28.02.2012., utorak
N-rg!
|
U sjeni velikog drveta, zaklonjen visokim bobičastim žbunjem N-rg! je vrebao hranu. U pitanju je bio neki papkar ili nešto slično. Kad se životinja primakla dosegu koplja koje je visoko držao, N-rg! je snažno trznuo i ubio je u trenu. Približio se žrtvi, oprezno, spreman zauzeti obrambeni stav, u slučaju da ga ugrozi lakomi sabljasti tigar ili ogromna medvjedina od tri metra, izvadio je oštri škriljac, a zatim stao guliti kožu. „Ovo će biti za Mdh“ – stavio je krzno na kamen da se suši. „Evo i malo jetre za N-ae#, but za B-ma, srce svojoj družici Bn-pa, a bedrenu kost Gwo-a koji će njome braniti svoje pleme“. Rastavio je gotovo cijelo govedo, oči strpao u džep, oveliku šniclu u torbu, rep oko vrata, nasmijao se ng-ha, ngha, ng-ha, i sve što je pomno odvojio za pleme, ostavio u tamnoj lokvi zemljom uprljane krvi i uputio se daleko prema još neviđeno prostranim prerijama. Bio je prvi znani, stoga i izgnani, ćelavi pračovjek. |
- 12:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #
27.02.2012., ponedjeljak
Kako to obično u nekim klišejima ide
|
Kako to obično u nekim klišejima ide kad čovjek pokušava uništiti samoću jednim spojem, neki je taj čovjek izašao na ulicu vukući za sobom vlastitog psa. Pas je nevoljko gmizao za odrješitim čovjekom, a mogao bi tako silan upregnut i automobil pokrenuti sve do tamo negdje, dosta daleko. Čovjek se nije obazirao na to, nego je radarom tražio drugi element života udvoje. Jadno je pseto, sve više ljuto i sve više ludo, za sobom vuklo bijesne lijane-sline. Odjednom, iznebuha, iz vedre nenadanosti, čovjek ugleda nešto toliko divno, toliko potrebno, toliko sve neopisivo, da se ispred njega, a prema objektu požude, rastvorilo more koje je netko revan ovdje izlijao, a zatim vrlo brzo smirio, kao da je tu bilo milijunima godina. A onda je čvrstim korakom krenuo prema onome što mu treba, onome koje je isto tako šetalo svoje pseto kojeg se ništa ne pita. No bilo je kasno i prije no što je i počelo nešto divno. Njegovo pseto, razulareno i divlje, krvavo i ono drugo, čupavo i gotovo mrtvo, krvavo i sad već sigurno mrtvo. |
- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nije slučajno
|
Nije slučajno što je na šalteru jedne neobične banke jedna još neobičnija uposlenica naglo odsjekla dah jednog uobičajenog nesretnika tablom na kojoj je debelim slovima pisalo „GABLEC“. Sagnula se nesretnica ispod stola i dohvatila kariranu krpu s dvije male masne mrlje, zamahnula njome kao plahtom, dva puta, i prostrla je ispred staklenog izloga u kojem se jedna ljudska riba razjapljenih usta pokušala sjetiti kako se spaja odsječeni dah. No prvospomenuta jedinka nije obraćala pažnju oko sebe, a još manje bi to učinila kad bi pored desnog uha zamijetila akvarij s čovječjom ribetinom koja je zaboravila spajati usne. Iz kožne torbice bež boje izvadila je osrednju glavicu luka, sol umotanu u aluminijsku foliju, kobasičetinu od 35 centimetara s krajevima čvorovima i pola kilograma jučerašnjeg kruha. A onda je stala rezati, soliti, rezati, žvakati, mumljati, sjeckati, mrviti, žmirkati, stati na tren, pa opet ispočetka rezati, soliti, rezati, žvakati, mumljati. Tamo preko stakla jedna je riba na jedvite jade uspjela spojiti usne, iskolačiti oči – kapilare će joj prsnuti. Jedan je ribolog u svoju bilježnicu zapisao „buljooki začuđeni besparičar“. |
- 09:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
24.02.2012., petak
Usliši naše molitve, molimo te
|
Ljudi za koje se masa moli u prosjeku ne žive duže no ostali, rekao je jedan čovjek zvan Galton, dok su širom plavog planeta čudni ljudi mumljali u bradu ili pak širili ruke prema nebu ili držeći knjižice šaputali, a podosta njih i naglas spominjali neka rješenja za spas nekih ugroženih ljudi i čvrsto vjerovali da ako se čuje samo jedan stoti dio onog što su predložili da je i to ne znam kakav uspjeh. I onda je netko tamo gore, ili dolje, tko zna, uzeo neku fantastičnu olovku u ruke i izračunao – ovom je ostala godina dana, podijeljeno sa sto, dakle, 3 i pol dana. I onda je eto taj ugroženi skončao prije vremena. Ali zbog požara koji je zahvatio gotovo cijeli grad. |
- 13:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Jednom je vrag
|
Jednom je vrag, glavom i bradom, stao ispred ogledala, dok se u velikom kotlu krčkala masna juha od ljudskih očiju koje su razgoračeno, kad bi se našle jedno pored drugog, pitale sebe do kada će ovakvo biti njihovo stanje. Stao je vrag ispred ogledala, ali s boka, i pitao se „Tko sam ja?“- U paklu ogledala ne govore, to samo rade griješne duše kad jadikuju i cvile. Ne čuvši ništa osim vječitih uzdaha nekih prijestupnika, vrag je ogledalu okrenuo drugi bok – „Tko sam ja?“ Vrelim uzdasima punim patnje zamagljeno ogledalo mučki je šutjelo. Vrag se nije predao. Okrenuo je leđa ogledalu, a zatim shvatio da to nema prevelikog smisla. Zatim se okrenuo za ciglih sto i osamdeset stupnjeva i sučelice ugledao svoj odraz. „Tko si ti?“ Odraz u ogledalu razmišljao je nekoliko trenutaka, a onda izvadio sliku jednog Boga. Izaberite kojeg vas volja . |
- 08:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Sarma
|
Jednog dana čovjek se umotao u list kupusa. Neki ljudi sanjali su da budu svakojaka bića, svekoliki pustolovni duhovi, svevremenski plejbojevi, svakakvi osobenjaci, ali ovaj je htio biti sarma. Pažljivo se vrtio centimetar po centimetar vrlo čvrsto prianjavši uz list, ne ostavljajući mjesta mikrostrujama. Neki ljudi sjeli bi za stol pun svega, od egzotike do tradicije, ili legli u krevet pokraj egzotike ili tradicije, ili putovali tamo u egzotična ili pak tradicionalna mjesta, ali ovaj čovjek... on je htio leći u list kupusa i biti sarma. Kad je napravio dva kruga motajući se u sarmu, izvukao je ruku van i uvukao rubove listova unutra. Onda je stopalima uvukao donje listove unutra. Ja znam podosta ljudi i svi bi htjeli biti nešto. Doktori s darovima, trgovci truležima, bankari s kamatama. Ovo čudo hoće biti jedna sasvim obična sarma. |
- 08:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
23.02.2012., četvrtak
Posmrtna pripomoć
|
Smrznuo sam se na licu mjesta. Inje mi je padalo s obrva, a s brade sante leda. Vrata su se otvorila kao da nitko neće ući, a onda je ušla spodoba koju ne želim opisati jer mi strah obuzeo zglobove i grči mi prste. - Dobar dan. Kako vam mogu pomoći? Ono je gledalo u pod, a onda podiglo glavu - Dobar je dan dok ga još imamo. - Kako to mislite? - Dan je kratak, a ono poslije beskonačno. - Noć? Ono se namrštilo i iz očiju mi zaprijetilo munjom, strašnijom od milijun nebeskih. - Beskonačnost. Život u trenu ugasne i ostane nedokučiva beskonačnost. - Ne razumijem. Što u stvari vi hoćete? Tko ste vi? - Posmrtna pripomoć. Stao sam ukočen. U trenu sam postao zahrđala puška. - Kako to mislite vi ste posmrtna pripomoć? - Ma nisam ja posmrtna pripomoć – kakvo je to blesavo pitanje? - ja radim u posmrtnoj pripomoći. - U paklu? - Ne - Raju? - Neee. Radim u udruzi. Jeste li možda zainteresirani za posmrtnu pripomoć? - A što se tamo događa? - Ništa se ne događa. Mi pomažemo da imate osiguran sprovod. Sad mi je sve postajalo nejasnije. - Osiguravate sprovode. Hoćete reći da kad netko nije siguran hoće li umrijeti, vi ga riješite nedoumica? - Čovječe! Zar nikad niste čuli za posmrtnu pripomoć. - Ne. Jel' to eutanazija? Ubojstvo? Iz zasjede, ili oči u oči? Sa spodobe su pale dvije graške nervozna znoja. - Ma kakva ubojstva, kakva klanja. Kad netko umre, mi se brinemo o organizaciji i troškovima sprovoda. - Daaa? - Da. - A zašto? - Što zašto? - Zašto bi se vi brinuli o mojem sprovodu? Zašto bi se netko koga ne poznajem brinuo o mojem sprovodu. Vi zasigurno imate neku namjeru i to ne baš dobru. - Čovječe, što je vama? - Meni nije ništa. Barem ne za sada. Ali bi mi moglo biti. Manite me se. Obranit ću se, a onda ste nadrapali. Premlatit ću vas ko stoku. Ogledao sam se oko sebe ne bi li ugledao nešto čime ću odalamiti ovog nitkova. Uhvatih metlu. - Vi niste pri sebi. Što radite s tom metlom!? |
- 18:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Kad je Sunce
|
Kad je Sunce nesvakidašnjim slučajem zamijenilo tenisku lopticu, nije znalo da će biti neprestano udarano sve dok mu se ne odvoje oluje s površine i rasprše u hladne atome. „Kako će izaći iz te bezizlazne situacije?“, pomisli, a onda strašnim as servisom pogonjeno krene brzinom od 145 km/h neizbježno prema strahovitom returnu i sjeti se da se ono svemirom kreće golim ljudskim okom nevidljivom i strašnom brzinom i da će se prebaciti u taj mod i za to vrijeme, kojeg će biti na pretek, smisliti nešto. |
- 11:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nevjerojatan osjećaj
|
Nevjerojatan osjećaj prožimao je gospodina S. kad je nakon 36 godina dobio glavni zgoditak na lutriji. Sad će kupiti 5 automobila, 3 kuće, na moru, na kopnu, na brdu i 5 stanova u gradu, naravno, velikih, sa 6 soba, dvije kupaonice, najmodernijom kuhinjom, garažom, kupit će ogromno zemljište s šumom, jezerom i mnoštvom raznolikog raslinja, parkom i alejom, putovat će... uuuuuu... neće biti države koju on neće vidjeti, stavit će nešto i u banku, ma, stavit će puno u banku da mu sjedaju i kamate, kupit će i zlato, srebro, slike, kipove, dragulje, možda kompoziciju, možda let u svemir, možda... tres!. Pade mu crijep s krova i rascjepa mu glavu do smrti. |
- 11:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Jednom se čovjek
|
Jednom se čovjek, u stvari, više puta, probudio i pomslio „zašto ne bi mogao sanjati lijepe snove, neisprekidane, sa zapletom i raspletom, možda malo seksa, ponekad i puno, s mnogo raznovrsnih delicija, s lijepim i onim još ljepšim djevojkama, bogat, nadrogiran najjačim drogama, snažan lik koji uvijek razbije protivnika, koji putuje nevjerojatnim prostorima i krajevima i nezaustavlja se samo kod Bora Bore ili Samoe nego odlazi u Svemir i tamo pronalazi nevjerojatne, još nedomišljene zvijezde, planete, galaksije, bića i stvorenja?“. Upitao se pa legao nazad da odspava još koju minutu, zatim zakasnio po pedeset i drugi puta na posao i dobio otkaz. |
- 11:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Sasvim običan čovjek
|
Sasvim običan čovjek hodao je mokrom ulicom, zaobilazeći prazne kutije cigareta i hladne lokve. Stislo ga je breme života i društva baš kao što su sivi oblaci stisli zrak iznad grada. „Uf!“, pomislio je i izdahnuo veću količinu zraka i odmah potom shvatio da u plučima nosi veliku crnu kreštavu vranu. |
- 11:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
