srijeda, 25.11.2009.
Zvijezda
Na krilima večeri
u moj je život lagano ušetao
poput tata u srce se uvukao
i tamo zauvijek ostao.
Dok je polako umirao dan
nova se zvijezda rodila
zaiskrivši na tamnom svodu
mojih bolnih uspomena.
Ta mala zvijezda jarkoga sjaja
putove mi obasjava
vodi me na livade mirisne
cvijeće mi u kosu upliće
jutarnjom me rosom napaja
radost u dušu ulijeva
i tugu skida sa obraza.
- 21:06 -
Suze moje seke
Dok drugu ženu grliš
negdje postoji osoba što pati
o ljubavi lagao si joj
sad o njoj ništa ne želiš znati.
Suza u njenom oku blista
i muti joj pogleda plam
želim da i ti plačeš tako
i cio život ostaneš sam.
Misliš da sretno živiš sada,
a moju si seku ostavio,
sreća ti dugo trajati neće
da Bog da i ti nesretan bio!
- 21:02 -
petak, 20.11.2009.
U „sedmom nebu“
Noćas sam plesala kao jednom davno
kad sam svoju maturu slavila;
na visokim petama u haljini dugoj,
u čvrstom zagrljaju opet sam bila.
Joja je bio moj maturalni plesač,
a i onaj sinoćnji slično se zvao;
slike prošlih dana vratio mi pred oči
i sretan osmjeh na lice opet narisao.
A plesao je….ooo, ljudi dragi,
kao da je sve plesne škole završio;
cijele večeri, do zadnjeg takta glazbe
podijem me je vodio i vrtio.
Biti u „sedmom nebu“ tek je fraza,
jer ja sam mnogo radosnija bila,
osjećaj predivni me svu obuzeo
podijem sam lebdjela kao vila.
Glazbenici su svirali sve plesove redom:
tango, valcer, polku, čardaš i rock,
a ja sam plešući zaboravila sve:
kišni dan, strganu štiklu i bolesni bok.
Svi mogli su vidjeli ozareno mi lice,
moj glasni, veseli smijeh su slušali,
prijatelji dragi što bili su s nama,
mojoj su se radosti iskreno veselili.
Plesni parovi, mnogo mlađi od nas,
jedan po jedan su odlazili sjesti;
nas smo dvoje plesali zaneseni
i baš ništa nas nije moglo smesti.
Noćas je bilo kao davno nekad
opet sam imala devetnaest godina
u dugoj plavoj haljini, blistavih očiju,
do zadnjeg sam takta plesala, plesala…
- 21:01 -
Ti, mraz i tuga
Kad jednom ostaneš sama
u neko sumorno zimsko veče
ti, tuga, hladni vjetar i mraz
što na staklu slika ledeno cvijeće
čežnja će kidati srce malo
suze kvasiti obraze vrele
u praznu tamu pružat' ćeš ruke,
ruke što njegov zagrljaj žele;
a njega blizu biti neće
da dolaskom svojim osmjeh ti vrati;
uz smrznuti prozor stajat ćeš dugo
za tvoju tugu on neće znati.
Ali, draga moja, tad obriši suze
on vrijedan nije tvoje boli
dozvolio ne bi da suze ti teku
da iskreno on te voli.
- 20:40 -
Skrivena sreća
Život krije svakojake tajne
kao listić suhi posvuda nas nosi;
jednog se dana začuđen upitaš
gdje si to i tko si.
Sudbina katkada ponudi ti sreću
da ne znaš ni sam što bi učinio
kako bi, pa makar na tren,
dio te srećice i sam zadobio.
Bog ti, zatim, tako upakira ljubav
da je možda ne znaš prepoznati,
ali zato mudar morao bi biti
hrabrosti skupiti - sreću zadržati.
- 20:25 -
Tajna
Ovaj buran život naš
tako mnoge tajne krije
ali jednu slatku tajnu
još otkrio nitko nije.
Ja u srcu svome nosim
par očiju smeđe boje;
tamna kosa, vedar osmjeh-
komešaju misli moje.
Hoće l' ikad biti moj,
taj anđeo divnih snova?
Ispuni mi želju, Bože,
jer iskrena je ljubav ova.
- 20:11 -
Voljeti i biti voljen
Kako li je divan osjećaj
ljubav davati i voljen biti,
uživati u toplom zagrljaju
i tisuće cjelova od voljenog dobiti.
Stojeći tako na obali rijeke
zagrljeni izgledate kao jedno biće;
i nježnosti razmjenjujući
gledate zoru kako sviće.
Ničega nema na ovom svijetu
što tu idilu pokvariti smije,
jer takva ljubav dozvoliti neće
da se iz oka suza prolije.
- 20:00 -
