GLEDAM VAS KAKO SPAVATE
Gledam vas kako spavate. Razmišljam o nevinom osmjehu na vašem licu. Što li sada sanjate? Zar je to bitno? Znam da smo i u snovima zajedno.
Od kada smo zajedno ne osjećam potrebu da vam pišem. Ipak vam želim napisati ono što još uvijek ne možete razumjeti.
Trebao sam krenuti po vas 23.12. Kako sam prethodni dan radio do ponoći, nakon toga sređivao posljednje stvari po stanu, ujutro sam zaspao. Trebao sam se probuditi u 6 sati i otići po gazolin u Ivanić Grad. Kada budete ovo čitali vjerujem da ćete se pitati što je to gazolin. To je Maleni moji tekućina koja se javlja prilikom prerade i distribucije zemnog plina. Neki ljudi je koriste kao pogonsko gorivo u automobilima, umjesto benzina. Ima manju oktansku vrijednost nego klasičan benzin. Dodajem aditiv za povećanje oktanske vrijednosti te pazim prilikom starta i vožnje. Znam da to šteti automobilu ali na žalost takva mi je financijska situacija da se moram snalazit na razne načine. Uspio sam riješiti gorivo. Kupio sam digitalni fotoaparat. Prijatelj mi ga uzeo na karticu.
Krenuo sam prema Dalmaciji. Vozio sam jako pažljivo. Bio sam jako umoran i gladan. Teško mi je opisati osjećaje koje sam tada imao. Kao da se vračam s poslovnog puta, kao mnogo puta do tada. Sve mi je bilo nekako normalno a u isto vrijeme mi je nešto iz dubine duše tjeralo suze na oči. Nisam plakao. Suze teku same.
Prvotni plan s vašom majkom je bio taj da vas ona negdje dovede i da mi vas preda. Nije mi problem doći do našeg stana. Znam da vaša majka postane bolesno histerična kada vam se približim na 100 km. Znao sam da moram biti jako pažljiv da izbjegnem sve njene zamke i podle planove te da ne smijem pasti na nikakvu provokaciju.
Kada sam bio negdje na sat vremena od vas vaša mi majka javlja da vas ona ne može nigdje voditi i da dođem po vas. Vozio sam znajući da moram u isto vrijeme biti pribran i spreman na najgore što može ženski um zamisliti. Nemam ništa protiv žena samo mislim da bi vašu majku trebalo prikazati u nekakvom dokumentarnom filmu o ekstremnim ženskim negativnim osobinama. Poslije sam shvatio da ona u stvari nije željela da vidim da si je kupila novi auto dok navodno nemate za kruh. To joj je od osmog mjeseca već drugi auto.
Došao sam pred vrata stana. Koferi su bili već na stepenicama. Pozvonio sam i ušao unutra. Uta je već spavao na kauču. Toto čim me vidio rekao je tata. Nisam mogao vjerovati da će mi se i malo nono obradovati. Mislio sam da će me zaboraviti. Ipak je još tako mali.
Bio sam jako umoran, gladan i žedan. Po pogledu vaše majke sam procijenio da bi bilo dobro da vas što prije uzmem i da odemo. Zadržao sam se desetak minuta. Popušio sam jednu cigaretu. Nije me ponudila niti s čašom vode. Mislio sam da bi bilo pametno da odspavam barem pola sata. Ipak je bolje što prije pobjeći iz zmijskog gnijezda. U tih desetak minuta je pokušala još očajnički reći da će zvati policiju. Kako mi nije bio jasan razlog tako sam joj dodao telefon i rekao izvoli. Odustala je. Nakon toga je rekla «Sada ti ih ne dam». Sasvim mirno sam rekao da imam broj mobitela dežurne socijalne radnice i da imam dogovoreno u slučaju kakvih problema da joj se javim. U očima sam joj vidio bijes životinje koja nema više nikakvih mogućnosti da se bori. Znao sam da smo pobijedili. Još se samo trebam čuvati fizičkog napada. Da se obranim tako da joj ne nanesem nikakve fizičke ozljede.
Odnio sam vaše kofere u auto. Uta se probudio. Zagrlio sam ga. U polu snu mu nije bilo jasno što se točno događa. Sjeli smo u auto i krenuli.
Bio sam u pravu kada sam imao osjećaj da je vrijeme koje nismo bili zajedno ustvari stalo. Da kada se ponovno vidimo da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. Znao sam da nikakva zloća ne može spriječiti susret oca i sinova.
Maleni sutra ču vam nastaviti. Sada ču vam se pridružiti u snovima.
|
