Moj trogodišnjak

Jednom sam napisala da je J "moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!" U jednoj fazi, koja je za mene i muža predugo trajala (ali neću pisati i u njegovo ime pa će ovaj post biti u 1.licu), došlo je do toga da preispitujem tu tezu....

Ljubav....
Voljela sam ga još i u trbuhu kada nisam znala da li će biti dječak ili djevojčica i iako sam silno htjela curu zbog svoje nećakinje, osjećala sam da je dečko....Prvo u trbuhu malo lijen, a onda mali divljak koji već u trbuhu izvodi karate pokrete. Onda je došao tren da se upoznamo i znala sam da je savršen, mislila sam da je to to, rodio se i biti će najbolje dijete na svijetu...

Sreća...
Kada je došao, nekako je sve počelo imati veći smisao, naša ljubav, naš brak, možda čak i moj život. Uživala sam u sreći majčinstva, zajedništva, u onim pogledima koje mi je upućivao nakon što bi se najeo na mojim prsima ("hvala ti mama"), u našim šetnjama, druženju, njegovom napretku i rastu

Ponos...
Postaje rano puzač, mogu se svima hvaliti kako je spretan, s 8 mj maše PA PA, presladak je kako umjesto da hoda u hodalici, on se nasloni na nju i po dnevnom boravku hoda gurajući se..Prvi koraci od mame prema tati i sad mi grop u grlu kada se sjetim kako je od onog maloga sisavca postao čovječuljak koji nakon prvih nesigurnih koraka ubrzo i trči za najboljom prijateljicom loptom....

Ovi osjećaji, imenice ili kako god to želite nazvali nisu se mijenjali, ali u jednom trenutku sam preispitivala one riječi USPJEH I POTICAJ...

Sa nekih 18 mjeseci, niti ne znam točno kada, jer udari te, a da se i ne snađeš, postaje mali mrgudan nezadovoljan čovječuljak. Mislim da sada slutim razloge koji imaju veze sa njegovim zakašnjelim razvojem govora i sa problemima u vrtiću, ali tada nas je jednostavno zateklo...I od onog malca koji je bio sve ono moje što sam ranije navela, svaki dan iz vrtića, iz šetnji, dovodimo doma dijete kakvo nismo očekivali da će postati. Naravno, okolina uvijek svaljuje sve na roditelje i iako znam da smo griješili, trudili smo se da uvijek bude sretan, zadovoljan, pružali smo mu (mislim čak) i puno više nego što ostali roditelji pružaju svojima, a on je i dalje bio drugačiji od onoga što je trebao biti i što smo mi željeli da bude.
Onda se jednoga dana desio zaokret. Teta u vrtiću je rekla da "ne zna kako će s njime". Počela sam čitati raznu literaturu, razgovarati sa svima o našim problemima i počela učiti o njegovim osjećajima i o onome kako on doživljava svijet. Pročitala sam savršenu knjigu koja mi je otvorila oči, a i savijet jedne psihologice ću pamtiti: "Nemojte stalno raditi korak naprijed, ajde napravite korak natrag. Ako se ne želi igrati s autićima, nego želi bacati jastuke, neka ih baca, njemu to nešto znači"....Od tih trenutaka kao da je nekako sve krenulo na bolje, kao da je to što ja njega stvarno razumijem njemu značilo da ga poštujem i sve se počelo mijenjati....Komunikacija se od upiranja prstom, drečanja, histeričnih ispada počela razvijati u prva slova riječi, riječi su počele dobivati značenje, boje na igračkama su počele dobivati svoje prave nijanse, a osmjeh na licu i još važniji, onaj u očima mog trogodišnjaka se počeo vraćati na onaj koji nas je napustio negdje u dobi kada sam rekla da je postalo teško....

Jan jest moj najveći USPJEH I POTICAJ.
Uz njega učim o sebi, učim da niti jedan problem nije nerješiv, da se svaki krivo napravljeni postupak može ispraviti ako se dovoljno želi raditi na sebi i tražiti ispravni put. Uz njega učim da ništa nije konačno, da ako dođeš do jedne etape, čeka te druga, da je svaki dan izazov. Uz njega učim da je lako voljeti jednostavne stvari koje ti se pružaju na tanjuru, a da je teško naći snage voljeti teške osobine, postupke i karakter, ali kada uspiješ sve to voljeti da to još više vrijedi. Uz njega učim da sve što želim mogu ostvariti jer moj trogodišnjak više ne zna što znači bacanje jastuka, nego jedva čeka doći doma iz vrtića da bi uzeo autiće u bojama i vozio ih po stanu. Uz njega učim biti strpljiva i uživati u svakom danu.

Jan JEST moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!

09.09.2011. 15:17 [ simply...say it! (4) ] Print

Današnja komunikacija

Pred nekoliko dana sam pisala o mom odnosu i mišljenju o fejsu i "istresla" sve što sam imala... Od tada imala sam par prepirki, sa sestrom, prijateljicom, šogoricom, ono kao da su se svi urotili protiv mene, ali ja ko' ja, stalno se preispitujem, tko je tu u pravu, tko u krivu. Kako to obično bude-vjerojatno smo svi u pravu na svoj način....
Neću sada o prepirkama. Opet želim o današnjim načinima komunikacije.

Ideš na godišnji....staviš slike na fejs, picassu ili slično.....naravno odabereš najljepše, svi se dive slikama, komentiraju divno, slatko, lijepe slike....NEMA SVAĐANJA, PREPIRKI, DRUGAČIJIH MIŠLJENJA.....prijateljstvo i život savršeno funkcioniraju....

Ideš na koncert, produženi vikend ili na neki izlet, ostaviš status na fejsu, ili opet pošalješ par slika prijateljima na mail.......opet NEMA SVAĐANJA, PREPIRKI i svega što ide uz to....

Dobiješ promaknuće, povišicu, poklon od muža, ma šta god, opet NEMA....da ok, znate što slijedi....

E sad...u direktnim komunikacijama, bile one oči u oči ili danas češće neki google talk, skajp, telefonski razgovor ili beskrajni smsovi...dijeliš svašta, razgovor se potegne, jedna riječ vodi drugoj, jedna teza vodi drugoj....malo skreneš s teme...i eto je, u najmanju ruku, mala PREPIRKA, ali koja te tjera da razmišljaš da li se cijeli svijet urotio protiv tebe ili si sam kriv što imaš stavove kakve imaš, trebaš li ih mijenjati, trebaš li se popraviti, trebaš li ustrajati u svom stavu i pokušati promijeniti tuđe u najmanju ruku nagovarajući ih da prihvate tvoja objašnjenja....To JEST teško....i ako sam pred 10 dana komentirala fejs i slične društvene mreže i praktički pljuvala po njima, danas skroz osjećam i razumijem zašto ljudi idu tamo i dijele svoj život. Što god napisao, postao ili kako god se to zove, dobrano unaprijed razmisliš o tome, ne može se ništa krivo shvatiti, ne mogu se tvoje riječi krivo interpretirati, ne može doći do prepirka, možeš dobiti jako puno lajkova, imati divne prijatelje koji te podržavaju, vole tvoj život i s kojima ćeš vječno biti super.....

Da, apsolutno razumijem...
Ali i dalje biram rasprave, komentiranja, prepirke, izmjenjivanje različitih stavova i loptanje s njima. Komu pravo, komu krivo. Želim reći što mislim, želim objašnjavati svoja stajališta čak i onda kada su kriva (a ja u sasvim dobroj namjeri mislim da su ispravna), želim raspravljati svaki moment svoga života, ne samo one lijepe koje će mi svi lajkati, nego i one ružnije gdje će me ljudi podržavati, usmjeravati, ispravljati i tražiti za mene riješenja (koja mogu i ne moram prihvatiti) i želim se dobro prepirati, pa makar i posvađati i na kraju preispitivati sebe i drage ljude i dolaziti do zaključaka do kojih ne bi došla nekim drugim načinima komunikacije....

Da, baš se nekako svijet zadnjih dana urotio protiv mene...
Protiv mojih riječi, stavova i mišljenja.
Ali i ja sam se urotila protiv njih....
Biti će bolje...

08.09.2011. 11:23 [ simply...say it! (4) ] Print

Kako vjerujemo?

Teško je pisati o vjeri jer što god napisao, nekome je tako točno, a nekome je to strašnoooo što si uopće mogao izjaviti ili napisati....Eto, nedavno se povela diskusija pa sam izjavila, citiram se: "vjerujem u Boga, ali ne i u crkvu, crkva je prekrasna građevina u koju uđem, prekrižim se, zahvalim Bogu i izađem za 3 minute"....Dobila sam svakakve odgovore, ali onaj o kojem želim pisati došao je od "prave vjernice" koja je rekla da mi je Bog dao sve materijalno i nematerijalno, a ja njemu posvećujem samo 3 minute...Sram me bilo???

Sve mi se nekako čini da se podrazumijeva da su vjernici oni koji idu u Crkvu, odlaze na nedjeljne mise, vjenčaju se u Crkvi, pričešćuju, ispovijedaju grijehe, uplaćuju milodare, ostavljaju popu (minimalno) 100 kn kada im dolazi posvetiti kuću i s radošću na ulazna vrata lijepe naljepnice koje im je pritom velečasni ostavio....

Nisam ta....

Kada je sve u redu, kažem Bože hvala ti na svemu lijepom, kada nešto ne štima, kažem Bože daj mi snage da izdržim ili kažem daj mi neki znak kako da riješim svoj problem, pomolim se prije spavanja s Oče naš iz neke navike jer me to ušuška u san, istina je, kada prođem po gradu pa je otvorena crkva uđem unutra, prekrižim se, zahvalim i izađem (možda i za manje od 3 minute), kada sam u obilasku gradova, divim se crkvama-građevinama iznutra i izvana, prekrižim se na autoputu u tunelu u gorskom kotaru prije ravne gore kada vidim malu kapelicu ili kada zazvoni crkva jer mi je to nekako simpatično... Premalo ili dovoljno ili zapravo koga briga sve dok se ponašam moralno, dok se trudim časno živjeti, raditi, dok sam vjerna sebi, partneru i obitelji, dok se god ispričam za nešto loše što sam rekla, napravila ili pokušam (i) ispravi(ti)m pogrešku koju sam učinila...

Vjerujem u Boga, vjerujem da je on uz mene, možda na nebu, možda u mojoj glavi i/ili mom srcu i to je to...Nekome tako točno, a nekome strašno, ali koga briga, to je moja vjera!!!

05.09.2011. 11:16 [ simply...say it! (6) ] Print

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Svibanj 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (5)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (6)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (4)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (4)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (2)

simple.minds0404@gmail.com

  • ...nije asocijacija na band, nego doslovno na moje "jednostavne misli" koje mi se vrte po glavi...



    Free Hit Counters
    Free Hit Counters

Zacrtano u glavi

  • "Sreća je putovanje, a ne odredište!!!"

    "Život ne znači čekati oluje da prođu. Život znači naučiti kako plesati na kiši!"

    "Učinite najbolje i najviše što možete, a onda se sakrijte pod stari kišobran pred kišom kritika koje vam sipe niz vrat."

    "You don't have to win every argument. Be able to agree to disagree."

    "Svaki problem dođe svom vlasniku-ne da ga muči, već da ga riješi" (hvala A!!)

    "Nije veličina ono zbog čega pobjeđujemo ili gubimo. VEĆ SMO VELIKI AKO SMO NAJBOLJI ŠTO MOŽEMO BITI." (Douglas Malloch)

    "Često ne možemo promijeniti stvarnost, ali UVIJEK možemo promijeniti način na koji gledamo i reagiramo."

    "Kada zapušu vjetrovi promjene, neki grade zidove, a neki vjetrenjače." (kineska poslovica)

    "Gluhi uvijek misle da su oni koji plešu ludi."

    "Kiša u čaši vode potapa samo brodove od šibica"

    "Tko ne zna, a ne zna da ne zna -dijete je
    - naučite ga!
    Tko ne zna, a zna da ne zna - opasan je
    - izbjegavajte ga!
    Tko zna, a ne zna da zna - spava
    - probudite ga!
    Tko zna i zna da zna - mudar je
    - slijedite ga!"

    "Kada se zaljubiš, zaljubiš se jer je to tebi potrebno.
    A kada voliš nekog, voliš jer je to potrebno tom nekom.."
    (Đorđe Balašević)

    “Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet.
    Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe. ”
    (Sri Chinmoy)

    "If I knew yesterday what I know today
    Where would I be tomorrow..."
    (James Morrison)

    "In time all the flowers turn
    to face the sun"
    (James Blunt)

    Uvjek ima načina...
    Naoružajte se strpljenjem, voljom i vjerom
    i dajte si vremena da ga pronađete!
    (ja)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se