pisma sinovima

subota, 14.01.2006.

TIŠINA I PRAZAN KREVET

Sjedim za računalom. Tišina. Samo jednoličan zvuk ventilatora. Pogledam na krevet. Prazan. Sve mi je tako pusto. Ponovno pogledam prema krevetu. I dalje je prazan.

Maleni moji odveo sam vas natrag. Znam da ste željeli još ostati. Htjeli ste pogledati izložbu dinosaura koja se otvara 14. na velesajmu. Na žalost ostao sam skroz bez novca te uskoro je škola. Kroz ovih 20 dana smo dosta potrošili. Prešli smo preko 3000 kilometara. Još je ostalo toliko mjesta gdje sam vas htio odvesti. Nema veze jer za Uskrs smo ponovno zajedno.

U odnosima vaše majke i mene ništa novog. Među odjećom koju je poslala za vas sam našao ženske najlonske čarape. Znam mala provokacija. Već sam vam pisao o tome kako ih nije htjela u sedam godina braka nikada obući. Sada ih je poslala, neka se nađe. Uspio sam dobiti nešto odjeće. Čarape, potkošulje, gaćice, majice te nekoliko pari cipela. Pokušala mi je objasniti da nisam nikada imao ni hlače ni jakne tako da mi ih nije mogla ni poslati. Nema veze dobro će mi i ovo doći. Među odjećom mi je poslala i dvije kutije prezervativa. Da mi se nađe. U svakoj prilici uspije naći nešto zgodno za provokaciju. Odmah sam se sjetio onog kada sam joj u novčaniku pronašao prezervativ, kojeg nikada nismo koristili. Našao sam ga slučajno prije nego što je išla s prijateljicom vani. Uspjela mi je prodati priču da joj to treba za ginekološki pregled. Vjerujem da je bio temeljit.

Umoran sam. Idem spavati u vaš krevet. Sada moram ponovno mnogo raditi. Planiram za Uskrs kupiti televizor i dvd.

- 02:37 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 07.01.2006.

VLAK KAMION I AUTOBUS

Kako da vas prestanem gledati dok ovako mirno spavate? Što li sada sanjate?

Danas smo bili u Mc-donaldsu. Dobili ste igračkice iz Narnie. Toto je dobio dabra a Uta lava. Poslije smo išli u grad. Planirali smo ići u Vinceka na kolače ali je bio zatvoren. Otišli smo u kino i pogledali Narniu. Na ulazu u kino je lijepo pisalo da djeca bez obzira na godine plaćaju punu kartu. Kako je dobro biti glup i ne razumjeti što točno piše. Uspjeli smo kao i uvjek do sada provući se s samo dvije karte. Toto je cijeli film komentirao. Svi su gledali u nas. Ako kojim slučajem vidite negdje oca s dvoje malenih, kako luduju i smiju se po gradu onda smo to mi. Išli smo tramvajem. Toto se obožava voziti tramvajem. Sjedi i gleda kroz prozor. Kada tramvaj stane na stanici tada Toto viče vozaču «zatvori vrata hladno je» Kao i uvijek svi nas gledaju a nas nije briga ni za što na ovom svijetu. Kada smo došli kući maleni su se igrali Narnie, dok sam ja sređivao kuću u koju kao da je pala bomba.

Kada vam se poklope termini nazove vas majka. Kada se ona probudi mi smo već negdje daleko u akciji. Kada se vratimo kući tada je ona u akciji. Ipak se uspijete čuti svaki drugi dan. Njeni razgovori su mi toliko bijedni i ograničeni. Jedina tema o kojoj s vama razgovara je to što vam je kupila ili će vam kupiti. Ne mogu vjerovat da majka u dva tjedna može jedino razmijenit s djecom to da vam je kupila vlak kamion i autobus. To mi je toliko nisko i bijedno. Na najpodliji način pokušava iz vas izvući da hoćete kući. Maleni moji toliko sam ponosan na vas. Niti u jednom trenutku niste izrazili želju da bi htjeli otići kući i vidjeti vlak kamion i autobus. Bez obzira što ste još djeca osjećate prave vrijednosti odnosa roditelja i djece. Više vam vrijedi obična šetnja s mnom nego bilo kakvi vlakovi kamioni i autobusi.



Za badnji dan smo otišli na Velesajam. Na Božićni sajam. Želio sam da zajedno kupimo jelku i okitimo je. Gledali smo štandove. Trčali, smijali, slikali se. Ponašate se kao odrasli ljudi. Objasnio sam vam da nemamo novca i da nećemo kupovati ništa što nam nije neophodno potrebno. Gledali ste igračke po štandovima ali mi ni u jednom trenutku niste rekli da vam nešto kupim. Kada smo došli u luna park dogovorili smo se da ćemo ići samo na jednu vožnju. Odabrali smo kuću strave. Platili smo samo dvije ulaznice. Dok nam je djelatnik na nekom čudnom hrvatskom pokušavao objasniti da trebamo ipak kupiti tri karte, mi smo ne razumjeći ga sjeli u vlakić koji je odmah krenuo. Bilo nam je odlično. Tota sam zagrlio uz sebe da se ne prepadne. Tada sam vam objasnio da se više ne možemo nigdje voziti jer moramo kupiti jelku. Kako na velesajmu nismo našli ništa što bi nam odgovaralo otišli smo u billu i kupili umjetnu jelku 19 kn. svjećice 15 kn. i jaslice 25kn. Uta je htio da kupimo samo to bez ikakvih drugih ukrasa.

Nakon što smo okitili jelku, otišli smo u moju firmu na lignje. Na večer smo išli u grad. Bili smo u katedrali. Šetali se gradom i guštali. Vozili smo se tramvajem po gradu. Naišli smo na American koji je radio. Pojeli smo kolač i ja sam popio kavu. Doma smo došli nakon 1 sat. Još ste mi bili budni. Dogovorili smo se da vam Tajo neće ništa kupiti za Božić. Bolje da čuvamo novac da možemo svugdje ići ili ako vam se nešto posebno svidi da vam kupim. Zapanjen sam koliko ste razumni. Od mame ste oba dobili po porculanskog djeda mraza koji ne služi ničemu i samo se može razbiti. Toto je još dobio autiće a Uta mobitel. Da mobitel za dijete koje ide u drugi razred a živi dvadeset metara od škole i s balkona gleda u učionice. Znam da te pokušava potkupiti glupim poklonima. Ipak mi je drago što sada imaš mobitel, jer si mi pričao kako ti majka nije htjela dati da razgovaraš sa mnom. Ti si zvao informacije pokušavajući dobit moj broj. Sada možemo biti u vezi kada god budemo htjeli.

- 01:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 06.01.2006.

SLUŠAM VAS KAKO DIŠETE

Slušam vas kako dišete. Imam osjećaj da mi nešto pričate. Razumijem svaku vašu riječ. Ne može me omesti ni jednoličan zvuk ventilatora računala.

Danas smo bili u arheološkom muzeju. Bilo vam je interesantno gledati kosti neandertalaca. Svidjeli su vam se i sarkofazi. Napravili smo nekoliko fotografija. Pogledali smo dokumentarni film o nastanku suvremenog čovjeka. Šetali smo se po gradu. Na trgu je bilo mnogo ljudi jer su na video zidu prikazivali skijanje na Sljemenu.
Nakon toga smo otišli uspinjačom na gornji grad. Prošetali smo se Markovim trgom. Slikali smo se. Ljudi su nas cijelo vrijeme gledali jer smo tako vikali i smijali se a Tota sam nosio na ramenima.
Poslije smo se vratili natrag. Prijatelju sam obećao da ču njega ženu i kćerkicu odvesti u Pisarovinu. Znam ponekad nekog odvesti nekud autom. Uvijek mi ostave koju kunu ili mi nešto drugo naprave kao protuuslugu. Sada nam je potrebna svaka kuna.
Na večer smo otišli na moje prvo radno mjesto. Dobili smo besplatnu picu i otišli doma. Majka vas je trebala nazvati ali je poslala poruku da joj je sestra već histerična od njenog nazivanja telefonom. Kako se niste čuli s njom dva dana bilo mi je jako čudno zašto se dovodi u situaciju da joj sestra bude histerična zbog tog što naziva nekog na telefon, pa vas više ne može da nazove.



Vozili smo se prema Zagrebu. Bio sam jako umoran. Vi ste sjedili straga. Ništa nismo govorili. Uta je spavao dok je Toto sjedio i gledao kroz prozor. Bilo mi je najvažnije da smo otišli iz tog zmijskog gnijezda. Mislio sam da bi bilo pametno da malo stanem, da odspavam barem pola sata. Pokušao sam nekoliko puta stati. Čim bi se namjestio da spavam Toto bi počeo vikati vozi. Nije mi preostalo ništa drugo nego da nastavim voziti. Došli smo u Zagreb. Bilo je skoro pet sati u jutro. Odnio sam vas u krevet. Iznio sam stvari iz auta. Otvorio kofere pokušavajući naći svoju odjeću. Vašu majku sam zamolio da mi spremi nešto odječe. Da ne hodam s vama ovako nikakav. Nisam našao ništa. Sutradan sam vašu majku pitao da zbog čega mi nije spremila ništa od odječe. Odgovorila mi je da zar nisam vidio da u koferima nije bilo više mjesta. Nije mi dala odgovor na pitanje zar nije imala nikakvu vrećicu. Mogao sam je staviti u auto i onako bez vrećice, samo je ubaciti. Na žalost propao mi je još jedan pokušaj da dođem bar do kojeg komada svoje odječe.

- 01:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.01.2006.

GLEDAM VAS KAKO SPAVATE

Gledam vas kako spavate. Razmišljam o nevinom osmjehu na vašem licu. Što li sada sanjate? Zar je to bitno? Znam da smo i u snovima zajedno.

Od kada smo zajedno ne osjećam potrebu da vam pišem. Ipak vam želim napisati ono što još uvijek ne možete razumjeti.

Trebao sam krenuti po vas 23.12. Kako sam prethodni dan radio do ponoći, nakon toga sređivao posljednje stvari po stanu, ujutro sam zaspao. Trebao sam se probuditi u 6 sati i otići po gazolin u Ivanić Grad. Kada budete ovo čitali vjerujem da ćete se pitati što je to gazolin. To je Maleni moji tekućina koja se javlja prilikom prerade i distribucije zemnog plina. Neki ljudi je koriste kao pogonsko gorivo u automobilima, umjesto benzina. Ima manju oktansku vrijednost nego klasičan benzin. Dodajem aditiv za povećanje oktanske vrijednosti te pazim prilikom starta i vožnje. Znam da to šteti automobilu ali na žalost takva mi je financijska situacija da se moram snalazit na razne načine. Uspio sam riješiti gorivo. Kupio sam digitalni fotoaparat. Prijatelj mi ga uzeo na karticu.
Krenuo sam prema Dalmaciji. Vozio sam jako pažljivo. Bio sam jako umoran i gladan. Teško mi je opisati osjećaje koje sam tada imao. Kao da se vračam s poslovnog puta, kao mnogo puta do tada. Sve mi je bilo nekako normalno a u isto vrijeme mi je nešto iz dubine duše tjeralo suze na oči. Nisam plakao. Suze teku same.
Prvotni plan s vašom majkom je bio taj da vas ona negdje dovede i da mi vas preda. Nije mi problem doći do našeg stana. Znam da vaša majka postane bolesno histerična kada vam se približim na 100 km. Znao sam da moram biti jako pažljiv da izbjegnem sve njene zamke i podle planove te da ne smijem pasti na nikakvu provokaciju.
Kada sam bio negdje na sat vremena od vas vaša mi majka javlja da vas ona ne može nigdje voditi i da dođem po vas. Vozio sam znajući da moram u isto vrijeme biti pribran i spreman na najgore što može ženski um zamisliti. Nemam ništa protiv žena samo mislim da bi vašu majku trebalo prikazati u nekakvom dokumentarnom filmu o ekstremnim ženskim negativnim osobinama. Poslije sam shvatio da ona u stvari nije željela da vidim da si je kupila novi auto dok navodno nemate za kruh. To joj je od osmog mjeseca već drugi auto.
Došao sam pred vrata stana. Koferi su bili već na stepenicama. Pozvonio sam i ušao unutra. Uta je već spavao na kauču. Toto čim me vidio rekao je tata. Nisam mogao vjerovati da će mi se i malo nono obradovati. Mislio sam da će me zaboraviti. Ipak je još tako mali.
Bio sam jako umoran, gladan i žedan. Po pogledu vaše majke sam procijenio da bi bilo dobro da vas što prije uzmem i da odemo. Zadržao sam se desetak minuta. Popušio sam jednu cigaretu. Nije me ponudila niti s čašom vode. Mislio sam da bi bilo pametno da odspavam barem pola sata. Ipak je bolje što prije pobjeći iz zmijskog gnijezda. U tih desetak minuta je pokušala još očajnički reći da će zvati policiju. Kako mi nije bio jasan razlog tako sam joj dodao telefon i rekao izvoli. Odustala je. Nakon toga je rekla «Sada ti ih ne dam». Sasvim mirno sam rekao da imam broj mobitela dežurne socijalne radnice i da imam dogovoreno u slučaju kakvih problema da joj se javim. U očima sam joj vidio bijes životinje koja nema više nikakvih mogućnosti da se bori. Znao sam da smo pobijedili. Još se samo trebam čuvati fizičkog napada. Da se obranim tako da joj ne nanesem nikakve fizičke ozljede.
Odnio sam vaše kofere u auto. Uta se probudio. Zagrlio sam ga. U polu snu mu nije bilo jasno što se točno događa. Sjeli smo u auto i krenuli.
Bio sam u pravu kada sam imao osjećaj da je vrijeme koje nismo bili zajedno ustvari stalo. Da kada se ponovno vidimo da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. Znao sam da nikakva zloća ne može spriječiti susret oca i sinova.

Maleni sutra ču vam nastaviti. Sada ču vam se pridružiti u snovima.

- 01:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

brojač

OPIS BLOGA

  • taica@net.hr