Nema epiloga

Pokušavam napisati neki epilog naše priče, ako nekoga zanima ili da stoji da nekome jednog dana pomogne....Pisala sam ovaj blog 90 % tekstova o Janu i našem problemu usporenog razvoja govora, pisala sam da mi bude lakše, da zapišem svjedočenje jedne teške životne faze, pisala sam da Janu jednom ostane i da zna tko je bio, pisala sam da danas pogledam stare tekstove i vidim kako sam bila jaka, a slaba ili možda bolje slaba, a jaka....

Nema epiloga, sad znam....Sve što smo prošli, tjeralo nas je naprijed i sad znam da je tako moralo biti.....
Jan će na jesen u školu....Nema vibraciju na slovu R, iako slovo u njegovom govoru postoji, onako simpatično američko....Prije 3 godine mi je govorio GAAAA MAAA ("draga mama"), a danas mi govori da u njegovoj krvi postoje makrofagi koji nas brane od bakterija i virusa, priča mi koji su sve jupiterovi kometi, sam dolazi do sustava množenja, opisuje mi kako izgleda koja zastava svijeta i dijeli samnom znanje koje njegov mozgić tako s lakoćom upija, a koje ja, iako mu sve to čitam, ne stignem sve popamtiti....

Nema epiloga, sad znam....Dolaze novi izazovi, vjerojatno i novi problemi...sad već neke i očekujem, poznavajući Jana, ali pustiti ću da vrijeme odradi svoje...Ili da nam netko odozgo pošalje neku divnu učiteljicu koja će vidjeti Janov potencijal i staviti ga ispred mana, a ne obrnuto....Pokušavam ne žalit za prolivenim mlijekom, dajem sve od sebe da se ne vraćam unatrag...Nisam sigurna hoću li moći oprostiti nekima i zaboraviti, iako se stvarno trudim ostaviti sve u prošlosti....Nisu ni oni bolje znali...Iako su morali.....morali su....

Nedavno smo čitali o suncokretima i naučila sam jednu interesantnu činjenicu o tom cvijetu...Stabljika suncokreta toliko je snažna da ju odrastao čovjek teškom mukom okrene na silu...S druge stane, sunčevo svjetlo ju toliko privuče da se cvijet jednostavno rotira u pravcu sunčeve svjetlosti.....Jan je upoznao sunca, ima ih puno, osim onog nebeskog...Rebeka, Ivana, Stipe, Hana, Lea.....


Nema epiloga, sad znam, ima samo naprijed, naprijed i u smjeru sunčevog svjetla....



12.05.2015. 10:59 [ simply...say it! (20) ] Print

Volim jesen

Volim jesen po prvi puta u životu...
Volim jesen jer se raduješ različitim bojama lišća. Kažeš mi da imamo zelene, žute, smeđe, crvene, pa čak i ljubičaste listove....."Pa znaš ono kada smo išli na Plitvička jezera smo ih vidjeli".
Volim jesen jer me pitaš zašto je zeleni list požutio, a ja moram razmišljati što smo učili prije 25 godina iz prirode i društva da bi ti ispravno objasnila nešto što se ja više ni ne pitam, nego godinama prihvaćam....
Volim jesen jer mi nabrajaš što sve u jesen pada...."Kiša...Kesteni....A nešto i raste, jel tako mama da su to gljive!!!"
Volim jesen jer skačeš po lokvama u svojim novim čizmicama i uopće te ne smeta ta dosadna kiša....
Volim jesen jer ti je skroz fora da uzmeš svoj kišobran na Jurića i iako ti je sad već stvarno premali, ponosno hodaš ispod njega...
Volim jesen jer mi pričaš kako mrak pada u 17 sati i objašnjavaš mi da sunce odlazi grijati M i T u Boston....
Volim jesen jer sam ju počela gledati tvojim očima....I zaista nakon puno godina vidim sve te boje oko sebe i uživam u njima, a ne čekam samo da prođe...
Volim jesen jer ju je nemoguće ne voljeti voleći tebe kako voliš nju.....





07.11.2014. 14:11 [ simply...say it! (13) ] Print

Sreća je putovanje: Goodbye my friend!

Kažu da kod rastanaka više pati onaj koji ostaje, a manje onaj koji odlazi...Onaj koji odlazi ili odlazi u avanturu ili se vraća doma, onaj koji ostaje, osjeća prazninu...Puno puta sam to osjećala dok sam sestričnu ispraćala na kolodvoru kada je odlazila za Duga Resu ili sam osjećala onaj ushit vraćajući se doma puna doživljaja dok sam gledala sestričnu kako na kolodvoru maše i potiskuje suze....
Ovoga puta desilo se sve...Bila sam uzbuđena što se vraćam doma svojim dečkima, nisam mogla dočekati trenutak da zagrlim Jana, da ispričam svima moje doživljaje, ali osjećala sam strašnu tugu što je naše druženje gotovo...
Ovo putovanje je nešto najbolje što sam mogla napraviti za sebe i svoju familiju i svoju prijateljicu...Desio se onaj trenutak kada su se sve zvijezde urotile da ja to putovanje ostvarim i da mogu ponoviti, ponivila bi isto još 10 puta minimalno....


Sva znojna pakiram kofere, guram poklone, muževe tenisice broj 46 koje zauzimaju previše mjesta i po 100 put samu sebe proklinjem što sam uzela toliko robe i cipela. Što ako me sa Janovom novom Batman špiljom ne puste u avion? U Rijeci je ponoć, u Bostonu 18 h, nakon toliko godina ponovno dočekujem rođendan s Martinom, TJ mi daje predivni poklon koji mi svakodnevno zvonca oko ruke. The One šalje poruku s čestitkama, vidimo se sutra, plan za doček u Veneziji je spreman. Odlazimo na aerodrom, naručujemo vino i pivu i slavimo 35!!! Rođendan pun pomiješanih osjećaja....Sretna sam zbog povratka, a tako me tjeskoba pere jer se rastajemo....Grlimo se, smijemo kroz suze...Kao u svakom američkom romantičnom filmu kažem joj da mora trčati zamnom u avion pa se opet smijemo....Ulazim u avion, pozdravljam svjetla Bostona i odlazim....zaspivam odmah, a budim se 1 h prije Rima...U avionu za Veneziju do mene sjeda kapetan....Naš 3. suputnik ga zbunjeno gleda i kaže: "You are not driveing??", "Oh not today, I'm going home"...I ja isto.....Gledam venecijsku lagunu i srce mi kuca....Uzimam kofere, očekujem nastavak američkog filma u kojem me moji dečki dočekuju...Ispada da ću ja dočekati njih....Po običaju kasne, na tjednoj bazi kažem The Oneu da će i zakasiti na vlastiti sprovod.....Stižu nakon par minuta....Jan me gleda i gleda i kaže: Tata je zakasnio da vidim kako sliječe avion....Grlimo se svi....Jan je tako veliki, kao da je narasao u 10 dana, ne znanimaju ga ni igračke, ni pokloni, bitno mu je samo da sam stigla...."Šta si ono rekla mama, di će tata zakasniti??" Smijemo se svi, pa eto, iako nemam svoju verziju američkog filma na aerodromu, doček je ipak za sjećanje.

Živeći u mantri: "Sreća je putovanje, a ne odredište", pobijam krilaticu i kažem: Ovog puta sreća je bila oboje!





08.10.2014. 19:59 [ simply...say it! (10) ] Print

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< svibanj, 2015  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (2)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (5)
Kolovoz 2012 (4)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (3)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)

simple.minds0404@gmail.com

  • ...nije asocijacija na band, nego doslovno na moje "jednostavne misli" koje mi se vrte po glavi...



    Free Hit Counters
    Free Hit Counters

Zacrtano u glavi

  • "Sreća je putovanje, a ne odredište!!!"

    "Život ne znači čekati oluje da prođu. Život znači naučiti kako plesati na kiši!"

    "Učinite najbolje i najviše što možete, a onda se sakrijte pod stari kišobran pred kišom kritika koje vam sipe niz vrat."

    "You don't have to win every argument. Be able to agree to disagree."

    "Svaki problem dođe svom vlasniku-ne da ga muči, već da ga riješi" (hvala A!!)

    "Nije veličina ono zbog čega pobjeđujemo ili gubimo. VEĆ SMO VELIKI AKO SMO NAJBOLJI ŠTO MOŽEMO BITI." (Douglas Malloch)

    "Često ne možemo promijeniti stvarnost, ali UVIJEK možemo promijeniti način na koji gledamo i reagiramo."

    "Kada zapušu vjetrovi promjene, neki grade zidove, a neki vjetrenjače." (kineska poslovica)

    "Gluhi uvijek misle da su oni koji plešu ludi."

    "Kiša u čaši vode potapa samo brodove od šibica"

    "Tko ne zna, a ne zna da ne zna -dijete je
    - naučite ga!
    Tko ne zna, a zna da ne zna - opasan je
    - izbjegavajte ga!
    Tko zna, a ne zna da zna - spava
    - probudite ga!
    Tko zna i zna da zna - mudar je
    - slijedite ga!"

    "Kada se zaljubiš, zaljubiš se jer je to tebi potrebno.
    A kada voliš nekog, voliš jer je to potrebno tom nekom.."
    (Đorđe Balašević)

    “Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet.
    Danas sam mudar. Stoga mijenjam sebe. ”
    (Sri Chinmoy)

    "If I knew yesterday what I know today
    Where would I be tomorrow..."
    (James Morrison)

    "In time all the flowers turn
    to face the sun"
    (James Blunt)

    Uvjek ima načina...
    Naoružajte se strpljenjem, voljom i vjerom
    i dajte si vremena da ga pronađete!
    (ja)

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se