28.06.2017., srijeda

Lemurski susreti treće vrste

Divlja životinja
S Madagaskara
Sjela je
Pored mene
On s tog rajskog otoka
Ja iz zemlje s tisuću otoka
Sreli smo se
Baš na kopnu
Takva divna mekana životinja
Morala sam zatomiti prvotni poriv
Da ga zgrabim
Kao plišanca
I zarijem lice u krzno
Mekanog trbuha
Lemuri imaju velike očnjake
To je naglašeno
A prešućeno
Da su ljudi puno veće zvijeri
Bili smo jedno pored drugog
Veličanstveno biće
Iz nepoznatog svijeta
I jedna obična klinka
S gradskog asfalta
Le Mur i njegova čovjekica
Čovjekica i njezin Le Mur
Zaboravila sam
Izvaditi fotoaparat
Zaboravila sam
Sve što prisebni ljudi
Rade
Zaboravila sam
Sva obilježja
Moje i
Njegove
Vrste
Bili smo
Samo
Lemur oči
Čovjek oči
Dva zemaljska
Bića
U tišini
Posvećena
Jedno
Drugome.
- 18:55 - Komentari (0) - #

27.06.2017., utorak

Knjiga sa 14 konaca

Niz majčino lice
Teku crne suze
Njene oči bijele
Ne gledaju van
U sebi
Traže
Nevidljive niti.
Da joj je samo
Zaustaviti dan

Besmisao traje u vječnost i guši
Ne postoji spasa niti u snu
U košmarima sanja
Malene ruke
(Ruke iznova nestaju)

Niz majčino lice
Crni potoci tišine
Kroz duboke brazde
Već spaljenog tla
Više ničega nema
Što je jednom bilo
Što je njeno bilo
Četrnaest godina

Niz majčino lice
Niz lice te žene
Teku crne rijeke
Godina odnosi već dva
Tijelo u odustajanju
Tijelo prepuno rana
Crnilo ispunjava
Dah i dan

Kakvog smisla ima svaka borba?
Zvijer života je zagrizla do dna
Sklopiti oči
Napokon stati
Osmjehnuti se smrti
Na mjestu
Sna


U spomen na Alisu Mahmutović, majku hrabrost (1977.-2017.)

- 14:19 - Komentari (0) - #

Prizori tuge

Snažna užad
Sprijeda straga
Da se ne ozlijede
Spuštaju im bove

Pokoreni miruju
U dubini pristaništa

A brodovi žive
Tek kad plove...

- 12:28 - Komentari (0) - #

26.06.2017., ponedjeljak

Slučaj Camille Claudel

Camille Claudel
Bila je prelijepa žena
Učenica
Ljubavnica
Slavnog kipara Rodina
Istina je
Da će se na spomen
Rodina povijest pokloniti
No, virtuoz kiparstva
Bila je upravo ona.

Od njene dvadesete godine
Od njegove četrdeset i četvrte
Žive u tajnosti
Prepunoj nemira
Veliki Rodin
Potpisuje njene kipove kao svoje
A kad ugleda njezin The Age of Maturity
Ulovi ga toliki bijes
Da joj uskrati prijateljstvo
I potporu

Nakon što ju ostavlja
Svijet Camille Claudel
Toliko lijepe i sposobne žene
Srušit će se u trenu

Baca i uništava svoje kipove
Zatvara se u kuću i ne izlazi
U mahnitosti piše kojekakva pisma

U dobi od četrdeset i pet godina
Dobar kršćanin i pjesnik
Njezin vlastiti brat
Ne može trpjeti više toliku sramotu
Zatvaraju je u umobolnicu
Proglašavaju je ludom
Uskraćuju ju joj pravo na tugu

Svjesna da je potpuno zdrava
I pisma liječnika bratu će reći to isto
Nakon trideset godina institucije
Zatočeništva sa stvarnim luđacima
Uzaludno ispisanih pisama da ju spase
Onemogućena da stvara
Da voli
Da živi
Camille
Umire.

Nitko ne dolazi preuzeti
Njezino tijelo.

Svijet ostaje zakinut
Za toliko toga
Ali to je ništa prema
Zakinuti nju
Za svijet

Navodno je u nju bio
Smrtno zaljubljen
Sam Debussy
No žene očito
Vole obuzdavati
Zvijeri
I nadati se
Dobrim danima

Nije mogla znati
Da će jedan muškarac
Jacques Cassar
Posvetiti čitav svoj život upravo njoj
Da sakupi sve njene kipove
Da poveže krhotine
Njenog razbijenog života
I da joj vrati slavu
Koju nikada nije imala.

Camille Claudel
Ispisala je sudbine
Milijuna sličnih žena

Danas žene odgajaju
Svoje kćeri
Da tolikom silinom
Smiju voljeti
Jedino
Sebe.
- 12:00 - Komentari (0) - #

25.06.2017., nedjelja

Dan koji nije došao

Teško
Omarno jutro
Trebalo je svanuti
Dan u kojem
Ću te tražiti
Do iznemoglosti
I pronaći
Promrzlog
I sretnog

Snovi nikada nisu
Bili dobra
Zamjena
Za praznine

U svojoj praznini
Sakrivena
Čujem šuštanje
Krošanja
Od vjetra koji
Je trebao
Biti
Od kiše
Koja je trebala
Pasti.

- 08:38 - Komentari (0) - #

24.06.2017., subota

Nogometno prvenstvo u Francuskoj

Kad smo krenuli u Francusku
Te godine
Moja tri prijatelja
I ja
Tko je mogao znati
Da toga ljeta
Neće padati kiša
I da će sve što sam
Ostavio da raste
Sravniti ledeni bombarderi

Dok smo glasno navijali
Na tribinama
Moja tri prijatelja
I ja
Tko je mogao znati
Da će
U ogromnom sudaru
Meteora
S pustinjom
Mojave
Poginuti
Moja najdraža zvijer

Dok smo točili pivo
U velike čaše
S natpisom
Karlovačko
Na kockice
I vikali Hrvatska
Hrvatska
Tko je mogao
Pretpostaviti
Da će
Kada se vratimo
Biti zima
I da će naša usta
Postati zaleđena

Dok smo
Kroz otvorene prozore
Našeg automobila
Tog 13. Srpnja
Na autocesti
Rasipali čavle
S kockicama
Johny Cash
Moja tri prijatelja
I ja
Urlali smo
You win again

Tko je mogao znati
Jednom kad pređemo granicu
Tamo više neće ničega
Biti.

- 15:46 - Komentari (0) - #

23.06.2017., petak

Umjesto nježnosti

Ja nisam žena od
Nježnih riječi
Nisu me odgajale takve

Na rukama mojih
Prethodnica
Puno je prašine
Vlastite krvi
I znoja

Mi čak i ne
Plačemo
Možda jednom
U desetljeću
Ali toga dana
Cijelo desetljeće
Padne na naše grudi
I ne usudi se
Pomaknuti.

Mi ne sanjamo javno
Ali čvrsto vjerujemo
U svoje snove
Ne zaklinjemo se
Na vjernost
No naslijeđem smo
Odane do smrti.

Mi ne ovijamo ruke
Oko vratova
I ne dijelimo nježne
Poljupce u obraze,
Osim našoj djeci
Često bi i htjele
Ali nitko nas nije imao
Naučiti kako...

Mi smo hrabre vitezice
Na divljim konjima
Žensketiri
Nismo princeze
Na kulama
Koje čekaju
Svoj spas...


Moje ruke
Vječno u traganju
Ispunjene šarafima, knjigama
I maticama
Francuskim ključem
Umjesto peruške
Francuskih sobarica
Ne znaju toliko toga...

Ali znaju biti mjesto
Bezbrižnosti
I znaju sagraditi
Dom.
- 11:05 - Komentari (0) - #

22.06.2017., četvrtak

Obojeni oblaci

Budi se rano
Dok pere zube razmišlja
O bljutavom okusu zubne paste
Počešlja kosu
Namaže lice
Mirisi jutra ispunjavaju
Startne pozicije
Još samo kava
Usputna hrana i
Utrka iznova može početi.

Udahnuti kroz dan
Tada znači izboriti se za
Djeliće samoće
Pobjeći
Ne misliti
Ne osjećati
Trenuci se premetnu u dane
Dani u godine
Koliko joj je uopće sad?

Pomislit će
Da joj treba nešto
Snažnije od samo riječi
Da je održi budnom
Na ovom putovanju,
Da joj barem pokaže
Put za mjesto
Gdje oživljavaju
Dodirima...

Pa ipak...
Kad si dozvoli zatvoriti oči
Oživi snažnija od ičeg
Čarolija
Neizrecivog
Neopipljivog
Neuhvatljivog
Iz svemira sloboda
Pred čijim vratima
Svakodnevni ljudi
Nisu znali kako dalje...

- 08:45 - Komentari (0) - #

21.06.2017., srijeda

Trag ribizla

Moj djed je uzgajao ribizle
Tog sam se sjetila jutros
Dok sam promatrala
Kako je kupina narasla
Preko noći
I oplela se oko grane
Znatno pitomijeg
Ribizla
Odjednom su bila tu
Jutra na livadi
Podneva na trešnjama
Večeri s kruhom i paštetom
Mirisnim rajčicama
I paprikama
Na stolu od trupaca
U voćnjaku.
Odjednom su tu bile
Šetnje do izvora
Odlazak do tete Milke s kravama
U štalu
Po stajski gnoj,
Moje najbolje prijevozno sredstvo,
Pokazat će se kasnije u životu,
Tamno-zelene tačke
I smijeh mog djeda
Kao najbolja glazba na radiju,
U predvečerja posjete susjedu Ivi
Moja igra s pilićima
I djedova 'ljuta posla'
S veselim malim čovjekom
Vječno s vilama
I vílama...

Moj djed bio je ozbiljni revizor
U banci
A meni je bio moj najdraži djed
Koji bi baki navukao mrak na oči
Kada me, čistu i okupanu
Gurnuo u otkos.

Moj djed je pisao pjesme
To sam saznala tek kada ga
Više nije bilo.
Prije nego li ih je bacila
Da ih više nikada ne sretne
U ladici njegovog radnog stola
Baka mi je na njegovom pisaćem stroju
Pretipkala te dvije
Njoj najljepše...

Odoše ti ribizli
Mirisi djetinjstva
Znoj na licu mog djeda
Dok kosom kosi veliku livadu
A ja pored njega sjedim
Trava mi do nosa
I skupljam otkošeno cvijeće
Baki za buket.

Odoše
I te pjesme
A sa mnom će
I posljednja sjećanja
Na čitavo jedno postojanje

Tako lako
Kao voda kad poravna pijesak
Kao da tragova nikada
I nije bilo...

- 10:55 - Komentari (0) - #

18.06.2017., nedjelja

Sinapsa sjete

Iz komode
Koja miriše na orahe
I lavandu
Dagmar vadi plahte
Da prekrije namještaj,
Ne podnosi kad napada prašina.
Gleda u zrcalo, popravlja ruž
Odrazom dominiraju modro zelene oči
Sjajne i bistre
Radoznale i ponosne.
Na kuhinjskom stolu
Šešir sa širokim obodom
U hodniku dva kofera prepuna
Odjeće.

Zamišlja putovanje
Automobil meko klizi cestom
Šume na otoku
Rana jutra ispunjena čežnjom
I novim mirisima
Naranči i smilja

Radi još jedan krug po
Prostoru
Mora se uvjeriti da je sve dobro zatvoreno
Glavni ventil vode i svi osigurači
Pa čak i mali prozor u kupaonici
Kojeg nikada ne zatvara.

Gleda na sat dok navlači pamučne rukavice
Zauzima mjesto
Pored prozora
Tiho diše, tek tu i tamo s uzdahom.

Ubrzo u dvorištu parkira crni automobil
Iz njega izlazi lijep muškarac
Srednjih godina
Guste tamne kose
U lanenoj košulji
Koja pleše na vjetru
Dagmar se sjetno osmjehne
Damski mahne u znak
Prepoznavanja.

Dok uzima prtljagu iz hodnika
Govori joj nježno, Dagmar ne može čuti
Njen je pogled na zidovima
Slikama koje su zajedno birali
Porculanskom komodnom satu
S figurom konja
Nekad ga je skrivala da joj ga ne baci
I gdje je sada on, ne može se sjetiti
Ima li tome već dugo?

Teta Dagmar, govori muškarac starici
Dag, hajde, zakasnit ćemo.

Kao da se ima još
Igdje zakasniti.
- 18:07 - Komentari (0) - #

Pearsonov koeficijent korelacije

U mojoj ulici
Tri su žene
Umrle od
Metastaza
Primarnog karcinoma
Dojke.
Ne mogu pronaći
Nikakvu suvislu poveznicu
Osim da su
Sve njih tri
Imale crne ženske pse.
Moj ženski pas
Nije crne boje.
Možda sam
Prepolovila
Izglede.

- 15:57 - Komentari (0) - #

Paolina (91) sama na svijetu

Paolina Grassi
Živi u malom selu u Italiji
Casali Socraggio
Koje je nekada imalo trgovinu, pekaru
Osnovnu školu
Restoran.
I ljude.

Kako je živjeti u tišini?
Pitaju je novinari u čudu
A ja zamišljam
Tišinu.
Samoću.
Kad baš nitko
Baš ništa.
Baš nikad.

Tišina je prekrasna, posebno noću, kaže
U potpunom mraku kad
Nebo obasjava
Tisuće zvijezda.



- 12:56 - Komentari (0) - #

17.06.2017., subota

Usporavanje

Stanko je naslonio nogu
Na drvenu klupčicu prozora
S kojeg se vidjela krošnja kestena
I sasvim malen trokut ulice.

Promatrao je nožne prste
Kroz bijelu frotirnu čarapu
Krenuo u kratku analizu
Vena potkoljenice
Posegnuo za čašom
Magnezijevog citrata okusa naranče
Baš kao i svaki put nakon
Partije squasha
U kojoj se satre kao životinja
Osim što ovoga puta nije bilo partije.

Jutros je imao
Veliko čišćenje svoje kupaonice
Dezodoransi, četkice za zube,
Gumice za kosu, poneki ruž
Kutija dnevnih uložaka
I maramice za skidanje šminke
Bezimenih junakinja
Letjeli su u limenu kantu
Na podu.

Već dulje vremena ima osjećaj
Teške i neizlječive bolesti
Svi simptomi umiranja su zapravo tu
Ne spava, nema apetit, ne jebe
Rukavi odijela ozbiljno mu dosižu prste
Mučno mu je u sva doba dana
Redovno trčanje i termin squasha
Morao je, zbog umora, svesti na minimum
Sve pretrage nisu pokazale ništa
Iako odlazi na preglede specijalistima
Teško izgovarajućih subspecijalnosti.

Napisao je oporuku sinoć.
Papirnata ceremonija najave smrti.
Oporuka je na kraju morala ispasti zajebancija
Jer se pošteno zamislio kome što ostaviti
Gluposti poput miksete i bubnjeva
Dobit će gluhi sin čistačice Ane,
Pokal Šefa godine bit će uručen samom Bogu,
Novce će razdijeliti kojekakvim udrugama,
Nema ni životinju, što je ispalo dobro
Jer i nema nikoga kome bi ju mogao ostaviti.

Tip s kojima igra squash, stanoviti Joško
Ima ženu koju ne podnosi, djecu spretno izbjegava
Ima stan na kredit i kratku uzicu kućnog ljubimca
Gleda u Stanka slineći kao hijena
Dahće mu u potiljak čekajući da se uruši
Preko gumene loptice, dva put tjedno
Isporučuje mu mega doze čiste zavisti.

Da se pita zbor svih usputnih, poručile bi 'Neka crkne'
To je valjda energija koju je poslao u svemir
U pretposljednje vrijeme seks je rješavao transakcijom
Neimanja obaveza za sitnu svotu love.
U posljednje vrijeme mučno mu je i od tog.

Prekjučer je pao u nesvijest
Stropoštao se gol i mokar
Preko ruba kade za tuširanje
Rasuo na pločice
Probudio, tresući se od hladnoće
S gadnim podljevom na bradi
Od slabosti nije mogao dosegnuti telefon
Ležao je na hladnom podu sam, kao otrovani pas
Čekajući da ne dođe nitko tko bi mu mogao pomoći.
U čekaonici na Hitnoj pitali su ga za pratnju
Za broj telefona osobe kojoj bi eventualno nešto javili
Sve rubrike sestra je ostavila istinito - prazne.

Promatrajući kako infuzija polako kaplje kroz tanušnu cijev
I hladi mu ruku, razmišljao je
Jel' dobro ili loše što nitko na ovom svijetu neće primijetiti
Kada nestane?
- 18:47 - Komentari (0) - #

16.06.2017., petak

VakuUm

Dolazim s mjesta
Gdje se rađaju zvijezde.
Iz trbuha svemira.

Ne postoji mjesto na
Kojem me nema,
A nigdje posebno nisam.

Promatrač sam
Svemirskih oluja
Zvjezdane prašine
Eksplozija supernove
Milijardi kvazara

Iz udaljenog prostora
Nulte
Gravitacije.
- 16:06 - Komentari (0) - #

15.06.2017., četvrtak

Beijing

U Pekingu je sparno.
Jata divljih pataka zaobilaze
Velike staklene nebodere
O koje se odbija sunce.

Negdje, u dalekom predgrađu
Maleni dječak
Obukao je svoje tenisice.

Na tržnici starac i danas
Prodaje
Plave ptice
U kavezima koji
Kao ukrasi
Vise s drveća.

Dječak naporno radi
Iako je teško i oštro kamenje
Male ruke ne žele se predati
Svoju zaradu
Daje majci
A sitne viškove
Posprema pažljivo
U limenku zakopanu
U prašini
Iza kuće.

Dok hoda
Kao i svake godine
Na nacionalni praznik
Dalekim putem
Prema tržnici
U ruci stišće
Dva sitna novčića
Za još jednu
Plavu pticu
Koju će
Daleko od visokih staklenih
Nebodera
Daleko od prljavog
Predgrađa
Pustiti
Neka
Odleti.

- 10:01 - Komentari (0) - #

14.06.2017., srijeda

Šuljanje

Marijan se svakoga jutra
Vrzma oko izlaznih vrata
Polako ih otvara
Odiže
Da ne bi zacviljelo u šarkama
Koje ionako podmazuje
Nedjeljom navečer.
Ima starog mačka, on
Je osjetljiv na napuštanje
Čuje, ne vidi dobro
Kad nanjuši bijeg
Iza zatvorenih vrata
Urla dubokim tonovima
Više od osam sati.
Marijan je razmišljao
Da otruje mačketinu
Nije imao hrabrosti
Suočiti se s mrvim tijelom
Uostalom, mislio je
Mogao bi glasno vrištati
Od bolnog raspadanja.

Kad sjedne za kompjuter
Marijan dopunjava profil na
Portalu za upoznavanje
Tamo nema pedeset i tri
Nije proćelav i lagan kao perce
Ima znatno više tijelo kao i
Socio-ekonomski status
Svjetski je putnik i uspješan golfer
Svejedno, muči ga, niti takav nije
Zanimljiv nikome osim znatno starijim damama.

Marijan mašta o djevojkama ispod šesnaest
Često se vozi do posla tramvajem
Pravi se da se drži prilično labavo
Pri svakom trzaju tramvaja naslanja se
Na bokove ili ruke djevojaka
S mirisnim i dugim kosama
Kada ga ulove hitro napušta tramvaj
Ali još dugo zadržava prizore.

Utorkom donosi izvještaj u prizemlje
Njoj, koja namjerno ostavlja otkopčan četvrti gumb,
Kroz procjep košulje jasno vidi oble grudi
U neočekivanoj čipki i raskoši
Piše joj poruke koje pronalazi na Internetu
Ponekad doda još nešto svoje
Nije njegov tip, posebno po godinama
Svejedno, skuplja hrabrost i unajmljuje motel
Zbog glupog mačka
Razmišlja je li cvijeće ili bombonijera bolja opcija
Ali ne odlučuje se ni za što.

Izlazeći iz motela, petnaest minuta otključava
Tuđi automobil. Ruke mu lagano drhte.

Ali, kaže sam sebi, bilo je to jako dobro.
Impresioniran svime što se dogodilo,
Vozi ususret suncu, dobro raspoložen.
- 21:46 - Komentari (0) - #

Zorka

U razmaku slova A – C
Sve već zna napamet
Ali se često pravi da zaboravlja
Posebno kad dolazi on
Donosi statistiku u koju ne vjeruje.
Ispod glupe bluze
I kamuflažnog šosa
Zorka nosi donje rublje koje
Pomno bira
U dane kod potajno uzme
Godišnji odmor.
Živi s neiživljenom majkom
Zato mora skrivati sve te
Nepoćudne stvari
Izvodi akrobacije s pranjem veša
Svileno rublje i čipku suši
Na posebno konstruiranoj špagi
Ispod kreveta.
Radi do tri
To je sreća jer majka misli
Da radi do pet
I ima puno sastanaka.
Majka misli da je na važnom
Rukovodećem mjestu
Ali svi državni službenici imaju
Male plaće pa tako i njena Zorka.
Utorkom, kad dolazi on
Ona kao slučajno otkopča
Četvrti gumb na košulji
Zakopčanoj do vrata.
U zadnje je vrijeme počela dobivati
Tajne poruke eksplicitnog sadržaja
U fajlovima ili pod kopirkom.
Iako izazivaju gađenje
Zorka prihvaća rizik i laže na telefon o sastanku koji se oduljio
Prihvaća jeftinu sobu motela i kojem nitko nikada
Nije proveo noć.
On nešto prtlja, uživo je znatno manje rječit
Kada ga izvadi iz ovješenih gaća
Zorka mora suspregnuti želju da pobjegne
Ali njoj je četrdeset i sedam
I pitaj Boga kad će dobiti drugu priliku
Zato ga uzima u ruku i baš kao što je
Vidjela da one spretne žene to rade
S njim ravno u usta zamišljajući sladoled
Od badema i mascarpone
Osjećaj je odvratan
On brzo svršava, nespretno se zahvaljuje
I još brže odlazi.
Zorka ostaje neko vrijeme
Ispire usta vodom koja ima okus
Na stare metalne cijevi
I ne miče pogled s pukotine
Umivaonika.

Zatim odlučuje da je to bilo dobro.
I da je ona, Zorka, velik kapacitet
Za učenje.
- 13:16 - Komentari (0) - #

Obmanjivanja

Izašao je iz kupaonice
Nakon višesatnih pokušaja
Oslobađanja tijela orgazmom
Vlažan i ljepljiv zrak
Napokon je zamijenio
Hladni povjetarac kuhinjskog prozora.
Koji k.... mislio je
Dok je gledao u prazan frižider
Radije bi gledao kroz prozor u prazninu
Ali bilo mu je besmisleno neugodno
Da netko od stanovnika okolnih zgrada
Po nekom tragu na njegovom licu
Ne zapazi sate lomljenja kostiju
Sate krvave borbe
Bez pobjednika.

Poželio je nekome napisati sms
Pročitati vijesti iz ove paralelne države
Koji k... mislio je
Jesu li to godine ili neka zloćudna bolest...
Pretraživao je po adresaru
Ne bi li mu na pamet pala neka
Koju bi mogao nazvati
Pa nek se stvori odmah tu
Ali javila se neodređena jeza
Da mu nije potreban svjedok još jednog
Poraza.

U tajnom prozoru
Otvorio je pretraživač
I ubrzo su pred njegovim očima bile
Prelijepe odvratne žene
Taman kad je poželio odustati od svega
U dnu ekrana spazi nju
To lice, te oči
Te grudi svakodnevne žene
Utuvio si je u glavu da je to njena prva
I posljednja snimka
U njegovom umu postala je porno djevica
Dok je nevješto uvlačila ruku u uske hlače
Osjetio je da je pad snage bio samo prolazan
Krenuo je prema kupaonici
Ovoga puta izbezumljen i nesvjestan ičega
Krv je potekla prema pravim mjestima
Što dalje od srca
Nije trebalo dugo i ona i on su zaustavili dah
I gledali se u oči
Zažmirio je, naslonivši se o zid
Pitao se je li čitavo vrijeme lagala
Dok se tijelo polako smirivalo
Uhvatio je sam sebe da plače
Kao što godinama nije plakao
Postalo mu je jasno zašto je ovoga puta
Bilo tako brzo i toliko lako.
- 11:07 - Komentari (0) - #

Grrrrrr!

No, hajde!
Javite se, vi rasipači zvijezda
Likovni umjetnici nebeskog platna
Ili vi, koji ste more pomodrili
I lišće zazelenili...

Hajde, javite se
Ako imate hrabrosti
Vi koji ste prosuli točke na geparde
Bubamare i.. ostale točkaše
Pa i ti, geniju, koji si točku uopće izmislio...

No, što šutite?
Tvorci tvorova
Perači periski
Ustanici na ustave...
Jer sad, kad vas čovjek treba
Najlakše se od-tvoriti
Od - perjati
Od - ustati

Gdje se skrivate, bagro prepametna?
Guknite: gdje ste zaturili moj primjerak
Uputstava za Život?!
- 00:54 - Komentari (0) - #

13.06.2017., utorak

Mjesec imena Io

Zašto Jupiter nema stanovnike?
Možda ih je jednom i imao
Ali im je bilo toliko teško
Odabrati između
Šezdeset i sedam
Potpuno različitih
Mjeseca –
Onaj jedan.
Često su se predomišljali
Da je neki ipak bolji - umišljali
Pa bi shvaćali da su pogriješili
Pa bi ga se već nekako riješili.
I tako stalno i tako neprekidno
Od Helike do Karpa, Kaliste
Ili veliki Io – za idealiste...
Od svega su naprosto poludjeli
Od svega su malo bubnuli.
I naposljetku - šmugnuli.

Eto, to je taj očaj obilja.

Mi tu, na Zemlji već
Imamo svoj jedini jedan i
Otkad znamo za njega
Mu se
Divimo.
Pa kad se samo na tren skrije
Od očaja - posivimo.


Ova pjesma, kao veliko hvala na neizmjernom daru djetinjstva, pjesniku Luku Paljetku.
- 17:21 - Komentari (0) - #

Kolibri

Ima dana u kojima bilježim
Izvjesno nedostajanje.
Zatvorim oči
I lice okrenem suncu
Dugo bude meka tišina
I možda u kratkom
Isječku vremena, kao blic
Puf! Taj mukli osjećaj
Nedovoljnosti.
Ili kod iznenadne ljetne kiše
U kojoj je važno
Pokisnuti
Do stadija u kojem
Odjeća izgubi svoju
Funkciju
A uzbuđenje vrelog daha
Nadomješta hladnoću
I kada je krajnje nedovoljno
Pokisnuti sam.
Ili kad kristali leda
Zacrvene obraze
Da su samo nečije
Tvoje
Ruke
Da ih u susretu ugriju
Kad ih obujme...

Znaš, moram zatvoriti
Vrata podruma snova
Lokotom od barem 75 mm
U korist zdravog razuma
I neka sunce opet bude samo sunce
Sjajno, žuto, samo i vrelo.
A u mutnim noćima bez zvijezda...
Eh... svijetlit će nove solarne lampe
Iz Bauhausa.
- 11:58 - Komentari (0) - #

Pulsiranje

U sljepoočnicama
U vrhovima prstiju
U utrobi
U grlu
U udovima
Pulsiranje
Sunca
Vremena
Sustava za kočenje
Svemira
Nakrcanog
Pulsarima

Pulsiranje
Kao način kretanja
Kao izvor valova
Kao frekvencija takta
Kao podsjećanje na
Živo
- 00:42 - Komentari (0) - #

12.06.2017., ponedjeljak

Oscilacije

U zibanju vječno je vraćanje
Vječno sudaranje
O prazan ali značajan prostor.
Sve dok u jednom trenu
Kojeg je tako teško imenovati
Sasvim ne prestane.
Nastupi smirenje.
I bude kraj.

- 21:50 - Komentari (0) - #

Tie mouth

Pokrila sam se poplunom
Na vrućih 33
Iz kamuflaže mi vire samo
Oči i kosa.
Danas sam odlučila da
Me malo neće biti
Zatražila ispisnicu
Iz Života.

Možda, ako bude sreće
Zaspem
I sanjam sjajne dvorane
Radosnih plesača
Guste šume kojima
Slobodni trče jeleni
Ili hladni svemir
Prepun zvijezda – promatrača
Možda javorove krošnje
Pitome jeseni.

Probudila me vrućina.
Znoj je slijepio
Kožu s tkaninama.
Ništa na silu
Ni time-out na silu,
Smiraj će tu doći
S godinama...

- 15:44 - Komentari (0) - #

09.06.2017., petak

Između

Odabirati malu muziku zvižduka / Zuriti u prazno izvan dosega pogleda
Ravno na vjetrenjače uz glasan poklič / Odustati od mijenjanja svemira
Zaigrati se, zaboraviti na vrijeme / Podesiti alarme za nebitna kašnjenja
Šapnuti tiho: sve što je važno – tu je / Žaliti zbog iznevjerenih maštanja
Spavati do kasno, probuditi se sretna / Probuditi zoru nakon lošeg sna
Vedriti, oblačiti, nebu docrtati sunce / Utonuti u maglu vlastitog bivanja

Između, u procjepu, ne pronalazim ništa
Između mojih krajnosti
Između dva sna

- 09:04 - Komentari (0) - #

06.06.2017., utorak

U zenitu

Egipatska mačka otvorila je
Lijevo oko, lijeno i sporo
Provjerila prijeti li joj opasnost
I nervoznim zamahom repa
Otjerala napornu osu.
Sunce istoka premještalo se prema zenitu
U kasno prijepodne, vrućeg kolovoza,
Glavnom tržnicom Kaira
Zujale su stotine pčela
Naporni prodavači vukli su za rukav
Znatiželjne bijele turiste.
Razmišljala sam o tome
Kako je krhko ovo 'biti'
Možda baš zbog piramida Gize:
Kako se zvao čovjek koji je
Pao pod kamenim blokom?
Je li imao snove i što je želio biti
Dok je bio dijete?
Nestalo je. Jednako
Kao što će nestati
Trag mojeg postojanja
U prašini, u bujici
Ulice Josepha Tita.
- 11:16 - Komentari (0) - #

05.06.2017., ponedjeljak

Igra skrivača

I leptire su mi pokorili
I s pticama se guraju po nebu
I u krošnjama starih oraha
I u vjetru zapleli se njihovi mirisi
U gnijezdu orla
Pod crvenom podstavom
Znojne plesačice tanga
U kapima rose na običnom maku
Među ribama i pliskavicama
U prelijevajućoj melodiji frule po poljima
Pod kopitima divljih konja
Uzalud sam tražila netaknutost.

U svemu gdje sam nestajala
Pozabijali su svoje zastave
Poklanjam svoja krila, više ih neću trebati
Među tom gužvom na modrom nebu
Među tim pogledima bez sjaja uprtim
U posramljene zvijezde.
- 15:01 - Komentari (0) - #

Zen

Pred prepunim izlogom
Nemam želja.
Sve što se nudi
Sve šarene i tmurne boje
Ne mogu me dotaknuti
Ovako udaljenu,
Iza stakla,
U miru, u svetosti samoće.
- 08:12 - Komentari (0) - #

< lipanj, 2017 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Studeni 2017 (20)
Listopad 2017 (32)
Rujan 2017 (31)
Kolovoz 2017 (44)
Srpanj 2017 (77)
Lipanj 2017 (28)
Svibanj 2017 (18)

Bloger Sirin isključivi je nostitelj autorskih prava na tekstove objavljene na ovom blogu (ukoliko drugačije nije navedeno) te su svi objavljeni tekstovi zaštićeni copyrightom.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se