30.09.2017., subota

The Butterfly Lovers

Negdje u Kini
Postoji park leptira
Kažu, veličanstven prizor
Kad polete tisuće njih
Sa cvjetnih livada
Da se vrate na
Ispružene dlanove.

Negdje u meni
Postoji park leptira
Kažem, veličanstven prizor
Opustjelih predjela
Dva zaigrana bića
U igri boja
U igri svjetla i sjena
U igri stvorenoj za
Vječnost.

"...so their spirits emerge in the form of a pair of butterflies and fly away together, never to be separated again."

- 17:50 - Komentari (0) - #

29.09.2017., petak

Nikita

Kad si već slao
Svoje
Loše trenirane
Agente
Da me slijede
Mogao si odabrati
Da budu muškarci
I to od one vrste
Pogubnih.
(Bilo bi mi silno
Zanimljivije)

No, predobro si znao
Kako završavaju takvi filmovi.
Zar ne?


- 20:58 - Komentari (0) - #

28.09.2017., četvrtak

Šetajući

Šetajući
Neodređeno
Nesvjesno
Neplanski
Unutar...
Stići ću u
Nepoznato.

Neću primijetiti
A iščeznut će
Kuće
Asfalt
Ulična rasvjeta
Zvukovi kotača.

Drvoredi
Postajat će šume
Šume rijeke
Rijeke mora...

Šetajući...
Neću ni primijetiti
Da sam
Druga.

- 19:08 - Komentari (0) - #

27.09.2017., srijeda

Discovering the Universe

Nisam dijete
Ali pričaj mi
O svemu što je
Proteklo ispod
Mojih dlanova:
Tvoja je koža
Portal
Civilizacije koju
Ne poznam.

Nisam dijete
I pokaži mi
Divljinu
Prašume i otoke
Tajne rituale
I legende
Bez lakoća
Koje nacrtaš
Kao zaklon
Na kišni
Dan.

Nisam dijete
I znam da znadeš
Puteve kroz moju
Izgubljenost,
Budi strpljiv
I pusti
Da te dodirujem
Čuđenjem
Nježnošću
Ushitom
Plahošću
Kao pustolovka
Kao strankinja.

- 11:08 - Komentari (0) - #

26.09.2017., utorak

Infinity

Tvoj je način nevidljiv
Dok mi daješ slobodu
Da i ostanem
Ako poželim
Svaka ja
Iz presjeka
Vremena.
U tvom naručju
Sakrivena živi
Košnica
Mojih sumnji
Strahova i snova.
A ne trebamo
Jedno od drugog
Naizgled ništa.
A ne bi trebali
Jedno od
Drugoga
Naizgled nikad.
Kao slučajni smo,
Kao slučajno smo,
Kao kolodvori,
Ulice, drvoredi.

Mjesta za previše
Dovoljno
Ili premalo.

- 09:50 - Komentari (0) - #

25.09.2017., ponedjeljak

The Hatter's riddle

Toliko je do sad zastava zabodeno
U ledene stijene dalekih vrhova
A oko mene nikad tiša tišina.
A oko nje nikad praznija praznina.

- 21:53 - Komentari (0) - #

24.09.2017., nedjelja

Nedjelja

Ova
Ili neka davna
Sipi kiša
Kao za van je
Kao za obući obuću za trčanje
Ne ono rekreativno -
Ono za bijeg u skrivena mjesta
U nečiji zagrljaj
Zaborav.

Nedjelja
Ova ili
Možda i sve buduće
Vrijeme ručka:
Vrijeme
Ulične tišine -
Unutar bedema
Puni stolovi i zveket čaša
Bake, roditelji, unučad
Porculanska zdjela za juhu
Miris ugode koji klizne
Kroz pritvoren prozor
U umalo napušteni stan
U kojem možda neki starac
Možda pas
Možda ja
Možda samoća i odsutnost
Ne žele sve te podsjetnike...

Možda ta nedjelja i nije dan
Možda bi bilo dobro, eto, izrezati je
Kao običan skup sati iz kalendara,
Prespavati
Preskočiti ili
Raditi nešto silno smisleno:
Povećati nekako tu rupu
Kroz koju vrijeme
Iskapa
Iscuri
Mučno i presporo.

Da je obući obuću za trčanje, kažem
Da je dovoljno dugo trčati
Sakriti se
Od kiše
Vremena
Kojega eto
Sada
Nedostaje
Samo malo više.

- 15:33 - Komentari (1) - #

23.09.2017., subota

A dream-like state

Ponekad
Naslonim ruku
Na meku presvlaku
Naslonjača
Kojeg sam
Poželjela
U kutu našeg
Zamišljenog stana,
Promatram sitna svjetla
Rasuta po obroncima
I dubok mrak
U daljini.

Tada se
Ušuljam u tvoje krilo
Dok čitaš o dnevnim zbivanjima
I tiho smjestim
Prozračna,
Nepostojeća...
Svjetla i dalje trepere u daljini
Listopad je već bio rastresao krošnje
I vjetar doziva kišu, kroz noć.
Dok odmičeš kosu s mojeg vrata
Naslonjena na tvoje grudi, slušam
Prigušenu glazbu pokretača snova
Tihi zvuk nalik na
Moglo-je, moglo-je...

Na udaljenim livadama daleko od vremena
Opustjelim ulicama nepostojećih gradova
Zamišljenim kuhinjama koje mirišu
Na cimet i naranče
Naslonjaču presvučenom
Mekom presvlakom
U trenucima naizgled odsutnosti...
Susretnu se naši pogledi i prsti
Nježno se taknu bića
Koja smo pustili da žive
Umjesto nas.

- 19:40 - Komentari (0) - #

22.09.2017., petak

Volite da sve bude po Vašem, Gospodine Naughtygame?

Srebrna igla ubost će
Površinom, polako
Najviše dvije kapi i
Boljet će,
Obećajem.

A onda ćete početi zaboravljati
Male gradove
Uske ulice
Pa i davna proljeća na jugu:
Tirkiz mora Cornwalla
Mulj lijene Tamar
Začuđeno lice drage Annie
Kada ste... znate već što...
Sada izgleda pomalo smiješno,
Zar ne?

Ne brinite, gospodine N.,
Sve će se odigrati vrlo
Polako
Stići ćete promisliti
O svim tim malim stvarima
Naoko nevažnim događajima
Detaljima koji su tada bili promakli
Svemu što ste željeli, a niste...
I onome što niste željeli, a jeste...
Ma, znate kako to već ide.

Otkud sada strah u očima
Daleki stranče?
Nije li znatno zabavnije kad se
Igra završava na ovaj način?
Iskoristite svoju šansu,
Izgubite dobivanjem...

Volite da sve bude po Vašem,
Gospodine Naughtygame?
U redu, udovoljit ću Vam
Prije nego li sve zauvijek izbrišem.
Krugovi dolaze jedan za drugim
Ako ne sada, shvatit ćete već...
Barem vremena imamo na pretek.

Izdahnite. Opustite tijelo.
.
.
.
Završavamo.

- 22:37 - Komentari (0) - #

21.09.2017., četvrtak

Trivia

Osvajao ju je
Nelogičnostima
Otkrivenim u poretku
Nasumice odabranih brojeva,
Naizgled malim, nesudbonosnim riječima
(naglašene njegovim načinom
mijenjale bi smjer kiše).
Osvajao ju je serijom
Fotografija
Čudnjikavih,
Rijetkih
I rijetkima dražesnih
Životinja,
Enciklopedijskim podacima
O broju i rasporedu
Očiju kod pauka,
Rezultatima istraživanja
Prikupljenih
Po rubovima stvarnosti...
Načinom na koji se, kao, naljuti.
Hrabrošću da ostane običan.

Osvajao ju je
Apsolutnim odsustvom
Namjere
Da ju osvoji.
Dražesnom nesvjesnošću
Da je već
Njegova.

- 22:35 - Komentari (0) - #

20.09.2017., srijeda

Dragi neprijatelju, radujem ti se.

Vrijedit će 
Svih
Buđenja u znoju 
Nazubljenih 
Vijesti
Oštrih 
Zima
Hladnog
Rata
Pokoriti
Frontu
Tvoga tijela.
Osvojiti
Kotu
Tvoga vrata.

Dragi,
Neprijatelju,
Radujem ti se...

- 17:12 - Komentari (2) - #

19.09.2017., utorak

We got to do our best

Fotografiraj me s ljepše strane
Na sunčan dan
Zalijepi tu fotografiju
Preko svih budućih sjećanja
Zanemarimo to što me
Odavno nema.
Sporo se
Oporavljam.

- 21:16 - Komentari (0) - #

18.09.2017., ponedjeljak

Nema se tu puno reći

Prigušeno svjetlo noćnih sati
Povremeno doticanje sna i
Odbrojavanje:
Svanut će, jednom
Nakon vremena rastegnutog
Preko svakog upaljenog nerva


- 22:49 - Komentari (1) - #

17.09.2017., nedjelja

Izložba mačaka

Lijene šape drijemaju
U kavezima
Iza spuštenih kapaka
Proviri tu i tamo
Mlađak žutog plavog zelenog
Oka
Rep nervozno trzne
Proviri vrh nokta
Na kavezima piše jasno
"Ne diraj" "Keep distance"
Pa kontakt uzgajivača
Pa pobrojani trofeji
Mačke se ovdje nasmrt dosađuju
Mačke su ovdje nervozne i ljute
Brojne se mačke i prave mrtve.

Ja varam. Mrnjau.
To želim priznati.
Svako toliko probam prstom
Koliko je mekano ovo pa ovo mačje krzno:
Podragam malo
Rep koji pada iz rešetke
Leđa naslonjena na ogradu
Šapu koja proviruje
Najprije se naravno osvrnem
Da me ne ulove
Pa hop! Ukradem mačju mekoću
Divnu toplinu, krznenu čar
I spremam u centar za ugodu&sjećanja
Do izlaza imam već toliko toga
U riznici
Da mi hladnoća rujanske nedjelje
I kiša koja ne misli posustati
Ne mogu baš
Ama baš
Ama baš
Ništa.

- 18:50 - Komentari (4) - #

16.09.2017., subota

How do ship float?

Nije mi jasno
Od čega živimo
Ti i ja, davno osuđeni na smrt
Bez izrečene presude
Na sunce koje ne smije
Dosegnuti naša lica;
Vatre, koje se tek iz daljine
Mogu nazreti;
Zrak, kroz koji se
Ne smije proletjeti;
Mora, koja smo vidjeli
Tek u snu;
Šumu, čiju poznajemo
Jedino vlagu, miris truleži
I mrak.

Nije mi jasno
Od čega još živimo
Mi koji smo trebali živjeti
Jedno od drugoga.

- 17:35 - Komentari (3) - #

15.09.2017., petak

Ispod glasa

Mrak postaje sve dublji
Dolazi vrijeme kojeg se plašim
Molim te, zagrni me sobom i učini
Nevidljivom svijetu.
Želim opstati.

Iza svih ljupkih riječi koje ti upućujem
Tragaj za onim što uporno omatam tišinom:
Nije li čudno da bi upravo to
Na što se u meni
Nisi spreman kladiti
Jedino trebalo proizvoditi zvuk?

Molim te, budi tu.
Budi mi otok u tamnom moru grubosti i besmisla
U kojem se ne snalazim
Tek što zapamtim - sve opet promijeni pozicije,
Ne poznajem uloge
Ne poznajem pravila...

Molim te?

Učini to na neki od svojih nevoljkih
Nepredvidivih načina
Zaustavi ovo odsutno tijelo u padu
Ponesi ga na rukama
Udahni mi toplinu u obraze
Neka more opet poprimi boju azura
Donese ljepotu
Očišćenu od svih banalnosti
Pokušaja,
Namjera...

Pokaži mi
Život s one strane ogledala
Bajku u koju vjerujem da bih preživjela
I prešuti
Ako je sve ionako bila
Samo
Laž.

- 07:07 - Komentari (0) - #

14.09.2017., četvrtak

Ono sve što...

Pažljivo biram odijelo za hod kroz tvoju svjetlost:
Pidžama od pliša da te sačuva od
Oštrih bridova koje uporno pokušam ublažiti.
Nema veze, kažeš, pričaj mi o njima.

Ležim na livadi nalik na onu davnog djetinjstva
Pogledaj prema sjeveru, preneš me iz radosti
Već se odavde može nazreti moj mrak.
Povedi me tamo, kažem.

- 14:07 - Komentari (0) - #

13.09.2017., srijeda

Sunčeva konstanta

Široke listove pitome kupine
Pronalazim po sjenama na zidu:
Jato zmajeva leti u mjestu
Kao na ilustraciji iz djetinjstva.
Pamtim dan kad sam
Sunce počela tražiti po sjenama
Radim to i danas:
U kontrastu bjeline zida
Bijelo sunce - sjena sunce
Moja omiljena igra.

Jutros nisam ništa uznapredovalo,
Tek jedan od oblika života na Zemlji
Koji primiče svoje pothlađeno tijelo
Vrelini života.


- 09:30 - Komentari (0) - #

12.09.2017., utorak

Moje tijelo, moja kuća

Jutros je ova kuća prevelika
Naseljena tišinama
Uvučenim u istekle razgovore,
Prazninom koja nije nalik na mrak:
On dolazi s nadom u bljesak
Ona je ništa, ne očekuje ništa.

Stvorena da postane hram
Arhitektura akustike
Ispražnjenog prostora, znam
Može učiniti i čudo
Slučajno ispuštenim tonom
Ispisati simfoniju.

- 10:31 - Komentari (5) - #

11.09.2017., ponedjeljak

Dio ciklusa

Sporo kao puž s prevelikom kućicom
Vuče se lažno jesenji dan
Slini i buči utišan zatvorenim prozorima
Danas sam odgovarala da ne postojim
Tiho, kao posljednji odjek glasa u paviljonu jeke
Danas samo živim, palim vatre otpalim granama
Trulim kao lišće uvlačeći se u raskvašenu zemlju
To je dio ciklusa
Sasvim prirodan.

- 16:57 - Komentari (1) - #

10.09.2017., nedjelja

Six impossible things before breakfast

Moje ime je Alice.
Ponekad smislim
Šest nemogućih stvari
Prije doručka.
Nije to lako, u mojoj glavi
Gotovo sve se stvari čine
Mogućima.
Pobrkati ih pa razvrstati
Nalik je pogledu na lažni poklon
Pod borom u robnoj kući.

Moje ime je Alice.
Ponekad smislim čak šest
Nemogućih stvari prije...
Ali ti... toliko savršeno izmišljen
Ne, ne smiješ biti
Jedna od njih.

- 14:47 - Komentari (1) - #

09.09.2017., subota

Tako umorna

Ne volim kad pobjeđuju
Mali i zli patuljci
Podmuklo uspu britve
Zamagle prozore
Prerežu sigurnosne sajle
Osiguraju da otplovim
Otvorenim morem
Uzburkanom pučinom
Znajući da se ne mogu boriti
Sasječena.

- 21:59 - Komentari (0) - #

08.09.2017., petak

Trend osame

Svakoga jutra zateknem sebe
Svjesnu da sam dovoljna
Za sve igrokaze i postavljene scene
Da imam i snage i pameti
Strpljenja i hrabrosti
Nositi sve na svojim rukama
Ne, stvarno, ne trebam tebe.

Moji su dani posude ispunjene do vrhova
Trudim se ugurati još ponešto pijeska u te staklenke
Vrijeme je dobar drug, ipak često me preskače...
Ne treba mi... tebe.

Pljušti kiša, jesen je zagospodarila iznenada
Zaogrnuta samoćom promatram
Iznenadni prijelaz doba godine
Vrijeme na čas stane
Brid se zaobli...
Ne trebam tebe... kažem ti.

To je samo ta želja.
Da si tu.

- 09:43 - Komentari (0) - #

07.09.2017., četvrtak

He's here (somewhere in the castle!)

U otisku prsta
U zakutcima žila
U režnjevima organa
Slijepim ulicama rebara
U sitnim utorima kostiju
U krugu daha na ogledalu
U sivoj moždanoj tvari
Modrini pozadinskog ekrana -
Tu je, dobro prikriven
Diše mojim ritmovima
Šumi mojim tokovima
Struji limfom i žilama
Naizgled opasan i bez časti
Naizgled s nožem u rukama
Naizgled odbjegli zatvorenik
Pretežno na mojoj strani.

- 16:58 - Komentari (0) - #

06.09.2017., srijeda

Tamo, kod tog mjesta, gdje su zastave

Da ne stvaramo gužvu, rekla je
U mojoj glavi, tu (pokazala je prostor iza uha nazvavši ga 'podsvijest')
Bit će zabilježen svaki dolazak i odlazak.
Nije to stvar ega, važno je da to razumijete -
To se dogodi,
rekla je.
Sve to nije bilo dio moje priče, ipak
Fascinirala me putanja i
Nestašan prelazak granice ludosti
Kao uvod u uzastopno poskliznuće
Prema epicentru.

Mjesto gdje su zastave uopće nije bilo nalik
Onome što sam zamišljala,
Posebno za vjetrovitih dana:
Tri duga, osamljena metalna koplja
Hrđave sajle
Muklo i besciljno
Stvarale su zvuk.

- 10:25 - Komentari (0) - #

05.09.2017., utorak

Kao zauvijek

Šutiš. Ipak, čujem svaku prešućenu riječ.
Pogled uprt u grubu strukturu pločnika
Osjet dlana spuštenog na dno mojih leđa
I sve skliske faze njegovog iščeznuća.

Težina rastanaka
Kao da nema ništa iza tog:
Posljednji list zalijepljen za korice
Svakom željom za više
Bit će uništen?

Ma ne...

Gledaj kako želja
Pronalazi put.

- 23:59 - Komentari (0) - #

04.09.2017., ponedjeljak

Evanescence

Mjesec je sjajan i okrugao
Kao nebeska plafonijera
Osvjetljava krovove i krošnje
Tvoje lice i namjere
Šutimo
Igraš se mojom kosom
Odmičući je s ramena.

Otkako sam ti se odlučila pokoriti
Spremila mačeve, spustila štitove, ogolila kožu
Otkako u meni nema nimalo razbojništva
Osvrtanja i ishitrene, žustre obrane časti
Otkako ne ostavljam pored ustaljenih puteva
Smrtonosne klopke za lakome zvijeri...

Mirna sam.
Svjesna
Da nikada ništa ne mogu samo izgubiti
Da gotovo ništa ne umijem objasniti
Iako sve vrlo precizno osjećam

Tvoje usne dotaknu moje -
Škljocaj u ključanici Svemira
Vrijeme staje. Prostor se sažima.
Moje tijelo više ne pripada meni.
Svijest se otapa i polagano
Nestaje...

Otkako sam ti se odlučila pokoriti
S druge strane straha
Pronašla sam
Sebe

- 23:16 - Komentari (0) - #

S nedjelje

Pažljiva
Da ne probudim
Noć, ptice, ljude...

Slušam zvuk koji putuje iz daljina
Probijajući se kroz
Ritam vlaka preko hendrixovog mosta
Cvilež tračnica noćnog tramvaja
Rijetki zalutali automobil, udaljeni lavež:
Tišina.
Prelijepa, sablasna tišina
Još uvijek moguća
U ovom mravinjaku
Kojem slabo pripadam.



- 04:49 - Komentari (0) - #

03.09.2017., nedjelja

The end is...

“No“, he said quickly. ”Never. Stay friends? Try to grow a small rose garden on the ashes of broken feelings? No, this will never work for you and me. It happens only after small affairs and it looks fake. Love should not be spoiled by friendship. The end is the end.“ Erich Maria Remarque


Nedostaješ mi.
Ponekad.
Kad utihne vrijeme
I buka svakodnevice
Iščezne, iznenada...
Propadnem, na tren
U prostor nalik na vakuum
Svakim svojim atomom svjesna
Da te nema.

Kako se dogodilo, ne znam
Moja je ruka nekako iskliznula
Iz tvoje
Između nas
Prošli su potom ljudi
Ulice i automobili
Ocean i avioni,
Postali smo
Naizgled
Predaleko.

Sasvim svjesna da te
Vječno nadopunjavam
Svojim željama
Svojim načinom da
Sve dovršeno još ukrasim
Vrpcama i poljupcima...
Znam da si
Oduvijek bio dovoljan.
I ja sam. Dovoljna.

Nedostaješ mi.
Svaki tren koji prođe
Doda centimetar na pukotinu
I sve smo, naočigled, dalje, mi
Koji smo jednom dijelili toliko sebe
Djeca, luđaci, prastanovnici Svemira
Tko bi nam našao opise...

Mi, putnici kroz vrijeme
U kratkim isječcima, u zonama susreta
Pohrlimo jedno drugome u zagrljaj.
Prepričamo živote.
Preskočimo godine.
Zacijelimo.
Dišemo.
Budemo.
Jer ne možeš u ništa... ljubav.

Ona ponovno raste, kao malen vrt prepun ruža
Iz pepela povreda, boli i odustajanja.
Tek tada to i jest ljubav.

- 13:21 - Komentari (0) - #

02.09.2017., subota

Ovdje

Kad se nebo napuni oblacima
Pa se zatvori nad glavom tmasto
Da postane teško udahnuti
Kad udari kiša pa pada i pada
Ne olujno silovito i strasno
Nego dugo, danima i preko volje
Kad osjećam svaku tetivu u tijelu
Svaku misao i utrobu kao vatru
Pa spaljenu zemlju
Pa prazninu
Kad izgleda da dugo ako ikada
Neće biti oblika ni boja, da
Glazba, ona najbliža, više neće zazvučati
Kao uzvišeni čin predanosti beskraju
Da će sve te male sreće nekako pasti
U prašinu drugog plana, kao iza teškog ormara
I biti možda i za čitavog trajanja - zaboravljene
Kad ponavljam da sam dovoljna da se spasim
Ali slutim da se precjenjujem
I negdje iza ponosa samodostatnosti
Preklinjem za samo jedan trak svjetlosti
Samo običan ugođeni zvuk
Dodir s dobrom namjerom
Osmijeh bez riječi, riječ
Bilo što za što bih se mogla
Grčevito primiti
Usidriti
Pričekati, spašena
Dok tutnje olovne oluje
I sanjati miran, kristalan dan
Nakon gušećih perioda potopa i...

Tada...
Tvoje ruke na vjetru razviju zastave
Ispale u zrak signalne rakete
Tvoje usne oblikuju krug i glasan zvižduk
Propara sivo olujno nebo
Poput munje
Pa utisnu nježan poljubac
Na moje čelo.

I ne ostave način da ne shvatim
Da si ovdje.

- 21:54 - Komentari (0) - #

01.09.2017., petak

Mirroring

U središtu tamnog kruga
Vlažan trag svjetlosti.
Duge sjene
Prolaze ispod zatvorenih vrata
(s druge strane netko diše i ne ulazi).
Na peronu koji šalje vlakove
Prema svijesti i na onu drugu stranu
Prema boli i na onu drugu stranu
Stojim i ne mogu učiniti baš ništa
Pobjeći? Ali kako...
To je sada neka, kao, stalna točka
Mojeg bivanja.
Taj osjećaj nestalnosti.

Pa dobro.
Naučit ćemo korake
I za taj ples.

- 23:52 - Komentari (0) - #

< rujan, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2017 (18)
Listopad 2017 (32)
Rujan 2017 (31)
Kolovoz 2017 (44)
Srpanj 2017 (77)
Lipanj 2017 (28)
Svibanj 2017 (18)

Bloger Sirin isključivi je nostitelj autorskih prava na tekstove objavljene na ovom blogu (ukoliko drugačije nije navedeno) te su svi objavljeni tekstovi zaštićeni copyrightom.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se