ponedjeljak, 02.03.2009.
Job interview...bem ga...
...daklem...načelno nezadovoljan svojim sadašnjim ne toliko radnim mjestom koliko gradom u kojim ga obavljam, yours truly prošli mjesec poslao svoj CV (koji je stao na A4 list papira i koji sam poslao cirka par sati prije zadnjeg roka) na natječaj za radno mjesto koje trenutno obavljam ali u susjednožupanijskom glavnom gradu, inače resident placeom cijenjene Kinky...i već zaboravio na to.
kad prije neki dan...poziv. idem na testiranje te razgovor.
i sad sam usran ko grlica, neurozan, pušim ko turčin,jedem sve živo što mi padne pod ruku, sa naglaskom na čokoladu i nemam pojma što ću.
ukoliko nekim čudom čak i dobijem posao (što su male šanse, jerbo jedina prednost mi je par godina radnog iskustva), trebam dati otkaz u sadašnjoj firmi, koja je najzad počela ličiti na pravi radni kolektiv, čak smo i proširili djelatnost te dobili aparat za vodu u studiju (oujea! ko u američanskim filmova) i odjebati ugovor na neodređeno te krenuti sa dna prehrambenog lanca i ponovo raditi na ugovor, te se preseliti. što mi je jedina svijetla točka u toj cijeloj priči jer sam već par godina na rubu nervnog sloma u ovoj svojoj pripizdini.
naravno, u slučaju rezanja troškova ili tako nečega prvi letim sa posla.
i sto čuda mi se mota po glavi.
i stadij grlične neuroze prelazi u stadij one vjeverice novinara iz "HoodWinkeda":
...nadam se da od toga svega neće ispast nešto ovako. u ovom stadiju neuroze mi neće trebati ni ćamil spidare:
...no svakako mi se ne savjetuje nešto ovako:
...uglavnom...sve me to čeka prekosutra, pa bumo vidli.
svakako vrijedi probati, mada se u ovakvim situacijama uvijek sjetim one divne narodne mudrosti:
"...jedan prob´o - pa se usr´o!"
o impresijama i svemu ostalom u jednom od budućih postova.
ako se ne otrujem nikotinom i čokoladom u međuvremenu.
