Radosnica

Još od doba kada sam bila mala, obožavala sam dječje "Radosnice". Moji roditelji su imali knjigu "Vaše dete i vi iz dana u dan" i kao mala, a i tinejđerka, često sam listala zadnjih 20 tak stranica te knjige jer je tamo bio dio koji roditelj popunjava za svoje dijete. Tako sam znala kada je moja sestra propuzala, kada je rekla prvu riječ, kada je prohodala, koje pjesmice je pjevala...Moja radosnica me nekako mimoišla, ali zato čuvam spomenar iz 1. osnovne u kojem je moja mama nešto napisala o meni, a riječi i sada, 27 godina kasnije znam napamet citirati: "Bila je predivna i dobra djevojčica sve dok nije krenula u školu. Tada je postala najpametnija i od tada sve zna"....Često sam se tim riječima kasnije smijala i sada im se smijem, iako danas ipak znam da ne znam sve...
Uživala sam popunjavati sestrinu radosnicu za Vitu, dok je mala Vita spavala, lijepila sam narukvice iz rodilišta, Vitin otpao pupak, a kasnije uživala čitati djelove radosnice u kojima su zapisani skečevi iz rodilišta.

Dobro pretpostavljate...Jedva sam čekala imati svoju radosnicu i kada se Jan rodio, dobila sam ju na poklon i odmah počela popunjavati...
Na prvoj strani izrezala sam sve telegrame koje sam primila toga dana u rodilištu i nad kojima sam lijevala suze radosnice ( ja bi ih rađe zvala "suze ponosnice"), izrezala sam pismo koje mi je tada 5-godišnja Vita napisala kako je "baš dobro da sam rodila dobrog i prekrasnog Jana" i gdje se pita "Koliko si samo dana čekala da ga rodiš".....
Prepisala sam i najljepšu sms poruku koju mi je poslala moja profesorica hrvatskog iz srednje škole, s kojom sam i danas u kontaktu, koja me duboko dirnula jer kao da je bila pisana upravo za mene: "Lijepo je svijetom putovati, otkrivati mjesta, upoznavati ljude. Ipak je ljepše podariti novi život i ljubavlju ga ispunjavati." Puno puta sam tu poruku htjela iskoristiti u čestitki ili telegramu mojim prijateljicama koje su rodile poslije mene, ali ju ljubomorno čuvam, svojatam i nedam nikome....
Na istoj stranici su i naše narukvice iz rodilišta sa brojem 1484, jedna velika, a jedna mala, iza toga su izlisti sa ctg-a kojima sam bila fascinirana jer sam čula i vidjela otkucaje srca moga Jana dok je bio još u trbuhu....Slike sa ultrazvuka, prva slika Jana i mene, prva slika tate i Jana, otpao pupak, izrezak iz Novog lista gdje piše kada je Jan rođen, slika i datum dolaska kući iz rodilišta...Ima tu i izrezaka iz Novog lista na dan 12.06.2008. koji su mi bili zanimljivi, jedan sa vremenskom prognozom, članak o blagdanu (skoro dolazećeg) Svetog Vida, nešto o Fiumanki, informacija o skorom otvorenju novog riječkog bazena....
Ima tu i slika prvog zimovanja iz Italije sa skijanja, kada je Jan imao 7 mjeseci i osvojio prvi vrh od 2.400 m n/v, prvog ljetovanja sa Paga, prvog šišanja, slikeprvih pravih cipelica, informacija o prvim kašicama, cjepivima, slike sa krštenja, opisi slavlja 1. rođendana, slike 1. dana iz vrtića....
Uz to što sam popunjavala zadane kolone i marljivo lijepila sličice, dodala sam nadobudno papire i upisivala nama važne datume....Kada se jan prvi puta nasmijao, kada se prvi puta okrenuo sa leđa na trbuh, kada je propuzao (preslatka informacija da je sa 6 mjeseci "proplazio" cijeli stan kao vojnik po trbuhu vukući se rukama naprijed i odgurivajući se nogama), kada se prvi puta dignuo samostalno na noge, počeo sam sjediti, propuzao četveronoške i napokon prohodao....

Radosnicu sam prestala pisati kada je trebalo početi pisati prve riječi, prve rečenice, prve smiješne izjave...
Nisam ju dugo mogla ni pogledati jer sam znala da ju trebam nastaviti popunjavati, a nisam imala čime....

Danas sam ju izvadila, listala, uživala, smijala se sa gropom u grlu, a kada bi potekle, iako nisu, suze bi opet bile one "ponosnice"....Nakon dugo vremena, borbe, problema i padova, u 2012. godini moj Jan je sa 4. godine napokon propričao....Ispunila mi se želja koju sam zamolila sve Bogove na kraju 2011. godine i koju sam si zacrtala ostvariti...
I sada gledam radosnicu, ali nemam potrebu ništa upisati....Upisuje se ono što želite zapamtiti, a vjerujete da ćete zaboraviti.
Ja ovo zaboraviti neću i ne mogu i ne želim!
Janov problem, stručno zvan "usporeni razvoj govora", otvorio nam je neki sasvim novi svijet, a nakon 2 godine lutanja, naučili smo puno, pogriješili smo puno, ispravljali smo greške puno i svi smo postali bolji...

Naučili smo da niti jedan problem nije neriješiv, naučili smo da treba izdržati kada padnemo i naći snage da se dignemo, naučili smo da nekad to treba napraviti i nekoliko puta dok ne dođemo do cilja. Naučili smo se da svaka greška može ispraviti ako se traži najbolji način, ne onaj kojeg ti netko sugerira, nego onaj koji zahtjeva situacija u kojoj se nalaziš. Naučila sam i da djeca nisu veliki ljudi, da su oni mala nježna bića kojoj morate dati priliku da nauče, isti onu priliku koju ste imali vi kada ste bili mali....Naučila sam da je dječja logika jedina prava logika, da ju mi odrasli ni nemamo, mi imamo znanje i iskustvo, a djeca imaju tako iskren i realan slijed misli da poželim i ja ponekad zaboraviti znanje i razmišljati i učiti kao dijete...Naučila sam da se treba zauzeti za dijete, onda kada ono samo to ne može, ali i da ga treba gurati i poticati u one situacije i prilike koje su mu prilagođene.

Radosnica stoji na stolu i odlučila sam da neću nastaviti slijed i pisati šta je i kada bilo....Ovaj blog će, nadam se, Janu jednog dana biti uspomena, ako ju bude želio čitati...
A ja naš put, zaboraviti neću nikada.....






p.s. Sretnu Novu 2013 želi vam sretna Simple!

p.s.s. HVALA za sve komentare i riječi podrške koju ste mi dali u 2012, vi divni blogo-ljudi :) :)


31.12.2012. 12:08 [ simply...say it! (39) ] Print

"Playing for change"

Obožavam se vraćati sa poslovnih putovanja iz Zagreba, tim više ako je to put od više dana....
Obožavam proći Tuhobić i vidjeti kako se Rijeka svjetli, nema puta da ne pomislim: to je moj New York...
A kada se još pogodi da upravo u tom mom povratku na radiu ulovim nešto dojmljivo, onda se s još većim žarom vraćam kući....

Da ne filozofiram dalje, otkriti ću vama ono što sam otkrila slušajući radio i loveći izvođača putem "shazama" (blažen bio:), doslovno prevodeći s njihovih web stranica: "Playing for change" je multimedijalni pokret stvoren da nadahnjuje, povezuje i donese mir u svijetu kroz glazbu. Ideja za ovaj projekt nastala iz zajedničkog uvjerenja da glazba ima moć razbiti granice i prevladati udaljenosti među ljudima. Bez obzira da li ljudi dolaze iz različitih geografskih, političkih, ekonomskih, duhovno ili ideološko pozadina, glazba ima univerzalnu moć da transcendira i ujedinjuje."

Ako vam se sviđa, dalje istražujte i uživajte sami.....
Ili poklonite nekome jednu od njihovih predivnih obrada, kao što sam i ja upravo poklonila vama!!!


SVE NAJBOLJE u nadolazećim blagdanima i sretnu Novu, punu zdravlja, smijeha i inspiracije želi vam Simple....













17.12.2012. 15:34 [ simply...say it! (24) ] Print

Ti si more

Sijećate li se svog 10. rođendana?
Ja svoj ne mogu zaboraviti i da želim jer je tata namjestio na one kućne ljestve video kameru i pustio mene i društvo da se snimamo....Društvo su bile moja najbolja prijateljica Bojana i sestrična Goga, a ja sam imala mornarski kompletić, gore majica-kanotjerica mornarska s mašnom na sredini i ista takva minica, bijele hulahopkice i smeđe balerinke....Pazite, to je bila 1989. godina i glavni hit bila je.......probajte pogoditi......LAMBADA!!!

Scenarij ide ovako.....Ja, naravno, u sredini, a Bojana i Goga svaka sa moje strane.....Ja smišljam koreografiju i nakon što ju izvježbamo, imamo nastup....Kamera sve snima....i vježbe i moje naređivanje što i kako i sam nastup....Snimka traje i traje.....I onda u jeku nastupa, moja sestrična pogriješi korak i ja joj kažem: NE TAKOOOOO, OVAKOOOO i ona opet pogriješi.....U narednom trenutku, ja ju iznervirana gurnem (čitajte odalamim), a sekundu poslije ona gurne mene i nastane show....

Očito nisam bila tako dobra curica kako volim misliti da jesam, a koliko mi je drago da imamo tu snimku, toliko mi je malo žao jer je zabilježila moju "zločestoću"......Da bi stvar bila najbolja i moji roditelji i Bojanini dan danas se smiju toj snimci i kako sam ja odalamila Gogu.....OPROSTI GOGA (ali i baka i deda na nebu su svjedoci da to nije bio ni prvi ni zadnji put kada smo se pokefale :):)

Uh da, zaboravih, od sestre sam dobila na poklon knjigu "Blizanke" od Ericha Kastnera i u narednih 3-4 godina sam ju pročitala valjda 10 puta, a od mame sam dobila nekog ogromnog zeca (po narudžbi jer je susjeda imala istog) kojeg sam nazvala ZUPKO jer su mu zubi jako bili izraženi, kao i meni tada...Zupko dan danas stoji na najvišoj polici u mojoj dječjoj sobi i skuplja prašinu, ali mama zna da nema šanse da ga bacimo....

Zašto sam se danas sjetila svog 10. rođendana??
Zato jer je danas mojoj/našoj VITI 10. rođendan....Gospodična je sva uzbuđena jer ide poslije škole sa 10 prijatelja i prijateljica u grad na pizzu.....-"Vita jesi li uzbuđena zbog slavlja'"-"Pa naravno!!!!"....

Jutros smo ju Jan i ja nazvali da joj otpjevamo sretan rođendan prije škole, a nisam stigla otpjevati našu najdražu obiteljsku pjesmu koju je nama pjevala baka (a vjerujem da je pjesma sad već stara i 100 godina i malo tko ju zna):

JUTROS RANOM ZOROM
SVANUO JE I TAJ DAN
MOJOJ DRAGOJ DRAGOJ VITI SRETAN ROĐENDAN.
NEMAM SREBRA, NEMAM ZLATA,
NEMAM NIŠTA DA TI DAM,
VEĆ TI OVU PJESMU PJEVAM ZA TVOJ DRAGI ROĐENDAN!!!!


Kada je Vita bila mala mala mala, čim bi došla kod nas u stan, uprla bi prstom u cd plejer i rekla bi mi: "Ana, pam pam pam pam"....I onda bi ju ja uhvatila u stav za ples, Vita bi digla ponosno glavu i vrtile bi se i pjevale skupa TI SI MORE!

Sretan ti 10. rođendan naša velika pametna dobra djevojčice!!!




07.12.2012. 10:33 [ simply...say it! (21) ] Print

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)

simple.minds0404@gmail.com

  • ...nije asocijacija na band, nego doslovno na moje "jednostavne misli" koje mi se vrte po glavi...



    Free Hit Counters
    Free Hit Counters

Zacrtano u glavi

  • "Sreća je putovanje, a ne odredište!!!"

    "Život ne znači čekati oluje da prođu. Život znači naučiti kako plesati na kiši!"

    "Učinite najbolje i najviše što možete, a onda se sakrijte pod stari kišobran pred kišom kritika koje vam sipe niz vrat."

    "You don't have to win every argument. Be able to agree to disagree."

    "Svaki problem dođe svom vlasniku-ne da ga muči, već da ga riješi" (hvala A!!)

    "Nije veličina ono zbog čega pobjeđujemo ili gubimo. VEĆ SMO VELIKI AKO SMO NAJBOLJI ŠTO MOŽEMO BITI." (Douglas Malloch)

    "Često ne možemo promijeniti stvarnost, ali UVIJEK možemo promijeniti način na koji gledamo i reagiramo."

    "Kada zapušu vjetrovi promjene, neki grade zidove, a neki vjetrenjače." (kineska poslovica)

    "Gluhi uvijek misle da su oni koji plešu ludi."

    "Kiša u čaši vode potapa samo brodove od šibica"

    "Tko ne zna, a ne zna da ne zna -dijete je
    - naučite ga!
    Tko ne zna, a zna da ne zna - opasan je
    - izbjegavajte ga!
    Tko zna, a ne zna da zna - spava
    - probudite ga!
    Tko zna i zna da zna - mudar je
    - slijedite ga!"

    "Kada se zaljubiš, zaljubiš se jer je to tebi potrebno.
    A kada voliš nekog, voliš jer je to potrebno tom nekom.."
    (Đorđe Balašević)

    “Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet.
    Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe. ”
    (Sri Chinmoy)

    "If I knew yesterday what I know today
    Where would I be tomorrow..."
    (James Morrison)

    "In time all the flowers turn
    to face the sun"
    (James Blunt)

    Uvjek ima načina...
    Naoružajte se strpljenjem, voljom i vjerom
    i dajte si vremena da ga pronađete!
    (ja)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se