Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

srijeda, 16.01.2008.

Singl, fešta i još mnoge stvari

Pozdrav, čitatelji najdraži! Evo, vratiše se Rafo i Selio nakon puno, puno, mnogo vremena. Nije da su radili nešto korisno, tj. radili su na novom singlu. Da, zna se ste oduševljeni što čujete da imaju novi singl i jedva čekate da ga čujete, ali nažalost to će biti jako teško s obzirom da je, Bervi, njihov glavni i jedini sponzor zakazao i nije im isplatio plaću u monopoly novcu, tako da će izaći samo ograničeni broj primjeraka tog novog singla, izaći će čak 2 primjerka koje će naravno Rafo i Selio za sebe zadržat. Singl se zove «Ne daj Bože većeg zla» i sadrži 4 pjesme 1. Ne daj Bože većeg zla, 2. Gore ne može, 3. A bome ne može ni dolje, i četvrta pjesma jedna od najboljih pjesama uopće koju su napisali ovi mladići pod imenom Najbolja pjesma.

Tu su naravno i coveri za novi singl:
Front

Back

Inlay


Nema dugo je bila neka fešta tam na Vrlici kod onog Zuje slavila se neka godina sad ne zna se koja po redu al ok, negdje 2-3 tisuće i neka, a vrag će ga znat. No da ta fešta bila nekak onak čudna, dobra pa loša i tak stalno, počelo je vrlo sklisko, po ledu uglavnom, junaci naši su jedva popeli se na taj brijeg, klizav je taj led. Da, i došli oni tam negdje oko 7-8, a bio je tam i Bervi još neki ljudi npr. Zujo, Mare, Sheva… i tak oni svi skupa počeli pit, i slušat neku čudni muziku, i jeli neki čips od sira il kojeg vraga, no to nije bitno jako, zapravo i je, kad se skoro sam to radilo cijelo veče, neki su i plesali i svašta, al ne naši junaci, oni su po običaju grlili bocu čarobnog napitka, ovaj puta neko iz Lidla, al nema veze. Vjerojatno od alkohola ili tko zna već čega Selio se posklizne na neke tam stepenice i pade lupi glavom o zid i razbi si glavu, i tako krvareći otkotura se u snijeg da to sve malo ohladi i vidi kaj bilo, bilo tu i krvi i svega al nema veze, prošlo je i to nekak.

Trajala ta fešta nekoliko vremena, a onda se svi razišli. Mare i Selio otišli svojim putem, Sheva otišo svojim putem, pa Rafo isto odluči otići. I tako krenuli Bervi, neko mlado djevojče i Rafo prema gradu, usput treba spomenuti da je Zujo kao pravi domaćin nagovorio Rafu da ponese još jedan čarobni napitak iz Lidla, a Rafo normalno odluči ne odbiti tako velikodušnu ponudu. Na pola puta mlado djevojče odluči zbrisati natrag iz nekog čudnog razloga, valjda su prolazili pokraj stupa javne rasvjete pa je ugledala strašna lica Bervija i Rafe, a toga su se i najhrabriji prestrašili. Tako hodajući stigoše do, mjesta gdje se uvijek dobro pije, Špice. Tamo bijaše veselo, drug Bobo je svirao gitaru (iako su žice malo pucale, svirka je bila odlična), svi su pjevali pa je Rafo odlučio pridružiti im se, a Bervi je nastavio svoje putovanje prema negdje. Pojavio se tu naravno i drug Calle, ili kako su ga još zvali to veče Karate Kid ili Chuck Norris, jer kao i svaki pravi karate majstor imao je na glavi nešto što je podsjećalo na japansku zastavu, ali to nešto je bilo produkt razbijanja čaše glavom (btw. Nemojte to raditi kod kuće, to mogu samo profesionalci kao što je naš Karate Norris). Za Rafu je večer završila u Daruvarskoj tvornici hrane, tj. pizzeriji Kapelica, gdje se začudo nitko nije molio, ali su neki dedeki tamburaši svirali. I tako svrši i taj izlazak.

Bili su i na koncertu jednom. Nisu bili predgrupa, jer vjerojatno onda oni ne bi imali za koga svirati. Svirala je grupa Podroom i za razliku od Rafe i Selia zvučali su odlično, ali ima još nade i za njih, jer jednog dana će i oni bar zvučati.

I to bi bio kao kraj posta, idu Rafo i Selio u daljnje pobjede, i u izradu novog albuma, da, dobro ste čuli, ne singla, već albuma, no nešto kasnije o tome. Sada da se spomene događaj godine na kojem će prisustvovati Rafo i Selio, naime riječ je o koncertu nekog tam heavy metal banda iz Grejt Britejn, a taj metal band se slučajno zove Iron Maiden i slučajno svira na Poljudu u Splitu, 10.08.2008., I sasvim slučajno, još slučajnije od ovih par prijašnjih slučajnosti, Rafo i Selio imaju karte, koje je nabavio drug Bobo kojem je nabavila vjerna čitateljica Vampayra, kojoj se Rafo i Selio velikodušno zahvaljuju i kojoj će vjerojatno posvetiti barem jednu pjesmu na idućem albumu, pjesma će se zvat «Ona nam je nabavila karte za Maidena» il tak nekak, :D, hehe, a sad kraj, napokon, pozdrav ljudi vidimo se uskoro, nadamo se, vrlo toplo, E, DA I PJESMA ZA KRAJ :D


Gore ne može

Gore ne može od nas
Nema ni nade za spas
Svatko ima svoj dan
A mi nemamo ni jedan
Puno puta smo pali pa se dižemo
I rekli nama svi da nekud stižemo
No u slijepu ulicu smo opet zašli
I nikada ne bumo iz nje izašli

Gore ne može od nas
Selia je čak i izjebo pas
Rafo je strgo svaku kost na tijelu
I razbio je glavu o neku zdjelu
Ništa strašno, ali tak bi
Kad ne znaš hodat onda padni

Gore ne može i to se zna
Jer mi smo vjerojatno dno dna
Al ne damo se hrabri bili
Živi i zdravi i dalje bumo pili.

:D


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se