povedi me...ma da ne znam gdje da krenemo...svejedno je...
I tako…gotov je još jedan vikend. Nekom možda jednoličan i dosadan. Možda predug, iako uglavnom prekratak. I sutra opet sve ispočetka. Buđenje uz pomisao -ah, kad će taj vikend?!-
Ovaj divan sunčan dan provela sam u nekom svom malom svijetu iz bajke. Onom di je sve divno i savršeno.
No, subota mi je ipak poklonila više savršenstva. U ovom svijetu. Glupom i okrutnom, ali na neki čudan način predivnom.
Subota…mnoštvo nježnih dodira i poljubaca, tiha šaputanja i prsti u kosi. Bezbroj zagrljaja i toplih pogleda…uz koji pomalo otrovan dobačen sa strane. No, ti nisu bili nimalo važni. Baš nam je bilo divno. No prekratko. Ni vječnost ne bi bila dovoljno duga uz njega. Ah…
No dobro, da se ne rastopim sad tu… :)
Ja volim plave (=smeđe =) oči u maglama sivim
Ja volim cijeli svijet i svemu još se divim
A oni nek pričaju i govore što hoće
Da volim te jer ti si zabranjeno voće
Glupost…
Ja volim plave oči u maglama sivim
Volim cijeli svijet i ja se ne stidim
A oni nek pričaju i govore što hoće
Da volim te jer ti si zabranjeno voće
Glupost, ma glupost…
Neka ljudi govore,
Na na na na
Nek mi stave okove,
Na na na na
Još više znam,
Još jače znam,
Ne puštam te ja…
Ja volim plave oči u maglama sivim
Volim cijeli svijet i svemu još se divim
A oni nek pričaju i govore što hoće
Da volim te jer ti si zabranjeno voće
Glupost, ma glupost…
Neka ljudi govore,
Na na na na
Nek mi stave okove,
Na na na na
Još više znam,
Još jače znam,
Ne puštam te ja…
…
Eh…nemam ideje za naslov :)
U biti, nemam ideje za ništ, nemam ni volje za ništ danas.
A klasika. Tak se osjećam skoro svaki petak.
Nakon 5 dana ustajanja u 5 ujutro i nespavanja ko i nebi već bil mrtav umoran?!
Sretna sam. Nije da imam baš neki razlog. Ali eto, nije uvijek potreban razlog.
Valjda je stvar u ljudima koji me okružuju. I tome kaj ću se sutra konačno naspavat.
Male stvari život znače. :)
Eh…danas neke ženske na busu komentirale sve oko sebe. I sad frendu mom dosadilo i okrene se on k njima i veli jednoj: «Isuse, pa ti si luda, pa zakaj ne nosiš naočale kad već ne vidiš dobro?». Ona njemu onak «Jesi ti normalan? Ja savršeno dobro vidim, kaj će mi naočale?!» A on njoj «Ups, pardon. Onda ti je očito nestalo struje kad si se šminkala. Ja se ispričavam.»
Ahahaha…ja sam se kidala od smjeha…čovječe zamalo je explodirala od bijesa…ali nije ni riječi više rekla. Ah, te prepotentne curice koje misle da su najljepše, najbolje, najpametnije…živcirale su me, nekad. Davno je to bilo. Sad ih jednostavno ne doživljavam više. Puno si živaca uštedim. :)
Ah, jedva čekam sutra... :)
Ev, tek tolko da nekaj napišem :)
Sve vas volim.
Sretno vam Valentinovo dragi moje =)
My favourites
Čokolada
Mmmmm…
Gledam i topim se =)
Neki vele da je dosadan.
Johnny Depp dosadan?
I čokolada?
No way.
The man who cried
Kod nas je preveden kao Odluka života.
Hmmm
Ma nek im bude.
Opet Johnny. Ovaj put uz Christinu Ricci koja mi je zakon također.
Plačem skoro svaki put =(
Meet Joe Black
Ah kaj se tu ima reći?
Brad Pitt u ulozi smrti…
Issss ako smrt izgleda ko on ne bude mi problem umrijetii =)
Isto mi je malo tužan film jer u biti ona nije zaljubljena u lika koji joj na kraju ostane. Ona je zaljubljena u smrt. Čudno zvuči. Ali i on je zaljubljen u nju.
Legenda o jeseni
Brad once again.
Ne znam kaj reći o ovom filmu.
Jednostavno je predivan.
Prljavi ples
…now I had the time of my life…
Patrick Swayze u mladim danima mmmm =)
Između ostalog naravno
Kraljevstvo nebesko
Ovaj film sam pogledala nedavno.
I ako postoji neko ko ga još nije pogledal pravac videotekaaaa =)
I naravno…
Gospodar prstenova
Ne bi izdvajala ni jedan dio trilogije.
Iako mi je treći ipak nekak naj. Mislim bar.
Dalo bi se o tome raspravljat =)
Ma ima ih još, ali previše bi bilo sve nabrajat =)
Eto tek tolko da si skratim dosadu a vi da imate kaj čitat =)
FILMOVI
A jadna li sam ovih dana! Rekoh nemam za blog vremena, ali ipak radije tipkam nego učim. Ufff…nije to dobro, znam, ali eto, can't help it!!
Eh kaj se naslova tiče, htjedoh reći…
Filmovi…da
Postoje oni koje ni gledat nismo htjeli.
Postoje oni koje smo gledali jednom, i nisu nam se svidjeli.
Postoje oni koje smo gledali jednom i nisu nas se dojmili.
Postoje oni koje smo gledali, i svidjeli su nam se, ali nikad ih nismo poželjeli pogledati opet.
Postoje oni koje smo gledali, i poželjeli smo ih gledati opet. To zovem dobrim filmovima.
I postoje oni koje smo gledali, i mogli bi ih gledati još tisuću puta a da nam ne dosade.
To zadnje zovem stvarno dobrim filmovima.
E pa onda, stvarno dobri filmovi. Iliti filmovi koje smo gledali 100 puta i nije nam problem pogledati ih 101. put…
tek tolko da se malo javim... =)
ne znam kaj da vam velim...ah...pozzdravljam vas sve =)
e da, razmišljala sam o tome da obrišem blog, jednostavno nemam više dovoljno vremena za sve to!!
Niš ne stignem!! užas... =((
...
U stisku ruke
U malom srcu
Što zbog boli jeca
LJubav je tu
U našoj duši
I uzalud pričaju
Da smo još djeca
...
zaljubljeni curetak is back!!!
ah...kaj da vam velim...?! tak sam sretna danas...:))))
maleni moj me nazval 100 puta...svaki odmor smo pričali...haha...
ne..nije mi dosadil, on mi nikad ne dosadi...
eto...puno vike nizašto...baš sam bila paranoična glupača...al dobro...ostavimo to iza nas...
eh...kada ne ide onda ne ide...
Ne znam kaj reći...opće ne znam di početi. Ovaj vikend je bio nevjerojatan. Krenulo je od najsitnijih sitnica u petak pa prema sve gorem i gorem... :((
Nagovorila me moja Anita da idemo van. Aj dobro ja pristala. I tako došle mi u naš kafić...kad ono tamo Martinica (nije važno ko je ona...važno je to da mi je pokvarila dan) i njezin dragi, moj frend btw, Dejan. Aj nisam obraćala pažnju na nju. Dejan je došo do mene da popričamo malo jer se 100 godina nismo vidli, i evo ove kučke odmah za njim. I veli mu: "E micek daj odi plesati." A on veli čekaj malo samo viš da pričam. I onda počeo show...-kaj ti imaš pričat s ovom tu?! znaš ti koja je to koza?! Znaš da nemrem spavat ni jednu noć od nje?! I još onaj njezin dečko...fuj...neki jadnik s onom krntijom...- ona se dere a nas dvoje ju gledamo. Zapravo...pola kafića ju gleda. Ali ona ništa...-čuj ti kozo dečko ti je propalica. a ni ti nisi bolja! tu s tom cigaretom misliš da si cool?! jelda? misliš da možeš dobit mog dečka ha? E pa zaboravi!! -e onda sam pukla...pa mislim ko je ona da se dere na mene pred svimj tim ljudima?! nije normalna...morala sam joj odgovorit... -Martina, aj ohladi. slušaj ti sad mene. O mom dečku još jednu riječ reci i nebuš dobro završila. A kaj se tvog dečka tiče, da sam htjela nešto s njim mogla sam to davno već imat. Frendovi smo. KUžiš? Frendovi!! Aj nek ti to dođe iz guzice u mozak! Ako ga imaš btw. A ako ovdje neko krade dečke onda to sigurno nisam ja...ili? zaboravljaš neke stvari jelda sunce moje? al nije to važno. a kaj se spavanja tiče, čuj ak ti meni možeš cajke ujutro mogu i ja tebi muziku na večer! A kaj se cigarete tiče...boli tebe kaj ja radim! jesmo sad sve raščistile?...i nasmješim joj se. Onda ju je Dejan čopil za ruku i odvel ju van prije nego je stigla bilo kaj reći. I eto...ali nije to ništa. Meni više nije bilo ni do čega taki da sam otišla doma. I onda u subotu izgubili u rukometu. Imala sam temperaturu. I bila sam na rubu živaca kad mi je mobitrel zazvonil. Vidim srce moje malo me zove. Jedini trenutak kad sam sretna bila. Trenutak, i ništa više. Toliko je hladno zvučalo ono njegovo -BOK.- Možda bio trebali malo razmislit o svemu. O nama i to sve. Možda je ipak malo preteško izdržati sve ovo. Nisam mogla vjerovati kaj mi priča. Nisam ga imala snage slušati. Najradije bi se bila ubila kolko sam bila ukomirana i onda mi on napravi ovo. Ne samo da nije došao ovaj vikend, nego pokušava prekinut sa mnom preko telefona! Nisam ga imala snage slušati tak da sam prekinula i isključila mobitel. Još uvijek je isključen. Nemam snage za ovo danas. Ali ne mogu ga pustiti. Lako je prekiinuti kad me me mora gledati u oči. Tolko mu neću olakšati stvar. Ne mogu ja to. Bilo je očito prelijepo da bi trajalo. Tako prekrasno, gotovo nestvarno. Tako, divno. Tako ubojito su zvučale njegove riječi. Ne znam što da radim .Ne znam.
Ne znam kaj je ispalo iz ovog teksta sad...jednostavno sam pisala ono što mi je u glavi i srcu...
Kad misliš reć
da je svemu kraj
i želiš poć
daleko od nje
ti ne nagli tad
bar okreni se
shvatit ćeš sam
suze kažu sve...(...)
tebi...
u zimski sumrak,
kada slutnja zavijena u crno
traži druga.
trebaš mi
u dugim noćima
kada vjetar sa zakrvavljanim očima
ganja nesreću po snovima.
trebaš mi
u prohladnim jutrima
kad mi prozeblo sunce
u raspuklom jutru
obasja rosu na trepavicama.
trebaš mi
u otužnim danima požutjelim
i snenim
kad se misli vraćaju
na obale davne i meke.
trebaš mi
u maglovitom sumraku
što nagovješta zlo
i usamljenost nosi, na moje prozore kišu
i pokušava da zaledi
mene u tebi...