nedjelja, 29.12.2013.
Dvije lijeve
Još godina jedna prođe
starija sam, znam tu priču,
al' sve češće se osjećam
kao curetak u vrtiću.
Radosno mi srce igra
plesati bih htjela tada,
zaboravljam na godine
jer duša je tako mlada.
Znate li vi neki lokal
u kom plesna glazba svira?
Nogice već pocupkuju,
nervi drhte, nemam mira.
Briga mi je plesač samo,
jer muž „dvije lijeve“ ima!
Zar ću opet, kao dosad,
plesati tek u snovima?
- 20:50 -
srijeda, 25.12.2013.
Božićna čestitka
Neka vam je sretan Božić
i blagdani dolazeći
brige neka vas obiđu
živite u vječnoj sreći
Poljubac bih svakom dala,
blagdani su pa se smije,
a kome sam daleko
neka se uz kamin grije.
Radostan i čestit Božić
i godina ova nova
neka vam donesu
ostvarenje lijepih snova.
- 13:53 -
petak, 20.12.2013.
PREDBLAGDANSKA RAZMIŠLJANJA
Dok sam sinoć za stolom listala novine,
začuh prasak petardi negdje iz daljine.
Opet djeca gruvaju! Ta kud će ranije?
Daleko su blagdani, vrijeme im još nije.
Na kalendar pogled svrnem,
vjerujte mi – sva protrnem.
Kalendaru, zadnja strana,
eto Božića za nekoliko dana.
Kad se bliži Božić i Godina nova
sjetimo se dobrih djela, ali i grijehova.
Jesam li koga uvrijedila, rekavši što nisam smjela?
Je li koja psovka iz usta mi izletjela?
Nisam bila zavidna, nikom štetu učinila,
žalosne sam prijatelje često utješila,
pomogla sam kad sam mogla kome,
a nisam ni tražila zahvalnost na tome.
Sve u svemu, kad se zbroji,nisam tako loša bila,
za Božić sam, zato mislim, i ja poklon zaslužila.
Ne trebaju mi moderne niti skupe stvari,
već jedino očekujem da budemo zdravi.
Želim da uz kćerku našu, unuke i zeta,
dočekamo zdravi mnoga Nova ljeta.
Zato Boga molim, nek' nas uvijek štiti,
a ja ću se truditi i još bolja biti.
- 07:48 -
subota, 14.12.2013.
Ulica na Jugu 2
Arijadna, Arijadna, gdje li si?
Pomozi meni smrtnici!
U Bračkoj tražim jedan broj
i za to mi treba konop tvoj.
Da l' krenem desno ili lijevo
svud Bračka je kao kakvo crijevo.
Slijepo završavaju kratki sokaci
lutanje Bračkom u bed me baci.
Planiram odustati od te potrage
jer moje su noge ipak mi drage.
Ni kroz Pašku proći nije lako,
ne mogu snaći se nikako;
pođem desno, pravo ili lijevo
svud završi kao slijepo crijevo.
Livade su ovdje nekada bile,
i montažne se kuće izgradile.
Tko li je ulicama ime dao
kao da je pravo sa Marsa pao.
Na um mi pada ideja jedna;
ne košta puno, ali je vrijedna.
Da labirintom ne lutam bez veze
pozvat ću taksi nek' me odveze.
- 22:30 -
Sjećam se ...
Sjećam se
moje drage stare Divaltove ulice,
kestena procvjetalih,
mirisnih bagrema i lipa
što sjene na prozore prostirahu,
oraha zrelih susjedinih
i dječaka kako ih sakupljaju.
Sjećam se
meke prašine uz cestu
što ljeti škakljala je tabane
i kako je godila njena toplina
među nožnim prstima.
Sjećam se
mnoštva djece na ulici,
igre graničara, žmire i lovice,
na travnjaku pred kućom
ljetnih večeri uz vatricu,
dima što grizao je oči,
ali i komarce tjerao.
Sjećam se
ozidanog bunara u dvorištu,
majke uz korito s rubljem
i sjajnih bijelih plahti na užetu
dok ih je jesenji vjetar sušio.
Sjećam se
šnite kruha, mašću namazane,
mladog luka iz vrta iza kuće
i šalice mlijeka za doručak,
maminih finih kompota,
gužvare s makom
i pečenog pileta nedjeljom.
Sjećam se
našeg ljubimca Bobija
njegovog glasnog laveža i
radosnog mahanja repom
dok uz ulaz čekao bi naš dolazak.
Sjećam se
zima ledenih i dugih
kad snijeg bi kaldrmu pokrio,
saonica s konjskom zapregom,
dok bi nas glazba
njenih praporaca
na sanjkanje i grudanje pozivala.
Sjećam se
drage ulice moga djetinjstva
dok nije ovakav izgled poprimila.
Umjesto aleje lipa zelenih
čudne je nove zgrade iznjedrila.
Sjećam se
i radujem uspomenama
na proljetna mirisna jutra,
a drage slike su tako svježe
mada su djetinjstvo i mladost
odavno prošli, a starost polako
snijeg po kosi prosipa.
- 22:15 -
petak, 06.12.2013.
Djeco, očistite cipelice
Večeras, kad svud se smrači
i san djeci sklopi oči,
s vrećom punom darova
Sveti Nikola će doći.
Sva su dobra dječica
cipelice uglancala, očistila
pa pred vrata il' u prozor
tako sjajne izložila.
Nikola će sveti noćas
svoju knjigu otvoriti
i svakome, po zasluzi,
neki poklon ostaviti.
Ali ove noći tamne
i zločesti Krampus šeće
pa u dječje cipelice
za opomenu - šibu meće.
Kada jutro probudi
svu usnulu dječicu,
u cipeli naći će, uz šibu,
čokoladu i željenu igračkicu.
- 07:52 -
četvrtak, 05.12.2013.
RAZMIŠLJANJA
Kada nit jedne ljubavi dođe kraju
-što činiti?
Kuda krenuti ako presahne izvor
nježnosti tvojih?
Može li se slijediti nekoga
vidljivih dok tragova nema?
Da li žaliti vječno ili lutati
do rađanja neke nove ljubavi?
Ako jednom odeš nekuda u beskraj
hoću li biti sama?
Da li će sjećanja i suze
moći zamijeniti
ruke i tijelo tvoje?
Hladan bit će ležaj bez tebe
a ledene noći bez tvojih zagrljaja.
Što vrijede sunce i ljetni dani
ako zrake sunca tvoga
mene ne griju?
Nikada otići nemoj.
Ne dozvoli da sanjam u tuzi.
Obriši mi suze prije no što se
na licu pojave,
zaustavi uzdahe da grudi ne trgaju.
Ljubi me
dok kuca srce u grudima,
grli me
da mogu živjeti,
da mogu ljubiti,
da volim te vječito.
- 07:15 -
utorak, 03.12.2013.
ŽELIM TE, TREBAM TE, LJUBIM TE....
Želim te
kao što žedan vodu želi.
Trebam te
kao što vjernik Boga treba.
Ljubim te
kao što život svatko ljubi
- 00:47 -
ponedjeljak, 02.12.2013.
OSIJEK UVIJEK U MISLIMA
(najdražem gradu na svijetu)
Do škole sam nekad išla mirnim ulicama
kaldrme je bilo više, nešto makadama.
Hodala sam stazama širokim i prašnim
dizala se prašina za konjima snažnim.
Pored mnogih tvornica put me je vodio,
a već oko dva popodne grad bi jako oživio.
Kućama se vraćali svi umorni radnici
s obitelji da ručaju, posvete se dječici.
Susjedi i prijatelji često su se družili
kavu pili, roštiljali il' fiševe kuhali.
Crven tramvaj vozio nas, zvoneći baš veselo,
kad smo išli na plesnjake ili na gradski korzo.
Poslije podne zaljubljeni u parku bi sjedili
šaptali, gugutali, ljubeći se čisti zrak smo udisali.
Dravu smo čistu pili i u čiklu veslali
svi jednake crne kute do mature nosili.
Kazališne predstave rado smo gledali,
a za kino-karte u dugim redovima čekali.
Kompom smo se vozili u Zoološki subotom
u Radničkom i u Želji plesali smo nedjeljom.
Dinamiti u Radnjaku dobar su rock svirali,
ali rano, prije noći, kući smo se vraćali.
Nema više starog Broke da iz Drave pijesak vadi,
nema mnogih dragih stvari, ni mi više nismo mladi.
Niti korza više nema, mladi noću sad izlaze,
tramvaj nije više crven, niti prašne stare staze.
Čingi-lingi!? Bijela lađa!? Svak' je za njih znao
sada su tek ruševine, od srca nam je zbilja žao.
Rasla sam polako, nešto brže rodni grad,
širio se na sve strane kao pravi velegrad.
Asfalt svud je zavladao pa kaldrme nema više,
al' nestaše i tvornice, da l' nam se to crno piše.
Danas moj je Osijek dragi baš veliko gradilište,
tu se ruši, kopa, zida, kao da naftu pronaći će.
Jako mi se promijenio, uglancao, narastao,
tko tu dugo nije bio, ne bi ga ni prepoznao.
Dok na zapad svi gledaju, te napretku mnogi kliču,
umjesto drvoreda kestena i lipa neki neboderi niču.
Imam dvije unučice, o prošlosti pričam njima,
o ljubavi prema gradu i njegovim žiteljima.
Dok u meni srce kuca napustiti ga neću
u Osijeku sam rođena, u Osijeku i umrijet ću.
- 21:38 -
nedjelja, 01.12.2013.
PLAVI SNOVI
Moji snovi su plave vile
Što veo pletu oko mene
Ma koliko lijepe one bile
Ne mogu mi zamijeniti tebe
Jer ti kad dođeš – na javi
Svi snovi tada odu
Zaboravljeni snovi su plavi
Kao novčić potonuo u vodu
I tada – ljepše od sna
Osjećam cjelove tvoje
Predajem se tebi sva
Dok strasno ljubiš usne moje
A kada odeš – snovi se vrate
Uz njih čekam povratak tvoj
S njima brojim duge sate
Do trena kad ćeš opet biti moj
- 23:19 -
