pisma sinovima

Maleni, dugo vam se, ovdje nisam obraćao. Mnogo ljudi koji vas poznaju čitaju vaša pisma. Kako želim da neke stvari ostanu samo među nama, tako su, i pisma na drugim mjestima. Ovdje ću vam pisati, još samo o stvarima, koje sam spominjao a nisam vam ih obrazložio. Moći ćete čuti telefonske razgovore, pisat ću vam o mojim radnicima i njihovoj ulozi u svemu ovom, te jedinoj molbi koju sam uputio vašoj majci.

Nadam se da se vidimo za Božić. Majka ponovno, kao i svaki put, na sve načine pokušava. da se ne vidimo. Vjerujem da će i ovaj put dobro pobijediti zlo i da ću vas ponovno zagrliti.

Maleni. Nećemo se vidjeti za Uskrs. Toliko toga mi se zakompliciralo. U prvom trenutku mi se učinilo sve tako jednostavno i da je upravo onako kako treba biti. Mislio sam da je napokon došlo vrijeme da i moj život, zajedno s vama, krene u pravom smjeru. Ovako je sve počelo.

Nakon što ste otišli radio sam da bih poplaćao sve što smo potrošili dok smo bili zajedno. Dobro mi je išlo. Sve do trenutka kada je na tržištu nestalo gazolina. To je zamjensko gorivo koje sam koristio umjesto benzina, već sam vam o tome pisao. Cijena pogonskog goriva je osnova isplativosti ovog posla, jer svaki dan prelazim oko dvjesto kilometara gradske vožnje. Tada sam pomislio - ništa strašno. Već sam imao razrađenu ideju kako da pokrenem vlastiti posao. Uspostavio sam kontakte s mogućim budućim poslovnim partnerima. Sigurnost mi je davalo i to što su me partneri pitali da koliko sam se dugo bavio ovim poslom. Na to bih im odgovorio da to nikada u životu nisam radio, da se tek učim. Oni bi odgovarali kako su mislili da sam to i prije radio jer da znam sve o tome.

Na prvi pogled mi je izgledalo sve savršeno. Posuditi ću novac, ugraditi plin u auto i krenuti s poduzetništvom. Dok ne riješim sve papire i dok posao ne krene, mogu i dalje raditi stari posao, s plinom. Uvijek mogu zaraditi za hranu i stanovanje. Ostao mi je samo problem novca. Nisam to ni smatrao problemom, jer kada sam otišao toliko ljudi mi je nudilo pomoć. Tada nisam trebao ni želio nikakvu pomoć. Trebao sam samo mir i odmor. Trebao sam vrijeme da shvatim koliko sam prevaren.
Zapravo, bilo mi je neugodno. Bio me stid. Ja, koji za sebe držim da sam inteligentan i sposoban. Dopustio sam da me netko vara tolike godine. Nikada nisam ni pomišljao da bi trebalo provjeravati ljude s kojima živiš. Smatrao sam da se povjerenje podrazumijeva. Kada sam shvatio istinu, koju su mnogi ljudi znali davno, prije mene, više nisam mogao pogledati nikom u lice. Nisam mogao ni ići na posao jer sam znao što mi govore iza leđa. Nisam više mogao ni izaći na ulicu jer sam imao osjećaj da svi gledaju u mene i smiju mi se. Dosta mi je vremena trebalo da sve to zajedno probavim. Da mogu ponovno hodati gradom bez osjećaja da svi gledaju u mene i smiju mi se. Ponekad mi se ova moja priča čini toliko nevjerojatnom. Nekada sam mislio da mi je najveća greška to što sam snimao telefonske razgovore. Ipak, da to nisam radio tada ne bih mogao ništa dokazati, uspio bi možda i sebe uvjeriti da je to sve plod moje mašte. Sada mi je drago što ipak mogu svaku rečenicu na ovom blogu pokrijepiti dokazom. Znam da mi to ne može donijeti nikakvu korist, ali mi stvara nekakvo zadovoljstvo.


Predzadnje pismo sam napisao u namjeri da ljudima kažem da trebam pomoć. Znao sam da blog čitaju mnogi koji su se toliko nudili da mi pomognu. Očekivao sam da će mi se upravo javiti oni što su mi najviše pisali. Oni kojima sam i ja pomagao u životu. Na žalost, nitko mi se nije javio. Čak sam zvao «daleku zemlju». Od nje nisam dobio nikakav odgovor. Niti potvrdan niti negativan. Mislio sam da ću tu uvijek moći naći ruku spasa.
Zapravo sada vidim, da je moja odluka o tom, da se nikom ne javim u trenutku odlaska bila ispravna. Svi oni koji su me zvali, nudili pomoć, radili su to samo da bi olakšali svoju savjest. Da bi mogli reći: "da, pokušao sam nešto napraviti". Žao mi je što sam sada od ikog tražio bilo što i konačno sam odlučio da nikada više neću stupiti ni sa kim u bilo kakav kontakt.

Neko vrijeme sam se dopisivao s našim dragim rođakom. Nisam ga želio opterećivati nikakvim pričama. Mlad je i neka živi svoj život. Čak je izrazio želju da se vidimo. Nisam imao ništa protiv. Bilo bi mi zadovoljstvo da ga izvedem van. Da mu pokažem sva mjesta u kojima se izvodi odlična glazba. Kroz glazbu imamo toliko zajedničkog, a volio bih mu pokazati i nešto novo, što nije imao prilike doživjeti.
Kada sam shvatio da zna polovicu priče, osjetio sam potrebu, da bi bilo pravo, da čuje i drugi dio. Rekao sam mu za blog i zamolio ga da mi više ne piše jer mu neću odgovarati. To sam napravio zbog toga što će i to drago dijete, kako ga još uvijek doživljavam, shvatiti kolika sam budala bio. Te sam i odlučio da više ni sa kim ne kontaktiram ni na koji način.

Razgovarao sam i s vašom majkom. Ispričao sam joj kakav problem imam i što trebam. Znam da ne osjeća nikakve moralne vrijednosti, da joj je bitna jedino vlastita materijalna dobit. Mislim da imam pravo znati kome i za koliko novca je prodala imovinu koja je ostala od firme. Gdje su završila računala sa svim poslovnim programima i podacima. Ne mogu razumjeti kako može sve što je ostalo vrijedno prisvojiti a dugove ostaviti meni. Pokušavam dokučiti gdje je moja odjeća. Ne može mi reći da ju je bacila ili poklonila u nekakvu humanitarnu organizaciju, jer mi fali ono što je bilo vrijedno i nosivo, a ostavila je ono što je bilo staro. Ne može mi nikako reći da nisam imao niti jednu jaknu. Zapravo, kada bolje razmislim mislim da moju odjeću sada nosi netko tko je moje građe. Samo mu nije odgovarao moj broj cipela, jer sam njih dobio sve. Nadam se da se ugodno u njoj osjeća.



Ovo prije sam pisao prije nekoliko dana. Kako sam bez novca, teže mi je doći i do interneta. U međuvremenu sam vašoj majci objasnio da trebam novac. Rekao sam joj da je došlo vrijeme da se napokon smirim. Da krenem s normalnim životom. Da možete dolaziti kod mene u normalnijim uvjetima. Da vam kupim televizor, novo računalo. Da vas mogu početi i financijski pomagati. Fino me saslušala i rekla mi je da bi ona to mogla napraviti, da joj ne bi bio problem ali da to jednostavno ne želi. Drugim riječima - tko te jebe, glupane. Zajebala sam te. Sedam godina ti je trebalo da shvatiš kolika si budala bio. I na kraju sam ti uzela sve što sam mogla. Sada me tuži. Dok to sud razriješi tko zna gdje ću tada biti. Zna i to da nemam novca da pokrećem bilo kakve sudske sporove.
Čak me pitala da li sam možda ljubomoran na nju. Mislim da nitko na svijetu ne bi mogao biti ljubomoran na nekog tko je toliko pokvaren, ohol, bezosjećajan, zločest.
Ponudio sam joj i potvrdu od javnog bilježnika ili odvjetnika. Da taj novac ide u buduću podjelu imovine. Radi se o iznosu koji je manji od četvrtine vrijednosti imovine moje firme koju je rasprodala. Upravo sam se sjetio da sam toliko platio samo police u trgovinama.
Vjerujem da vam sada priča da kakav sam vam ja to otac koji vam je obećao da ćete doći kod njega za Uskrs i sada vam ne može ispuniti obećanje. Sada se osjeća ponosno i pobjedonosno.


Doveli smo se u fazu rata. Želim joj pokazati da sam, bez obzira na sve, još dovoljno snažan i sposoban da joj se sve obije o glavu. U jednoj od poruka sam je upozorio da osoba koja joj pruža pravno-fizičku zaštitu možda igra dvostruku igru. Da nije tako, ja ne bih mogao ni znati tko je to. Prije svakog koraka je ponovno molim da se normalno dogovorimo. Ne osjećam se ponosno zbog mojih idućih postupaka. Znam da će početi stradavati ljudi oko nje za koje nije potrebno da stradaju. Ipak, to je njen izbor. Željela je rat podacima i činjenicama.
Na kraju je ipak doznala da sam joj snimao telefonske razgovore. Dok mi je pretraživala torbicu pronašla je jednu od kazeta. Kada ju je preslušala uspjela je prepoznati svoj glas, mada sam morao snimati višestruko manjom brzinom, da ne moram više puta dnevno mijenjati kazetu, jer su njeni telefonski razgovori znali trajati satima. Mislim da nije svjesna da to nije jedina kazeta, da ih imam na desetine. Moj idući korak će biti taj da snimke pošaljem na ruke onom tko im se neće obradovati. Bit ću toliko pošten da ipak prethodno upozorim našeg dragog vaterpolista.

Upozorit ću i sve ljude koji su sudjelovali u rasprodaji imovine firme da očekuju poziv kriminalističke policije. Neću praviti razliku između onih koji su kupovali i onih koji su primali kao poklone, znajući porijeklo.


Prije nekoliko dana sam primio poruku «daleke zemlje». Ljuti se da što pričam da mi nije htio pomoči te me pita dali bih želio da dođem kod njega. Nije mi htio pomoči jer sam tražio novac a ne odlazak iz svoje države. Tu ponovno vidim djelo vaše majke jer bi ona bila presretna da sam na drugom kraju svijeta.

Najviše ju strah mog dolaska dole, kod vas. Znam da se ne boji tog da joj polomim ruke. Ne boji se ni da joj polomim zube, za koje smo izdvojili mnogo novca da bi ih poravnala. Mada tada nisam znao da ih ne ravna zbog mene već zbog nekog drugog. Čak sam je pokušavao odgovoriti od toga jer su mi upravo takvi, krivi zubi bili simpatični. Boji se mojih riječi. Zna da sam u pravu. Imam i snimljen razgovor u kojoj joj prijateljica objašnjava da ja ipak nisam budala. Da mi je sve jasno i da sam u pravu, ali ipak ako bude sve negirala da joj nitko ne može dokazati istinu. Jedino postoji opasnost da što ako netko iz firme reče da je njih malo tko viđao na izletima dok su bili na putovanju s firmom u Rimu. Kada sam pregledavao slike iz Rima vidio sam da na mnogim mjestima fale njih dvoje. Tko zna možda je ona imala zadatak da fotografira a on da viče ptičica.

Maleni, ti, pošto dolaziš ranije iz škole nego ona s posla, ne smiješ više ići u stan, već kod susjede. Da ne bi ja možda došao u međuvremenu. Ipak to ne može zaustaviti moje riječi. Doći ću čim skupim novac za put. Do tada moram djelovati na daljinu, što je za druge ljude mnogo opasnije.

Prije nekoliko dana vaša majka mi je rekla, da kada sam vas vratio natrag da ste bili vrlo nemirni i razdražljivi. Potpuno mi je razumljivo vaše ponašanje. Uz mene ste osjetili kako je to kada je netko s vama. Kada se s vama igra i razgovara. Osjetili ste kako izgleda ljubav koja se ne kupuje poklonima ni igračkama. Znali ste da vas po noći neću ostavljati same u stanu. Vrlo vam je teško kada vas ostavlja na sve strane da bi ispunjavala svoje hirove glumeći jadnu i brižnu samohranu majku. Dok ste bili kod mene Toto je prestao piškiti u gače. Ponovno je počeo kada se vratio brižnoj majci.

Maleni, ostaje mi borba da se što prije sredim i da budemo zajedno koliko je to god moguće. Da brižna majka može lakše ispunjavati svoje hirove prekrivene krinkom lizanja oltara.


Nisam vam još poslao slike koje smo zajedno slikali. To neću moči sve dok ne kupim novo računalo, jer mi je ovo skroz na izdisaju.

Vidimo se uskoro.

ŽAO MI JE

Ne mogu više. Ponovno me navodi da uradim nešto ružno. Odlučio sam do petka stvari dovesti u red ili ih neće biti. Žao mi je što ču mnogo tog napraviti bez zdravog razuma. Svijet će joj se okrenuti naopako.

NOVI-STARI POSAO?

Maleni. Nisam vam dugo pisao. Od kada imate mobitel, čujemo se svaki dan. Moram se suzdržavati da vas zovem samo jednom dnevno. Strah me da vam ne dosadim s pozivima. Kada vam je majka kupila mobitel, znao sam da to radi iz potrebe da kupi vašu ljubav. Nije mi bilo pravo. Znao sam da vam mobitel ne treba jer ideš u drugi razred a škola ti je dvadeset metara od stana. S balkona možeš gledati u učionice. Sada imam osjećaj da više sudjelujem u vašem životu. Znam svaki dan gdje ste i što radite.


Svaku večer prije spavanja imam ritual pregledavanja fotografija koje smo snimili. Sjetim se svakog našeg zajedničkog trenutka. Nasmijem se i zadovoljno odem u krevet. Ni sada nisam mogao izdržati da ih ponovno ne pogledam.


Poslao sam vam paket s sokovima i dvd-ovima. Nisam vam stigao slike prebaciti na cd, jer mi je računalo neispravno. Ne radi mi cd-rom a nisam imao vremena da se prespojim na drugo računalo i da vam to presnimim. Tako sam bio ponosan dok sam vam slao paket. Ritualno sam ga slagao i nadao se da ga vaša majka neće baciti u smeće. Jasno mi je da to što sam vam poslao ne može sudjelovati niti u djeliću vaših životnih troškova. Ipak mi pruža zadovoljstvo jer vam prije nisam mogao ništa pružiti. Dok ste bili ovdje, potrošili smo za moje uvjete mnogo novca. Moram vam još reći to da je iza mene ostalo pokretne imovine u protuvrijednosti dvadesetak godina prosječne Hrvatske alimentacije. Sada od tog nema ništa. Sami ste vidjeli gdje je to sve završilo i tko je uzeo novac od tog. O tom ču vam pisati neki drugi put.


Dok ste bili ovdje pokazao sam vam što radim. Znam da vam je teško razumjeti da moram raditi svaki dan petnaest sati da bi pokrio osnovne životne potrebe. Možda sam mogao naći i normalniji posao. U prvim danima mi je to odgovaralo jer imamo isplatu novca svaki dan. Odgovaralo mi je da što više radim jer sam manje razmišljao o problemima. Jako me pogodilo kada si mi pričao kako si preko informacija tražio moj broj telefona, jer ti majka nije dozvolila da me zoveš.


Kada bi našao drugi posao, kod drugog poslodavca, tada nebi mogao biti s vama dok imate praznike. Želim da svaki vaš slobodan dan provedemo zajedno. Sada je došlo vrijeme da ipak krenem u nekakav ozbiljniji posao. Planiram se ponovno baviti poduzetništvom. Shvatio sam da se nikada više ne želim baviti poslom koji sam prije rado, prije nego što sam došao ovdje. U potpunosti sam razradio ideju što i gdje bi radio. Već sam vam pričao o tome dok smo bili ovdje. Privukao me taj posao zbog tog što su ulaganja relativno malena. Brz je obrtaj uloženih sredstava i poslovanje je moguće širiti uz malu organizaciju poslovanja. Primijetio sam da ovdje ljudi imaju vrlo malo mašte u organizaciji i promidžbi svog posla. Sve se odvija u nekakvim zadanim okvirima a tako je malo potrebno da bi se istaknuo među drugima i bio prepoznatljiv. Kod nas ljudi ipak imaju više mašte i poduzetničkog duha bez obzira na veličinu ovog grada. Kada bolje razmislim vidim da među uspješnim poduzetnicima su ipak ljudi iz naših krajeva. Ovdje ljude oduševljavam s idejama o tom kako je moguće s vrlo malo truda istaknuti svoj proizvod među hrpama ostalih. Svi mi kažu kreni, što čekaš.

Bez obzira na mala ulaganja u posao ipak nemam novca da ga pokrenem. Već se neko vrijeme dvoumim dali da nazovem nekog od naše rodbine i da posudim novac. Kada sam došao ovdje spavao sam ispod mosta među skitnicama narkomanima i alkoholičarima. U to vrijeme sam želio pokazati sebi i svima da sam sposoban krenuti sa samog dna društva i ponovno uspjeti. Nisam želio prihvatiti pomoć od nikog. Tada su me mnogi zvali, slali poruke i nudili pomoć. Razmišljam se da kada bi nazvao nekog i zatražio pomoć, dali bi to značilo da odustajem od svog puta od dna do vrha društvene ljestvice, samostalno bez ikoga. Dali to znači predaju sada kada imam relativno normalan život. Kada imam gdje spavati i što jesti. Možda me ipak strah da iz nekog razloga budem odbijen. Dali bi me to ponovno vratilo natrag u mom duhovnom razvoju? Mislim da ipak nebi bilo pošteno da sada zovem nekog i tražim novac a nisam se nikom htio javiti kada su me ti ljudi zvali i brinuli se za mene. Uzeo sam nekoliko dana slobodno da o svemu razmislim i odlučim što da napravim. Želim dobro razmisliti jer je pred mnom odluka koja mijenja moje stavove o samostalnom uspjehu. Ipak me jako golica ideja o privatnom poduzetništvu. To je posao koji sam radio cijeli život. Tu se najbolje snalazim i to je moje prirodno okruženje.

TIŠINA I PRAZAN KREVET

Sjedim za računalom. Tišina. Samo jednoličan zvuk ventilatora. Pogledam na krevet. Prazan. Sve mi je tako pusto. Ponovno pogledam prema krevetu. I dalje je prazan.

Maleni moji odveo sam vas natrag. Znam da ste željeli još ostati. Htjeli ste pogledati izložbu dinosaura koja se otvara 14. na velesajmu. Na žalost ostao sam skroz bez novca te uskoro je škola. Kroz ovih 20 dana smo dosta potrošili. Prešli smo preko 3000 kilometara. Još je ostalo toliko mjesta gdje sam vas htio odvesti. Nema veze jer za Uskrs smo ponovno zajedno.

U odnosima vaše majke i mene ništa novog. Među odjećom koju je poslala za vas sam našao ženske najlonske čarape. Znam mala provokacija. Već sam vam pisao o tome kako ih nije htjela u sedam godina braka nikada obući. Sada ih je poslala, neka se nađe. Uspio sam dobiti nešto odjeće. Čarape, potkošulje, gaćice, majice te nekoliko pari cipela. Pokušala mi je objasniti da nisam nikada imao ni hlače ni jakne tako da mi ih nije mogla ni poslati. Nema veze dobro će mi i ovo doći. Među odjećom mi je poslala i dvije kutije prezervativa. Da mi se nađe. U svakoj prilici uspije naći nešto zgodno za provokaciju. Odmah sam se sjetio onog kada sam joj u novčaniku pronašao prezervativ, kojeg nikada nismo koristili. Našao sam ga slučajno prije nego što je išla s prijateljicom vani. Uspjela mi je prodati priču da joj to treba za ginekološki pregled. Vjerujem da je bio temeljit.

Umoran sam. Idem spavati u vaš krevet. Sada moram ponovno mnogo raditi. Planiram za Uskrs kupiti televizor i dvd.

VLAK KAMION I AUTOBUS

Kako da vas prestanem gledati dok ovako mirno spavate? Što li sada sanjate?

Danas smo bili u Mc-donaldsu. Dobili ste igračkice iz Narnie. Toto je dobio dabra a Uta lava. Poslije smo išli u grad. Planirali smo ići u Vinceka na kolače ali je bio zatvoren. Otišli smo u kino i pogledali Narniu. Na ulazu u kino je lijepo pisalo da djeca bez obzira na godine plaćaju punu kartu. Kako je dobro biti glup i ne razumjeti što točno piše. Uspjeli smo kao i uvjek do sada provući se s samo dvije karte. Toto je cijeli film komentirao. Svi su gledali u nas. Ako kojim slučajem vidite negdje oca s dvoje malenih, kako luduju i smiju se po gradu onda smo to mi. Išli smo tramvajem. Toto se obožava voziti tramvajem. Sjedi i gleda kroz prozor. Kada tramvaj stane na stanici tada Toto viče vozaču «zatvori vrata hladno je» Kao i uvijek svi nas gledaju a nas nije briga ni za što na ovom svijetu. Kada smo došli kući maleni su se igrali Narnie, dok sam ja sređivao kuću u koju kao da je pala bomba.

Kada vam se poklope termini nazove vas majka. Kada se ona probudi mi smo već negdje daleko u akciji. Kada se vratimo kući tada je ona u akciji. Ipak se uspijete čuti svaki drugi dan. Njeni razgovori su mi toliko bijedni i ograničeni. Jedina tema o kojoj s vama razgovara je to što vam je kupila ili će vam kupiti. Ne mogu vjerovat da majka u dva tjedna može jedino razmijenit s djecom to da vam je kupila vlak kamion i autobus. To mi je toliko nisko i bijedno. Na najpodliji način pokušava iz vas izvući da hoćete kući. Maleni moji toliko sam ponosan na vas. Niti u jednom trenutku niste izrazili želju da bi htjeli otići kući i vidjeti vlak kamion i autobus. Bez obzira što ste još djeca osjećate prave vrijednosti odnosa roditelja i djece. Više vam vrijedi obična šetnja s mnom nego bilo kakvi vlakovi kamioni i autobusi.



Za badnji dan smo otišli na Velesajam. Na Božićni sajam. Želio sam da zajedno kupimo jelku i okitimo je. Gledali smo štandove. Trčali, smijali, slikali se. Ponašate se kao odrasli ljudi. Objasnio sam vam da nemamo novca i da nećemo kupovati ništa što nam nije neophodno potrebno. Gledali ste igračke po štandovima ali mi ni u jednom trenutku niste rekli da vam nešto kupim. Kada smo došli u luna park dogovorili smo se da ćemo ići samo na jednu vožnju. Odabrali smo kuću strave. Platili smo samo dvije ulaznice. Dok nam je djelatnik na nekom čudnom hrvatskom pokušavao objasniti da trebamo ipak kupiti tri karte, mi smo ne razumjeći ga sjeli u vlakić koji je odmah krenuo. Bilo nam je odlično. Tota sam zagrlio uz sebe da se ne prepadne. Tada sam vam objasnio da se više ne možemo nigdje voziti jer moramo kupiti jelku. Kako na velesajmu nismo našli ništa što bi nam odgovaralo otišli smo u billu i kupili umjetnu jelku 19 kn. svjećice 15 kn. i jaslice 25kn. Uta je htio da kupimo samo to bez ikakvih drugih ukrasa.

Nakon što smo okitili jelku, otišli smo u moju firmu na lignje. Na večer smo išli u grad. Bili smo u katedrali. Šetali se gradom i guštali. Vozili smo se tramvajem po gradu. Naišli smo na American koji je radio. Pojeli smo kolač i ja sam popio kavu. Doma smo došli nakon 1 sat. Još ste mi bili budni. Dogovorili smo se da vam Tajo neće ništa kupiti za Božić. Bolje da čuvamo novac da možemo svugdje ići ili ako vam se nešto posebno svidi da vam kupim. Zapanjen sam koliko ste razumni. Od mame ste oba dobili po porculanskog djeda mraza koji ne služi ničemu i samo se može razbiti. Toto je još dobio autiće a Uta mobitel. Da mobitel za dijete koje ide u drugi razred a živi dvadeset metara od škole i s balkona gleda u učionice. Znam da te pokušava potkupiti glupim poklonima. Ipak mi je drago što sada imaš mobitel, jer si mi pričao kako ti majka nije htjela dati da razgovaraš sa mnom. Ti si zvao informacije pokušavajući dobit moj broj. Sada možemo biti u vezi kada god budemo htjeli.

SLUŠAM VAS KAKO DIŠETE

Slušam vas kako dišete. Imam osjećaj da mi nešto pričate. Razumijem svaku vašu riječ. Ne može me omesti ni jednoličan zvuk ventilatora računala.

Danas smo bili u arheološkom muzeju. Bilo vam je interesantno gledati kosti neandertalaca. Svidjeli su vam se i sarkofazi. Napravili smo nekoliko fotografija. Pogledali smo dokumentarni film o nastanku suvremenog čovjeka. Šetali smo se po gradu. Na trgu je bilo mnogo ljudi jer su na video zidu prikazivali skijanje na Sljemenu.
Nakon toga smo otišli uspinjačom na gornji grad. Prošetali smo se Markovim trgom. Slikali smo se. Ljudi su nas cijelo vrijeme gledali jer smo tako vikali i smijali se a Tota sam nosio na ramenima.
Poslije smo se vratili natrag. Prijatelju sam obećao da ču njega ženu i kćerkicu odvesti u Pisarovinu. Znam ponekad nekog odvesti nekud autom. Uvijek mi ostave koju kunu ili mi nešto drugo naprave kao protuuslugu. Sada nam je potrebna svaka kuna.
Na večer smo otišli na moje prvo radno mjesto. Dobili smo besplatnu picu i otišli doma. Majka vas je trebala nazvati ali je poslala poruku da joj je sestra već histerična od njenog nazivanja telefonom. Kako se niste čuli s njom dva dana bilo mi je jako čudno zašto se dovodi u situaciju da joj sestra bude histerična zbog tog što naziva nekog na telefon, pa vas više ne može da nazove.



Vozili smo se prema Zagrebu. Bio sam jako umoran. Vi ste sjedili straga. Ništa nismo govorili. Uta je spavao dok je Toto sjedio i gledao kroz prozor. Bilo mi je najvažnije da smo otišli iz tog zmijskog gnijezda. Mislio sam da bi bilo pametno da malo stanem, da odspavam barem pola sata. Pokušao sam nekoliko puta stati. Čim bi se namjestio da spavam Toto bi počeo vikati vozi. Nije mi preostalo ništa drugo nego da nastavim voziti. Došli smo u Zagreb. Bilo je skoro pet sati u jutro. Odnio sam vas u krevet. Iznio sam stvari iz auta. Otvorio kofere pokušavajući naći svoju odjeću. Vašu majku sam zamolio da mi spremi nešto odječe. Da ne hodam s vama ovako nikakav. Nisam našao ništa. Sutradan sam vašu majku pitao da zbog čega mi nije spremila ništa od odječe. Odgovorila mi je da zar nisam vidio da u koferima nije bilo više mjesta. Nije mi dala odgovor na pitanje zar nije imala nikakvu vrećicu. Mogao sam je staviti u auto i onako bez vrećice, samo je ubaciti. Na žalost propao mi je još jedan pokušaj da dođem bar do kojeg komada svoje odječe.

GLEDAM VAS KAKO SPAVATE

Gledam vas kako spavate. Razmišljam o nevinom osmjehu na vašem licu. Što li sada sanjate? Zar je to bitno? Znam da smo i u snovima zajedno.

Od kada smo zajedno ne osjećam potrebu da vam pišem. Ipak vam želim napisati ono što još uvijek ne možete razumjeti.

Trebao sam krenuti po vas 23.12. Kako sam prethodni dan radio do ponoći, nakon toga sređivao posljednje stvari po stanu, ujutro sam zaspao. Trebao sam se probuditi u 6 sati i otići po gazolin u Ivanić Grad. Kada budete ovo čitali vjerujem da ćete se pitati što je to gazolin. To je Maleni moji tekućina koja se javlja prilikom prerade i distribucije zemnog plina. Neki ljudi je koriste kao pogonsko gorivo u automobilima, umjesto benzina. Ima manju oktansku vrijednost nego klasičan benzin. Dodajem aditiv za povećanje oktanske vrijednosti te pazim prilikom starta i vožnje. Znam da to šteti automobilu ali na žalost takva mi je financijska situacija da se moram snalazit na razne načine. Uspio sam riješiti gorivo. Kupio sam digitalni fotoaparat. Prijatelj mi ga uzeo na karticu.
Krenuo sam prema Dalmaciji. Vozio sam jako pažljivo. Bio sam jako umoran i gladan. Teško mi je opisati osjećaje koje sam tada imao. Kao da se vračam s poslovnog puta, kao mnogo puta do tada. Sve mi je bilo nekako normalno a u isto vrijeme mi je nešto iz dubine duše tjeralo suze na oči. Nisam plakao. Suze teku same.
Prvotni plan s vašom majkom je bio taj da vas ona negdje dovede i da mi vas preda. Nije mi problem doći do našeg stana. Znam da vaša majka postane bolesno histerična kada vam se približim na 100 km. Znao sam da moram biti jako pažljiv da izbjegnem sve njene zamke i podle planove te da ne smijem pasti na nikakvu provokaciju.
Kada sam bio negdje na sat vremena od vas vaša mi majka javlja da vas ona ne može nigdje voditi i da dođem po vas. Vozio sam znajući da moram u isto vrijeme biti pribran i spreman na najgore što može ženski um zamisliti. Nemam ništa protiv žena samo mislim da bi vašu majku trebalo prikazati u nekakvom dokumentarnom filmu o ekstremnim ženskim negativnim osobinama. Poslije sam shvatio da ona u stvari nije željela da vidim da si je kupila novi auto dok navodno nemate za kruh. To joj je od osmog mjeseca već drugi auto.
Došao sam pred vrata stana. Koferi su bili već na stepenicama. Pozvonio sam i ušao unutra. Uta je već spavao na kauču. Toto čim me vidio rekao je tata. Nisam mogao vjerovati da će mi se i malo nono obradovati. Mislio sam da će me zaboraviti. Ipak je još tako mali.
Bio sam jako umoran, gladan i žedan. Po pogledu vaše majke sam procijenio da bi bilo dobro da vas što prije uzmem i da odemo. Zadržao sam se desetak minuta. Popušio sam jednu cigaretu. Nije me ponudila niti s čašom vode. Mislio sam da bi bilo pametno da odspavam barem pola sata. Ipak je bolje što prije pobjeći iz zmijskog gnijezda. U tih desetak minuta je pokušala još očajnički reći da će zvati policiju. Kako mi nije bio jasan razlog tako sam joj dodao telefon i rekao izvoli. Odustala je. Nakon toga je rekla «Sada ti ih ne dam». Sasvim mirno sam rekao da imam broj mobitela dežurne socijalne radnice i da imam dogovoreno u slučaju kakvih problema da joj se javim. U očima sam joj vidio bijes životinje koja nema više nikakvih mogućnosti da se bori. Znao sam da smo pobijedili. Još se samo trebam čuvati fizičkog napada. Da se obranim tako da joj ne nanesem nikakve fizičke ozljede.
Odnio sam vaše kofere u auto. Uta se probudio. Zagrlio sam ga. U polu snu mu nije bilo jasno što se točno događa. Sjeli smo u auto i krenuli.
Bio sam u pravu kada sam imao osjećaj da je vrijeme koje nismo bili zajedno ustvari stalo. Da kada se ponovno vidimo da ćemo nastaviti tamo gdje smo stali. Znao sam da nikakva zloća ne može spriječiti susret oca i sinova.

Maleni sutra ču vam nastaviti. Sada ču vam se pridružiti u snovima.

JOŠ JEDAN POKUŠAJ

Maleni moji. Nikako da uhvatim vremena da vam se javim. Sve sam pripremio za vaš dolazak. Isplanirao sam sva mjesta na koja ćemo ići.

Pišem vam najviše zbog tog da vam javim da me danas zvala vaša majka. Predlaže mi da odete s njom u Njemačku na tjedan dana. Da tamo provedete Božić. Nakon toga bi vas same poslala natrag avionom Germanwingsa te da vas ja dočekam na aerodromu???

Vaša majka misli da ja ne znam da za Germanwings treba kartu kupiti mjesecima unaprijed te da ne mogu djeca ići sama, bez pratnje odrasle osobe. Još jedan od pokušaja da spriječi naš susret. Ne zna ni to da ne smijete napuštati Hrvatsku bez dozvole oba roditelja.

Uspjet ču pobijediti još jedan pokušaj vaše majke da nam onemogući da se vidimo.

RADIO-CD

Maleni moji. Samo da vam se javim da sam dobro. Radim skoro svaki dan 9:00-24:00. Uzeo sam subotu kao neradan dan. Nju uglavnom prespavam i obavim sitne poslove po stanu. Na večer odem na trening da se ipak malo opustim.

Danas sam kupio radio-cd za auto. Tako da možemo slušati glazbu dok vas budem vodio na izlete. Planiram još kupiti digitalni fotoaparat da možemo snimiti tisuće fotografija.

Kupujem vam sokove i hranu te ih ritualno odlažem u hladnjak.

Zahvaljujem Bogu što postojite jer ste mi jedini smisao života.

Skoro je dva sata moram ići spavati, sutra ponovno radim.

PADA SNJIG

Maleni moji. Nikako da uvatin vrimena da am se javin. Radin skoro svaki dan. Danas pada snjig. Kupija san jaketu (180kn.) i patike (100kn). Tako da čemo moć ludovat po snjigu.

DVI RIČI

Često pratin portal našeg malog mista. Ne znam dali me to drži nostalgija ili samo volin znat šta se doli događa.

Prije neki dan pročitan «Ubio se branitelj» Gledan sliku, znan ga, znan di stoji. Nisan ga vidija nekoliko godina. Nikad se nismo družili ali smo se znali javit jedan drugome.

Odma su se javile udruge hrvatskih branitelja. Pitaju se šta je ova država učinila za njih. Možda in je tribala dat veće penzije, veće stanove.

Nikad se ne pitamo šta smo mi mogli učinit za tog čovika. Nisu njemu tribali ni stanovi ni penzije. Triba mu je samo neko da mu se izjada, da se isplače. Tribale su mu samo dvi rići i da ga neko potapša po ramenu.

Dvi jebene riči da se spasi jedan mladi život.

ŠTO BI IMAO?

Maleni moji. Prije neki dan me vaša majka upita da što bi imao da nije bilo nje, da sam bio s nekom drugom ženom.

Što bi imao da sam bio s ženom kojoj bi bio važan kao čovjek a ne samo izvor financiranja? Što bi imao da sam bio s ženom koja bi bila uz mene duhom a ne samo tijelom? Što bi imao da sam bio s ženom koja ne bi uvijek plakala da nema ništa a ima sve. Što bi imao da sam bio s ženom kojoj nisu usta puna samohvale kritizirajući i ogovarajući sve oko sebe? Što bi imao da sam bio s ženom koja ne psuje Boga padajući u trans pri molitvi u crkvi. Što bi imao da sam bio s ženom koja bi bila samo s mužem? Što bi imao da nisam bio s pohlepnom i sebičnom zmijom?

Maleni moji ne znam niti mi je važno što bi materijalno imao. Znam samo da bi imao vas, ženu, normalnu obitelj.

SRETAN ROĐENDAN

Želim ti sretan rođendan i da vašu mladu obitelj gradite bez ikakvih negativnih utjecaja iz prošlosti.

DOLAZITE MI OBA

Maleni moji. Jutros sam ponovno zvao vašu majku. Kao i obično nije se javila. Tada nazovem njenog prijatelja za kojeg nitko ne zna. Čovjek iznenađen da nema pojma o kome pričam. Kažem ja njemu, u redu znam da nemate pojma o kome pričam, ali ipak mi recite dali je sve u redu s obzirom da već dva dana ne mogu nikog dobiti ni na kućni ni na mobilni telefon. Tako se nas dva ispričamo. Djeluje mi simpatično. Živi gore pored igrališta. Čak je osam godina mlađi. Moram joj priznat da je dobra kada je uspjela uhvatiti toliko mlađeg. Stariji su vjerojatno malo pametniji. Čudi me ipak to što nije oženjen jer je uvijek voljela oženjene. Nas dva se lijepo ispričamo. Čak mi je rekao da bi se mogli i vidjeti i razgovarati o vjeri i crkvi s obzirom da on živi po vjerskim načelima. Sve u svemu prekrasno. Potrošio mi je skoro cijeli bon. Ako se pitate da kako znam za njega. Vaša majka je kroz cijeli brak imala nekog. Ne vidim razloga zašto ne bi ni sada imala. Još vam ne mogu otkriti kako sam doznao da je to baš on.

Kako se ovaj pravio mutav i glup tako sam morao dalje istraživati da vidim što se događa. Nazovem fino njenu novopečenu prijateljicu. Predstavim se i pitam gdje ste mi. Gospođa mi fino kaže da je vaša majka u Njemačkoj. Sve je bilo fino i kulturno. Hvala, izvinite na smetnji, doviđenja. Ne mogu vam još otkriti ni odakle znam za prijateljicu. Moram primijetiti da otkad san otišao da je vaša majka promijenila i prijatelje.

Napokon je uspijem pronaći u Njemačkoj. Pita me da odakle znam za njenu prijateljicu. Sama zna da ono što želim da to i doznam. Bilo mi je vrlo interesantno kako ne spominje da sam zvao prijatelja. Šuti ona šutim ja. Da mi je samo bilo vidjet onaj histeričan bijes kada joj je javio da sam ga zvao.

Dogovorili smo se da za Božić oba dolazite kod mene. Da oba. Za Božić. Dolazite kod mene. Bit ćemo skupa. Da nas trojica. Nas tri. I to 15 dana. Petnaest dana. Punih petnaest dana. Maleni moji dolazite mi. Vidjet ćemo se. Maleni moji.

Neka ona bude s tim svojim mladićem. Bitno da mi budemo zajedno. Znam maleni moji da bi i ja treba naći nekog da mi bude lakše. Ja to još ne mogu. Sada mi je najvažnije da vas vidim.

Vi ste mi sada kod moje tete. Kod prekrasnih ljudi. Ne mogu razumjeti odakle joj obraz da vas dovede njoj a nije htjela ići na sprovod kada joj je majka umrla. Ne mogu razumjeti odakle tolika količina licemjerja i sebičnosti. Kod nas kažu obraz kao opanak.

Maleni moji sada mi je najvažnije to da ćemo se uskoro vidjeti.

OPADA LIŠČE

Maleni moji. Mnogo me brine to što nemam osjećaj za vrijeme i prostor. Često mislim da je vrijeme stalo onog trenutka kada smo se zadnji puta vidjeli. Kao da smo se jučer zadnji put igrali. Pogledam na sat i pomislim kako ćeš uskoro doći iz škole. Moram ići doma da te dočekam. Moram ići po Tota u vrtić. Tako krenem i vozim. Da, vozim doma. Nakon nekog vremena stanem. Pitam se gdje se nalazim i gdje sam krenuo. Tako sijedim i razmišljam. Tada ponovno imam osjećaj da si mi jučer s ponosom donio guštera kojeg si uhvatio.

Želim vas zagrliti. Samo vas želim zagrliti.

Danas sam ponovno pokušao dobiti vašu majku. Ne želim joj smetati. Zadnji put smo se čuli prije desetak dana. Onda kada vam je umrla prabaka. Ona bi željela da se čujemo svakih deset godina. Odlučio sam da je sutra nazovem. Ako mi se ne javi nazvat ću njenog prijatelja. Znam da misli kako ne znam za njega. Ipak često zaboravlja na moju inteligenciju i logiku. Više ne znam kako da postupam.


Maleni moj razgovarali smo na telefon prije deset dana. Kako ne osjećam prolaznost vremena, često vam ne pišem odmah nakon što se nešto dogodi. Moram voditi dnevnik točno po datumima kako bi točno znao što je kada bilo.
Maleni moj razgovarali smo. U tom trenutku nisam osjećao ništa. Mislio sam da smo se jučer vidjeli. Dogovorili smo se da ćeš zimske praznike provesti kod mene. Sve mi je bilo sasvim normalno. Nakon razgovora sam pogledao na kalendar. Nisam znao koji je mjesec. Koja je godina. Samo sam vidio da opada lišče.

PIJANAC PIJE, PUŠAČ PUŠI, JA SVOJ PUT GONON

Koliko smo se puta, dok smo bili djeca čudili uzrečicama i poslovicama koje su nam znali govorit oni najstariji. Znali smo se smijat, rugat i govorit «ajde muči šta ti znaš».
Mislili smo da nam obrazovanje donosi mudrost.
Mislili smo da nam računala i mobiteli donose saznanja.

Kako bivamo stariji, spoznajemo značenje njihovih riječi.
Spoznajemo filozofiju života koja je utkana u samo jednu, jedinu rečenicu.
Spoznajemo da ćemo cijeli život pronalazit sve dublja značenja u riječima jedne stare babe.

Baba, hvala ti na svemu.
Hvala ti što si me naučila da i u najtežim trenutcima kažem BOŽE ZDRAVLJE.

Neka ti je laka zemlja.

Znaj da će tvoj prvi ogranak i dalje prenositi filozofiju života sadržanu u tvojim rečenicama.

PIJANAC PIJE, PUŠAČ PUŠI, TI SVOJ PUT GONIŠ

IMENDAN

Maleni moj, želim ti sretan imendan.

SANJA SAN

Maleni moji. Sanja san trenutak kada ćemo se vidit. Nisan ga sanja nego san ga doživija. Još uvik osjećan vaše malene obraziće i suzu kako klizi.

BOŽIĆ

Maleni moji. Taman san doša sa posla. Neću van puno pisat jer san umoran i iden leć. Samo san van tija javit da san se danas ćuja sa vašon majkon. Dogovorili smo se da čete za BOŽIĆ BIT KOD MENE. Znan da me već stotinu puta prevarila ali ja ŽIVIN ZA BOŽIĆ. Ona ide u Njemačku kod mame a vi dolazite kod mene. Sutra ponovo počinjen pisat di ču vas sve vodit. Maleni moji
SRETAN NAM BOŽIĆ.


Vaš Tajo

VRIME

Maleni moji. Još od Utinog rođendana nisam mogao da van pišem o svojim osjećajima. Vrime mi prolazi kao da i ne postoji. Nekad iman osjećaj da smo jučer bili skupa. Nekad sebe uvjerin da ću vas sutra ponovno nositi na ramenima. Čini mi se kao da živim u nekakvom vremenu koje ne prolazi. Kao da kada se ovo završi da ču se vratiti na onaj dan kada sam i otišao. Onaj prokleti dan kada me vaša majka pitala gdje idem. Rekao sam joj da se idem odmoriti i da ču se javiti. Ona je na to napravila više mjesta u ormaru.

Bacija san onu bilježnicu di san pisa di bi vas sve vodija. Znan da ste sada stariji., znan da vas interesiraju neke druge stvari, znan da ja o tome ne znam ništa.

Zašto na svijetu postoje takva monstruozna biča koja djeci zabranjuju imati oca a sebe nazivaju majkama.

Da maleni moji to je mamin novi barba.

BLIZANCI

Maleni, osjećam se nekako sretno nakon današnjeg t.j. jučerašnjeg razgovora. To mi je najljepši dan do sada. mislim da sam sada jedan milimetar bliže da vas vidim. Našao sam interesantnu priču.



Blizanci u maternici razgovaraju:

- Da li vjeruješ u život poslije rođenja?

- Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja. Možda smo ovdje baš zato da
se pripremimo na život poslije rođenja.

- To je glupost. Nema života poslije rođenja. Kako bi taj život uopće
izgledao?

- Ne znam točno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći
hodati i jesti svojim ustima.

- To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati. I jesti svojim
ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti; poslije rođenja nema života.

- Pupčana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nešto poslije rođenja.
Nešto posvem drugačije nego ovo što živimo sada.

- Ali nitko se nije vratio od tamo. Život se poslije rođenja završava. Osim
toga život nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.

- Pa ne znam baš točno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u
svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.

- Mama?!? Ti vjeruješ u mamu, pa gdje bi po tvome ta mama bila?

- Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo
uopće postojali.

- Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da ne postoji.

- Da moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva
i miluje naš svijet. Znaš uvjeren sam da život poslije rođenja zapravo tek
započinje....

RAZGOVARALI SMO

Maleni moji. Taman san doša s posla. Danas sam, to je već jučer, uspija s vašom majkom razgovarat pola sata. Razgovarali smo bez onih njenih histeričnih i nesuvislih ispada.

BOLI ME

Maleni moji. Još me boli u prsima. Traje mi više od 10 dana. Malo me straj.

JAKETA

Maleni moji. Ovde je postalo jako zima. Nisan naučija na ove magle. Pari mi se da je cili zrak šporak. Mislin da bi moga manit rukon i skupit punu šaku crnila. Sve se uvlači u kosti. Pari mi se da cili škripin ujutro kad se ustanen. Uvik je mokro. Kiša ne zna padat ili ne padat. Cili dan lagano sere. Kapi budu toliko male da ih ne možeš niti vidit. Misliš da je stalo ali si opet mokar.

Kako san otiša bez jakete tako san stalno mokar. U stvari uzeja san onu staru, zelenu ali nju koristin ka jastuk. Ako je buden nosija vanka neću imat jastuk a i onako nema kapuljaču pa mi ne bi puno ni pomogla. Tako mokar po cili dan, uvatija san nešto u prsima. Probada me već dugo. Moran plitko disat da me ne bi bolilo. Nije me ni lipo čut kako kašljen. Fibra me stalno drži. Ostavija san i pušenje, pa ču vidit za koji dan kako će mi bit. Moga san i mislit da ovakvi život ne može dugo trajat. Najsritnija vijest mi je da bi se vrime od vikenda moglo popravit.

Mislija san da bi mi bilo najpametnije da se zaletin doli. Moga bi uzest koju jaketu i majicu. Triba bi i postole. Ove su mi se skroz raspale. Više i ne pazin di gazin jer san svakako mokar. Sija san u auto i doša doli. Nazva san vašu mamu. Javila se. Da koji je kurac zoven dok je ona u pošti. Kako ja mogu znat da je ona u pošti? Nije mi jasno kako ne može lipo reć ne mogu sad razgovarat. Nazovi kasnije ili ču te nazvat. Malo posle zvoni mi mobitel. Ona. Javin se. Da koji kurac je zoven. Šta joj dosađujen. Neman je pravo zvat ni maltretirat. Da ona ima sad svoj život. Da joj ja više ne triban. Da će opet prominit broj mobitela. Da ide odma sad na policiju prijavit me da je maltretiran. Počela je takvu dreku i galamu da nisan uspija ništa reč. Pita san je da kako je to maltretiran. Posla san joj dvi SMS poruke. Prva je glasila: jeste li bili na rođendanu?, a druga: ne javljaš se?

Cilo vrime pazin da je puno ne smetan. Pošaljen dvi poruke tjedno i to priko vikenda. Nebi je tija smetat a tija bi znat kako ste. Jeli sve u redu.

Odma san vidija da oče da ispadne pizdarija. Tila bi da ućinin nešto grubo. Da popizdin. Na žalost ja popižđujen samo iznutra. Najveća pizdarija koju san joj napravija do sad je bila da san izgužva kutiju cigareti i bacija je u kantun, kad san dozna da mi laže da više nije u kontaktu s onin svojin vaterpoliston.

Zna san koja je ura. Vratija san se nazad. Osta san bez jakete, postoli i pinez koje san potrošija na put. Moga san bija s njima kupit barem jaketu. Računa san da je bolje da se vidimo i da se provamo dogovorit kako dalje. Maleni moji propa mi je još jedan pokušaj. Stvarno ne znan koji joj je kurac. Skroz je popizdila.

SRETAN ROĐENDAN

Sretan rođendan tebi koja me jedina istinski poznaješ.

Sretan rođendan tebi uz koju sam proveo bezbrižan djelić djetinjstva.

Sretan rođendan tebi koja si skromno, uz svog muža pokazivala prave vrijednosti obitelji.

Sretan Rođendan tebi koja si uvijek stajala uspravno skrivajući suze.

Sretan ti 30-ti rođendan.

NAJELA ME I NAPILA

[B]Maleni moji. Nisan van već jako dugo pisa. Nisan moga. Svaki novi događaj me puno vrati nazad. Posle mi triba dosta vrimena da dođen sebi.
Već san van pisa da smo se vidili u Šibeniku. Ne mogu van opisat kako me to ponovo smantalo. Nekako san se nada da ćemo moć normalno razgovarat. Mislija san da je u njoj ostalo barem malo onog ljudskog. U stvari vidija san da nikad nije ni imala ništa plemenito. Kad s nekim živiš onda puno toga ne vidiš ili ti se čini normalno. Tek sad kad smo odvojeni dolazin do mnogih zaključaka. Nije mi jasno da to nisan moga prije vidit. Nama muškima žensko može toliko okrenut pamet da postajemo sljepci. Najviše me fascinira dvoličnost. Koliko ta žena može mijenjat ponašanje s obzirom na okruženje u kojem se nalazi. Ne mogu nikako razumit odakle tolika potreba za samohvalom i samosažaljevanjem. Ona koja je najjadnija i kojoj je najteže uspila je sve sama i bez ičije pomoči napravit. Da, uspila je sve sama napravit i ostala je najjadnija.
Nikako ne mogu razumit taj nagon koji je tjera da radi stvari samo zbog toga da bi ljudi vidili koliko je ona vridna. Toliko je banalnih i naoko glupih primjera, ali oni su bili dio našeg svakodnevnog života. Kada bi nam netko dolazio u goste, uvijek je radila čudesa od dočekivanja i spremanja hrane. Svi su morali vidjet kako je ona dobra majka, žena, domaćica. Kada bi trebalo napravit najobičniji ručak za našu obitelj. Tada bi ona trebala ići na pijacu kupiti blitvu. Tu istu blitvu bi morala nositi natrag do auta. Vratiti se do stana. Izaći iz auta. Popeti se na drugi kat. Pozvoniti ili otključati vrata. Uči, skinuti se. Izvaditi blitvu iz vrećice. Staviti kuhati vodu. Posoliti je. Staviti malo ulja da ne pjeni. U međuvremenu, dok voda ne prokuha blitvu treba oprati. Zatim je izrezati na komadiće. Odvojiti peteljku od lista. Kada voda prokuha, tada treba prvo staviti tvrđe dijelove a tek onda sami list. Kada je blitva skuhana treba ocijediti vodu. Blitvu začiniti i poslužiti. Prilikom kuhanja vode može se ubaciti i koji krumpir. Tada se proces produžava za vrijeme potrebno za guljenje i rezanje krumpira. Ne da mi se još nabrajati stvari koje treba uraditi vezano za posuđe.
Tada mi se činilo normalno da mi do navečer nabraja sve radnje koje je morala odraditi da bi njena voljena obitelj mogla ručati. Što je najgore taj bi proces i trajao oko dva sata. Sada ipak vidim da je to samo skuvat blitvu.

Znate da volim onaj kolač s jabukama. Prvi i zadnji put ga je napravila prije pet-šest godina kada je i doznala da ga volim. Ma nije me smetalo što ga nije htjela više radit. Neka radi što hoće. Nekako me smetalo to što je svom radnom kolegi. Za kojeg kaže da joj nije ništa više od radnog kolege a kojeg ja nisam nikada upoznao. U vrijeme kada smo bili u selidbi i besparici, za njegovo vjenčanje napravila čak dvije torte. Normalno da na to vjenčanje nismo bili ni pozvani. Smetalo mi je to što nevažnom kolegi dvije torte a važnom mužu blitva s referiranjem svih potrebitih radnji i normalno bez kolača s jabukama.
Postoji stotine primjera u kojima se očituje naš odnos već od samog početka. Sada vidim da to ipak nije bilo normalno. Mogu i razumit njezino ponašanje. Ja sam ipak bio netko tko je uzurpirao mjesto nekog drugog. Bio sam joj kao nametnuta patnja s kojom je morala živit. Znalo je njoj bit lipo sa mnom ali tada bi u mislima bila drugdje.

Maleni moji. Ovo san van sve pisa da van malo približim naš odnos i poštovanje. Da bi se ponovno vratija na Šibenik. Znan da nisan ni ja bija najbolji muž. Ipak ono šta nisan vidija osječa san. Osječa san da cili brak je bila negdje drudje. Virujte mi bez obzira na sve ja san cilo vrime bija s njom. Misli mi nisu nikad nigdje lutale. Nisu ni ruke. Moga san. Puno puta. Nisan, volija san je. Nisan ni sada. Kada san slobodan. Moje misli su samo s vama. U Šibeniku san skinija i vratija joj prsten. Ona je svoj skinula još prije nego šta san otiša. Sad vidin da je to na njenoj ruci bila obična lata.
Šibenik. Nagovorila me da odemo nešto pojest. Otišli smo u nekakav restoran i naručila je meni za 50 kuna. Ona nije htjela ništa jest. Kao pazi da se ne udeblja. Kada sam završio s jelom nije mogla da izdrži a da ne kaže «Eto sam te najela i napila». Da maleni moji najela me i napila. Napravila je još jedno dobro djelo. Inače bih bio umro od gladi da me ona nije najela i napila. Želio sam istog trenutka izbaciti sve iz sebe. Zavući ruku u želudac i sve vratiti u pijat. Riba je i onako bila bljutava. Kupus ne volim a kolač je bio pun margarina.

Maleni moji. Dugo nisan ima snage da van pišen. Snagu mi je dao netko tko sutra ima rođendan. Danas i sutra radim cijeli dan. Ne znam dali ču imati vremena da ga čestitam. Već je prošlo 4 sata ujutro. Moram malo odspavati da bih mogao raditi. [/B]

SRETAN ROĐENDAN

Maleni moj, želim ti sretan rođendan.
Tvoj tajo

UMORAN SAM

Maleni moji. Vidili smo se. Opet laži. ne mogu to podnit. izbacila mi je stvari iz ormara. sve mi je stvari izbacila. ne mogu više. umoran san pobjedila je. tila bi da učinin nešto ružno. znan da su je nagovorile one debele kravetine. i one su sjebale svoje brakove. moran se malo odmorit. opet vas gledan kako se igrate. nemojte se svađat. moje stvari iz mog ormara iz mog stana. ne mogu više. čestitam joj na pobjedi ja se moran odmorit. želi vam uništiti svaki moj trag. ka da me nikad nije ni bilo. ona je čudovište. ža mi je ali neman više snage

POŽELITE NAM SREĆU

Maleni moji. Danas san nakon upornog pozivanja uspija razmijenit nekoliko rečenica s vašom majkom. Rekla mi je da je razvod braka pokrenula tek 02.08. Mislija san da je to i ranije napravila, ali mi nije palo napamet da bi se ipak trebala ranije posavjetovati s svojom mamom. Vjerojatno misle i to da su me uspjele prevariti vezano za vlasništvo stana.
Rekla mi je i da je vjenčani prsten skinula još i prije nego što sam otišao. Ja to u onom svom bunilu nisam ni primijetio. Sada kada povezem prsten, prijavljivanje telefona na djevojačko prezime, otkazivanje kartica siguran sam da je sve ovo isplanirano mjesecima prije mog odlaska. Zadnja faza pritiska na mene je bila fizička prijetnja njenog oca na mene. To je bio onaj prijelomni trenutak nakon kojeg sam otišao.
Možda ipak postoji nekakva mogućnost dogovora. Naime ipak smo uspjeli nešto dogovoriti. Nadam se da me neće ponovno prevariti jer trebam uložiti ogroman napor da bi realizira svoj dio. Kako nikada nisam ništa, što mi je iskreno priznala upotrijebio protiv nje na bilo koji način, tako vam sada o tom ne bi pisao.
Maleni moji poželite nam sreću.