09.12.2009., srijeda
zgoda o IVICI Oliću
|
Ivica Olić sjeo je na automatik motor i krenuo prema golu. Prestigao je Hadžiavdaraladgića s lijeve i Mulera s dva l s desne, zatim je izgubio loptu, no vratio se po nju, oduzeo je sporom Džonsonu koji još dva inja i nešto magle, odlazi u seoske veterane, udario je lagano u for, tako lagano da je lopta pocrvenjela od šamara i otišla više no što bi ijedan trener htio da mu igrač tako jako udara loptu u for, no nema veze, Ivica Olić je sustigao i tu loptu mašući Gyorgyu, Mascoinu, Bardemskome, Štajeru, Pazariću, Mbemi, Santošu čije se prezime ne izgovara tako nego Breidehma, svima im je mahnuo, pozdravio ih gestom kojom se pozdravljaju razmažene pičkice i nastavio sasvim sigurno prema vratima gostujuće ekipe. Na vratima je stajao Sukny, stamen človek, obranio je taj golova i golova, penala i udaraca iz kornera, udaraca iz slobodnjaka, udaraca kopačkom, šakom, koljenom, butom, fibulom, lešinom, lubanjom, a jednom i čašom likvija. Ili je to bila metvica? Stajao je Barton, to mu je krsno ime, kuma mu ubili doseljenici iz Alžira, koji nisu bili Alžirci, Alžir im je bio samo tranzicija, stajao je u stavu da će pojesti i Ivicu, i loptu, i korner zastavicu i starog slona na putu za groblje, režio je, slinio i nabrušeno arlaukao. Ivica Olić nije ga ni pogledao. Napravio je dva kruga oko gola, nasmijao se poput djeteta nakon obilne porcije sisnog mlijeka i produžio dalje, prema izlazu, prema periferiji, prema Hrvatskoj, prema mjesecu, sazvježđu medvedluka, i još dalje i još dalje i još brže na automatiku. |
- 20:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #
|
Dnevnik.hr
Opis bloga
ČASOPIS TARZAN glavni i odgovorni urednik: Sisajed izdavač:www.blog.hr novinski majl: objes(e)ne@sise.hr |
