SLUŠAM VAS KAKO DIŠETE
Slušam vas kako dišete. Imam osjećaj da mi nešto pričate. Razumijem svaku vašu riječ. Ne može me omesti ni jednoličan zvuk ventilatora računala.
Danas smo bili u arheološkom muzeju. Bilo vam je interesantno gledati kosti neandertalaca. Svidjeli su vam se i sarkofazi. Napravili smo nekoliko fotografija. Pogledali smo dokumentarni film o nastanku suvremenog čovjeka. Šetali smo se po gradu. Na trgu je bilo mnogo ljudi jer su na video zidu prikazivali skijanje na Sljemenu.
Nakon toga smo otišli uspinjačom na gornji grad. Prošetali smo se Markovim trgom. Slikali smo se. Ljudi su nas cijelo vrijeme gledali jer smo tako vikali i smijali se a Tota sam nosio na ramenima.
Poslije smo se vratili natrag. Prijatelju sam obećao da ču njega ženu i kćerkicu odvesti u Pisarovinu. Znam ponekad nekog odvesti nekud autom. Uvijek mi ostave koju kunu ili mi nešto drugo naprave kao protuuslugu. Sada nam je potrebna svaka kuna.
Na večer smo otišli na moje prvo radno mjesto. Dobili smo besplatnu picu i otišli doma. Majka vas je trebala nazvati ali je poslala poruku da joj je sestra već histerična od njenog nazivanja telefonom. Kako se niste čuli s njom dva dana bilo mi je jako čudno zašto se dovodi u situaciju da joj sestra bude histerična zbog tog što naziva nekog na telefon, pa vas više ne može da nazove.
Vozili smo se prema Zagrebu. Bio sam jako umoran. Vi ste sjedili straga. Ništa nismo govorili. Uta je spavao dok je Toto sjedio i gledao kroz prozor. Bilo mi je najvažnije da smo otišli iz tog zmijskog gnijezda. Mislio sam da bi bilo pametno da malo stanem, da odspavam barem pola sata. Pokušao sam nekoliko puta stati. Čim bi se namjestio da spavam Toto bi počeo vikati vozi. Nije mi preostalo ništa drugo nego da nastavim voziti. Došli smo u Zagreb. Bilo je skoro pet sati u jutro. Odnio sam vas u krevet. Iznio sam stvari iz auta. Otvorio kofere pokušavajući naći svoju odjeću. Vašu majku sam zamolio da mi spremi nešto odječe. Da ne hodam s vama ovako nikakav. Nisam našao ništa. Sutradan sam vašu majku pitao da zbog čega mi nije spremila ništa od odječe. Odgovorila mi je da zar nisam vidio da u koferima nije bilo više mjesta. Nije mi dala odgovor na pitanje zar nije imala nikakvu vrećicu. Mogao sam je staviti u auto i onako bez vrećice, samo je ubaciti. Na žalost propao mi je još jedan pokušaj da dođem bar do kojeg komada svoje odječe.
|
