam stvarno uzivala u zivotu. Ne mislim da mi je mozak bia na pashi, da nisam o nichemu razmishljala…. Jesam……tada mozda i vishe nego sada….
A sada……jednostavno…….svako jutro kada se probudim, svaki dan imam osjechaj da nosim kamen na ledjima…..i svakim danom je sve vechi i tezi……. Nikako ga se rijeshit, barem na trenutak….. Nikako olakshat teret…….
Bojim se da gubim smisao u zivotu…….
SMISAO……shto je to? Zadnjih tjedana chesto mi «smisao» dolazi na um….. Chesto se muva mojim vokabularom….. I zadaje mnoga sranja…..Smisao……k vragu, zashto postoji ta rijech? Toliko problema samo zbog «smisla»…….
Kada ti zivot izgubi smisao to je odvratno…..jako…….
Kad ti osoba koju volish kaze da nishta vishe nema smisla…..heh…onda se pomirish s tim……
Zashto? Zashto chu ako neshto zelim, pomaknut brda i doline, a kada se nekome trebam otvorit, dopustit mu da udje u moj zivot i da me upozna…zashto onda bjezim? Preshutjet i slozit se s time da nishta nema smisla???
Vech idem sama sebi na zivce……. Jako lako pushtam ljude oko sebe…. Napravim zid izmedju mene i ljudi i mislim da sam sigurna… Mislim da chu uspjeti sama…… Nadam se…. Ali nade nigdi na vidiku……
Ne, nisam pala u depresiju….samo……dugo o ovom raspravljam sama sa sobom i ovo je samo nastavak toga….
Nikako da se rijeshim straha….. Straha od drugih….. Nosila sam srce na dlanu, zivjela sam za ljude oko sebe…..ali nisam znala kako treba zivjeti….. I onda su si svi koji su trebali, zeljeli kidali komad po komad….. Onda sam (kao) doshla k pameti i sada je josh gore….
«To je oprez...u svemu u životu treba igrat oprezno...u svemu treba biti nekakve sumnje...ništa nije takvo kakvim se čini...
Ili jednostavno treba nekada odbaciti sve i misliti samo srcem...prestati se opirati nečemu i riskirati...»
Kako nachi zlatnu sredinu???
.............................................
Andjele........sretan ti rodjendan...........
".....Od kad te nema u mom zivotu
Sve je poprimilo zalostnu notu
Nebo je sivo ko ochi tvoje
samo je magla uvijek iste boje
Od kad te nema ovdje kraj mene
Moje je cvijeche suho i vene
Osjecham valjda zlo mi se sprema
Jer ja sam bolna odkad te nema......"
Malo me neka depresiva ovih dana shora.....bu proshlo.....
D mol
Odlutas ponekad i sanjam sam, priznajem ne ide, ali pokusavam
I uvek dodje D-moll
Spusti se ko lopov po zicama, ruke mi napuni tvojim sitnicama
I tesko prodje sve to
Jedan D-moll me dobije, kako odes ti u sobi je
Glupi D-moll uvek sazna kad je to
Uhvati me cvrsto i ne popusta, lud je za tisinom, to ne propusta
Vodi me u svoj plavicasti dol
Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali,
Nije to, sta je tuga za D-moll
Ponekad te nema i sasvim sam izmisljam nacin da malo smuvam dan
Ali je lukav D-moll
Pusti da se svetla svud priguse, saceka poslednje zvezde namiguse
Vuce mi rukav, idemo
Plasi me on, gde si ti, hiljadu se stvari moglo desiti
Glupi D-moll, za kim tuguje svu noc
Uzme me u svoju tamnu kociju, nebo primi boju tvojih ociju
Znam taj put, to je precica za bol
Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali,
Nije to, sta je tuga za D-moll
Ostala je knjiga sa par neprocitanih strana
I neke stvarcice od herendi porcelana
I jedan pulover
U kom si bila
Ostala je ploca Best Of Ry Cooder
I fina mala plava kutijica za puder
I ja sam te ostao zeljan dok me bude
Moja mila
Djole......fantazija....
Ne znam...vech neko vrijeme sam sva nedefinirana... Upala sam u neko nedefinirano stanje i ne znam koliko che me drzat i koju pouku uopche da izvuchem iz svega.... Ne znam....
Ne znam shto zelim od zivota, ljudi oko sebe, ljubavi. Ne znam shto zelim uopche sama od sebe.
Samo znam da nishta ne znam... heh...kako bistro...
U zadnje vrijeme samo mi se Balashevich vrti....
Ne slusham ga dugo....tek koja tri miseca.....jedan chupavac me zarazio njime i ne popushta, samo josh vishe ga upijam....
Vrijeme je chudno....bjezim od starih prijatelja, navika...
Totalno sam u nekom kjashgoushgoiačs
Druzim se s ljudima s kojima se inache ne druzim, izlazim na mjesta na koja inache ne izlazim.
Nekako....privikavam se i na neki drugi nachin zivota....
Kao da se nadam da che ne promjena okoline promjenit...
Samo je problem shto ne znam zelim li to i kako che sve to zavrshit.....
Al' nishta... Kako ide ona? Ko' ne riskira, taj ne profitira......
Bumo vidjeli......
Ovo nije vrijeme za nas .........................
Oprosti mi shto se nochas nekom drugom poklanjam, tek usput
Oprosti mi shto za ljubav tvoju vishe ne pitam jer nema je
Uzalud ja bi i pred Boga stala za tebe, uzalud
Vratiti mladost svoju sad ne mogu kasno je, ja mijenjam se
Ovo nije vrijeme za nas i shto te vishe volim vishe gubim glas
oprosti mi shto odlazim bez pozdrava
Ovo nije vrijeme za nas i shto te vishe volim vishe gubim glas
oprosti mi shto odlazim zauvijek
Ti vodish me stazom shto je uska za nas oboje, shvati to
Ja chovjek sam koji sanja more chije obale su daleke
I ponovo ovi dani dok te nema stali su, zauvijek
I sjetim se onog shto smo bili dok smo voljeli, to ne umire
Ovo nije vrijeme za nas i shto te vishe volim vishe gubim glas
oprosti mi shto odlazim bez pozdrava
Ovo nije vrijeme za nas i shto te vishe volim vishe gubim glas
oprosti mi shto odlazim zauvijek....