pisma sinovima

subota, 17.09.2005.

NAJELA ME I NAPILA

[B]Maleni moji. Nisan van već jako dugo pisa. Nisan moga. Svaki novi događaj me puno vrati nazad. Posle mi triba dosta vrimena da dođen sebi.
Već san van pisa da smo se vidili u Šibeniku. Ne mogu van opisat kako me to ponovo smantalo. Nekako san se nada da ćemo moć normalno razgovarat. Mislija san da je u njoj ostalo barem malo onog ljudskog. U stvari vidija san da nikad nije ni imala ništa plemenito. Kad s nekim živiš onda puno toga ne vidiš ili ti se čini normalno. Tek sad kad smo odvojeni dolazin do mnogih zaključaka. Nije mi jasno da to nisan moga prije vidit. Nama muškima žensko može toliko okrenut pamet da postajemo sljepci. Najviše me fascinira dvoličnost. Koliko ta žena može mijenjat ponašanje s obzirom na okruženje u kojem se nalazi. Ne mogu nikako razumit odakle tolika potreba za samohvalom i samosažaljevanjem. Ona koja je najjadnija i kojoj je najteže uspila je sve sama i bez ičije pomoči napravit. Da, uspila je sve sama napravit i ostala je najjadnija.
Nikako ne mogu razumit taj nagon koji je tjera da radi stvari samo zbog toga da bi ljudi vidili koliko je ona vridna. Toliko je banalnih i naoko glupih primjera, ali oni su bili dio našeg svakodnevnog života. Kada bi nam netko dolazio u goste, uvijek je radila čudesa od dočekivanja i spremanja hrane. Svi su morali vidjet kako je ona dobra majka, žena, domaćica. Kada bi trebalo napravit najobičniji ručak za našu obitelj. Tada bi ona trebala ići na pijacu kupiti blitvu. Tu istu blitvu bi morala nositi natrag do auta. Vratiti se do stana. Izaći iz auta. Popeti se na drugi kat. Pozvoniti ili otključati vrata. Uči, skinuti se. Izvaditi blitvu iz vrećice. Staviti kuhati vodu. Posoliti je. Staviti malo ulja da ne pjeni. U međuvremenu, dok voda ne prokuha blitvu treba oprati. Zatim je izrezati na komadiće. Odvojiti peteljku od lista. Kada voda prokuha, tada treba prvo staviti tvrđe dijelove a tek onda sami list. Kada je blitva skuhana treba ocijediti vodu. Blitvu začiniti i poslužiti. Prilikom kuhanja vode može se ubaciti i koji krumpir. Tada se proces produžava za vrijeme potrebno za guljenje i rezanje krumpira. Ne da mi se još nabrajati stvari koje treba uraditi vezano za posuđe.
Tada mi se činilo normalno da mi do navečer nabraja sve radnje koje je morala odraditi da bi njena voljena obitelj mogla ručati. Što je najgore taj bi proces i trajao oko dva sata. Sada ipak vidim da je to samo skuvat blitvu.

Znate da volim onaj kolač s jabukama. Prvi i zadnji put ga je napravila prije pet-šest godina kada je i doznala da ga volim. Ma nije me smetalo što ga nije htjela više radit. Neka radi što hoće. Nekako me smetalo to što je svom radnom kolegi. Za kojeg kaže da joj nije ništa više od radnog kolege a kojeg ja nisam nikada upoznao. U vrijeme kada smo bili u selidbi i besparici, za njegovo vjenčanje napravila čak dvije torte. Normalno da na to vjenčanje nismo bili ni pozvani. Smetalo mi je to što nevažnom kolegi dvije torte a važnom mužu blitva s referiranjem svih potrebitih radnji i normalno bez kolača s jabukama.
Postoji stotine primjera u kojima se očituje naš odnos već od samog početka. Sada vidim da to ipak nije bilo normalno. Mogu i razumit njezino ponašanje. Ja sam ipak bio netko tko je uzurpirao mjesto nekog drugog. Bio sam joj kao nametnuta patnja s kojom je morala živit. Znalo je njoj bit lipo sa mnom ali tada bi u mislima bila drugdje.

Maleni moji. Ovo san van sve pisa da van malo približim naš odnos i poštovanje. Da bi se ponovno vratija na Šibenik. Znan da nisan ni ja bija najbolji muž. Ipak ono šta nisan vidija osječa san. Osječa san da cili brak je bila negdje drudje. Virujte mi bez obzira na sve ja san cilo vrime bija s njom. Misli mi nisu nikad nigdje lutale. Nisu ni ruke. Moga san. Puno puta. Nisan, volija san je. Nisan ni sada. Kada san slobodan. Moje misli su samo s vama. U Šibeniku san skinija i vratija joj prsten. Ona je svoj skinula još prije nego šta san otiša. Sad vidin da je to na njenoj ruci bila obična lata.
Šibenik. Nagovorila me da odemo nešto pojest. Otišli smo u nekakav restoran i naručila je meni za 50 kuna. Ona nije htjela ništa jest. Kao pazi da se ne udeblja. Kada sam završio s jelom nije mogla da izdrži a da ne kaže «Eto sam te najela i napila». Da maleni moji najela me i napila. Napravila je još jedno dobro djelo. Inače bih bio umro od gladi da me ona nije najela i napila. Želio sam istog trenutka izbaciti sve iz sebe. Zavući ruku u želudac i sve vratiti u pijat. Riba je i onako bila bljutava. Kupus ne volim a kolač je bio pun margarina.

Maleni moji. Dugo nisan ima snage da van pišen. Snagu mi je dao netko tko sutra ima rođendan. Danas i sutra radim cijeli dan. Ne znam dali ču imati vremena da ga čestitam. Već je prošlo 4 sata ujutro. Moram malo odspavati da bih mogao raditi.
[/B]

- 04:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

brojač

OPIS BLOGA

  • taica@net.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se