Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

nedjelja, 11.11.2007.

Još priča iz prošlog života

Naravno nije postojalo samo jedno čarobno putovanje. Postojalo ih je još. A ovo je jedno od njih.
Iako nije bilo one čarobne glazbe, koju je sada zamijenila manje vrijedna glazba iz kutije, četvorka je i dalje bila ovdje, isto tako opremljena čarobnim tekućinama. Večer je počela trijezno i polako u ispijanju moćnih tekućina u Siračkoj čarobnoj šumi (parku). Magija iz tekućina je ubrzo počela djelovati i četvorka je odlučila krenuti u lutanje prostranstvima Sirača. Ubrzo se ukazala prva prepreka, visoki zid padova. Ojačani magičnim napitcima i vlastitim samopouzdanjem, naši protagonisti počeše skakati na zid jedan za drugim. Prva trojica bijahu uspješni u tom poduhvatu, ali tada dođe vrijeme i na Saagu the Blitzkriega. Saaga se zaleti u naletu adrenalina i popne se na zida, ali tada se dogodilo ono najstrašnije, najgore moguće. Saaga izgubi ravnotežu i padne sa zida. Ali imao je sreće u nesreći i preživio strašni pad sa visine od čak metar i osamdeset. Četvorica se i dalje nisu dala obeshrabriti, te uporni kao i inače nastaviše svoje putovanje Zonom sumraka. Iduća destinacija bijaše poznato okupljalište orkova i trolova, poznato kao Demi. Odmah nakon ulaska četvorka susretne svoju iduću zapreku, paklene zvukove cajki. Bijesni od utjecaja loše glazbe izvadiše čarobne novčiće i počeše jurišati prema izvoru crne magije, poznatom kao jukebox. Baciše svoje novčiće u mračni izvor i počeše tražiti nadu za spas jukeboxa. Nakon nekoliko minuta borbe, zvuci spasa napokon se ukazaše, bili su to zvuci Azre i Prljavog Kazališta, jedini zvuci rocka u mračnoj kutiji. Napokon bez prepreka i opasnosti u blizini, mladi ratnici se nađoše u odličnom stanju dosade, te se odlučiše sukobiti međusobno na polju stolnog nogometa. Zbog nedostatka princeza čiju bi ruku mladići mogli osvojiti, odlučiše se na borbu u okladu. Bijaše to okrutna oklada. Hladna do krajnjih granica. Toliko hladna da su Saaga i Sejđo, naravno nakon što su izgubili dvoboj smrti protiv Woofa i Čike, morali trčati bez majci, pritom pokazujući svoja predivna tijela, kasnije su morali trčati i bez hlača pokazujući svoje čarobne štapiće, ne baš preduge ali ipak čarobne.
Kraj pohoda se polako bližio kraju, čak se i Čika the Shame Bang već uputio kući. Preostala trojica nastaviše sa svojim putovanjem. Satima su pretraživali bespuća Sirača, dok napokon nisu uvidjeli besmislenost svog putovanja te odučiše i oni poći kući. Kretali su se polako i uvelike neoprezno, dajući do znanja svima da su u blizini, te da su konzumirali čarobne tekućine. Usred te opće neopreznosti i zbunjenosti, pred trojicom veličanstvenih stvori se TO. Nešto što ni u najgorim noćnim moram nisu vidjeli. Nešto strašno, opako, napaljeno i blesavo. Bio je to pas Ben. Čim je iskočio, već je odredio svoju metu, bila je to noga Sejđa the Fallen Madonne With Big Boobies. Nakon upornih napada i teških navala Bena Paklenog psa Sejđo the Fallen Madonna With Big Boobies pade ničice pred psom i u svoj silini situacije pas počne oplođivati potkoljenicu lijeve Sejđine noge, nije bio baš Bog zna kakav lijepi prizor, i tada u napad krenuše Saaga the Blitzkrieg i Woof the Thunder Fucker tjerajući psa urnebesnim smijehom i na kraju zatvorivši ga iza čvrste metalne ograde nastave svoj put kući. Kada su se vratili u svoj zamak svi su pokušali ići na spavanje, Woof je nježno zaspao ne sluteći što će ga za koji tren snaći, iz mraka su izletjele dvije prilike neobičnih bića, i napale Woofa koji se sav zaprepašten počeo smijati osjetivši opojne mirise čarobnih tekućina, znao je da su to Saaga i Sejđo. Svi se tada smijali ne znajući što je snašlo Woofovu čarobnu kutiju iz koje izlazi glas njegove mame, od siline Saaginog i Sejđovog napada kutija je ostala bez ekrana, i tako na kraju svih tih pustolovina iz Sirača, Woof, Saaga i Sejđo zaputiše se kući čudesnim prijevoznim sredstvom na tračnice.

Kraj je to još jedne priče iz prošlog života, bit će ih još.
Pozz! Uživajte!

Pijan

Treći mjesec zdesna mase mi
od zvijezda nebo i ne vidim
ja sam Ingemark Stenmark iz Gajnica
i trčim slalom među banderama
kao pobjednik stižem na cilj
stojim na haubi i slikam se
u ruci blješti znak Mercedesa
u drugoj topli kruh od pekara

i svi me vole svima sam duhovit
čekaju na red da me upoznaju
samo ti nikako da shvatiš konačno
koliko me voliš suludo

tvoje ime mi je najljepši refren
sto ga pjevam od srca na portafon
nitko se ne javlja ništa se ne čuje
samo susjedi prijete policijom
prozor tvoje sobe gađam kamenjem
to sam negdje vidio film neki crno-bijel
al' u njemu je staklo bilo puno jače
u njemu junak nije bjež'o od braće

i svi me vole svima sam duhovit
čekaju na red da me upoznaju
samo ti nikako da shvatiš konačno
koliko me voliš suludo, glupaco

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.