Glavom u zid

Upravo te tako osijećam....
Kao da lupam glavom u zid i što me više boli, to više lupam...
Dražavni aparat nam je u kurcu, o hvala ti Blože što tu mogu prostačiti do besvjesti i što me nitko neće cenzurirati (ili hoće)....

Rekla sam da smo stigli na autoput....
Prevarila sam se....

Bili smo danas u rehabilitacijskom centru gdje je za Jana predviđena terapija...
Oni su za njega predvidjeli 1 sat mjesečno....

Oni koji me prate, smijete li se ovom vicu?
Imaju previše djece, a jan ima samo 4 godine pa nije hitan (između redaka)...

Rekla sam im doslovno: "Mislite li da smo sve ovo prošli da bi dobili 1 mjesečno savjetovanje koje smo si sami mogli platiti kod privatnika? Mislite li da su Jana testirali i nas svi skupa kao majmuna da bi ja pljeskala na vaš 1 sat? Mislite li da Jan ne zaslužuje adekvatnu terapiju jer smo stigli na vrijeme? Mislite li da bi bilo bolje da smo stvari pometali pod tepih pa se javili sa 6 godina kada kreće u školu, tada bismo bili stvarno hitni...Na vaše riješenje ću se žaliti i kontaktirati Državnu pravobraniteljicu"...

Što sam i učinila 1 sat poslije....
Rasplet slijedi...
Osijećam se kao utopljenik koji izlazi na površinu mora i taman kada udahne zrak i misli da je spašen, poklopi ga novi val...

Jebem ti sustav!!!
Neka ga brani ko hoće, ali ja ga MRZIM!!!!




"Nama je lepo, sreća jedna neizreciva...."

29.08.2012. 13:18 [ simply...say it! (14) ] Print

Looooong island

Rekla sam da bolje zvuči ako se kaže Long Island, kao da je tko zna gdje....
Jer zaista ga tako osjećate....
Van žurbe, automobila i uobičajene strke....
Van svakodnevice u kojoj se u 7 h dižete za posao, poslije 17 h vraćate doma....
Van stalne zvrndave telefona i onog "ping" koji vas obavještava da vam je na mobitel stigao poslovni e-mail...
Van onog pokreta rukom koji vam je već postao tik jer stalno gledate na sat, gdje kasnite, za koliko minuta trebate stići...

U totalnom povratku prirodi...
Ne divite se zidinama, tvrđavama, dvorcima...
Divite se borovoj šumi koja vam stvara predivan hlad dok je vani +35...
Divite se šumu mora, cvrči cvrčaka (na čvoru crne smrče) i valovima koji se taman zaustave kada dođu do vas....
Divite se suncu koje uranja u horizont....

Nisam baš neki fotograf, ali voljela bi s vama podijeliti nekoliko mojih fotografija prekrasnog Dugog otoka....

Plaža Sakarun....Kažu da je naše more najljepše, ja uvjek odmahnem rukom jer vidjela sam i druga mora....Ali ovo....kao da su Maldivi....



Predivan Sali u kojem vrijeme kao da je stalo....negdje davno i daleko....U kojem je glavna zabava navečer sjesti ispred Knjižnice i slušati muziku koju voditelj pušta na projektoru sa "jubitoa".....






Predivna Telašćica....u kojoj smo odvažno propješačili oko 6 km da bi došli do kraja slanog jezera gdje se ono skoro pa stapa sa morem....











Veli Rat, svjetionik ("sekionik" kako kaže J), rt na jugozapadu otoka u koji smo se vraćali opet i opet.....















Veli Žal....






I prva slika mog malog fotografa....




Predivan si Otoče!!!!!

23.08.2012. 14:40 [ simply...say it! (11) ] Print

Jednostavno...Đole....

"...O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.." (Provincijalka)

"...a, onda shvatih, na prepad
da te volim, ko nekad
vreme samo raspiruje plam." (Miholjsko leto)

"...A crnu nisi stedela,
ali bez nje bi bela jos izbledela -
bez crne bela ne bi vredela." (Portret života mog)

"...i neka mi to ne uzme nebo za zlo
al' ti si jedino cemu se molim
Brinucu vec ja, nemoj ti brinuti
ma, da sam 'teo, vec sam sto put mog'o ginuti" (Galicija)

"Ne volim kad me
uzmu na nisan:
da l' sam od njinih
il' bas i nisam
Sloven sam, belac,
slobodni strelac
za svaki slucaj,
jos uvek samo svoj" (Nevernik)

"Nedostaje mi nasa ljubav, mila
bez nje uz moje vene puze stud
nedostajes mi ti, kakva si bila
nedostajem i ja, onako lud" (Nedostaje mi naša ljubav)

"Negde se pipnu nasi mali svemiri
kada vec pomislim da spavas
zasumi saten, tama se uznemiri
i kao talas naidjes" (Kao talas)

"tvoja je sreca samo tvoja stvar
al' zato tvoja tuga
to je vec prica druga
to na moj racun ide" (Tvoj neko)

"svako nosi u sebi
nekog svog malog Boga
kom' se potajno moli" (Ostaje mi to što se volimo)

" neko to od gore vidi sve
povlaci te konce, igra se
postavi svaku stvar na svoje mesto
svako dobro, zlo jos pre..." (Netko to od gore vidi sve)


_______________________________________________________________

Da, da, strastveni sam obožavatelj, rekla bi štovatelj, Balaševića!
Prvu kaSetu sam čula valjda sa 4-5 godina kada sam već i Božu Puba znala napamet... Za vrijeme rata, kada se (bezrazložno) ipak nisu baš nešto slušale njegove pjesme, slušala sam ga potiho doma...
Jučer sam bila, po tko zna koji put, na njegovom koncertu u Opatiji.....u ludoj kombinaciji, mama, tata, sestra i ja :)
Bilo je divno....Pola koncerta sam provela zatvorenih očiju pjevajući i uživajući pomalo i na rubu suza....

Balaševića ljudi vole ili ne vole, sredine nema, ali oni koji nisu funovi (kao moj dragi) kažu da je predepresivan....Namjerno sam ostavila gore djelove pjesama koji meni puno znače, ali kao što možete vidjeti, njegovi stihovi su predivni (i optimistični), a rijeđe depresivni....

Prošlo ljeto na Kastvu slušala sam njegov "Kalendar", ne znam znate li koncept, ali nije klasičan koncert, puno priče o njegovom djetinjstvu, nešto manje pjesama....Smijala sam se toliko da sam drugi dan imala (nemojte vjerovat) upalu mišića na licu (jagodica)...
Uvijek me Balašević(ev koncert) napuni nekom ogromnom pozitivnom energijom pa sam i sada sva nasmijana....

Odoh na godišnji, sutra putujem na jedan otok, a o njemu kada se vratim....

Do tada, štovatelji ili ne, uživajte u jednoj od meni najdražih Đoletovih.....

"stavi misli u prazan hod
stresi zvezde k'o dudove
i polako nasuci brod na te
plisane sprudove, i sanjaj" (Remorker)



12.08.2012. 21:51 [ simply...say it! (13) ] Print

Na pola puta ceste zvane F 80....

Nakon više od 6 mjeseci administracije, danas sam dobila nalaz Centra za socijalnu skrb: Usporen razvoj govora F 80...Ovo F asocira na Formulu 1 ili na neki svjetski autoput...

U 6 mjeseci prošli smo logopede, psihijatre, psihologe, pedijatre, neurologe.
Vjerujte mi, bilo je sve, samo ugodno....
Promatrali su nas kao okrivljenike na klupi, a Jana kao majmunčiča za svoje projekte.
Bilo je dana da sam došla umorna doma, zabila glavu u jastuk i plačući zaspala, bez da me itko čuje jer bi u protivnome to bio vrisak....
Gledajte, meni problem ne predstavlja Janov govorni (ne)razvoj...Meni problem predstavljaju institucije i (ne)stručne osobe koje bi trebale imati senzibiliteta za djecu i nas roditelje koji nismo krivi za problem u kojem smo se našli. Meni problem predstavljaju oni kod kojih dolaziš po pomoć, a koji za tebe nemaju nikakvih odgovora, koji prebacuju lopticu s, opet namjerno kažem (ne)stručnjaka na (ne)stručnjaka....Tako psiholog ništa ne može reći pa nas pošalje psihijatru, a psihijatrica nas pošalje neurologu, a neurologica se smiluje pa kaže: Gledajte: nitko vam neće reći zašto se govor nije razvio, za njega je važna terapija....Problem mi predstavlja i administracija u kojoj sam razgovarala s najmanje 5 osoba, zar nije normalno da te od početka do kraja postupka vodi jedna osoba? Ah da, kako bi onda ostalih 4 bilo zaposleno u državnom aparatu???

Ono što je važno jest da je ovim dugotrajnim postupkom eliminirano 4 osnovna problema kod usporenog razvoja govora a to su: slušni problemi, autizam, niski kvocjent inteligencije i neurološki problemi....Vjerojatno nikad neću znati zašto se to desilo, osim što ću zauvijek pretpostavljati da su šok kod (ne) prilagodbe na vrtić 15-godišnjeg Jana, nerazumijevanje (ne)stručnog osoblja i učestale bolesti potaknule genetsku komponentu i nasljedstvo Janovog nonića koji je također kasno progovorio....Priznati ću i moju krivnju....Nisam ga razumjela, zaista nisam, vjerovala sam onima stručnijim od mene da mu trebam postaviti granice, da je razmažen, da ono što ga sad naučim ili ne naučim da nikada neću ispraviti...Gluposti, ljudi, gluposti....Moj Jan je dokaz i putokaz da život ide i traje i da je svaki novi dan nova škola za roditelja i dijete. I da ne postoje čudotvorni datumi u kojem moramo nešto dijete naučiti i u kojem dijete nešto MORA napraviti, ostaviti...Moj Jan je dokaz da samo volja i ljubav riješavaju sve prepreke i da majka treba prvo vjerovati sebi, a onda djetetu...Te kada to usvoji, treba naći stručnjake koji moraju zaslužiti povjerenje....Hvala Seniji i Rebeki, velikim stručnjacima i još većim ženama!!!

Mama dođi, rekao mi je Jan jutros....MAMA DOĐI. Mekano i slatko....Ne MA DO....MAMA DOĐI!!!

Prijateljica mi je rekla da sam bila u šumi (ja bi rekla đungli) i da nisam vidjela put izlaza, čak ni onaj šumski, a da se sada najednom pokazala cesta. Kaže, krivudava i brdovita, ali ipak cesta....Ali ljudi moji, ja se osjećam kao da je autoput...



_______________________________________________________________________


I da sa vama podijelim nešto što sam primila na mail i što mi je došlo kao naručeno.....


Majka i dječak šetaju plažom…

U jednom trenutku dječak upita:

“Mama, kako se čuva ljubav??”

Mama ga pogleda i odgovori:

“Uzmi malo pijeska i stisni šaku…”

Dječak stisne šaku i što je više stiskao,

to je više pijeska curilo iz nje…

“Ali mama, pijesak mi bježi..!!!”

“Znam, a sada otvori potpuno šaku…”

Dječak posluša, ali uto zapuhne vjetar

i odnese sav pijesak s dlana..

“Ni ovako ne uspijevam zadržati
pijesak..!!”

Na to majka, sa smiješkom na licu, reče:

“Sada uzmi opet malo pijeska u ruku

i drži dlan kao da je u obliku žlice,

dovoljno zatvoren da ga sačuvaš

i dovoljno otvoren da bude slobodan…”

Dječak učini kako mu je rečeno

i pijesak mu ostane na dlanu,

zaštićen od vjetra

i slobodan da ne klizi kroz prste…



Eto… kako se čuva ljubav…

Želim te voljeti,

a da te ne ograničavam;

cijeniti te,

a da te ne obescijenim;

prihvaćati te ozbiljno,

a da te za nešto ne privežem,

doći k tebi,

a da te na to ne prisiljavam.



Želim
te pozvati,

a da ti ne postavljam zahtjeve;

nešto ti darovati,

a da time ne postavim neka očekivanja:

odijeliti se od tebe,

a da bitno nisam zaboravio;

iskazati ti svoje osjećaje,

a da te ne činim za njih odgovornim,

informirati te,

a da te ne poučavam;

pomoći ti,

a da te ne povrijedim;

brinuti se za tebe,

a da te ne želim skučiti,


da se veselim zbog tebe,


onakav kakav jesi.

02.08.2012. 10:49 [ simply...say it! (19) ] Print

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (5)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (2)

simple.minds0404@gmail.com

  • ...nije asocijacija na band, nego doslovno na moje "jednostavne misli" koje mi se vrte po glavi...



    Free Hit Counters
    Free Hit Counters

Zacrtano u glavi

  • "Sreća je putovanje, a ne odredište!!!"

    "Život ne znači čekati oluje da prođu. Život znači naučiti kako plesati na kiši!"

    "Učinite najbolje i najviše što možete, a onda se sakrijte pod stari kišobran pred kišom kritika koje vam sipe niz vrat."

    "You don't have to win every argument. Be able to agree to disagree."

    "Svaki problem dođe svom vlasniku-ne da ga muči, već da ga riješi" (hvala A!!)

    "Nije veličina ono zbog čega pobjeđujemo ili gubimo. VEĆ SMO VELIKI AKO SMO NAJBOLJI ŠTO MOŽEMO BITI." (Douglas Malloch)

    "Često ne možemo promijeniti stvarnost, ali UVIJEK možemo promijeniti način na koji gledamo i reagiramo."

    "Kada zapušu vjetrovi promjene, neki grade zidove, a neki vjetrenjače." (kineska poslovica)

    "Gluhi uvijek misle da su oni koji plešu ludi."

    "Kiša u čaši vode potapa samo brodove od šibica"

    "Tko ne zna, a ne zna da ne zna -dijete je
    - naučite ga!
    Tko ne zna, a zna da ne zna - opasan je
    - izbjegavajte ga!
    Tko zna, a ne zna da zna - spava
    - probudite ga!
    Tko zna i zna da zna - mudar je
    - slijedite ga!"

    "Kada se zaljubiš, zaljubiš se jer je to tebi potrebno.
    A kada voliš nekog, voliš jer je to potrebno tom nekom.."
    (Đorđe Balašević)

    “Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet.
    Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe. ”
    (Sri Chinmoy)

    "If I knew yesterday what I know today
    Where would I be tomorrow..."
    (James Morrison)

    "In time all the flowers turn
    to face the sun"
    (James Blunt)

    Uvjek ima načina...
    Naoružajte se strpljenjem, voljom i vjerom
    i dajte si vremena da ga pronađete!
    (ja)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se