povedi me...ma da ne znam gdje da krenemo...svejedno je...
prvo trebaš znati
da ne volim moliti
i da ne znam gubiti
neću ostati čekati
a još manje patiti,
i ne znam opraštati
obećanja koja
ne možeš ispuniti...
samo te molim da mi daš
svoju ljubav, svoje snove,
u svakoj pjesmi, u svakoj tišini...
dat ću ti sve što tražiš
moje ruke, moj glas,
moj mir i moj nemir...
...SADA...
I našli su se zajedno, i dok se kazaljka na satu, ničijim okom praćena, pokretala, znali su da se nijednom od njih ne može ništa dogoditi, a da se to ne dogodi i onom drugom, da se ne može dogoditi ništa više od ovoga; da je to sve i zauvijek; da je to ono što je bilo, što je sada i što će biti, ma što imalo biti. Da ono što im nije suđeno, eto sada imaju. Da, to imaju sada, i za prošlost i zauvijek, i sada, i sada, i sada. Oh, sada, sada, sada, jedino sada, i iznad svega sada, i nema drugog sada osim tebe, i sada je tvoje proročanstvo. Sada, i zauvijek sada. Dođi sada, sada, jer nema drugog sada osim ovog. Da, sada. Sada, molim te, sada, samo sada, nema ničeg do ovog sada, i gdje sam ja i gdje si ti i gdje je ono drugo, i ne pitaj zašto, nikakvo zašto, samo ovo sada; i dalje, i zauvijek, molim te, zauvijek sada, zauvijek sada, za sada, zauvijek jedno, sada; jedno, samo jedno, nema drugog do ovo jedno koje smo sada, jedno, što kreće, što se diže, što plovi, odlazi sada, juri sada, uzlijeće sada, nestaje, cijelim putem, cijelim, cijelim putem, sada; jedno i jedno je jedno, je jedno, je jedno, je jedno, još uvijek je jedno, još uvijek jedno, jedno što se spušta, jedno meko, jedno čeznutljivo, jedno blago, jedno sretno, jedno u dobru, jedno koje ću poštivati, jedno sada, na tlu, s laktovima na odrezanim, zgnječenim borovim granama, s mirisom borovih grana i noći; u konačnosti zemlje, u jutru nadolazećeg dana.
(…)
Ernest Hemingway //Kome zvono zvoni//
...
26.01.2006. u 22:24 | 16 Komentara | Print | # | ^
…LJUBAV SE RODI, ŽIVI I UMIRE U OČIMA…
Nikada neću zaboraviti ono hladno subotnje jutro kad su moje oči prvi put susrele tvoje. U pogledu ti je blistala neka tužna svjetlost. U tvojim očima boje čokolade. U tim očima u kojima sada počiva sve što posjedujem…već pri prvom pogledu osjetila sam kako mi kradeš srce. I vidjela sam svoj život u tvojim očima. Tako te beskrajno lako voljeti, tako bi te nemoguće bilo mrziti…
ewo ja se vratila...komp popravljen...zahvaljujem frendu na trudu i vremenu...da sam ga nosila na servis mjesec dana nebi bil gotov ... =)
još malo i dolazi mi najdraži k meni...tako cam sretna =)
Arthur Rimbaud
Sad o meni. Povijest jedne od mojih ludosti.
Odavna se već hvalim da posjedujem sve moguće krajolike te smatram rugla dostojnima sve proslavljene veličine modernog slikarstva i pjesništva.
Volio sam idiotske slikarije, nadvratnike, oslikane kulise, pelivanske cimere, natpise, pučke ilustracije, zastarjelu književnost, crkvenu latinštinu, erotske knjige bez pravopisa, romane naših baka, vilinske priče, dječje knjižice, stare opere, glupe pripjeve, naivne ritmove.
Sanjario sam o križarskim vojnama, o otkrivačkim putovima o kojima nema izvješća, o republikama bez povijesti, o ugušenim vjerskim ratovima, o revolucijama običaja, o pomicanju rasa i kontinenata: vjerovao sam u sve čarolije.
Izmislio sam boju samoglasnika! – A crno, E bijelo, I crveno, O plavo, U zeleno. – Odredio sam oblik i kretanje svakog suglasnika, pa sam, s nagonskim ritmovima, polaskao sebi da sam izmislio pjesničku riječ koja će danas-sutra biti dostupna svim ćutilima. Prijevod sam pridržavao za sebe.
Isprva je to bila samo vježba. Ispisivao sam tišine, noći, bilježio neizrazivo. Na papir sam stavljao vrtoglavice. (…)
…ne pitajte zakaj sam to stavila…nemam pojma…sviđa mi se Rimbaud…posebno ovo...
pozzdravljam vas sve...pussa 21.01.2006. u 19:24 | 10 Komentara | Print | # | ^
samo za mog najdražeg...ne znam ko pjeva ni niš...al pjesma mi je jako lijepa...
I duša bude umorna
Kad odu svi i kad se sruše snovi
Ti utjeha si jedina
I ovaj svijet
Što samo zlo nam sprema
Meni pamet oduzme
Onih dana kad te ovdje nema
I sva me briga obuzme
Sve što sam ikad znala ja
Nije me tako dotaklo
Onako kako zna
To tvoje srce veliko…
Neka razbije se sve
Nek me svi zaborave
Ako ikad poludim pa te napustim
Bez tebe ne bih mogla nigdje naći smisao
Nije vrijedno ljubavi
Baš ništa drugo kao što si ti…
Evo mene samo na kratkić…samo da napišem koju riječ…
Komp još uvijek nije popravljen a ja gnjavim moju Anitu.
Budite mi dobri, lijepi, pametni, zdravi, zaljubljeni, sretni…i nemojte me zaboravit… :)
19.01.2006. u 22:14 | 3 Komentara | Print | # | ^
...
...ti si razlog što postojim
ti si razlog što sam tu
ti me držiš iznad vode
ti si mir na jastuku...
ti me gasiš kada gorim
ti me tjeraš da se borim...
kad mi dođe da se predam
ti si razlog što se ne dam...
...
ja...djevojka sa sela... =)
Probudila sam se ujutro i shvatila da zapravo više i nije jutro…bilo je 12 i 10…hmm…ajde bar sam se naspavala…naravno nisam mogla zaspati do 3 ujutro opet…ah ta glupava nesanica. Ponekad bi se najradije natrpala s tabletama za spavanje. Užas… i tako sam ustala, doručkovala, spremila bratu «ručak» nahranila moje bebice Mjau-a i Nera, pospremila kuhinju za sobom i usput sam si pjevala. Taj luksuz si priuštim samo kad sam solo doma, ipak neću ubijat ostale svojim beskrajnim pjevačkim talentom. Uskoro se i mama vratila s posla tako da smo skupa popile kavitzu i malo se motale po kuhinji. A ja sam kuhala kavu i naravno poslije toga sam se osjećala ko avion budući da je moja kava ko otrov. Haha…al takvu najviše volim. Barem me razbudi. Gotovo nepodnošljiva bol u donjem dijelu trbuha javila mi je da dolazi teta iz Amerike. A divno…još mi je i to trebalo. Kasno popodne sam odlučila prošetat malo iza bakine kuće po vrtu sad dok još ima snijega. Obožavam duuuge šetnje po vrtu iza bakine kuće. Uzela sam najdraži moj fotić, mp3, i kutiju sa zadnje dvije cigarete. Mobitel sam ostavila doma. Nisam htjela da me bilo ko gnjavi, i ja zaslužujem malo mira. Ni ne sjećam se kad sam zadnji put otišla na dugu šetnjicu sama sa sobom. Prije sam to češće radila. Mislim da bi i sad trebala. Pomaže… =) došla sam doma smrznuta i smirena. U miru sam se riješila zadnjih dviju cigareta i sveg smeća koje mi se s vremenom nakupilo u glavi. Bila sam gladna ko vuk. Nije ni čudo, jedva da sam nešto pojela danas. Mamica se vratila iz dućana sa mojim žvakaćama i s.o.s bonom. Kupila mi je Airwaves spicy orange budući da nije bilo mojih najdražih crnih Airwaves…ah tipično. Al ajde okey i narančaste mogu proć. Glavno da imam kaj žvakat. Bol u donjem dijelu trbuha nikako da prestane. I onda još tata dođe s posla i pita me dal ću ga izmasirat…ah nije baš da me ideja oduševila ali ajde kad već tak lijepo pita. I evo sad sam se lijepo zavalila u foteljicu za kompom...i ne mičem se više... =)
i evo vam text moje naj pjesme koja mi upravo svira...
Now I've had the time of my life
No I never felt like this before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you
'Cause I've had the time of my life
And I owe it all to you
I've been waiting for so long
Now I've finally found someone
To stand by me
We saw the writing on the wall
As we felt this magical
Fantasy
Now with passion in our eyes
There's no way we could disguise it
Secretly
So we take each other's hand
'Cause we seem to understand
The urgency
Just remember
You're the one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love because
I've had the time of my life
No I never felt this way before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you
Hey, baby
With my body and soul
I want you more than you'll ever know
So we'll just let it go
Don't be afraid to lose control, no
Yes I know what's on your mind
When you say, "Stay with me tonight"
Just remember
You're the one thing
I can't get enough of
So I'll tell you something
This could be love because
I've had the time of my life
No I never felt this way before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you
But I've had the time of my life
And I've searched though every open door
Till I found the truth
And I owe it all to you
[SOLO]
Now I've had the time of my life
No I never felt this way before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you
I've had the time of my life
No I never felt this way before
Yes I swear it's the truth
And I owe it all to you
'Couse I've had the time of my life
And I've searched though every open door
Till I found the truth
And I owe it all to you...
...
Rekla mi je moja draga mala plavuša neki dan… «Neće ti bit lako…odustani od toga molim te. Nitko bolje od mene ne zna koliko je teško održati vezu kad vas dijele kilometri. Nemoguće…»
Ne…draga prijateljice…ništa nije nemoguće. Već sad počinjem osjećati tu težinu…i čežnju koja mi se nastanjuje u grudima…već sada…a prošlo je samo 5 dana otkad smo bili skupa. Ali neću odustati, ne mogu odustati nikad. Ne od njega, ne od moje ljubavi… Postupam li sebično? Smatram da ne…jer i on želi biti kraj mene koliko i ja kraj njega…
Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
Kao u bajci
Prekriven trnjem i travama
Sve dok se ti ne vratiš
A vratit ćeš se znam...
I sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan...
A ne idu meni naslovi…
Pričala sam jučer s jednom meni vrlo dragom osobom gotovo cijelu noć. Njegovo stanje potaklo me na razmišljanje. A previše razmišljanja me deprimira. Pitam se koliko vrijedi to što se toliko trudim njemu pomoći ako nikako u tome ne uspijevam? Možda mu samo još činim stvari gorima…imam osjećaj da na neki način umjesto da bi ga uspjela utješiti postižem upravo suprotno. Toliko se trudim naći prave riječi…ali između svih tih riječi uvijek se nađe neka kriva koja sve uspije pokvariti. I ne mogu ga gledati kako plače…možda ipak nisam dovoljno jaka da izdržim bol meni dragih ljudi. I nastojim se boriti svim onim entuzijazmom koji posjedujem. Svom onom ljubavi koju osjećam prema životu i svijetu. Svom onom ljubavi koju osjećam prema njemu. Gotovo ga uvijek uspijem nasmijati i onda uživam u njegovu osmjehu ali to mi nije dosta jer znam kako će kratko trajati. Nastojim ga uvjeriti u ono u što i sama vjerujem…u svakom zlu ima neko dobro. Ne postoji samo crno i bijelo…između je još mnogo boja. I boli me njegov destruktivni način razmišljanja…boli me kad pokušava uvjeriti mene da nije toliko dobar koliko ja tvrdim da je. Jer je…uistinu je. Ne znam što napraviti…tako se rijetko nađem u situaciji da ne znam kako ni kamo…ali nađem se…:((
Being defeated is often only a temporary condition.
Giving up is what makes it permanent.
Everyone hears what you say…
Friends listen to what you say…
Best freinds listen to what you don't say…
When I'm walking in front of you I'm protecting you…
When I'm beside you I'm there for you…
When I'm behind you I'm watching over you…
When I'm alone I'm thinkin' of you…
Neuspjeh nije ako nešto učinite pogrešno,
Već ako ni ne pokušate…
Ivo Andrić
Poimam i shvaćam nevidljivu logiku svih događaja u čovjekovu životu. Ne riječima i ne mislima samo, nego svom dubinom cijelog bića svog osjećam divnu, neumoljivu ravnotežu koja vlada u svim našim odnosima.
Ima neznana formula koja određuje odnos između radosti i bola u našem životu. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov odljevak.
ŽIVOT NAM VRAĆA SAMO ONO ŠTO MI DRUGIMA DAJEMO.
Eh…kad bi to samo bilo istina…u sve rečeno mogla bi i povjerovati..ali da nam život vraća samo ono što mi drugima dajemo…haha…možda u našim snovima…ali ne i u stvarnosti…
11.01.2006. u 21:07 | 12 Komentara | Print | # | ^
PARNI VALJAK
evo upravo sam odgledala snimku oproštajnog koncerta...ma genijalni su mi oni...Aki mi je genijalan...pjesme su im genijalne...
Tak mie žao kaj neće više svirat skupa... :(((
definitivno najdraža moja grupa...
a evo i par meni naj pjesama...
DOĐI
Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne
I buđenja u postelji punoj šečera
Ispred mog prozora drvo divljeg kestenja
Puno plodova koje nitko ne treba
Anđeli nek' te čuvaju kada vrijeme oboli
Da li čovjek sve baš sve na kraju preboli
Zaspao bih sada ja na tvojim rukama
Budio se ne bih nikada…
Neka vrijeme samo broji svoje godine
Meni je već dosta čekanja
Dođi, zaboravi, nudim ti noći čarobne
I buđenja u postelji punoj šećera
Dođi i ostani, nudim ti suze k'o bisere
Moje namjere još su uvijek iskrene
Ma sto da zelim
Sve je tako daleko
I sad mi zao
Sve bi opet ponovo
Najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
Hej kamo srece da sam pjevat' mogao
Ptice u bijegu
Tisina gradi zidove
Zvoni zbogom
Rijeci kazne Bozije
Te tvoje usne opojne
Jos uvijek sanjam kako su me ljubile
Jesen u meni tuguje
Zasto sanjam cemprese
Moje ceste ne vode nikuda
Jesen u meni caruje
A u tebi proljece
Ni sunce ne moze
Ne moze kroz oblake
Rano moja, hej
Najljepsu pjesmu tebi bi' pjevao
Hej kamo srece da sam pjevat' mogao
Jesen u meni tuguje
Zasto sanjam cemprese
Moje ceste ne vode nikuda
Bez tebe
Jesen u meni caruje
A u tebi proljece
Ni sunce ne moze
Ne moze kroz oblke
Rano moja, hej
MALA LAŽ
Na usnama tvojim moja presuda
u rukama tvojim nasa sudbina
probrane rijeci, kao molitva
lazljivo klize, kapi otrova
Ref.
Mala laz vec me ubija
veliku ja ne zelim cuti
mala laz vec je dovoljna
veliku molim te presuti
Gledam te nijemo, sve je nestvarno
nastavljas dalje tako sigurno
i tones sve dublje u svojim lazima
istina je uvijek jedna jedina
A mogli smo bolje, mogli smo sve
pusti sad rijeci, poljubi me
poljubi za zbogom, poljubi za kraj
ne zelim cuti ono sto slutim
ono sto znam
Ne reci ni rijeci, molim te
daj lazljivo suti
i tako uzalud je sve
Nedjelja, prokleta nedjelja
nigdje nikog, pustinja
u nasim snovima
jos samo sjecanja
Cekamo, mi samo cekamo
balerina, zar si zaspala
zar stvarno ne vidis, na kakvom
tankom ledu plesemo
Dolazi duga, duga noc
al' i ona mora proc'
i kada kise padaju
tvoje mi usne trebaju
da me smire svojim
njeznim dodirom
Sutimo, mi samo sutimo
kao da se vise ne volimo
a nije istina
ja znam da nije istina
Jer ljubav nije prestala
samo se je sakrila
otvori oci, pogledaj
sto je iza oblaka
I kada kise padaju
tvoje mi usne trebaju
da me smire svojim
njeznim dodirom
....i još tako puno dobrih pjesama...ove su mi prve pale na pamet pa sam ih stavila...
09.01.2006. u 21:51 | 9 Komentara | Print | # | ^
morska vila...
Ne znam ni sama u kojem trenutku mi je iz guzice do mozga došlo da sam zaljubljena. Ne, krivo…nisam zaljubljena…volim. Postoji tu razlika…velika. Možda sam bila previše sretna zbog njegove sreće i istovremeno previše nesretna zbog moje vlastite nesreće tako da nisam ni primjećivala što se u meni događa dok ga gledam…dok me drži za ruku...dok mi priča…
«Ali ja te volim.» šapnula sam tiho, tiho…
«Molim? Rekla si neš?»
«Ko? Ja? Ovaj…ne…ne…ništa. Mislim htjela sam reći…bude bolje…mislim…» mislim da mi je boja lica postajala sve sličnija boji njegove majice. Sva sam se smotala. Glupačo, glupačo, glupačo…odzvanjalo mi je u glavi….
«Sigurno nisi niš drugo rekla?»
«Sigurno…nisam…niš… ovaj…moram ići…žurim se…»
«Pa kud ćeš sad odjednom?! Tek si došla… sve oke?»
«Ovaj…pa sad sam se sjetila da moram…ovaj…do knjižnice…da…knjižnica…»
«Pa ja ću te odvest ak je tolko hitno…»
«Ne, ne…ne trebaš…ajde vidimo se. Idem sad…» okrenula sam se i duboko udahnula. Isss glupačo skoro…
«Ej čekaj…»
Joj ne…molim te pusti me da idem…molim te….
«Malena…»
«Ha?»
«I ja tebe…mislim…nadan se da si mislila ozbiljno…i da nisan krivo čuo…jer inače…»
Okrenula sam se… «Isuse…»
«Što? Nisan ti ja Isus…ja sam samo…» zastao je…
«Ti si samo?»
«Zaljubljeni lik…»
«Haha…» uzeo je moju ruku u svoju.
«Odi sad…»
«Kam?»
«Pa u knjižnicu…»
«A to…a ne…ne trebam…»
«Isuse, onda? Pa kud si onako bižala od mene?»
«Ma bilo mi je beeeed…»
«A ludo moja mala…»
Zagrlio me…i onaj stari, već zaboravljeni osjećaj sigurnosti i bezbrižnosti bio je opet tu…dok me držao tako čvrsto…
Svirala je Morska vila od Daleke obale...naslonila sam glavu na njegovo rame. Prešao mi nježno prstima po vratu...
«Ti si moja vila» šapnuo je.
Nasmješila sam se i zatvorila oči. Željela sam da taj poljubac traje vječno.
i za kraj...
MORSKA VILA
Kao da je morska vila
Sve je moje snove ostvarila
Na obalama vrelim
Neprospavane noći
Kao da je dio plime
Modro more šumi njeno ime
I sklada tihe pjesme
Pjesme o samoći
Kao da je dio sna
Što me nosi zvijezdama
I dok je ljubim
Ona se pretvara da spava
Grijna zlatnim suncem
Moje ljubavi
I dok je ljubim kao more
Njeno tijelo podrhtava
Povedi me prostranstvima gdje svi
Pjevaju o ljubavi
08.01.2006. u 22:12 | 4 Komentara | Print | # | ^
NEPREKINUTE BOLI
Ne volim kišu…njena prisutnost me deprimira…
Ali ona ipak pada, i pada, i pada…
Zatvaram oči…osjećam kako misli plove oko mene kao slani, valoviti ocean…
I jedan glas me zove a sve drugo postaje nejasno…i daleko…
Negdje se tlo propinje pod nogama…uz drhtaj se otvara…
Vjetar se pretvara u pepeo…
Osjećam kako mi slani potoci klize niz obraze…
Ne, to nisu suze…to je kiša…
Kiša koja kuca na moje prozore…
I budi me…trgne me iz sna…
Prisiljava me da otvorim oči…
Stvarnost…bol…
05.01.2006. u 22:33 | 0 Komentara | Print | # | ^
I'M FURIOUS…
Zijev! Evo me doma konačno…umorna sam ko vrag… Kava se produžila opet na cijeli dan kao što sam i pretpostavljala da bude…
«Ma ludo mala….nisi ti kriva što tvoji frendovi ne vole tovare narkiće!»
«Daj nemoj tak...tak mi je žao…oprosti zbog toga…nemrem vjerovat još sad s kim se ja družim e! Nemaš pojma kolko su me razočarali…»
«Ma velim ti zaboravi…nisi ti kriva..»
«Ah…ma glavno da se ti ne ljutiš na mene…»
I tako…
Ostavila ga je cura. Nisam mogla vjerovat kad mi je rekel. A kaj da velim…glupača…ne znam kaj bi joj radila da ju znam…bolje za nju da ju ne znam… Ma kako je samo mogla? Sjećam se kad mi je pričal o njoj…u početku ju je izbjegaval jer je imala dečka. Kad ga je ostavila prohodali su. I bil je tako zaljubljen. Kad mi je pričal o njoj jedino što sam željela bilo je da mene netko tolko voli i da priča o meni s tolko ljubavi. Bio je sretan. I ja sam bila sretna zbog njega, bilo je tako lijepo znati da je konačno našao smisao i da se trudi maknuti od svega onog lošeg što ga okružuje. Ali koliko je trajalo? Heh…kako je samo mogla povrijediti ga tako? Toliko ju je volio a ona mu je učinila to…odbacila ga je samo tako dok se on toliko trudio promijeniti, samo zbog nje. Bijesna sam…bijesna, jer ne zaslužuje on to! Zaslužuje sve najbolje…zaslužuje curu koja će ga znati cijeniti!
«Haha…sad ti mene moraš tješit…isss koja sam ja koza…sorry!»
«Haha…ok je, nemaš beda.»
...
SiNafay
Nosiš svijet na leđima
I ne znaš što si Bogu zgriješila
Život piše čudna pravila…
04.01.2006. u 22:03 |
0 Komentara |
Print |
# |
^
sms...
joj kako može jedna mala sms poruka popraviti dan isto kao što ga može i pokvariti...no zaboravimo onu prijašnju...:)
ajmo na ovu lijepu...i tako je meni zavibrirao mob i vidim ja jedno drago ime...jako drago...
"allo anđele...imaš vremena za mene sutra? može kava?"
Dal imam vremena...glupog li pitanja...kao da nezna da za njega uvijek imam vremena. Rekla sam mu to sto puta. Ajde sad ću i 101. put...
"Imam vremena...za tebe uvijek... E čuj...a hoće se ta kava opet produžit na cijeli dan? Pitam tek tolko...mislim..nadam se da hoće...haha :)"
Sad čekam odgovor...
Ma on me uvijek, ali baš uvijek oraspoloži...dečko iz mog prvog posta na ovom blogu...stvarno je nešto posebno...
E evo odgovora....
"Ma ako oćeš malena možemo mi bit na kavi i cijelu noć...nea problema...samo da te vidim i čujem..."
haaaaah....da neam uši sad bi se smijala oko glave... :) Ali Sin...stay cool...
"Ajde zlato moje nećemo pretjerivat :) Vidimo se sutra onda...nazoveš me kad dođeš ne?"
Volim način na koji se nas dvoje razumijemo. Kako možemo komunicirati pogledima. Volim način na koji razgocvara sa mnom i način na koji je uvijek tu kad ga trebam, čak i kad nije tu.
Mojoj staroj ljubavi…
Misliš da zbog jedne poruke zaslužuješ da ti dam drugu priliku? Stvarno si glup dragi moj. Previše je toga iza nas. Tebi nikad više neću moći pokloniti svoje povjerenje…svoje srce…nikad više. I varaš se ako misliš da naša priča zaslužuje mjesto na ovom blogu a ti da zaslužuje mjesto u mom srcu. Zaboravi. Imao si ga, moje je srce bilo tvoje, nisi ga znao čuvati. Igrao si se s njim i uspio si ga raniti. Nije važno kako i zašto si mi to učinio, važna je činjenica da si to učinio. Uspio si postići da sve ono lijepo što sam doživjela s tobom postane nevažno. Potpuno nevažno. Ali postala sam jača. Hvala ti za to, jer to je jedino dobro što imam od tebe.
SiNafay
Davao si samo tako..
Mislila sam da su moje…
Samo moje, samo moje…
