Sirove misli



Free Site Counter
... end kaunting...


Najbolje od Sirovine

Osobni favoriti:
1. Savršen dan
2. Geeeenije, eto što sam...
3. O meni

A nije ni ovo loše:
1.Enterprise - part one
2.Enger management
3.Enterprise -part two
4.Možeš isterat sirovinu iz sela ali selo iz sirovine nikad

Đi-mejl: sirovina@gmail.com

Top blogovi (IMHO):
Bijesnoglavi
Crapper
Brđanin
Lafčina
Jesus saves
Lebowski


< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Dobrodošli u sirovu stvarnost!

utorak, 17.01.2006., 20:12

da nisam sâm doživio, ne bi vjerovo

Dok sam bio student, bio sam učlanjen u neku nakupinu studenata, nešto kao sekta, ali sa manje fanatizma. Osim sastanaka na kojima se razmatralo kako promjeniti svijet, kako sjebat majkrosoft, kako se napit sa što manje novaca itd... bio je tu još jedan aspekt , da ne kažem svrha ovakvih neprirodnih simbioza. A to su - putovanja, to jest razmjene studenata na praksi.

I tako mene zapadne put u Švicarsku, zemlju čokolade i fizikalnih pokusa. I tako dodjem ja u Cern, koji je blizu Berna, a ne bih se čudio da postoji i Dern. Tamo sam bio u nekom studentskom domu smješten...ovo, ono... kad jednog dana, nećete mi ovo vjerovat, sto posto... idem ja u šetnju malo gradom. Razgledam grad, ovo ono, i tako prolazim kraj instituta za nuklearnu fiziku koji se zove " INSTITUTE FOR HIGH ENERGY PHYSICS", dakle institut za fiziku JAAAKE energije . NIje to bilo kakva energija, nego jaaaka energija, zajebano to. I jebemtimater najedamput me usisa ciklotron koji je bio na dvorištu, upravo ga doterali iz autopraone pa isprobavali jel radi. Aukurac, je me izvrtilo! Negdje tamo na pola brzine svijetlosti sam skoro povratio. SKORO. Ma nije to što je brzina velika, nego te vrti u krug, jebalo majku. To su ti ko dva polukruga, svaki u obliku slova D i onda te vrti po unutrašnjoj strani dok ne postigneš maksimalnu brzinu koja je veća od najveće brzine ferarija. Ozbiljno vam kažem.

Kad sam vec mislio "E sad cu stvarno povratit"... čujem neko viče "Meeehooo, ugaaasiii!" i ugasi se stroj. Kasnije sam sazno da je Meho izbjeglica iz Bosne koji je za vrijeme rata došo u Švicarsku. Ja ispadnem ko vreća i skotrljam se po dvorištu, pa brže se ustanem i trk, da me niko ne vidi, neugodno mi bilo.

I tako dođem ja do parka nekog, malo sjednem na klupu da odmorim i pogledam ti iza sebe u onaj institut kad ono iznad njega neki plavičasti valovi u obliku valova. Gledam ja malo bolje i skuzim da unutra sleću neki leteći objekti a drugi izleću, ono, ko avioni na aerodromu. Neda men vrag mira, reko, idem bliže da bolje vidim šta je to. Nisam ni tri koraka napravio, kad ono, stvori se to leteće govno iznad mene !!! I opet me usisa, još mi se nije ni kosa spustila od ciklotrona a sad opet me usisalo.

Povuklo me u unutrašnjost tog letećeg objekta, crvenog, ne, zeleni je bio, žuti, ustvari, mijenjao je boju... I kad se smirila turbulencija, pogledam oko sebe, a ono neki mali ružni patuljci, ružniiiiii dozlaboga. I skužim ja da oni mene oće privezat za stol. E reko majku vam ne bi ni štapom diro, sad ste najebali. Vi ćete se sa sirovinom zajebavat. Skočim ja tako u zrak , okrenem se , a vidim kamera me snima i okreće se za 360 stupnjeva oko mene. Reko, super, bit će snimak ko iz Matriksa. Puknem prvog apčagijem u čelo, drugog zadnjim kružnim u sljepoočnicu a trećem u zraku odgrizem uho. Četvrtog sam eliminirao kratkim ali preciznim iskapanjem lijevog oka koristeći stil kobre sa Kilimanđara, a petog nisam ni diro jer je on vozio pa me nije ni napado. Vidim ja neko puce crveno, piše na njemu "pritisni da se otvori" na bugarskom (nemam pojma zašto i otkud sam ja u tom trenutku znao bugarski, al okolnosti su bile čudne). stisnem ja to plavo puce, otvori se pod i ja propadnem, ali... nisam računo da smo već odletili 20 000 milja iznad mora. I kako sam ja ispo, taman ispod mene crna rupa... a jebemu, reko stvarno nemam sreće. I tako mene proguta crna rupa. Kad je to počelo pičit, i ubrzavat.... ciklotron je bio mila majka spram ovoga. Letio sam kroz neke galaksije, nebule, pizde materine, proletio i Enterprise kraj mene, Sedma od devet mi mahala kroz prozor... i najednom mi se zavrtilo u glavi i padnem u nesvjest. Kad sam se probudio, skuzio sam da sam u studentskom domu, odnosno na krovu studentskog doma. Kad su me skidali vatrogasci, pitali su me kako sam tamo dospio, a kad sam im ispričo, samo su me čudno gledali i spominjali neke studente i neke dvije studentice - marie i huanu... ništa nisam skuzio.

Uglavnom , skuzio sam da mi niko ne vjeruje, pa sam odlučio to sada ovdje ispričat, možda se nađe netko otorenih pogleda na svijet i život i shvati da govorim istinu.

Eto, sad sam prizno sve, sad će mi odmah CIA i NSA sjest za vrat. Idem odmah napravit uređaj za ometanje signala uređaja koji šalju signale. Bok.


<< Arhiva >>