31.07.2017., ponedjeljak

Uspjelo mi je poletjeti danas

Zamijenila sam se na trenutak
Za pticu
Galebicu
Promatrala sam je dugo
S opustjele plaže
Kako leti iznad mora
I kad se počela stapati sa sivilom Mosora
U djeliću sekunde, kunem se
Zamijenile smo tijela.
Kako je njoj bilo, ne znam.
Ali ja sam točno znala
Kako nastaviti
Letjeti.

- 17:51 - Komentari (0) - #

Svakidašnja vrelikovka

Vruće je.
Vrelo.
Sparno.
Kipuće.
Nepodnošljivo.
Užasno je vruće.
Crvena zona.
Usijani asfalt.
Au kako peče klupa.
Slijeva mi se znoj niz vrat i čelo.
Oči su mi slane i peku.
Umrijet ću.
Osušit ću se i
Krepati.
Sigurno je preko 40.
Ma sigurno i više.
Afrički zrak na Brač.
O bože, skinut ću si kožu
Oderati ju
Objesiti o klin...

Vruće je.
Stvarno je vruće.
Želim nazvati nekog i
Žaliti se.
Upalite globalno hlađenje! Glupani...
Malo se bojim, pomrijet ćemo.
Oganj na Zemlji
Tek se razgara.
Bit će gore.
Mnogo gore.

Snovi su u bijelom:
Ili je snijeg
Il su labudovi.

- 17:49 - Komentari (0) - #

Moj pas ne zna ništa ljudsko

Nije to glup pas.
Ima veliko pasje srce
Pa voli kao sto ljudi zajedno.
Nisam joj nikada imala potrebu
Zapovjediti da sjedne
Dade šapu
Donese bilo što.
Ona je slobodna da radi što želi
Baš kao i ja
Tim je dragocjeniji trenutak
Kad stavi svoju glavu
U moje krilo
Kao uvod u
Među vrsnu
Razmjenu
Ljubavi.

- 13:50 - Komentari (0) - #

Već griješ čistit' ribu?

Ima li išta otočkije
Od prizora stare žene s mog otoka
Koja spretnim rukama čisti ribu
Šćućurena poput grancigule
Na kamenim stepenicama
Onim, obraslim u motar,
Onim, što puste rivi
Dotaknuti more?

Ostaci ribe padaju u dubinu
Nečiji su veseli doručak
Sretnici rade krugove na površini
Nestrpljivo, proždrljivo
Vijest se širi
Do klape galebova
Evo ih, uz pjesmu, poklike
Sivo bijeli
Aeromiting.

A ljudi prolaze jutrom.
I nema onoga koji ne pogleda
Ili ne dobaci koju razdraganu rič.

- 08:05 - Komentari (0) - #

Operacije neba

Ponekad
Mjesec zna biti
Toliko blještavo jak
Da ga poželim ugasiti
I u oslobođenom mraku
Napipati
Zvijezde.

- 08:04 - Komentari (0) - #

Orijentacijsko trčanje

Još jedan samo dan
Koji to nije.
Ovome se treba posvetiti:
Zagrliti sebe
Oviti svoje tijelo
U zastave
I otpjevati si himnu.

Kad se samo sjetim
Koliko je znalo biti razbijenih koljena
Rasječenih usana...

Posljednje spoticanje...
Zaslužila sam napokon i to:
Tek malo prašine na dlanovima
Jedno tiho 'uffff'
I brzi pogled u kompas
Prema pradavnom cilju.

- 07:38 - Komentari (0) - #

Game over

Igra je završena.
Velik dio slagalice
Za koji sam znala da nedostaje
Sada držim u rukama
I prislanjam na prazan prostor:
Prizor je zapravo
Vrlo nalik onome kojeg sam se plašila...
Ali dobro poznata varijanta stvarnosti.

Smiješno, zar ne?
Toliko sam se borila skočiti više
Još više, sve do tvojeg uha, dive
Samo zbog tih nekoliko riječi i
Topline mojeg daha...
Plan je bio otopiti nepostojeći led.
A riječi, premda zvučale kao prizor
Nisu nikako mogle biti način
Da me ugledaš.

Igra je završena.
Na kraju posljednje partije
Ostaviti sve razbacano, ovakvo kakvo jest
Ne dodirivati ništa
I otići, dalje od ovog ludila
Sobe ogledala i
Polomljenog stakla.
Nije da ti ne možeš... ti mene nisi mogao...
Nije da su daljine toliko beskonačne...
To su samo ove, meni namijenjene, bile.
No... dobro.

Treba, kažem, uvijek biti dovoljno hrabar i lud
Zgrabiti istinu za vrat pa neka te i porazi,
Posiječe ako treba, neka od udarca i izgubiš dah...
Pa nije istina ono što zaboli:
Boli šareno, razdragano vrijeme prokletih privida.

Ljubav je odjednom postala nemoćna.
Mala snaga, ništa,
Naspram
Udara krila
Ognjenog zmaja
Koji se sprema
Odletjeti.


- 00:27 - Komentari (0) - #

30.07.2017., nedjelja

Predumišljaj druge strane samoće

Napuštam
Misao o boljem
Osjet nade
Ideju bliskosti.

Moja ljuska oraha...
Ne smije biti prevelika
Za ovo što ostaje.

- 20:26 - Komentari (0) - #

Svjetlost

Plave loknice
Provire kroz
Okvir mojih vrata.
Njezin osmijeh
Unese milijun kapi
Svjetlosti u moju sobu.
Jutro mam... prošapće i
Izgubi se u mojem krilu.
Govori o svojim snovima
Često brkajući riječi.
Njena kosa miriše
Na sreću i ljubav.
Pet puta mogu omotati ruke
Oko njenog struka
Kako je samo tanka.
A onda juri
Malo svjesnija dana
Pa na balkonu zapleše
Despacito.
Ples iz okvira vrata promatra
Novi par tek probuđenih očiju.
Ona ne pozdravlja, nego se šutke baca
U moj zagrljaj.
Njoj sve to već ide na žibce
Kako bi rekla dok je bila manja
Ona sad ima devet i trebat će proći
Neko vrijeme
Da opet zapleše na balkonima.
Dugo šuti u mom zagrljaju
A onda iznosi nove teorijske postavke.
Odmjereno, promišljeno
Utiskuje me u naslonjač.
Čudim se kako su se svi ti dani
Premještali kao sjene
Svaki položaj sjenki je dio nas.

Njih dvije...
Nije izmišljena riječ za
Toliku svjetlost.

- 08:07 - Komentari (0) - #

Već po inerciji

Tromost tijela
Potencijalna energija niska
Kinetička energija nula
Nasukani kit
Trulo drvo u šumi u koju nitko ne zalazi
Pregrijana radilica motora
Treba generalku
Remont
Izvucite me na dizalicu
Sve pripremite
Kao obećanje
I onda zaboravite
Da postojim.
- 08:06 - Komentari (0) - #

29.07.2017., subota

Ljetna zima

Narančasta svjetla
Štednih žarulja
Mog malog grada
Rasuta po vodi
Zabila su večeras
Zimu u moju glavu
Da upalim radijatore?
Obučem duge rukave?
Huknem u ruke?
I čekam iza posoljenog stakla
Da teška, ledena bura napokon
Prestane urlati?

- 08:45 - Komentari (0) - #

Kontinuum

Uspjelo mi je
Zaustaviti vrijeme
Dani obli
U svom nemaru
Stoje
Ni vjetar da zapuše
Ni ptica da poleti
- 08:43 - Komentari (0) - #

28.07.2017., petak

The more you give

"When will you realize the more you take, the less you have?" Oogway, Kung Fu Panda 3


Ne znam niti ja otkud mi
Gle, samo se stvara (lj)
Gdje god pogledaš tu je
Otvorim usta tu je (u)
Kroz vrškove prstiju, tu je (b)
Tu je i
Kroz oči i kožu (a)
Kroz nogavice i rukave (v)
Zrači isijava emitira se
Ugušit ću sebe
I tebe
Koliko je, gle samo
Ima.


- 20:27 - Komentari (0) - #

Poskliznula sam se

Kao u crno-bijelom filmu
Kao glupan
Na koru od banane
To stvarno djeluje
Isprobala sam
Na toj kori možeš slomiti vrat
A da probam opet?
Hej, vidi! Stvarno djeluje
Sve ide, kao, ravno
Pa fiju!
I evo me
Kao u crno-bijelom filmu
Kao glupan
Letim opet
Kroz zrak

- 18:15 - Komentari (0) - #

Doha

Probudila sam se s mišlju o
Dohi.
Jesam li bila tamo?
Što sam radila?
Čija sam bila?
Jesmo li bili sretni?
Kako to da sam se onda ovako
Tragično izgubila:
Tu sam, a trebala bih biti tamo.
Probudila sam se i
Doha
Bila je najpoznatije od svih
Nepoznatih mi mjesta.
Doha.
Ponavljala sam dok sam koračala
Prema kupaonici,
Pristavljala kavu,
Gledala kroz prozor
U jedrenjak
Koji se spremao
Otploviti.
Trebam li
Požuriti?
Hoću li
Napokon
Uspjeti
Dohvatiti
Dohu?

- 07:17 - Komentari (0) - #

27.07.2017., četvrtak

Making mess

Sve ja to lijepo posložim, sve
U raspored događaja sebe
Kao savršeno prostrti stol
U Buckinghamskoj palači
Na neke obične dane,
Ništa svečano.

Ogledam se po dvorani
Ogledala mirno kimnu
Glavom
Očima:
Dobro je.

Sve ja to posložim
Sve.

I onda ti.
Bum! Granata pluteni čep.
Moji luđaci u tren plešu na
Stolnjacima od damasta
Rasparane zastave - trapezi
Kaleži - zatvorene trube
Pršti razbijeni kristal
Arhivski porto
Razliven u test mrlja
Pita podignuvši
Obrve:
Lijepo, gospođice. A što
Sada vidiš?


Razbijena, ogledala
Šute.

- 14:07 - Komentari (0) - #

Laissez faire, laissez passer

Kako se prosivi oblaci
Premještaju s jugoistoka
Prema sjeverozapadu
Mojeg brda
Na otoku

Kako more čini krug
Ulazeći
Pored malog svjetionika
Oplahujući oštre stijene
Kamenu obalu
Kuće, šljunak
Pa rubom kamenoloma
Napušta
Ovaj rukavac

Kako ludilo kreće
Iz sporadičnih epizoda
Odudaranja od općih stvarnosti

I ovu radost
Samo pustiti treba
Da se
Premješta
Oplahuje
Od sporadičnog
Zagospodari
Napravi pravi mali potop
Dobrim uvalama,

Pa se
Umiri
Potroši
Nestane.

- 08:45 - Komentari (0) - #

Ne znam ostati

Ako ostanem
Noge će mi postati od betona
I ruke će se zalijepiti na lice
Moj će kip nazvati
Po nekom turobnom osjećaju
Čak će i djeci objašnjavati
"Sjećaš se kako ona...
E, to ti je to!"

Ta netolerancija
Ispliva u posljednji tren
Moram ostaviti sve što radim,
Napuštam iznenadnim bijegom:
Ostavljam gradove sela ljude stabla planine more
Životinje evo vučem sa sobom
Noge krila vire im iz kofera
Potrpanih u zadnji čas.

I sada osjetim
Niče ispod jezika
Otporno sjeme
Raskošnog
Uragana.

- 08:44 - Komentari (0) - #

Projekcija praznine

Duboka jama
U koju sam trebala upasti
Bila je grafit
Nacrtan na podu.

Prazan prostor
Tvoje odsutnosti
Izgleda - nimalo
Nije prazan.

Što ću ti reći kad se vratiš?
Hoću li imati riječ
Za to?

- 07:17 - Komentari (0) - #

26.07.2017., srijeda

Do tišine

Ne stišći mi ruku,
Ne mogu ostati.
Brojimo dane, možda sate.
Zakorači u mene.
Želim zapamtiti miris
Mane i Kornata
Na tvojoj koži,
Drskost mapiranja
mojeg tijela
Usredotočenost i
Zaustavljanje
Ovog poslijepodneva.

Pričaj mi
O sedam milja dugim koracima
Oblaku u šalici čaja
Ribi koja je, da nitko ne zna kako
Pronađena živa stotinu milja daleko...

A onda pusti
Glas neka potone do tišine
Tihe kao plitko disanje
U skrovištu.
Pa još tiše.
Kao
U smrti.


"...ti ćeš gola kao voda
procuriti kroz prste, brzo;..."

Luko Paljetak, Sedmerokuti neba

- 18:10 - Komentari (0) - #

deaf(it)ness

Nazivali su me
Raznim imenima.
Svaki je od njih
Pokušao
Na moje tijelo nacrtati
Poznatiji lik.
To si ti!
Govorili su.
Poznajem te!
Govorili su.

- 14:20 - Komentari (0) - #

Bulletproof (Razaranje privatne tvornice o'čaja)

Svakog od vas
Koji uz smiješak
Za doručak
Ispijate o'čaj
Koji su za vas
Uzgajale
Prikupljale
Sušile i
Pripremile
Tuđe ruke -
Iselila sam
Iz sebe
Neposluživanjem
Omiljenog vam
Napitka.

Trebalo je
Na plantaže
Posaditi
Mir
Da zazeleni
Zabijeli
Razgrana
Razraste
Prekrije
Do
Neuništivosti.

- 08:54 - Komentari (0) - #

Dan koji

Bojažljivo otvaram oči
Plavi kvadrat neba
Iz mojeg kreveta
Djeluje i dalje blizu.
Osunčani
Trokuti kuća.
Veliki sjajni
Krug.
Sve je još tu!
A što sam mislila?
Da će tvojim odlaskom
Jutro svanuti
Imalo drugačije?

Između dvaju budnosti
Otme me
Kvadrat neba
Vedrina ulice
Dan koji
Nestrpljivo
Čeka
Da ga
Zagrlim.

- 07:31 - Komentari (0) - #

25.07.2017., utorak

Razilaženja

We are on completely different pages.
Hell, we’re not even in the same book.


Nakon podosta
Nevinih prisjećanja
U nekom ćeš trenu izreći
Kao zabilježbu
Da sam jednom
Pripadala
Tebi.
Ja? Koja ja?
Ono dijete s nepunih
Sedamnaest?
Ma nisam ti to ja.
Paralelni svemir
Prošlost koja
Možda i živi
Neki zaseban
Radostan život
U tom trenu.
Ja?
Nemam ja veze
S njom.

Gledam u tvoje oči
Potpunog stranca
Dugu bradu
I nepoznata stopala u
Japankama.
Ničega se ne sjećam.
Iako, sjećam se tog ljetovanja.
Kupala sam se u bijeloj
Majici jer me bilo sram
Pokazati tijelo.
Danas bi me bilo sram
Kupati se
U bijeloj majici.

Čuvaš negdje
Pisma koja sam ti slala
Na relaciji
Zagreb - Split.
Prisjećaš se kako si
Birao posebne marke
S cvijećem
Za moju zagrebačku
Adresu.

Ma daj?

Kažem
A čitavo tijelo
Vrišti pitanjem:

Zašto se sada ovoga
Prisjećamo?


Kao da ogovaramo
Nekoga iza leđa:
Nekoga
Tko više nikada
Neće doći.

Moram ići
Slagat ću
I ustati od tog stola
Za kojim si me
Zatekao
Ti
Koji
Nemaš
Baš nikakve
Veze
S
Njim.

- 14:02 - Komentari (0) - #

Trenutak kada sam zastala

Promatram se
Odozgora
Odozdola
Iz svih kuteva
I perspektiva
I nikako mi nije jasno
Kako mi je svo to vrijeme
Nedostajalo
Osnovne logike:
Ako nešto tražiš
Pa valjda je jasno
Da to nećeš naći
Tamo
Gdje znaš da toga
Nema.

- 10:26 - Komentari (0) - #

Umjesto

Kiša jutros pada mirno i s puno strpljenja.
Detaljno ispire sav talog
S usijanog, pocrnjelog kamenja.
Povenule, posušene, žedne biljke
Svi ti silni cvrčci, pčele
U mirisima, u tišinama,
Možeš čuti
Njihovu zahvalnu pjesmu -
Danas znaju
Da je smrt
Ipak kišu dalje.
Obukla sam majicu
Dugih rukava -
Jedan od najsvečanijih
Činova svakog ljeta.
Zahladilo je.

I eto mi već tri razloga
Za malu sreću.

Dok te nema,
Skupljat ću
Svakodnevno
Te male sreće
Da mi osvijetle
Dane.

Pa zasjati
Snažno kao sunce
Na putu
U tvoj zagrljaj.

- 07:53 - Komentari (0) - #

24.07.2017., ponedjeljak

Jugonjanje

Preplovili smo Brački kanal
Na jedva dva metra dugoj splavi
Bili smo optimistični
Rekli smo: ma neće ono najavljeno jugo.

Eto, sada znam što znači ostati živ
U četrdesetima
I kakvog je točno okusa taj život.

Puhalo je iz sve snage.
Nebo je ispustilo crnilo.
Mi smo pjevali kao u ratu.

I pobijedili.

- 20:47 - Komentari (0) - #

Trase

Avion je preletio
Visoko nad mojom glavom
Brojala sam članove posade
I svih 463 putnika
Pa zaključila da nisi tu.
Kako bi i bio?
Tvoj put vodi prema Sjeveru
Svako kretanje na Jug bilo bi
Iracionalno
A iracionalni nismo, zar ne?
Mi smo u strogo kontroliranim uvjetima
Atmosferi koja ubija klice svih slabosti
Ljubav? Preteško. Instinkt? Komplikacija.

Avion je preletio, mogla sam ga dotaknuti
I znala sam da ne postoji baš nikakva šansa
Da umjesto na siguran kontinent sletiš
Na neki malen otok koji može i potonuti
Pa da provedemo dan ispijajući život.

Bilo bi najlakše za sve okriviti konstrukciju aviona
No oni lete točno tamo gdje im upere prstom
I baš točno tamo gdje i trebaju.

Ostavljajući polazišta za leđima
Puštamo da se
Tiho sliježe prašina i da čestice padaju
Bistreći sliku koju se
Ne treba dirati.

- 11:12 - Komentari (0) - #

Blitz

Vidjela sam jutros
Staru, baš staru ženu
Čudna perspektiva s balkona
Imala je možda taj dodatni
Božanski učinak:
Izlazeći iz apoteke
Preko ruke, suhonjave i blijede
Prebacila je vrećicu prepunu
Lijekova.
Nesigurnog koraka
Na tankim, košćatim nogama
Polako je krenula u
Neodređenom smjeru.

Njena me pojava
Gotovo ugušila
Dovikujući mi
Da je, ako bude sreće,
Ovo prizor moje
Izvjesne i
Skore
Budućnosti.

I poželjela sam
Skupiti
To malo
Preostale hrabrosti
Za ljubav.

- 11:03 - Komentari (0) - #

Omara

Nervozne pučiške muhe
Od nemoći
Grizu kožu.
Lastavice
Čiope
Lete nisko
Ispuštajući
Krik.
Galebovi
Se prave
Ludi.
Vreli vlažni zrak
Zarobljen
U posudi
Od stakla
Predao se
I umro
U ovom
Sumornom
Trenu.
Razmišljam
Kombiniram
Prije nego li
I ja padnem
Pokošena,
Sumorom
Umorena:
Negdje...
Mora...
Biti...
Bolje...
Pišem
Kratku
Posljednju
Poruku
U bocu
I uskačem:

From: Brac
To: Svalbard.

- 07:05 - Komentari (0) - #

23.07.2017., nedjelja

Sanjam asfalt s prugama

Večeri su postale ljepljive
Vlažne
Vrele
Preslane
Uvod u kolovoške
Previše je ljudi, posvuda
Izluđuju me kao dlakavi pauci koji mile
Iz gomila pukotina u kamenu
Previše je loše žive glazbe
Ma previše i tih nevažnih razgovora
Oporih vina iz poznatih konoba
I tipične mediteranske spize.

Nedostaje mi
Moj krevet
Ulica s ružama
Tamnozelena planina s tornjem
Kava u Egoistu
I sto drugih zagrebačkih stvari.

Sanjam
Slatkasti irski cheddar
Čileanski Cabernet sauvignon
Mekani čupavi tepih pod nogama
Zid obrastao kupinom
Tišinu ispražnjenog grada
Drage prijatelje

I pruge u asfaltu.

- 22:48 - Komentari (0) - #

Princip privlačnosti

Promatramo se
Danima
Norvežanin i ja
Na kamenoj plaži
Nešto izvan grada.
Spuštam se strmim stepenicama
Do stijena u dubini
Priželjkujući da
Barem još danas bude tu.
Nasmiješimo se tako i jutros
Jedno drugome,
Prstima dotakne
Zamišljeni obod
Svog šešira -
Mali rituali, osjećam,
Uzimaju danak:

U posljednje vrijeme
Unosim više svijesti
U osjet mekoće tkanina parea na koži
Lakoću kojom sklizne preko bedara...
Dodam još za njega u tu malu scenu
Raspuštanja kose
U jutarnjem komešanju zraka.
Potom mu okrenem leđa
I nestanem duboko u modrini.

Iznad njegove zlatne kose
Zlatno je sunce.
Zlatno sunce dodiruje
Prelijepo snažno tijelo.
Ispod snažnog tijela
Oštar bijeli kamen.
Bijeli kamen dodiruje
Modro zeleno
More...

O, bože kako
Uživam u ljepoti
Tog prizora
Koji bi,
Izvađen iz
Konteksta,
Mogao biti i
Stoljećima
Daleko.

- 15:43 - Komentari (0) - #

Fantazija

Komadići
Tetiva
Mesa
Košmara
Blata
Želja
Slabosti
Odsutnosti
Mekoće
Polomljenosti
Krivih srastanja
Težina
Tvrdoća
Smijeha
Pretjeranosti
Bešumnost ponornice imena
Ljubav
Koja potajno žubori
U koštici planine
Straha...

I dogodi se
Da čitav taj rasuti teret -
Dobije smisao.


- 12:48 - Komentari (0) - #

22.07.2017., subota

Prokleta ljubav

Obukla je vječnu izvorsku haljinu
Ledenu, duboku, varljivu, neuhvatljivu
Svaki prodorni pogled posrnulih
Otkrit će snažna preplanula bedra.

Odmičem pogled u daljinu.
Polako pijem iz čaše koja, lomeći se
Ostavlja nepravilan trag na stolu i razmišljam
O termolabilnosti otrova
Ribe pauka.

Smije se punim, oblim, zlatastim smijehom
Valovi tamne kose oplahuju blistava leđa
Miris voća, cvijeća i dalekog Orijenta
Okus crnog vina, žeđi i trešanja.

Vješto ću izbjeći susret naših pogleda
O, dobro poznajem put njene opojne magije...
O, predobro ju poznajem i ne mogu opet pustiti
Da uđe u moje tijelo i slomi svaku prokletu kost.

- 17:44 - Komentari (0) - #

Kome treba djevojčica sa sovom u naručju?

Tko može biti dovoljno nježan
Pa joj se nasmiješiti?
Tko može biti dovoljno malen
Pa pribaviti i sebi neku dragu zvijer?
Tko može biti dovoljno blizu
Čuti i razumjeti jezik kojim govori?
Tko može zavoljeti nepredvidive preobrazbe
Djevojčice u ženu,
Žene u staricu?
Kome treba djevojčica sa sovom
U naručju,
Koja ne treba
Nikoga?

- 13:15 - Komentari (0) - #

Povratak

Razdvajaju se obale:
Otoci podigli svoja sidra.
Svatko će na svoj put.

More,
Mirno modro melem more
Miluje pukotine u stijenama.
Još malo, možda tek milijun godina
I otupjet će oštri bridovi,
Kao zrnca stakla
U pijesku.

Otići.
Otploviti.
Da bih se
Vratila sebi.
Zatvoriti škure.
Pogasiti svjetla.
Biti daleko.
U tišini.
U tu.

- 10:50 - Komentari (0) - #

Isječak

U kojem se sve zamagljuje
Svijest isključi svijet.
Sama u sebi
U zlatnoj krletci bez izlaza
Jedan
Pa još jedan
Pa još jedan
Pa još jedan
Plitki
Udah.
Kao na pokvarenoj vrpci.
Kao u nedogled.

And this, too, shall pass.

- 07:30 - Komentari (0) - #

21.07.2017., petak

Cvjetak s 'ije'

Znam da je jednom,
I tu započinje ta naša priča
Opasan i strašan div
Zadubljen u teške misli
Umalo ugazio neki cvijet
Sakriven ispod travke
Na zelenoj livadi.

Cvijetak je od straha zaplakao
Onako kako samo mali
Preplašeni cvjetovi to znaju:
Proparao je uši bubamarama
Napuknuo mrežu starom pauku.

Od strahote tog prizora
Vjeverice su djeci pokrile oči,
Ježevima su otupile bodlje,
Lisice su oko vrata ovile vlastite repove.

U točan sat i minutu kada je
Cipela velikog diva
Napravila sjenu
Oko uplakanog cvijetka
Sve što je u šumi živjelo -
Pobjeglo je.

Na neki, nama još zagonetan način
Sitni se glas probio sve do
Visina divova uha
I on je, zakoračivši unazad
Ugledao mali cvijet ispred sebe:
Cvijetak je gledao velikog diva
Veliki div gledao je mali cvijet.

Svojim gustim i strogim obrvama
Veliki se div pomalo namršti,
Ogleda nekoliko puta
Da se uvjeri da baš nikoga nema...
I velikom, snažnom rukom
Krene zrakom, prema tlu.

Mali je cvijet zaklopio oči.

Ubrzo, maleni osjeti nježan dodir
Koji je milovao njegove krhke latice
-Neću ti ništa nažao učiniti,
Ne boj se
-
Šapnuo je div dubokim,
Prijateljskim glasom
I teškog korakaka nastavio
Svojim putem.

- 14:24 - Komentari (0) - #

Zvjerinjaci

U nama žive
Naši privatni zvjerinjaci
Različitih zvijeri
Različitih timaritelja.

Sa svojim sam zvijerima
U dosluhu.
Volimo se, moje zvijeri i ja.
Kad i ugrizu, čine to mekano,
Tek kao naznaku siline moći.
Nikada niti jednu nisam izgubila.
Nekada neke nisam baš voljela.
Još do nedavno nekih sam se bojala.
A ima ih koje su se tako pritajile
Da i nisam znala da su tu.

Otkad se dobro poznajemo
Otkad smo prijatelji,
Moje zvijeri i ja,
Pitala sam ih tko želi zadržati
Svoje kaveze.
Nepotrebne sam trampila
Za njihovu slobodu.

Dok hranim i njegujem svoje zvijeri,
One mi poklanjaju svoju blizinu.
Veliko povjerenje
Čini nam dobro.

Ponekad, orlu ću zaliječiti krilo.
Ponekad vukovima pomoći slijediti trag.
Tijelom ugrijati promrzlog poskoka.
Medvjedici pričuvati mladunčad.

Život je ono
Što će učiniti za mene.

U nama, srećom, žive
Naši osobni zvjerinjaci.
Bez mojih predragih zvijeri:
Bez mojega ja.

- 07:42 - Komentari (0) - #

20.07.2017., četvrtak

Lanterna

Kao svjetionik sam
Na mojem otoku
Dočekujem i ispraćam
Srećem i domahujem
Sigurno sam svjetlo
Svjetlo sam sigurnog
Oni, ljudi, zastanu, prolaze
Bilježim ritam
Puno prazno puno
Kao disanje
Kao zauvijek.

Od djetinjstva gajim
Neodređenu ljubav
Prema svjetionicima:
Mjestima dobrote,
Orijentirima
Spasonosnim mjestima.
Oduvijek sam zaljubljena
U njihovu udaljenost
I samoću.
Brodovi plove.
Svjetionici sanjaju.

I gle me!
Stojim
Svijetlim
Dočekujem
Ispraćam
I smiješim se,
U daljini.

- 19:48 - Komentari (0) - #

Lutke na napuhavanje

Kad pristaju njihovi golemi brodovi
U naše tijesne luke
Turisti se, od radosti tog susreta,
Razdragano smiješe
Kao pri posjeti dalekih rođaka
S Novog Zelanda.

Mi ne zurimo u njih
Naviknutošću zebre u zoološkom vrtu:
Bavimo se svojim poslom, gledamo u daljinu.
Poznati nam brodovi poznatih imena
Donose nove i nove bezimene putnike:
Ne struže njima mehanika istosti ovih dolazaka.

Šutke podnosimo njihove invazije
Na naše umove, osjetila i tijela,
Njihovu uzbuđenost, prodiranja i uzdahe zadovoljstva:
Tupo zureći u strop, razmišljamo
O kupnji namirnica za sutrašnji obid.

- 17:06 - Komentari (0) - #

Pučiška jutra /haiku

Jutarnje more.
Motor velikog broda
Stvori valove.

Jutarnje nebo.
Prve zrake sunca
Probude ptice.

Jutarnji zrak.
U mirisu doručka
Smola i sol.

Tišina jutra.
Zvonik crkve oživi
Usnuli grad.

- 07:25 - Komentari (0) - #

19.07.2017., srijeda

Između redova

Sve i da se dogodi
Da se 'volim te'
Ne izgovori
Naglas...
Zar svaka minuta mojeg života
Koju odlučim podijeliti
S tobom
Svaka usputna fotografija
S puta
Poneka pjesma ili
Mala panična briga
Oko toga kako si -
Ne govori
Znatno glasnije
Od tog?

- 23:41 - Komentari (0) - #

Hoćeš li živjeti, sa mnom?

Milijarde zvijezda čeka
Da ih ugledamo.
Bezbroj slova
Da ih zamijenimo.
Isto toliko gluposti
Koje nismo izrekli.
Još više tema
Da ih raščlanimo
Do beskraja
Ili sna.

Moram te naučiti
Napraviti rukama
Krug oko mojeg tijela, ono
Što nazivaju - zagrljajem.
Želim da mi pokažeš
Pogled s planina
Visinskim pripremama
Na tvojoj visini.

A tek šume koje čekaju
Da naš dah pretvore u zrak?

Nisi još nikada stajao
Naslonjen na kamenu ogradu
I smiješio se promatrajući
Kako plešem u poluprozirnoj haljini
Koju si u šali bio izmislio.

Sve te zore koje čekaju
Da uđemo u njihove boje
Umorni i sretni do beskraja.

I zalasci sunca
Koje smo bili izmislili,
Evo ih, gle!
Čekaju na nas.

Hoćeš li ucrtati novu rutu u
Staru kartu u mojoj ruci?
Poljubiti me u kosu
I zakoračiti u
Varljivo vrijeme
Koje je
Pred nama?

Hoćemo li?
Živjeti?

- 18:04 - Komentari (0) - #

18.07.2017., utorak

Oči koje vide u mraku

Vjerujem u nježne zmajeve
I dobro u ljudima.
Vjerujem: vile donose
Još poneka proljeća
I osmjeh je jedino
Što mi ne mogu
Poraziti.
Vjerujem: pronašla bih put
Kroz tvoje zabačene prašume,
Pripitomila opasne zvijeri
I pregazila kaljuže
Da zaspem uz cvijet
Koji raste u samoći.
Vjerujem
Ljubav je
Mogla biti dovoljna
Da si
Znao pustiti
Da te
Volim.

- 19:22 - Komentari (0) - #

Pampas

Već me nekoliko dana
Dotiče riječ
Pampas.
Uvijek nečim zaposlena
Ne stižem razmišljati o njoj.
Ona lebdi uz mene
Ponekad dotaknuvši
Rub svijesti.
Pa se odmakne.
Pampas.
Kompas.
Pompon.
Pampas:
Argentina
Urugvaj.
Pampas:
Cortaderia selloana -
Pampas trava
Savija se na vjetru
Proizvodeći zvuk nalik na šum
Ili bliže tišini.
Goveda koja pasu.
Na
Pam-pasu.
Pas Pampas.
SapMap.
Pam-pas:
Zvuk
Trčanja,
Rada stroja -
Možda i željeznice,
Šištanja pare,
Pada posude.
Kao psovka.
Pampas!
Obla (pam)
Oštra (pas)
Akronim,
Zamka,
Čašica za rakiju,
Sanduk za
Posteljinu.
Ili
Ništa.

- 13:44 - Komentari (0) - #

Pčela iza stakla

Dan je ovdje
I sunce i mirisi
Prostor
Koji zove
Preletjeti
Dotaknuti
Ispuniti svrhom.
I što je sad ovo
Gdje god krenula
Koliko upirala
Odmicala se
Ili vraćala
Prohodala
U svim božjim
Smjerovima
Ljutila se
Ili odustala
Kao da
Ne postoji
Način
Da se
Spasi...

Poletjeti
Ali kako će?
Suprotno instinktu.
Na drugu stranu
Opojne
Svjetlosti.

- 00:50 - Komentari (0) - #

U tišini

Rijetki automobil
Zakašnjeli razgovori
Smijeh žene u daljini
Udaranje mora
O bokove brodova
O dokove
Odsustvo razgovora
Smijeha
Automobila
Nota
Mora.

Sve više
Tišina.
Tišina.
T i š i n a.
Ta divna
Prijateljska
Ljekovita
Tišina.

Protegnem se
Njenom beskonačnošću
Smjestim se
U njenoj mekoći.

Još jedan dan
Tiho
Nestane.

- 00:23 - Komentari (0) - #

17.07.2017., ponedjeljak

Futuri

Uplovila sam
U 'danas'
Pomalo lijeno
Ali s velikim
Futurima:
Škiljit ću
Gledat ću
Piti ću
Promatrat ću
Skuhat ću
Jesti ću
Mislit ću
Slikat ću
Uživat ću
Pričat ću
Spremat ću
Plivat ću
Pisat ću
Šetat ću
Natočit ću
Nazdravit ću
Ljubit ću
Otpuhat ću
Zavoljet ću
Razveselit ću
Grlit ću
Krenut ću
Samovat ću
Odlutat ću
Zaronit ću
Nestat ću

Pa se pronaći
U tebi.
- 12:18 - Komentari (0) - #

16.07.2017., nedjelja

Iz zimske šalice za kavu?

U tvojoj šalici, kladim se
Kava miriše na cimet i naranče
I puno se brže hladi.
Dani su u tvojoj šalici kraći,
Zar se ne bojiš?

Radoznali jelen se sprema iskočiti
A kad to učini
Onda je Božić, bor je okićen
I sve je svečano.
Moja majica je neka druga
Moja je kosa druge duljine
Ma sve je onda drugačije...

Ne želim to.
Želim još hodati u japankama
Po vrelom asfaltu.
Želim da sve bude kako je
Sada.
Želim zadržati
Ovo prelijepo
Sada...

Stvarno?
Pit ćeš kavu
Iz zimske šalice?
S jelenom? Ali...
Danas je
Šesnaesti srpnja...

No, prije nego li shvatim
Zaljubit ću se
U tog besmislenog
Jelena
I zimu
U tvojim
Rukama.

- 22:24 - Komentari (0) - #

Priče uz vatru

Ovih dana vjetra samo živimo uz more:
Uobičajeni rituali
Sve one stvari zagrebačke svakodnevice
Preseljene u pučiške rasporede.
Tragovi ljeta iza i ispred nas.

Treći dan evo puše snažna bura
Opustjele plaže,
Nekoliko naviklih galebova.

Vjetar donosi miris dima
Nebo se zamutilo
Brežuljci u izmaglici
Žućkasti i mliječni
Nisu oblaci.
Negdje gori.
Netko se boji.

Mi
U ovome trenu
Samo živimo uz more
Uz sunce koje se mutno
Pokušava probiti do nas -
Sve te svakodnevne stvari
Preseljene u drugačije
Rasporede.

- 10:56 - Komentari (0) - #

Oduzimanje

Jedrenjaci
Veliki drveni ponosni
Kakvim su davninama plovili
Slavniji moreplovci
Od ovih turističkih,
Visoki lijepi jarboli
I tenda na mjestu
Jedra.

- 08:52 - Komentari (0) - #

Fragmenti rastanaka

Odložila je velike zelene čizme
Uz rub dvorišnih vrata
I otišla crno-bijelom mačku dati
Jutarnju porciju hrane.
Tu se troši film,
Zadnja fotografija.
Čudila sam se osmjehu na njenom licu
I potpunom izostanku straha
- Pusti, kasnije ćeš.
- Ali...


Hodnici
Neugledne boje
Puni raskršća, lijevo, desno, lijevo.
Prije nego li uđem u predvorje
Njene sobe
Pokušavam utrobu spustiti gdje i pripada
Krhko tijelo, jedva vidljivo u plahtama,
Sjećanje na ruke, koje me, već gotovo veliku,
Podižu da glavom zahvatim oblake...
Tražim joj lice, spava li?
Dva oka me promatraju i licem prolazi
Nešto nalik na osmijeh
Zubi, preveliki za lice koje se smanjuje
Oči postaju naočigled mutne
Usne suhe, potrgane
Ostavljaju nevidljiv ožiljak
Na mojim obrazima.
- Moram Vas obavijestiti da je gospođa...
...žao mi je...


- Možete biti s njime, još malo.
Ruka mi je položena na njegov trbuh
Koji se bez naprezanja podiže i spušta.
Tijelo, sada krajnje opušteno i mirno.
Moram biti zahvalna na trenutku
Koji daje i oduzima.
Pokazat će se, kroz nekoliko minuta
Neću znati gdje je moj prekidač
Koji zaustavlja
Bol.

Stotinu puta potom u glavi vrtim mogućnost
Reverzibilnosti:
Ispravljam točke po putu.

No smrt,
Tako izuzeta od svih naših ljudskosti,
Neće postaviti
Niti jedno
Pitanje.

- 08:48 - Komentari (0) - #

15.07.2017., subota

Što više čitam - manje pišem.

Primijetila sam tu pravilnost već i ranije
No danas se uobličila u veliku loptu
I legla na moj trbuh
Lagana ali golema.
Ne vidim od nje svoje noge
Pa ni ogradu, more i šumu
Brdo je veliko, ni njega ne vidim.
Čak niti nebo.
Vidim tu loptu i ne znam što bih s njom.
Poigrati se?
Promatrati kako se diže i spušta
S mojim udisajima i izdisajima?
Odgurnuti?
Probiti?
Ili ju prigrliti?
Kao fakt,
Okruglu činjenicu,
Ništa više.

- 18:50 - Komentari (0) - #

Zavlačenje

Čitam jutros na balkonu Lovce u snijegu
Kava, bura, Rešicki i pas pod nogama
Ma gdje ćeš bolje ili gore
Ma gdje toga ima ili nema
To čovjek samo mora otrgnut
Prisvojit
Iščupat
Otkinut
Odgrist
Taj komadić samo svojeg vremena.
Nemo'š to kupit' na tržnici
Šoping centru
Ne dolazi kao dodatna oprema.

Čak ni ubod ose u gluteus
Podmuklo zavlačenje u slojeve haljine
Postaje samo dodatak osjeta življenja
U tom savršenom jutru.


- Moram ukrasti to vrijeme za sebe.- kažem
- Od koga kradeš? -
- Od sebe.-


- 13:24 - Komentari (0) - #

Užarenja

Proučavam način na koji je tkano uže
Ni samo uže ne može mi pomoći.
Više je to od pukog ispreplitanja,
Ne bi se baš nitko novi proslavio
Da mu u ruke ture niti
I kažu: pleti, tkaj,
Učini od ovih vlakana uže
Koje može zadržati brodove u oluji
Planinare na stijeni ili
Čvrsto razapeta jedra.

Isprepleteni središnjim i rubnim dijelovima
Ne bismo znali ni sekvencu našeg tkanja ponoviti.
Teško nam bude raspoznati
Čiji su prsti koji upiru, donose
Kome pripada komad ogrebane ogoljene kože,
Čije su oči koje vide i ne vide
Čija polomljena rebra.

Niti se upliću i ono krajnje, jedno,
Mora poteći iz množine drugačijeg.

No, upravo u ispreplitanju
Ponestane svijesti:
Događa se samo od sebe
Izvanjskim mehanizmima unutrašnjih uvrtanja
Kad ga zaustavimo u pokušaju da obuhvatimo
Tu istovremenost,
Kad tkanje stane
Samo na tren bljesne opojna svjetlost
Samo taj tren postojimo od atoma i svijesti,
A onda sve postane
Samo skup razbacanih niti,
I uvijek samo djelomično.

"Bože, a let, let? Tako si malo prostora ostavio za našu istovremenost, za naše različite sljepoće!" D. Dragojević
- 01:09 - Komentari (0) - #

14.07.2017., petak

Saginjanje

"Kasnije mi je postalo jasno da sam već puno puta, ne gledajući, prošao pored njega, no tog sam se dana zaustavio i sagnuo." Peter Wohlleben, Tajni život drveća


Umoriti se u moru,
Umoriti more,
More od mora,
Morovanje -
Bila je igra riječi
Zaostala iza Romanove poruke
Da se treba preživjeti godišnji odmor.

Zarezao je omot tople, radne jeseni,
I miris zagrebačkih ulica
S duljim sjenama i oblijom toplinom
Bio je već gotovo u šaci.
Stavila sam brzo selotejp
Na tu brazgotinu:
Nisam bila spremna na
Podmuklo lijepi početak
Još jedne zime.

Sada sjedim na balkonu i promatram
Golemi brod pristaje u luku
Mog malog mjesta na Otoku.
Kako to nikome nije neobično?
Sve je stvar mjere,
A ovdje je mjera oboljela.
Možda i smrtno.

S broda imena Il mare
Ubrzo će sići znatna količina ljudi
U potragama.
Da čovjek ne traga
Valjda ne bi nigdje ni išao.
Znatna količina stranih potraga
Susrest će se s domaćima.
Naravno da će se mimoići.
Uvijek se mimoilaze.

Kad uplovljava velik brod,
Otočani se prave da normalno žive.
Savršenstvo aranžmana tog izloga -
Mora biti očuvano.
Neki, kao, kupuju kruh,
Neki, kao, s djecom,
Neki, kao, na biciklima.
Jedino ja znam,
Kad brod ode,
Kad svi ti brodovi odu,
Negdje početkom baš te Romanove jeseni,
Otočani će pogasiti reflektore,
Pobacati u zrak didaskalije,
Poskidati sve kulise i lijepo,
S mirom,
Odahnuti.

Puno vremena provodim
Na mom Otoku.
Isprva je bio samo otok,
Modar, bijel i zelen,
Ali samo otok.

Moraš se sagnuti da bi dotaknuo kamen.
Ne onaj zavodnički, na plaži:
Onaj neugledan,
Staklast i prljav,
Kojeg su tisuće i tisuće izgazile prije tebe.

Tako počinje njegova priča.
Ako slušaš utrobom i kožom - čut ćeš.


- 16:23 - Komentari (0) - #

Akcenti

Britanski naglasci
Bude me u 05:09
Oni i komad stiropora
Što ga bura premeće po
Terasi
Staklasti zvuk šuplje tvari
Federira u mojem uhu
U mojem mozgu, još
Trenutak prije buđenja.
Ustajem i odlazim na terasu.
Vjetar dio majice lijepi za tijelo
Dio podiže i viori, kao zastavu
Kosu odmah raspe licem i zrakom:
Bogme, puše skoro k'o u martu,
Samo toplo i nekako nedovoljno.
Podižem kvadrat stiropora -
Polovicu nesretne budilice
U ovaj rani sat
I stojim neko vrijeme
Najprije gledajući u sve učinke vjetra
Na more, kopno i u zrak
A zatim žmirim i slušam
Kako negoduje i prijeti
Osjetim po koži
Što čini kamenju i travama.
Vraćam se u postelju
Vjerujući da ću još stići san.

Dobro, razmišljam, kvadrati više neće lupetati.
No, što je s britanskim jezicima?

- 05:36 - Komentari (0) - #

On ne zna kako se popeti na brod

Došao je kasno i dugo vremena stajao pred privezanim jedrenjakom, kao da je neman, kao da će ga do pola odgristi. Vjetar lupa u jarbolima. Fijuče po sajlama. Pleše u zastavama i valovima. Dugo se, doduše, ispijalo vino: u širokim čašama oštrih rubova, u društvu muškaraca sa šarenim ukrasima: u krilima, izmjenjivahu se oble, nasmiješene, dobro raspoložene topline.
Sada, ovako sam, kao otok na kojem nitko neće provesti noć, nedovoljan, nezaklonjen od vjetrova -
Stoji i promatra, u čuđenju ili potpuno mirno.

Čovjek otok, zastao u pokretu, kao u lavi Vezuva.

- 01:11 - Komentari (0) - #

13.07.2017., četvrtak

Ispravi.me

Pise na zaglavlju aplikacije za pravopisne pogreške
U kojoj trenutno pišem.

A ja bih toliko voljela da u nju mogu unositi
Sve svoje životne dvojbe i sumnje
I druge, svakodnevne stvari.


- 23:44 - Komentari (0) - #

Mijene

Ovih je dana more bilo
Izrazito mirno.
Jutros sam shvatila
Da treba retrogradno cijeniti
Više od tjedan dana
Neba bez oblaka
Mora bez vjetra.

Zato večeras
Površinom valja bura.
I more se
Mreška
Prebacuje
Kovitla
Teče kao rijeka.

Pitam se:
A u dubini?
Osjete li ribe
Razliku?

- 23:01 - Komentari (0) - #

Oslobađanje


U sjeni litica
vratio sam se samom sebi,
Stvarnom radu, onom
"Što treba dovršiti."

Gary Snyder

Težak kotač-kamen
Struže površinom svijesti.
Umodri ga, uzeleni, moje more.

Sklizne preko stijenja čemer-otrovnica
Krene zubom bedru spokoj-doma.
Utješi ju, prigrli, moja šumo.

Puca kišom meteora mermer-koža
Nasumično lete gađajući gola rebra.
Sakupi ih, vodi ljubav s njima, moj letaču.

Zvoni studen-korom paklen toranj straha
Svaki zvon sve glasnije odzvanja
Jačaj ga, porodi, moja zemljo.

Steže kore snažan udav-bršljan
Debla pradavnih kao-istina.
Napoji ga, odnjeguj, moja rijeko.

Rastavlja poluživo crna mravo-rijeka
U nepovrat s onim što se odnijet dade.
Nahrani ju, napoji, moj kamen-nektare.

Magla iznad Spoznaj-polja
Satko-gorke plodove mi gnjili.
Ugrij ju, ugosti, moja vatro.

Učinite dobrodošlim sva iz kaosjena bića.
Otvorite nevidljivo kolo za sve naše tamne promatrače.
Udomite, zagrlite sve što predajom - ne bi trebalo biti.


- 14:43 - Komentari (0) - #

12.07.2017., srijeda

Sve što si ikada saznao...

... nije vrijedilo ništa, zar ne?
Iz širokog repertoara nikako pronaći zakonitosti.
Kad se upustiš u proricanje budućnosti, bezbroj izglednih pravaca bit će uvijek jedan premalo.
Bit ću biće tvojeg mesa i iščupati se bez velikih najava.
Snažan i nepokoriv nećeš se znati prepoznati.
Dani će se klatiti između nadanja, krvi i bijesa.
Dani će potom postati samo dani.
Uskraćivat ćeš mi sebe, ali slaba je to osveta.
Pričat ćeš drugima o meni svjesno stružući po drugom kraju istine.
Pratit ću ti tragove iz daljine da bih te sačuvala.
I jednoga ću jutra poželjeti pronaći okno kroz koje ću se vratiti.
Golim ću rukama potrgati trnje. Golim ću osmjehom pred tvoje mačeve.

Mrzim dan kad smo se sreli..., reći ćeš.

A znat ćeš da bez mene ostaješ tek skelet praznine.

- Posebna si - nasmiješit ćeš se i razviti naše zastave.
- Svatko je poseban - izreći ću tu veliku laž.


- 20:20 - Komentari (0) - #

Rebirth

Na kamenoj obali
Jutros
Sklopljenih očiju
Stojim
Lice
Okrenuto
Suncu.

Pod stopalima vruć
Kamen.
Niz leđa kosa
Soli.
Rima valova udomila mi
Dah.

Kroz razapetu kožu
Svjetlost
S trapeza
U moj
Mrak.

- 14:43 - Komentari (0) - #

11.07.2017., utorak

Četiri

Žena poput tebe
Trebala bi imati
Barem četiri ljubavnika -

Izračunala je to, malo iza podneva
Moja prijateljica, matematičarka
Za stolom u hladu tamarisa
Na četrdeset celzijevaca
I uz ogromni ajskafe.
Za tebe bi to bio dobar broj.
Četiri.
Jutro podne večer noć
Proljeće ljeto jesen zima
Istok Zapad Sjever Jug
Sve faze mjeseca...


Ne može, rekla sam,
Četiri me zapravo podsjeća
Na križ.
Ne može
, rekla sam.
Zimu, Sjever, Uštap, noć -
Želim zadržati
Za sebe.



- 17:46 - Komentari (0) - #

Rana jutra

Rana jutra
Donose tišinu
Drugačiju od svih.
Ova je narančasta i
Topla.
Ova kaže: mirovanje u meni
Je u vječnom izmaku.
Miruj.
Ova šapće: izgubi me
U danu koji će
Svakoga časa
Započeti.

- 06:26 - Komentari (0) - #

10.07.2017., ponedjeljak

Jerry

Vidjela sam jutros na plaži
Opet onu otočanku.
Tamna kosa od
Vjetra i sunca,
Bokovi
Široki i plodni,
Oči tamne i
Drske.

Možda već misli
Da imam s njom
Neke namjere:
Zurim u nju danima.
U Jerry. Otočanku.
Tražeći u čemu to skriva
Tajnu prvotne ženstvenosti.

- 23:03 - Komentari (0) - #

Isijavanje

Na mojim su rukama još tragovi tebe:
Brazgotine osveta i besmisla,
Ožiljci posljednjih razaranja.

Tvoja blizina: isijavanje,
Koža je gotovo gorjela.
Ispod kože nemiri su
Zasvirali čardaš.
U šarenom košmaru
Eksplozija, rana i ludila -
Tražila sam način da
Te spasim.

Posljednji vlak je odlazio sa zgarišta.
Promatrala sam kako vatre plamte,
Paru kako se uzdiže oblacima.

Stajao si, u daljini
Ruku prekriženih na grudima.
U susretu pogleda
Razmjenili smo praznine.

Lokomotiva je prodornim piskom
Označila početak novog razdoblja.

Već s prvim taktovima kotača na tračnicama
Bol je počela prodirati u krvotok.
Pogledala sam sebe i shvatila:
Velik dio moje utrobe zjapio je prazninom.
Velik dio tvoje istrgla sam odlazeći.

- 14:35 - Komentari (0) - #

Disciplina

Umočiti noge, ruke, trbuh i glavu
U sluzavo, mokro, prevruće, prehladno
Rijetko baš kakvo treba biti
Osjećati kao živu rijeku,
Živjeti na rijeci u rijeci s rijekom
Čak i kad se čini besmisleno
Prazno uzalud i gadljivo
Čak i kad sve što činiš
Ne uzvraća čak ni udarcem.
Očima ušima, nosom i kožom
Disanjem, otkucajima i mozgom
Prevrtati, tražiti, zavirivati, otkrivati
Sramiti se, bacati, zaboraviti i vraćati se
Diviti se, pitati se, iznenaditi
Penjati, puzati, biti malen kao
Velik i visok kao, drzak kao i kojekakav
Posebno pametan glup
Čuditi se, pregrijavati, ohladiti
Igrati se i uživati
Imati bič i šibati vlastita leđa
Do tragova krvi vode
U izdisaju.

- 08:59 - Komentari (0) - #

09.07.2017., nedjelja

Nedjelje u malom mjestu

Nedjelje u malom mjestu
Na mom otoku
Počinju znatno ranije
Nego ostali dani
Prvi se bude
Stari ljudi
Onda automobili
Nakon njih bicikli
Najčešće isti oni
Koje sam viđala u djetinjstvu
Kao npr. rasklopni
Pony express.
Ožive dućani
Zamirišu breskvama
Čak i psi
Puno življe
Hodaju niz ulicu.

Nedjeljom, to je prastari običaj
Skupljaju se u kafićima
Samo muškarci
Na briškulu
Na trešetu
Žene ostaju kući.
Djevojke moje generacije
Nikada nisu ostajale kući
Kad su nam baš rekli da bismo morale
Isprva im nije bilo pravo
Ali što su mogli?
Neposluh je srušio
Drevni običaj.

Nedjelja u malom mjestu
Na mom otoku
Raspoznaje se i po
Zvonjavi iz zvonika
Ne tuče samo sat
Nedjeljama se zvonik
Raspjeva
Sam od sebe
Zvižduče
Pa se smije.

Nedjeljama
Malo mjesto na mom otoku
Postaje odjednom
Premalo
Za sve te ljude
Koji
Izlaze
Iz skrovišta svojih kuća
Odijevaju se svečano
Svi su lipi i šesni
A s noći će nestati
Kao čarolijom
Kao da ih nije nikada bilo.
I neće ih biti.
Sve do iduće nedjelje.



- 08:29 - Komentari (0) - #

07.07.2017., petak

CrvenoCrno

Voliš me imati, zar ne?
Sviđa ti se osjećaj da sam tvoja?
Hod po tankoj liniji posjedovanja izaziva opojan
Osjećaj moći?

Šššš, nemoj mi reći, nisam ta koja treba odgovore...

Skidaš me, polako i zanatski vješto
Rukama koje predobro znaju što rade
Da bi se mogle prozvati nevinima.
Misliš da ne raspoznajem?
U kući prepunoj ljudi pronaći ćeš način
Da me pritisneš uza zid (mirišeš na sol i naranče).
Sviđa mi se žena koju ljubiš
Tko bi rekao da je baš u meni bila sakrivena?
Pola ću ti magije priznati,
Pola znam da je od mene.

Jednom ćeš ipak morati saznati:
Ja sam ničija zemlja.
Jedino sebi znadem pripadati.
Baš svaki put kad pomisliš
Da me imaš
Tek je privid.
Tek je privid...
- 23:19 - Komentari (0) - #

06.07.2017., četvrtak

Ljetna diva

Pola metra
Ljetne kupaonske police
Popunjeno je
Svakim kvadratnim centimetrom
Sredstvima za njegu
Lica, tijela i kose
Uživam u toj ljetnoj samoposvećenosti
Svaki put si obećam ljetnu rutinu
Produljiti barem do jeseni
No, po povratku na kopno
Nestaje potreba
Bavljenja sobom
U tim morskim razmjerima.

Mislim si baš šteta što se stvari teže uravnotežiti
Pa u preostalom razdoblju godine
Pretjerujem - minimalizmom.

- 12:15 - Komentari (0) - #

05.07.2017., srijeda

Odlazak na supetarsku tržnicu

Putem preko Nerežišća
Kava s hladnim i limunska trava
Narudžbu prima plavokosa djevojka
U godinama kada se uspješno nose
Traperice koje otkrivaju pola dupeta
Ohoho, pomislim, kapa dole, smjelo, smjelo
Smiješim se promatrajući očarane poglede
Muškaraca pristiglih na marendu
Žuti pas upitnog porijekla
Liježe ispod mojih nogu
Otpočinje mojih
Desetak minuta Božje milosti

Sunce je već upeklo visoko na nebu
Nastavljam putem Supetra
Tržnica tamo tradicionalno vrvi
Pčelama i osama
Prakticiram samodisciplinu najvišeg stupnja
Umjesto da vrištim, mašem rukama, pušem i bježim
Masteriram zen, uvjerim se u ljupkost i važnost svakog
Pojedinog opnokrilca
A onda apstrahiram sve s krilima
Pa i galebe, pokoju čiopu, lastin rep.
Breskve, marelice, smokve, sve redom... molim Vas, gospođo (brže, brže)
Boga molim da ne nosim bodljivi suvenir u vrećici.

Dobro. Tragedija je izbjegnuta. Posao godine obavljen.
Automobil je kipuć ali... što je to za mene?
Samo još časak da kupim one kratke traperice
Sada mogu, nakon osa i pčela
Sada sam veliki učitelj zena
Svemirski majstor apstrakcije
Drugo ime za hrabrost

- 16:45 - Komentari (0) - #

Buđenja na Braču (kroki)

Zelena
Modra
Kamena
Štura
Tu
Gdje gotovo
Ničega
Nema
Sve što je
Bitno -
Odavno
Postoji.

- 08:04 - Komentari (0) - #

04.07.2017., utorak

Ribe na gradele

Dragi prijatelj Z. mi šalje fotografije Viberom
Na prvoj gori vatra
Na sljedećoj: dvije ribe na gradelama
To je njegov doprinos mojoj odluci
Da baš danas otputujem
Što sad mogu, sad sam već ionako ovdje, odgovaram mu dodajući glupi smajli koji plače
Ribe su samo zbog viška blitve, piše i zvuči kao pomirba
Bude mi žao zbog čitave situacije, čak toliko da pomalo žalim što nisam tamo nego tu.
Stiže nova fotografija: čaša crnog vina i sumrak u pozadini.
Sad sam već sigurna da je sve ipak dio dobro smišljenog zlobnog plana:
Šaljem fotografiju čaše crnog vina i sumraka u pozadini ali sa svjetlima otopljenim u moru...
Igra bi se mogla nastaviti gotovo zauvijek
No mi se dogovorno kucnemo emotikonom
I zajedno razdvojeni provedemo večer.

- 20:09 - Komentari (0) - #

Djeca pjevaju pod prozorima

Djeca pjevaju pod prozorima
S malih mokrih tijela cijede se galoni mora
Skaču, trče, bacaju jedno drugo
Malo malo pa su od prašine
Malo malo pa od sunca

Djeca pjevaju pod prozorima
Izmisle riječi koje nedostaju
Ciče, vrište, hihoću pa se ljute
Malo malo su ratni drugovi
Malo malo u neprijateljskim taborima

Djeca pjevaju pod prozorima
Vode svoje ozbiljne dječje živote
U njihovim mokrim kosama
Čas žive ptice,
Čas nestaju zvijezde

Djeca pjevaju pod prozorima
Pjesmu koja isprva zvuči kao bezazlen napjev
Sve dok postupno ne razvije fotografiju
Djece koja su davno jednom
Pjevala pod tim prozorima


- 18:45 - Komentari (0) - #

Susret

Hej, stigla sam ti, šapćem mu kad me ugleda:
Moje more i ja plešemo svoj radosni ples
Ja se utačem u njega, ono me oplahuje
Ja ga grlim raširenim prstima, ono me gurka valom
Ja mu pričam tišinama, ono šumi davne čežnje
Pjevamo tihu pjesmu ljepote ponovnih susreta.

Pa ipak...
Prešutjet ću mu tvoje poljupce, sve tragove na mojem tijelu
Da se ne zaigra, da mi ih ne oduzme...

Vrelinu sunca na leđima razblažuje slučajni povjetarac.

Nesvjestan mog pogleda jedan je galeb zaplovio nebom.

- 17:18 - Komentari (0) - #

< srpanj, 2017 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2017 (24)
Kolovoz 2017 (44)
Srpanj 2017 (77)
Lipanj 2017 (28)
Svibanj 2017 (18)

Bloger Sirin isključivi je nostitelj autorskih prava na tekstove objavljene na ovom blogu (ukoliko drugačije nije navedeno) te su svi objavljeni tekstovi zaštićeni copyrightom.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se