pisma sinovima

ponedjeljak, 31.10.2005.

DOLAZITE MI OBA

Maleni moji. Jutros sam ponovno zvao vašu majku. Kao i obično nije se javila. Tada nazovem njenog prijatelja za kojeg nitko ne zna. Čovjek iznenađen da nema pojma o kome pričam. Kažem ja njemu, u redu znam da nemate pojma o kome pričam, ali ipak mi recite dali je sve u redu s obzirom da već dva dana ne mogu nikog dobiti ni na kućni ni na mobilni telefon. Tako se nas dva ispričamo. Djeluje mi simpatično. Živi gore pored igrališta. Čak je osam godina mlađi. Moram joj priznat da je dobra kada je uspjela uhvatiti toliko mlađeg. Stariji su vjerojatno malo pametniji. Čudi me ipak to što nije oženjen jer je uvijek voljela oženjene. Nas dva se lijepo ispričamo. Čak mi je rekao da bi se mogli i vidjeti i razgovarati o vjeri i crkvi s obzirom da on živi po vjerskim načelima. Sve u svemu prekrasno. Potrošio mi je skoro cijeli bon. Ako se pitate da kako znam za njega. Vaša majka je kroz cijeli brak imala nekog. Ne vidim razloga zašto ne bi ni sada imala. Još vam ne mogu otkriti kako sam doznao da je to baš on.

Kako se ovaj pravio mutav i glup tako sam morao dalje istraživati da vidim što se događa. Nazovem fino njenu novopečenu prijateljicu. Predstavim se i pitam gdje ste mi. Gospođa mi fino kaže da je vaša majka u Njemačkoj. Sve je bilo fino i kulturno. Hvala, izvinite na smetnji, doviđenja. Ne mogu vam još otkriti ni odakle znam za prijateljicu. Moram primijetiti da otkad san otišao da je vaša majka promijenila i prijatelje.

Napokon je uspijem pronaći u Njemačkoj. Pita me da odakle znam za njenu prijateljicu. Sama zna da ono što želim da to i doznam. Bilo mi je vrlo interesantno kako ne spominje da sam zvao prijatelja. Šuti ona šutim ja. Da mi je samo bilo vidjet onaj histeričan bijes kada joj je javio da sam ga zvao.

Dogovorili smo se da za Božić oba dolazite kod mene. Da oba. Za Božić. Dolazite kod mene. Bit ćemo skupa. Da nas trojica. Nas tri. I to 15 dana. Petnaest dana. Punih petnaest dana. Maleni moji dolazite mi. Vidjet ćemo se. Maleni moji.

Neka ona bude s tim svojim mladićem. Bitno da mi budemo zajedno. Znam maleni moji da bi i ja treba naći nekog da mi bude lakše. Ja to još ne mogu. Sada mi je najvažnije da vas vidim.

Vi ste mi sada kod moje tete. Kod prekrasnih ljudi. Ne mogu razumjeti odakle joj obraz da vas dovede njoj a nije htjela ići na sprovod kada joj je majka umrla. Ne mogu razumjeti odakle tolika količina licemjerja i sebičnosti. Kod nas kažu obraz kao opanak.

Maleni moji sada mi je najvažnije to da ćemo se uskoro vidjeti.

- 01:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

brojač

OPIS BLOGA

  • taica@net.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se