Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

četvrtak, 26.06.2008.

The Fall Of The Stoja

The Stoja ili ti stojadin, je prijevozno sredstvo koje vozi onaj Diwljak ili kako ga neki znaju Čika Ševa, i to prijevozno sredstvo služi čovječanstvo već 20-tak godina, sve do neki dan. Naime Čika Ševa je jedno veče ponudio da provoza malo Selia, Damjana i Mariu u veličanstvenom The Stoji, naravno takva ponuda se ne odbija, i kako je noć tek bila mlada krenuše se oni vozikati okolo. No naravno, kao i sve kod The Stoje, ni kretanje ne može biti jednostavno, The Stoja je dosta tvrdoglav momak i neće upalit ako ga dva muška ne poguraju odozada, nastran lik štaš, i tak Selio i Damjan zvani Cigo izađu van da malo gurnu odostraga The Stoju, i upali on od prve, izgleda da je bio dobre volje. Sjednu oni na svoja mjesta i vožnja je počela. Tako zujeći oni gradom i okolicom, ne sluteći što ih slijedi, zabavljaše se bezbrižno. Sve je bilo u redu do jednog trenutka kada su zaletili se preduboko u Grad Doljane i naumili se okrenuti i vratiti nazad, e tu počinju problemi, The Stoja ne želi ići unazad, i ništa, izađu Selio i Damjan zvani Cigo van da poguraju The Stoju samo ovaj puta od naprijed, i ide to. Krenuše oni dalje te čika ševa uoči da od jednom The Stoja sve slabije prima naredbe od onog instrumenta koji sliči na muški spolni organ… kako se ono zove … e mjenjač. I tako se voziše oni dalje te stoja sve teže i teže mijenja brzine, pa oni odlučiše stat sa strane u neku ulicu, tam kod Šmita. Damjan zvani Cigo odluči sam probati promijeniti brzinu no tada se začuje nekakav škljoc. Izađu damjan i Selio van da provjere što je, počnu ga oni gurati kako bi ga upalili, no dok si ga gurali čuli su neobičan zvuk odozdol, naime The Stoji je visila neka šipka dolje tamo, koja spaja mjenjač i motor valjda, ili tako nešto, i strugala po podu, i tako je stoja ostao bez sprave za mijenjanje brzina, odguraše ga naši junaci na livadu kod Šmita, i osiguraju ga da ne bi netko provalio unutra i ne daj Bože ukro The Stoju, odvezo se ili tako nešto. :D No naravno tu saga o The Stoji nije gotova, stoja će nadamo se, naravno nakon popravaka, još služiti čovječanstvu i uljepšati nam svima još pokoji dan, u iščekivanju smo sljedećeg nastavka ovog posta: The Return Of The Stoja.

Ispričavamo se što u ovoj priči nema našeg jednog od glavnih junaka Rafe, ali ova je priča bila jako važna i morala je biti ispričana, ona će imati strašan učinak na čovječanstvo, Hvala na čitanju,

C'ya

utorak, 03.06.2008.

Šuplja Lipa

Pozdrav, neradni narode! SiR su opet tu, samo za vas. Nažalost nisu još ništa snimili, ali ima vremena. Sada vas, na prijedlog druga Šewe, odlučiše podsjetiti na još jednu bajku iz davne povijesti, vama vjerojatno najdražeg benda, The Somethinga.

S obzirom da su i prof. S i prof. R nedavno završili sa srednjoškolskim obrazovanjem (ne u potpunosti, jer im još preostaje matura) ova priča će biti posve prigodna, jer se odigrala upravo na dan završetka prvog razreda srednje škole. Kako to i inače biva, naši su junaci odlučili zadnji dan provesti „radno“, s bocom čarobnog napitka u ruci. Destinacija za konzumaciju likvidnih formi čarolije bio je hipodrom, tj. ono okruglo, što nije stadion, a više je ovalno nego okruglo i, koje li slučajnosti, služi za utrke konja. Iako zapravo točna destinacija je bila pokraj hipodroma, ali dovoljno blizu. Ispijanje smo započeli odvojeno, dok je dr. S pio s Kecom, Kratkim, Fabijem…, dr. R pio je sa Svakijem i Sigom. Za to vrijeme R je sjebao svoj najdraži upaljač marke „Zippo“, koji je kupio na tržnici za 20kn, a tada je 20kn bilo otprilike kao i sad, ako zanemarimo ekonomske fluktuacije vezane uz tržište nafte i crvenorepih azerbejdžanskih pelikana.
Uglavnom, ubrzo su se svi sreli na dogovorenoj destinaciji. Dipl. ing. S i dipl. ing. R tada se još nisu baš poznavali, pa je S, na osnovu onoga što mu je rekao Siga, puštao R, na svom tadašnjem mobitelu, koji za razliku od sadašnjeg nije imao arapsku tipkovnicu, AC/DC. Nakon nekog vremena uputiše se svi prema centru, gdje odjednom susretoše čiču Plavca, pod pseudonimom Plavac podrazumijevamo onog tipa što nosi pendrek i štiti kriminalce od običnih ljudi, ili obrnuto, nisam siguran, u svakom slučaju ne mislimo na vino Plavac nego na čiču u plavom. Kako je čiča Plavac primijetio da se tu nalazi jako velik broj jako mladih ljudi, odlučio je provjeriti tko su ti ljudi i ne spremaju li možda neku veliku terorističku zavjeru ili pak internacionalnu operaciju trgovine ljudima. Predstavljanje je započelo, svi su imali nekako čudna imena, možda zato što uglavnom nisu bila njihova, ali čiča Plavac je svejedno bio zadovoljan odgovorima, dok se nije našao oči u oči s ovim R likom. R lik bijaše pomalo zbunjen, jer se nadao da ga Plavac nije primijetio. Nakon nekog kratkog vremena, R započne s predstavljanjem, te mucajući jedva prozbori ime „Aleksandar Denić“, još uvijek ni sam nije siguran kako je uspio osmisliti to ime ali prozborio ga je, ali tada nastade pravi problem, policajac poželi saznati i adresu, na što R, još uvijek jednako zbunjeno i jednako mucajući, odgovori „Šuplja Lipa 354!“. Plavac je uz osmijeh odgovorio „Ja sam iz Šuplje Lipe. Tamo nema 350 kuća.“.
Valja napomenuti i da je S, nedugo prije dolaska Plavca, ukrasio pločnik sadržajem svojeg želuca, a Plavac to valjda nije primijetio, pa je malo ukrasio cipele time.

Pozdrav od SiR-a do idućeg puta!

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se