31.05.2017., srijeda

Sob za rođendan

Ako mogu birati
Ja bih soba za rođendan
Mašna nije bitna
Niti papir za zamatanje
Sobovi imaju mekane njuške
I pomalo su tvrdoglavi
Ne razumiju ništa
I nemaju riječi utjehe
Ali znaju strpljivo slušati
I vraški dobro griju u hladnim noćima

Ako treba, zbog tog soba
Preselit ću na Aljasku
I ako treba, ići ću s njime u duge šetnje:
Sama
Sa sobom

- 19:41 - Komentari (5) - #

Kapetan duge plovidbe


Gdje ne mogu dosegnuti sateliti
Gdje ne mogu mobilne mreže
Gdje ne snimaju kamere pod okriljem sigurnosti
Tako daleko da i dan ponekad zaboravi tamo svanuti
Toliko udaljeno da se niti avanturistima ne da dolaziti
Toliko drugdje da se sjećanje na ovdje teži izbrisati
I tamo, u hladu nepoznatog drveta
U društvu čudnovatih životinja
Drugačijeg sunca i obrnutog rasporeda zvijezda
U odsustvu glasova i dostupnosti
Udahnuti duboko i s mirom
Sam, potpuno sam.

- 15:32 - Komentari (0) - #

30.05.2017., utorak

U redu je, gospodine Caticature, slobodni ste

Glasan pucanj odjeknuo je
Najprije u uhu, potom u tijelu kao trzaj.
Vojnik u uniformi polako pada na zemlju
Kao što bi pala gumena lutka
Čudnom pravilnošću savijanja zglobova.

Mladiću u uniformi drugačije nijanse
Teška puška iz ruku klizne na tlo
Mladić zatetura, primi se za stablo
I glasno zaplače, povraćajući.

Na trideset i petom katu nebodera
Jedne osiguravajuće kuće
Trećeg srpnja, baš pred praznik
Lupe vrata o dovratnik sobe 907
Mladi vojnik padne mrtav
Sobu ispuni vlaga i miris šume.

U zabavnom parku, dok vodi za ruku
devetogodišnju kćer,
U subotnje predvečerje, krajem svibnja
Zvuk iznenadnog pucanja balona u djevojčicinoj ruci
Mladi vojnik opet pada mrtav, ruka oca zadrhti držeći dječju.

U šestom redu lijevo, nacionalnog teatra
Na posjećenoj premjeri dugoočekivane drame
Velika je vrućina i nedostaje zraka
Glavni glumac puca u zrak, prema scenariju.
Mladi vojnik umire još jednom, njegov je zadnji dah
u kapima znoja na čelu, u vlazi šume.

U vlaku, uz jezero, na proslavi Nove godine,
Vikendima, radnim danima, posebno noću
Onda kad misliš da je sve dobro i da niotkud ne vreba:
Mladi je vojnik iznenada tu, pred tvojim očima
Ponekad na ubrzanoj, ponekad usporenoj snimci
Dok pada, iz njegove maslinasto zelene uniforme
Nahrupi krv, kao gusta želatinozna masa
Kao da puni otvore za disanje:
Dobro poznata mučnina i vlaga i borba za svaki udah.

Puca plastična navlaka neotvorene injekcije
I taj je vojnik opet ovdje, u njegovoj sobi
Skida povez s očiju
Njegove su oči potpuno bijele
Njegove su oči potpuno prazne
Nemoćni starac u postelji vrišti Hilfe!
Govori nešto nerazumljivo na njemačkom jeziku
Mršavi doktor na poziv sestre utrčava u sobu
I čovjeku u agoniji na tečnom njemačkom izgovara:
Sie sind frei, Herr Caticature. Sie sind frei.

I tek tada, gospodin Caticature postaje slobodan.

- 18:03 - Komentari (0) - #

Dragi doktore

Imam prijateljicu koja
Barem četiri puta godišnje
Promijeni boju kose.
Ne govorim tu o nijansi
Nego o potpunoj promijeni
Da me bolje shvatite:
Iz plave u crnu
Iz crne u sijedu
Iz sijede u crvenu
Itd.

Ne bi to bio problem
Da ona s bojom kose
Ne promijeni i čitavu svoju
Osobnost.
Već prema stereotipima:
Kao crnka je malo zla i glasno lupi vratima
Kao plavuša malo mekša i puna razumijevanja
Kao crvenokosa često histerizira i vozi sportski kabriolet.

Možda niti to ne bi bio problem
Da kod svake promjene osobnosti
Ne kupuje sasvim drugačiju garderobu:
Od romantičnih haljina, košulja s trapericama
Do kožnih jakni sa zakovicama.

Možda niti to ne bi bio problem
Da u tim fazama ne želi sasvim drugačije muškarce
Od kojih je jedan, u crvenokosoj fazi, i moj muž.

Možda niti to ne bi bio problem
Da nisam i ja svoju kosu obojila u crveno
I promatrala muževu reakciju: ništa. Baš ništa.
Onda sam obojila kosu u plavo, crno, sijedo...
Pratite niz? Nikada ništa.

A onda sam si pomislila, dragi doktore:
Nije li to kakva bolest? To s tim bojama?
Nije li to nešto zarazno?
- 09:13 - Komentari (0) - #

29.05.2017., ponedjeljak

Uz kekse i čaj


Većinu sam se života skrivala duboko u kući.
Već za ranog djetinjstva sam zaključila
Kako je to najsigurnije mjesto za život .
Nema, uostalom, ništa u tom svijetu
Čega ne bi bilo i ovdje, doma.

Imam te neke prijatelje.
Iscrpno me izvještavaju o svojem životu
A ja zapisujem i budno pratim.
To je, mislim si, kao da se meni događa:
Pratim, kao pripovjedač, fabule tuđih života.

Sad je jedna zaljubljena pa kroz neko vrijeme žali
Što je ikada upoznala gada i sve će mu reći ženi;
Sad jedan ima djecu i izbjegava povratak kući
Dugo sjedi sam u birtiji, laže ženi o neplaćenim prekovremenima;
Sad jedna ima nekakvu bolest koju je skupila u nekom baru na plaži
Pretprošlo ljeto, nekakav talijan, što ti ja znam;
Pa onda jedan svako malo na utrke s biciklom
Već se sto puta sasvim polomio
Ali to je njegov način da mu tijelo ostane mlado;
Sad jedna... eh, ponekad je teško to sve i popratiti.

Ja pratim sat. U sedam i trideset svake večeri,
Sad kad je ovako zatoplilo
Zalijevam biljke na svojem balkonu
I usput gledam na ulicu:
Vidim onog u birtiji, opet sjedi za svojim stolom
Rukama pridržava glavu;
I nju vidim, u stanu preko puta govori na mobitel,
Možda s doktorom, ne mogu razaznati;
Onda ovaj na biciklu prolazi pored druge nje koja kao
Odsutna, na klupici u parku pogledava na sat...

I tako, još jedan dan završava
Naporni su životi, zašto ih uopće žive tako vani
Nije li toliko udobnije živjeti nešto tuđe
S vremena na vrijeme
Onako, kako koji i kad ti se da
Iz udobnog naslonjača
Uz kekse i čaj?
- 19:39 - Komentari (0) - #

Eileen Ash

Eileen Ash je gospođa
Koja u svojoj sto i petoj godini
Vježba jogu i vozi žuti mini morris.
Dio koji me najviše razvedrio
U toj priči je
Što je jogu počela vježbati
Prije trideset godina
Što će reći sa sedamdeset i pet.

Dakle, taman kad sam očekivala umrijeti
Bit će pravo vrijeme da skrenem
U Yoga centar po još pola dotadašnjeg
života.

Come on Eileen, oh I swear at this moment, you mean everything...
- 17:53 - Komentari (0) - #

28.05.2017., nedjelja

Sainte-Enimie

Gospođa u selu na jugu Francuske uzgaja guske.
Ona se svakoga dana budi prije pet
I pripremi čaj.
Kada im prilazi, guske su tihe.
One znaju da ona voli tišinu.
U svojem dvorištu nema psa.
Tu nitko i nema što ukrasti.
Njen je život naizgled,
Sasvim nezanimljiv i običan.
Preko dana odrijema, sluša glazbu na radiju
I jede kruh sa sirom.
U predvečerje prestaju letjeti muhe,
Dan je bio topao i ona sjeda na klupu
Pred kućom da udahne večernji zrak.
Noge podiže na stol, pali cigaru
I puni kristalnu čašu syrahom
Iz vlastitog vinograda.
Gospođa u selu na jugu Francuske
Navečer skida svoju kućnu haljinu
I oblači vojničku uniformu francuskog oficira
Pa dugo gleda fotografije
Onih koji već odavno
Nisu tu.

- 16:01 - Komentari (0) - #

Mahler

Oduvijek sam vjerovala u bojanje zidova
Vlastitom rukom
Nikakvi plačenici, nikakvi profići
Ili štatijaznam.

Jer obitelji koje same farbaju svoje zidove
Odlaze na izlete u prirodu vikendom
Sagrade male vikendice
Mama peče kolače i kruh
Otac peče krmenadle na električnom roštilju,
Na novinama, da ne zamasti pločice
U studenom radi krvavice.

U obiteljima koje same farbaju zidove
Tata radi u Končaru a mama u računovodstvu škole
Vole to radno vrijeme, od sedam do tri
Kad dođu s posla, mama napravi ručak
I svi sretni pričaju za stolom
Potom baka zakuha tursku kavu
I pričaju sa susjedima, na terasi
Bez ograda među dvorištima, do dugo u noć

U obiteljima, koje same farbaju svoje zidove,
Pa i ograde na balkonima, vrata garaže, što god zatreba,
S prozora se u slapovima spuštaju džirani
Zuje dobrodošle pčele i obiteljski pas
Maše repom čekajući zvuk obiteljskog automobila
Bijele limuzine niže cjenovne klase.

U tim obiteljima, u njihovim dvorištima
Rastu salata, rajčica, jabuke i sretna djeca
Petkom navečer dolaze prijatelji uz butelje vina
I smijeh i pjesma odzvanjaju kroz susjedstvo
Do dugo u noć.

Meni je već davno postalo jasno da sve kreće
Od tih prokletih zidova.
I zato mi nikada nije bilo teško
Napuniti lice i kosu točkicama
dobiti poštene žuljeve,
bojiti i bojiti i kad bih najradije sjela i plakala
jer jednoga dana... znam da će zbog toga sve biti
kako je trebalo...

- 16:00 - Komentari (0) - #

Trening za umiranje

Osamdeset i šest samoudaraca šibom
Dvjesto i tri zaranjanja u dlanove
Dvadeset i tri sata sasvim plitkog disanja
Trideset i sedam kilometara prohodanog parketa
Gore – dolje, gore – dolje, gore – dolje, gore...
Nekoliko beskorisnih tinktura utopljenih u šećer
Nekoliko posjeta zahodu – uzaludnih
Nekoliko produktivnih posjeta, zahodu
Jedanaest dugih hukanja u ledene ruke
Pet skoro povraćanja
Sto i jedan nevjernički IsuseBože
Sto godina namjerne tišine i samoće
I onda napokon taj tren,
Susret sa gđom. Strašnom Stvarnošću:
Smije mi se zla vještica.
- Sklona si pretjerivanju, znaš?
- Znam. Jbg.
- 15:59 - Komentari (0) - #

Putovanje iz zemlje čudesa

Naučila sam sama.
Preživjela oslanjanja
Na prazno mjesto
Pad kroz zečju jamu
Preživjela utapanja
U jezeru vlastitih suza
Povećavanja i smanjivanja
Večere s ludim Šeširdžijom
Izljeve bijesa bijelog zeca
Poglede na zlatni sat
Preživjela kriket s kraljicom
Ostala ozbiljna na cerek Cerigradske mačke
I probudila se prije nego li su mi
Odrubili glavu.
Naučila sam toliko prokleto sama
Da u mojoj raketi u drugu bajku
Naprosto nisam ostavila mjesta
Za dvoje.
- 15:58 - Komentari (0) - #

Z/vjerski praznik

Većina žena zrelijih godina
S kojima sam imala prilike razgovarati
Živnu kad ne trebaju brinuti
O muškarcu zrelijih godina.
Kave s curama
Izložbe i kazališta
Putovanja
Pa i običan odlazak u knjižnicu
Šetnju gradom i sl.
Djeluju kao zvjerski praznik
Na umorne ženske duše.
- 15:56 - Komentari (0) - #

Neradni dan trkače kokoši

Ranom zorom se iskradem
Šalica kave i dugo buljenje u ništa
Sitno zrnje, kao da ne znam
Sve je to blaga priprema za smrt
Milijuni nevažnog lete zrakom kao pelud
Kiše mi se od nevidljivih alergena
Tko - tko – da – biva očerupan.
Kako se dan bliži kraju
Sve se tromije krećem
Napunjena do grla
Čekam spasonosnu večer
Kada će prestati slatko iščekivanje kraja
Glava na panj i posljednja mrtva utrka
Bezglave kokoši, laku noć!
- 15:55 - Komentari (0) - #

Olifant

Rođena sam toliko davno
Da se i ne sjećam točno
U kojem je to trenu iščezla
Posljednja šansa da svoje bitke
Prepustim nekome drugome.
Kao stari slon sam, valjda.
Koža puna dubokih brazda
Uši pune dubokih rana
Dane s kljovama i ne pamtim.
Vjerojatno još samo po inerciji
Koračam, teškim korakom od tone.
I cvijeće i muhe naprosto pregazim.
Tamo, u dalekoj Africi...
Gledaju li slonovi još zvijezde?
- 15:54 - Komentari (0) - #

Monk

Sjedimo na kavi i ti me
Sažaljivo promatraš
Govorim ti kako uzgajam
Cherry rajčice na balkonu
I da mi sve jagode pobrste puževi
Iz svake moje riječi vučeš
Pomirenost sa samostanskim životom
Zašto si ipak ne nađeš nekoga?
Zašto? Fakat zašto...
Zato što mi je pun k... ljubavi
Stanja odabranog ludila
Nedostatka vremena i prostora
Brojanja kojekakvih nedostataka
Jurnjave, zujanja, brujanja, šištanja
Zapravo sve nešto od čega bih
Najradije pobjegla
Ali omađijana sam - pa ne mogu
Onda svi ti prosječni tipovi
Nedostaje im ili imaju previše
Oko kojih izmišljam neobičnosti
Da lakše skliznu niz grlo
Sve mi je to davež, stara moja.
Sve mi je to tako mučno, stara moja.
Ti ljubavi imaš, sretna si.
Ja ih, evo, ignoriram, zažmirim, zaželim
I stvarno nestanu.
Mislim da sam dobro, tko će znati.
Ljubav... kao da imam sto godina previše
Za nju.
- 15:53 - Komentari (0) - #

Jedan od

Nakon nekog filma
Ostala mi je velika ideja
Da mi jedan od ljubavnika
Svakako mora biti student slikarstva
Koji će me obožavati kao predmet obožavanja
Koji će u moju čast napraviti bezbroj slika
Koji će čak prijeći u kipare i pokušati napraviti
Odljev mojeg tijela u glini ili kamenu
Koji će biti lud za mnom
Koji će me zvati milijun puta u noći
A ja ću mu opsovati sneno i spustiti slušalicu
S kojim ću voditi duhovne razgovore
Nakon sati životinjskog seksa u akrilu
S kojim ću biti na rubu živčanog sloma
Kada mi to odgovara
Ignorirati ga kad me zamori takvo
Kretensko ponašanje
Koji će me pijan i očajan pratiti po gradu
A ja ću mu se skrivati po vežama
Dok mu ne dozvolim da me pronađe
Koji će prijetiti samoubojstvom
Za svaku glupost
Itd. Itd....
Spomenula sam ga, jednom prilikom
Mom prosječnom bivšem ljubavniku
Koji je nakon toga postao
Impotentan:
Nije se znao nositi
S tolikom količinom
Pritiska
- 15:52 - Komentari (0) - #

Tko si ti?

Otkud ti drskost da me budiš
Spokojnu, okruženu zlatnom posteljom
Tu, pod okovanim mi prozorima pjevaš pjesmu
O slobodi
Pjesmu bez riječi
Tvoj glas je običan, tek uzdah ti je drugačiji
Tvoje su oči prostački crne, u njima polja lavande s juga
Kao da posjeduješ neko dublje znanje o zakonitostima
O prapočetku
Baš sada kada ne želim da me zovu
Želim samo ponovno zaspati
Možda tek sanjati
O mirisnim poljima lavande
O pjesmi bez riječi
O miru kojeg ne može prekinuti ništa
Niti glas, niti drskost nezvanog pjevača
Ni sve te gluposti o slobodi

- 15:52 - Komentari (0) - #

Pred svitanje (ji)

Miris daleke vode i cvrkut nepoznatih ptica
Svjež povjetarac sure planine
Frula male pastirice
Između sna i dodira plahte na tijelu
Otvara oči da bi ih zatvorila
Čarolija nikad posjećenih predjela
Pleše zavodljiv ples s njenom dušom
Odakle dolazi?
Što je sve zapisano u davninama?
Divlji nenaseljeni predjeli
Magla nad rijekom
Oštre stijene, svete visoravni
Labirinti polja riže
Cvjetovi magnolija i azaleja
I jezerca zlaćanih koi riba
Kao koloplet pradavnih sjećanja
Kao tihi zov davno napuštenog
Doma

- 15:51 - Komentari (0) - #

Nije da se ponosim time

Kad počne usporavati život
Kao polumrtav sat koji pokazuje sve veće odstupanje
Nemam vremena za nježnosti
Ne skidam ti prašinu s lica, otpuhnem tek slabašno
Kao kad se jezero ledi:
Ukraden tren ili vječnost u koje nitko ne može uprijeti prstom i reći:
Eto, vidio sam, tada i tada se to dogodilo... Oživljavaš.
Nježna, kaoljubav svjetlo plava, srebrna, prozračna
Kao mjesečina kroz zavjesu koju u čvor veže vjetar
Kad, kao razbojnik, nahrupi u sobu – svijetlim.
Nekad: gusto, neprobojno, otrovno
Kao mulj punilo nam je pluća, tik do ruba smrti
Danas: nježni akvarel svjetlosti davnih osmjeha bez sjena.
I baš danas, tik do ruba smrti
Bojim se: bojim te
Gusto, žuto i narančasto
Pastozno crveno i zeleno
Na tajno plavo platno
Oživi! Kao posljednji trik
Umornog bivanja.
- 15:49 - Komentari (0) - #

  svibanj, 2017 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2017 (17)
Listopad 2017 (32)
Rujan 2017 (31)
Kolovoz 2017 (44)
Srpanj 2017 (77)
Lipanj 2017 (28)
Svibanj 2017 (18)

Bloger Sirin isključivi je nostitelj autorskih prava na tekstove objavljene na ovom blogu (ukoliko drugačije nije navedeno) te su svi objavljeni tekstovi zaštićeni copyrightom.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se