19.09.2017., utorak

We got to do our best

Fotografiraj me s ljepše strane
Na sunčan dan
Zalijepi tu fotografiju
Preko svih budućih sjećanja
Zanemarimo to što me
Odavno nema.
Sporo se
Oporavljam.

- 21:16 - Komentari (0) - #

18.09.2017., ponedjeljak

Nema se tu puno reći

Prigušeno svjetlo noćnih sati
Povremeno doticanje sna i
Odbrojavanje:
Svanut će, jednom
Nakon vremena rastegnutog
Preko svakog upaljenog nerva


- 22:49 - Komentari (1) - #

17.09.2017., nedjelja

Izložba mačaka

Lijene šape drijemaju
U kavezima
Iza spuštenih kapaka
Proviri tu i tamo
Mlađak žutog plavog zelenog
Oka
Rep nervozno trzne
Proviri vrh nokta
Na kavezima piše jasno
"Ne diraj" "Keep distance"
Pa kontakt uzgajivača
Pa pobrojani trofeji
Mačke se ovdje nasmrt dosađuju
Mačke su ovdje nervozne i ljute
Brojne se mačke i prave mrtve.

Ja varam. Mrnjau.
To želim priznati.
Svako toliko probam prstom
Koliko je mekano ovo pa ovo mačje krzno:
Podragam malo
Rep koji pada iz rešetke
Leđa naslonjena na ogradu
Šapu koja proviruje
Najprije se naravno osvrnem
Da me ne ulove
Pa hop! Ukradem mačju mekoću
Divnu toplinu, krznenu čar
I spremam u centar za ugodu&sjećanja
Do izlaza imam već toliko toga
U riznici
Da mi hladnoća rujanske nedjelje
I kiša koja ne misli posustati
Ne mogu baš
Ama baš
Ama baš
Ništa.

- 18:50 - Komentari (4) - #

16.09.2017., subota

How do ship float?

Nije mi jasno
Od čega živimo
Ti i ja, davno osuđeni na smrt
Bez izrečene presude
Na sunce koje ne smije
Dosegnuti naša lica;
Vatre, koje se tek iz daljine
Mogu nazreti;
Zrak, kroz koji se
Ne smije proletjeti;
Mora, koja smo vidjeli
Tek u snu;
Šumu, čiju poznajemo
Jedino vlagu, miris truleži
I mrak.

Nije mi jasno
Od čega još živimo
Mi koji smo trebali živjeti
Jedno od drugoga.

- 17:35 - Komentari (3) - #

15.09.2017., petak

Ispod glasa

Mrak postaje sve dublji
Dolazi vrijeme kojeg se plašim
Molim te, zagrni me sobom i učini
Nevidljivom svijetu.
Želim opstati.

Iza svih ljupkih riječi koje ti upućujem
Tragaj za onim što uporno omatam tišinom:
Nije li čudno da bi upravo to
Na što se u meni
Nisi spreman kladiti
Jedino trebalo proizvoditi zvuk?

Molim te, budi tu.
Budi mi otok u tamnom moru grubosti i besmisla
U kojem se ne snalazim
Tek što zapamtim - sve opet promijeni pozicije,
Ne poznajem uloge
Ne poznajem pravila...

Molim te?

Učini to na neki od svojih nevoljkih
Nepredvidivih načina
Zaustavi ovo odsutno tijelo u padu
Ponesi ga na rukama
Udahni mi toplinu u obraze
Neka more opet poprimi boju azura
Donese ljepotu
Očišćenu od svih banalnosti
Pokušaja,
Namjera...

Pokaži mi
Život s one strane ogledala
Bajku u koju vjerujem da bih preživjela
I prešuti
Ako je sve ionako bila
Samo
Laž.

- 07:07 - Komentari (0) - #

14.09.2017., četvrtak

Ono sve što...

Pažljivo biram odijelo za hod kroz tvoju svjetlost:
Pidžama od pliša da te sačuva od
Oštrih bridova koje uporno pokušam ublažiti.
Nema veze, kažeš, pričaj mi o njima.

Ležim na livadi nalik na onu davnog djetinjstva
Pogledaj prema sjeveru, preneš me iz radosti
Već se odavde može nazreti moj mrak.
Povedi me tamo, kažem.

- 14:07 - Komentari (0) - #

13.09.2017., srijeda

Sunčeva konstanta

Široke listove pitome kupine
Pronalazim po sjenama na zidu:
Jato zmajeva leti u mjestu
Kao na ilustraciji iz djetinjstva.
Pamtim dan kad sam
Sunce počela tražiti po sjenama
Radim to i danas:
U kontrastu bjeline zida
Bijelo sunce - sjena sunce
Moja omiljena igra.

Jutros nisam ništa uznapredovalo,
Tek jedan od oblika života na Zemlji
Koji primiče svoje pothlađeno tijelo
Vrelini života.


- 09:30 - Komentari (0) - #

12.09.2017., utorak

Moje tijelo, moja kuća

Jutros je ova kuća prevelika
Naseljena tišinama
Uvučenim u istekle razgovore,
Prazninom koja nije nalik na mrak:
On dolazi s nadom u bljesak
Ona je ništa, ne očekuje ništa.

Stvorena da postane hram
Arhitektura akustike
Ispražnjenog prostora, znam
Može učiniti i čudo
Slučajno ispuštenim tonom
Ispisati simfoniju.

- 10:31 - Komentari (5) - #

11.09.2017., ponedjeljak

Dio ciklusa

Sporo kao puž s prevelikom kućicom
Vuče se lažno jesenji dan
Slini i buči utišan zatvorenim prozorima
Danas sam odgovarala da ne postojim
Tiho, kao posljednji odjek glasa u paviljonu jeke
Danas samo živim, palim vatre otpalim granama
Trulim kao lišće uvlačeći se u raskvašenu zemlju
To je dio ciklusa
Sasvim prirodan.

- 16:57 - Komentari (1) - #

10.09.2017., nedjelja

Six impossible things before breakfast

Moje ime je Alice.
Ponekad smislim
Šest nemogućih stvari
Prije doručka.
Nije to lako, u mojoj glavi
Gotovo sve se stvari čine
Mogućima.
Pobrkati ih pa razvrstati
Nalik je pogledu na lažni poklon
Pod borom u robnoj kući.

Moje ime je Alice.
Ponekad smislim čak šest
Nemogućih stvari prije...
Ali ti... toliko savršeno izmišljen
Ne, ne smiješ biti
Jedna od njih.

- 14:47 - Komentari (1) - #

< rujan, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Rujan 2017 (20)
Kolovoz 2017 (44)
Srpanj 2017 (77)
Lipanj 2017 (28)
Svibanj 2017 (18)

Bloger Sirin isključivi je nostitelj autorskih prava na tekstove objavljene na ovom blogu (ukoliko drugačije nije navedeno) te su svi objavljeni tekstovi zaštićeni copyrightom.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se