I kamen se pomaknuo....

Prije par mjeseci sam čula za jednu priču u kojoj sam se našla i tada sam ju objavila na blogu...
Ponoviti ću je jer je uvod u ono što se nama počelo dešavati....

"Jedan je čovjek spavao u svojoj kućici, kad usred noći, iznenada, njegovu sobu ispuni svjetlost i ukaza mu se Spasitelj. Gospodin mu reče da za njega ima posao koji mora obaviti, i pokaza mu veliki kamen koji je stajao ispred kućice. Objasnio mu je što mora činiti: gurati kamen svom svojom snagom. Ovo je čovjek radio iz dana u dan. Mnogo se godina mučio od sunčeva izlaska od zalaska, njegove ruke upravljene na hladnu, masivnu površinu nepomičnog kamena gurale su svom snagom.
Svake se večeri čovjek vraćao svojoj kući zabrinut i iscrpljen, osjećajući da je cijeli dan istrošio uzalud. Vidjevši da čovjek pokazuje znake obeshrabrenja, đavao se odluči umiješati. Počeo je ga je savjetovati: ” Već predugo vremena guraš taj kamen, i još se nije pomaknuo. Zašto se mučiš radi ničega? Ionako ga nikad nećeš pomaknuti. ” Tako je, uvjerivši čovjeka da je zadatak nemoguć i osuđen na propast, učinio da izgubi skoro svu srčanost i hrabrost. “Zašto bih se toliko mučio oko ovoga?” mislio je. “Jednostavno ću uložiti nešto malo vremena, i minimum truda, i to će biti sasvim dovoljno.” I tako je to namjeravao učiniti, no, ipak je odlučio pomoliti se i iznijeti svoje muke Gospodinu. “Gospodine”, reče, “dugo sam i naporno radio u tvojoj službi, ulažući svu moju snagu da obavim ono što si od mene zatražio. Pa ipak, nakon sveg ovog vremena, nisam pomaknuo kamen ni pola milimetra. U čemu griješim? Zašto ne uspijevam?” Gospodin mu sažalivši se, odgovori: “Prijatelju moj, kad sam tražio od tebe da mi služiš, i ti si prihvatio, rekao sam ti da guraš onaj kamen svom svojom snagom, što si i uradio. Nijednom nisam spomenuo da sam očekivao da ćeš ga pomaknuti. Tvoj zadatak je bio da guraš. I sada, dolaziš k meni, iscrpljen i istrošene snage, misleći da nisi uspio. No, je li zaista tako?” “Pogledaj se. Tvoje ruke se snažne i mišićave, leđa nabijena i preplanula, koža na dlanovima je očvrsnula od stalnog pritiska, a noge su ti postale krupne i čvrste. I pored otpora ti si mnogo porastao, i tvoje mogućnosti su sada daleko veće nego ranije. Ipak, nisi pomaknuo kamen. Ali tvoj poziv bio je da budeš pokoran i guraš. Da vježbaš svoju vjeru i povjerenje u moju mudrost. To si uspio. ” “Ja ću sada, prijatelju moj, pomaknuti kamen.”"




U petak se pomaknuo kamen!!!
Oni koji me čitaju znaju da Jan govori sve na 2 slova (1 slog)....
U petak je izprve rekao RAKE(ta) i HELIHO(pter)...
Počela sam se smijati i plakati....A on se smijao meni što se smijem i plačem.....

I onda sam osjetila da se kamen počeo micati.....malo po malo....
Pa sam plakala još više.....

Ne znam koji je bio plan da se nama desi to što se desilo....
Vjerovat ću u onu od moje prijateljice da je netko gore znao da ću ja to moći istjerati do kraja...
Čak ću vjerovati i u priču o kamenu...
Moje ruke su zaista "snažne i mišičave, leđa nabijena i preplanula"....
Postala sam bolja mama, bolja osoba.
Razdvojila sam bitno od nebitnoga...Hitno od hitnijeg...Ojačala sam....
Znam koga trebam slušati, koga ne trebam.
Znam da je majčinski instinkt važniji od tisuću (kvazi)stručnjaka...
Znam da moje dijete nitko ne pozna bolje nego ja....
Znam da se treba boriti sa sustavom i okolinom i onda kada misliš da ništa ne mijenjaš...Ali da se treba boriti onda kada su cilj i rezultati vrijedni borbe....Isto tako znam da treba odustati onda kada nisu....
Znam da sam dobra mama...Bilo je vremena da sam se preispitivala da li sam uopće ja sposobna biti dobar roditelj, gledajući prijatelje koji sa svojom djecom nemaju apsolutno nikakvih, pa čak ni onih dječjih problema....Sad znam da jesam, čak i više od dobra...."I pored otpora, mnogo sam porasla i moje mogućnosti su sada veće nego ranije"
Znam da i imam dobrog partnera, onog koji je hodao uz mene i koji me gurao kada sam zastajala i bila u krizi....
Znam da Jan ima fenomenalnog tatu....
Jesu zajebani blizanci oboje, ali su moji dečki!!!!

Bože, ako si mislio da se previše preispitujem i da premalo vjerujem, ne brini....Shvatila sam sve....
I hvala ti što mičeš kamen, daj si oduška pa ga makni još više :) :)




28.05.2012. 11:02 [ simply...say it! (15) ] Print

Poznato zlo ili neznano dobro?

Nije baš tako, ali nalazim se u dilemi pa možda kada sve stavim na papir, možda mi bude jasnije...A možda mi i vi pomognete....

Dakle....Moje dijete ima 4 godine i već je 3 godine u vrtiću. Čekaju nas još 3 godine do škole i na prekretnici sam što napraviti. Neki koji me čitaju znaju da Jan ima dijagnozu usporenog razvoja govora i da čekamo mjesto na rehabilitaciju. On je postao pravi mali brbljavac, ali ga je (osim nama poznatima) teško razumjeti i u 9 mjesecu kreće s vježbama...Ono iza nas, sve što smo prošli, ne bi nikome poželjela, a jedna od najgorih stavaka je nerazumijevanje istog vrtića koji je sve njegove probleme svaljivao na nas: "dijete vam je razmaženo, on ne želi ovo, on ne želi ono"...Krivnja je i u nama jer smo povjerovali "stručnjacima" da on zaista jest razmažen, međutim moj osjećaj me uvijek dobro vodio, a to je, da su svi naši problemi bili povezani sa zakašnjelim govorom (njegovo tadašnje osamostaljivanje u grupi, odbijanje sadržaja i slično). Dobro iz svega što je proizašlo jest da sam postala, neskoromno i s punim pravom kažem: vrlo dobra mama. Educirala sam se na svim poljima, čitala dobru i lošu literaturu, konzultirala se sa stručnjacima i došla do trenutka kada sam u potpunosti razumjela Janove potrebe, a onda malo po malo i njegov govor koji se tada počeo razvijati. Uz to, stavila sam i stručni tim i odgajatelje na svoje mjesto, stručno im dokazavši sve ono što je prije bila kao moje subjektivno mišljenje, ostvarila sam s njima bolju komunikaciju, na kraju su ponizno priznale, iako nevoljko da su pogriješile jer se nikad nisu susrele sa sličnim problemom. Sada je Jan sretan u svojoj grupi, ima prijatelje, ima dobar odnos s tetama, voli ići u vrtić...

U fazi dok smo bili u postupku traženja govorne rehabilitacije, došli smo do zaključka da trebamo vidjeti da li nam vrtići izvan našeg nešto drugo nude, da sada ne duljim, drugi vrtići su se isčuđavali kako je "naš" strulni tim tako pogriješio u našem slučaju, zanemario probleme (i ja kažem: produbio ih), međutim, niti oni nam ništa bitno ne mogu više ponuditi. Tako da smo ostali na tome da Jan ostaje u istom vrtiću.

Moja dilema jest: ostaviti ga sa sadašnjim društvom s kojim je od 15 mjeseci (i s kojima je prošao proces odrastanja, ali uz njih nije propričao kao što to predškolci obično znaju kada dođu u vrtić) i sa istim tetama (s kojima smo prošli i sito i rešeto, ali na kraju uspostavili dobru komunikaciju) ili ga premjestiti u drugu grupu, kod drugih teta, u mješovitu skupinu gdje ima, osim njegovih vršnjaka, i predškolaraca, dakle starije djece....

"Zlo" koje znamo ili dobro koje ne znamo??
Pomagajte......

15.05.2012. 15:29 [ simply...say it! (17) ] Print

Akcija u Rijeci

Ne znam kako da počnem ovaj post, niti da li ću ga uopće objaviti...
Ne želim da ispada da hvalim sama sebe pa odmah da kažem o čemu se radi i ogradim se od svake narcisoidnosti...

Naime, u subotu je u Rijeci bila akcija prikupljanja krvi (krvotvornih matičnih stanica) za upis u Registar u organizaciji Zaklade Ana Rukavina. Budući da već godinama osijećam potrebu da nešto napravim, prije nekoliko mjeseci sam ih kontaktirala da ih pitam kada će organizirati prikupljanje u Rijeci (budući da mi se za Zg prekomplicirano organizirati), zapisala sam si u kalendar taj datum i u subotu se organizirala ići na Korzo samo radi toga...Danas gledam sramotan podatak: odazvalo se 228 darovatelja!!! Rijeka s okolicom ima oko 200-250.000 stanovnika....Manut ću se matematike jer me sram!!!

Sramim se svoje sestre i prijateljice koje su isti dan bile u gradu i samnom popile kavu, ali, na moju sugestiju, odbile su dati krv.
Sramim se svih svojih riječkih prijatelja kojima sam dan prije poslala mail i obavijest o čemu se radi, sramim se jer mi nisu ni replajali na mail...
Sramim se svojih kolega na poslu, kojima sam objasnila o čemu se radi, a koji su me gledali kao da sam pala s marsa.
Sramim se i medija koji su nedovoljno popratili ovaj događaj i koji nisu vrištali sa svakog radio bloka, sa svake stranice Novoga Lista (umjesto Plodina i Konzuma), sa svakog jumbo plakata....

Radilo se o JEDNOJ FAKING EPRUVETI KRVI i činjenici da jednog dana nekome u svijetu možete spasiti život-nečijem djetetu, nečijoj mami, tati, sestri....

A na što sam ponosna?
Ponosna sam na 228 darivatelja, ponosna sam na sebe! Ne zato jer sam darovala 3 min vremena da bi ispunila pristupnicu i 35 sekundi dok mi je vađena krv, nego sam ponosna što sam se zbog svega ovoga jako dobro osijećala! Što me ispunila sreća što ću možda jednoga dana nekome pomoći, što zapravo za nekoga u svijetu ima 228 prilika više!!!




07.05.2012. 10:17 [ simply...say it! (15) ] Print

Tvoja pjesma

Kad ujutro dođeš u naš krevet i staviš dlanove na moje obraze, onda znam što znači dobro jutro

Kad čitamo priče i kad ih interpretiraš na svoj način i svoj jezik, onda znam što znači davati sve od sebe

Kad napravim neku "bedastoću" da bi te nasmijala, a ti se oduševiš i pomno gledaš što je to, onda znam što je dječja znatiželja

Kad se vozimo u autu i ja pogledam u rikverc i stanemo se smijati bez posebnog razloga, tada vidim da je za sreću zaista potrebno malo

Kada se igramo skrivača, a ja se pravim da te ne mogu naći, dok se ti smiješ isčekujući da te razotkrijem i kad vidim koliko uživaš u tome, zelim i ja biti dijete, nevino i razigrano

Kada me zagrliš i kažeš mi gaaa mama (draga mama), znam da ne postoje ljepše riječi

Kada mi se smiješ svojim veselim očima i osmjehom koji vrišti: "volim te", znam da je svaka riječ suvišna

Kada prije spavanja legnem u krevet i zatvorim oči, svaki dan se ponovno podsjetim koliko sam sretna što sam tvoja mama


03.05.2012. 08:36 [ simply...say it! (12) ] Print

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2012 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (5)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (2)

simple.minds0404@gmail.com

  • ...nije asocijacija na band, nego doslovno na moje "jednostavne misli" koje mi se vrte po glavi...



    Free Hit Counters
    Free Hit Counters

Zacrtano u glavi

  • "Sreća je putovanje, a ne odredište!!!"

    "Život ne znači čekati oluje da prođu. Život znači naučiti kako plesati na kiši!"

    "Učinite najbolje i najviše što možete, a onda se sakrijte pod stari kišobran pred kišom kritika koje vam sipe niz vrat."

    "You don't have to win every argument. Be able to agree to disagree."

    "Svaki problem dođe svom vlasniku-ne da ga muči, već da ga riješi" (hvala A!!)

    "Nije veličina ono zbog čega pobjeđujemo ili gubimo. VEĆ SMO VELIKI AKO SMO NAJBOLJI ŠTO MOŽEMO BITI." (Douglas Malloch)

    "Često ne možemo promijeniti stvarnost, ali UVIJEK možemo promijeniti način na koji gledamo i reagiramo."

    "Kada zapušu vjetrovi promjene, neki grade zidove, a neki vjetrenjače." (kineska poslovica)

    "Gluhi uvijek misle da su oni koji plešu ludi."

    "Kiša u čaši vode potapa samo brodove od šibica"

    "Tko ne zna, a ne zna da ne zna -dijete je
    - naučite ga!
    Tko ne zna, a zna da ne zna - opasan je
    - izbjegavajte ga!
    Tko zna, a ne zna da zna - spava
    - probudite ga!
    Tko zna i zna da zna - mudar je
    - slijedite ga!"

    "Kada se zaljubiš, zaljubiš se jer je to tebi potrebno.
    A kada voliš nekog, voliš jer je to potrebno tom nekom.."
    (Đorđe Balašević)

    “Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet.
    Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe. ”
    (Sri Chinmoy)

    "If I knew yesterday what I know today
    Where would I be tomorrow..."
    (James Morrison)

    "In time all the flowers turn
    to face the sun"
    (James Blunt)

    Uvjek ima načina...
    Naoružajte se strpljenjem, voljom i vjerom
    i dajte si vremena da ga pronađete!
    (ja)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se