23.11.2017., četvrtak

The art of leaving

Kad odlaziš
Moje bi tijelo željelo
Ostati stajati
Kao privremeni kip
Promatrajući te dok
Postaješ sve udaljenijim,
Osvještavajući da si mi najdalji
Upravo sada.

Scena postavljena za
Posljednji čin:
Promrzle mi obraze
Obujmiš dlanovima
I umjesto velikih riječi
Na usne utisneš
Meku, trajnu tišinu.
Okrećeš se.
Odlaziš.
Dvije polovice
Zastora
Slobodnim će se padom
Začas
Sastaviti na sredini.

Tad sama sebe grabim za ruku
Pa se, kao neposlušno dijete,
Odvlačim s tog mjesta
Da te nadglasa
Svjetlost okićenih izloga
Škripa zakretanja tramvaja
Nečiji iznenadni osmijeh
Pa čak i grubost...
Samo da me ne pokida
Pogled niz ulicu,
Lakoća kojom iščezavaš
Među siluetama stranaca
Koji nesvjesni važnosti
Zatiru tvoj lik.

- 12:57 - Komentari (2) - #

22.11.2017., srijeda

Djeca snova

Pospremit ću
Terarij svojih snova
U drvenu iskopinu
Ispod parketa
I zaboraviti na njih
Neka posijede.

Morat ćemo pričekati
Proljeće.

Morat ćemo biti strpljivi i brižni.

U mreže uloviti kiše
U dlanove zrake

I biti toplina.

- 18:52 - Komentari (0) - #

21.11.2017., utorak

Do modrine

Otisnem se
Ispod površine.
Zagrizem tišinu
Ponekad utišanu
Udaljenim zujanjem
Motora brodice.
Dan je vedar
I hridine bacaju sjene
Prema dnu.
Pretvaram se da sam
Salpa ili pirka
Tijelo mi je gipko
Klizim
Sjajim
Pa raširim ruke
I letim
Iznad gradova od kamena
Koralja i spužvi
Morskih zvijezda i
Kliješta uznemirenih
Gambora.

Otisnem se
Ispod površine
I sve se nadam
Da je svijet možda samo
Nastavio svojim putem
Da ću izroniti na nekom
Neobičnom otoku
Ispod nepoznate voćke
Šarenih plodova
Mirisnih listova
I zaspati u hladu
Svečanog orkestra
Uljudnih ptica
I ritam sekciju
Sjajnih kukaca...

Otisnem se
Ispod površine
I grčevito zagrizem tišinu
Dok mi usne ne postanu
Modre.

- 22:23 - Komentari (0) - #

Acer

Kad posljednji list
Padne na tlo
Proglasit ću
Smrt zmaja.

Na površini vode još
Sjaje umorna sunca.

Vjetar mreška oblake.

(Dalje ću morati
Sama.)

- 10:25 - Komentari (0) - #

Metamorphosis

Ziba se
Krhka struktura
Sjećanja.
Umirit će se
Ako ju ne
Dotakneš.

Pokrivam se
Preko glave
I postajem
Nevidljiva.

Tu
Nema mjesta
Za dvoje.

- 10:25 - Komentari (0) - #

20.11.2017., ponedjeljak

Iz daljine

Kao starac na palubi
Trošnog jedrenjaka
Miran i sâm.

Ramena, pogurena, uvela
Nebo je svu težinu odavno
Spustilo na njih.

Iz blizine...
Tolika mora
U tebi.

- 19:03 - Komentari (0) - #

A Tale of Two Cities

Ne uspijeva mi slušati uvijek
To o čemu pričaš.
Zaokupi me prizor s one strane riječi:
Usne preko kojih se prelije dah
Oči umiju zasjati kao svjetla na vodi
Prsti oblikuju dijelove priče
Ili posve miruju
Na razmaknutim koljenima.
Iz kose se dječački ruga neposluh
Nabori majice, nabori čela,
Noge mijenjaju položaje
Sudarajući se s mojima.

Riječi su tek nužni folklor
I možda bi bilo neobično samo šutjeti
Osjetiti što si želimo reći
Ako želimo
Išta...

- 15:58 - Komentari (0) - #

19.11.2017., nedjelja

Finity

Moram promijeniti format
Guši me ovo novembarsko ništa
Umočiti dlanove u tople jastuke
Oblaka davno nedoživljenog jutra.

Moram te poljubiti, izgleda, opet
Prisjetiti se kako asfalt iscuri
Pod nogama i kako sablasno biva
Stajati na ničemu, pomalo strepiti
Da ću, kad za to dođe vrijeme -
Pasti u bezdan
U kojem ionako već smrskan čuči
Čitav svijet nestao u divnom trenu.

Sasvim je sigurno, nove note
Neće biti blage niti svjetle
Tamni jecaj u zadimljenom baru
Guste mase preživljavanja
Ma jedva da će se i čuti...

Već nakon prvog zavoja treba
Raspustiti sve što podsjeća
Na pristojnost
Na zapreke
Gledaj me!
A onda pokušaj zaboraviti.

Moram promijeniti format.
Guši me ovo ništa što dozivam
U sebi.
Snažnim stiskom treba obujmiti
Pa zatresti deblo smisla
Neka polete pera davno prebjeglih
Ptica.
I sve to u sumrak.

Jer taj novi dan...
Možda nikome neće
Ni trebati.

- 17:53 - Komentari (0) - #

Krhotine (leave it at that)

Nitko nikada
Neće imati
Okus
Tebe.

Instinkt za
Preživljavanje
Aktivira tekući led
Atrium
Aorta
Ventrikul
/sve to
ipak
mora
jednom
stati/

- 15:14 - Komentari (0) - #

18.11.2017., subota

Once upon a time in...

Sipi kiša
Gotovo jednako kao i
Jučer:
Lice usmjereno nebu
Žudilo je osjetiti dodir
Stotina ledenih iglica
Čije dugo putovanje
Iz tihih rodilišta kapi
Završava baš -
Tu
Na mojoj koži.

***

Zagrebačko popodne
Polako je gutala večer:
Mračilo se, neprimjetno
Bespovratno
Sive su zgrade nestajale prve
Prolaznici klizili
Nevidljivim putanjama i
Svatko svojem cilju.
A ja, eto
Polako i besciljno
Zabavljena
Dubokim zagledavanjem običnosti:
Nepravilnost mlaznica fontane,
Logika postavljanja pravokutnika pločnika,
Ivericom zatvoreni prolazi,
Osmjeh na licu
Nepoznatog porijekla...

***

Kiša i danas pada
Sipi
Rominja
Ali drugačija:
Ni ona danas nije
Kao jučer
Gradska
Jesenja

Tvoja.

- 12:47 - Komentari (0) - #

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2017 (27)
Listopad 2017 (32)
Rujan 2017 (31)
Kolovoz 2017 (44)
Srpanj 2017 (77)
Lipanj 2017 (28)
Svibanj 2017 (18)

Bloger Sirin isključivi je nostitelj autorskih prava na tekstove objavljene na ovom blogu (ukoliko drugačije nije navedeno) te su svi objavljeni tekstovi zaštićeni copyrightom.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se