pisma sinovima

VRIME

Maleni moji. Još od Utinog rođendana nisam mogao da van pišem o svojim osjećajima. Vrime mi prolazi kao da i ne postoji. Nekad iman osjećaj da smo jučer bili skupa. Nekad sebe uvjerin da ću vas sutra ponovno nositi na ramenima. Čini mi se kao da živim u nekakvom vremenu koje ne prolazi. Kao da kada se ovo završi da ču se vratiti na onaj dan kada sam i otišao. Onaj prokleti dan kada me vaša majka pitala gdje idem. Rekao sam joj da se idem odmoriti i da ču se javiti. Ona je na to napravila više mjesta u ormaru.

Bacija san onu bilježnicu di san pisa di bi vas sve vodija. Znan da ste sada stariji., znan da vas interesiraju neke druge stvari, znan da ja o tome ne znam ništa.

Zašto na svijetu postoje takva monstruozna biča koja djeci zabranjuju imati oca a sebe nazivaju majkama.

Da maleni moji to je mamin novi barba.