• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Totalno sam si cool. Ljudi moji kakve ja komade privlačim.
Da počnem sa onim "glavnim", malo starijim komadima prvo. Obavezno mora imati više od 40 godina. Ti mi vrlo lako priđu sa već dobrim, naučenim kroz godine šarmerskim riječima. Recimo zar nije lijepo čuti kako te netko pozove da pjevaš u zboru, da mu zavežeš kravatu za nastup(grrrr)... Ili što mi se nedavno dogodilo, jedan već vjerovatno teški pijanac (što nije teško zaključiti po mirisu koji dopire iz njega a i odjeći koja izgleda kao da ju nije mijenjo tijekom cijelog svog života) viče kako bi me oženio i da se nada da ćemo se opet vidjeti. Eh teška je sudbina nas blagajnica. Nego, još su mi draži oni koji nakon što pitaš več standardno, napamet naučeno pitanje:Želite li još nešto? Odgovaraju: Ummm, ako bi mogao dobiti tebe bilo bi super! Ili:Pa ja volim ovako lijepe, mlade, dame pa zaključi! Mmmmm, totalno ijuuuuuu.
Tako mi moj "dragi" jučer po ne znam koji puta kaže kako moramo otići na piće i da ako se vidimo u gradu da ga neću moći odbiti,hm, što reći?
Ah, ljudi moji, teške su to priče, čak ih ni ja ne mogu prenjeti na blog kako "romantično" zvuče u stvarnosti. Rastopit ću se od muke (što ne bi bilo loše, mislim na to topljenje, jel).
A sada malo glazbe. I malo mode, mislim da ću se početi tako oblačiti da napokon budem u trendu i da zavrijedim kompliment moje "najdraže" kolegice sa posla Lady.

I onda se ja bunim kad mi Lady kaže da nisam onakav anđeo kakvim se predstavljam. jer komadi pršte sa svih strana... Pa da nastavim...
O ovim komadima kao što bi mogli već biti za mene (mlađi tipovi, jel), to je isto što se tiče mene posebna vrsta izbora. Uvijek budem uvjerena kako izaberem najbolje od svega ali istina bude puno okrutnija. Tako da jedino što ostaje iza romantične vezice (ili avanture, bolje rečeno) je činjenica da počnem razmišljati svojom glavom i pitanje: Što mi je trebalo to? ili Zar mi je trebalo to?
Ali život ko život, na greškama se uči (iako to kod mene baš i ne funkcionira, više ono na greškama se ne uči nego prave još veče).
A ništa i Esmeralda i Marisol i Emperatriz su bile nesretne dok im nije došo njihov Hose.
Ali od mog Hosea ni traga. Mislim da ću se početi bacati na Romea. Ipak je bolje biti Julia nego slijepa ko Esmeralda ili imati divovski ožiljak poput Marisol.
A o Consuelo da ni ne pričam. Mislim da večina koji ovo čitate ne znate tu djevojku (jer niste bili opsjednuti meksičkim sapunicama poput mene) ali Consuelo je za pamčenje. Nikad neću zaboraviti taj make over. Inače glumice kao budu nakon toga lijepše ali ova bemti je bila još gora. Uf, peku me oči kad se sjetim
Ali sezona mojih gledanja serija je završila. Nemam vremena za učenje mog španjolskog i sanjarenja kako ću jednog dana hodati Meksikom i kupovati u njihovim shopping centrima sa svojim zlatnim maestro, american express, mastercard ili visa karticama.
Moj posao mi je iscrpio i zadnje sne. Sada sanjam Mišu Kovača, dečke sa posla(eh,da), kupce kako mi probijaju nosom obraz, kako se pokrivam sa onim ružnim muškim gačama veličine XXXL i da dalje ne nabrajam zbog srama.
A već kada sam kod Miše Kovača, mislim da čovjek zna koliko ga slušamo na poslu da bi napravio besplatni koncert samo za nas. A možda ga i sami dovedu kada nas psihički budu htjeli dokrajčit (što i nije tako teško). Onako zamišljam kako mi svi ležimo u skladištu a pjevaju nam Mišo i Prva Liga. Mislim nije da ja imam nešto protiv njih. Naprotiv čak su mi i pjesme poneke bile i ok ali koliko puta sam čula te pjesme sve stvarno Kad pjevam suze teku i često se dogodi da Svi pjevaju a ja ne čujem, već sam povjerovala da postoji Zlatna jabuka a da ni ne govorim kako sam shvatila da Jedan život malo je.
Eh što sve posao napravi od čovjeka. A blago je reći kako dok nešto ne probaš ne shvatiš koliko je teško, kako odvratnih, sebičnih i pokvarenih ljudi ima i kako si jedno sam sebi prijatelj.
Ali bez obzira na sve muke ponekad se dogodi i neki dobar dana kada misliš da ipak nije sve toliko grozno i dobiješ volju za raditi i biti sretan (koju ti naravno slijedeći dan već unište).
Ali što te ne ojača to te uništi
Inaće ja sam se počela lagano mijenjati. I dalje sam ona stara naivna curica koja vjeruje da ipak nije sve tako loše ali polako prelazim u taj okrutan svijet ne vjerovanja ljudima, malo večeg poštivanja prema sebi i činjenice da ako ti smeta CD od Prve Lige pitaj šeficu da ga promijeniš.
Sutra imam slobodan dan pa sada koristim priliku da ostanem budna do kasno, poput onih mojih starih dobrih dana. Trenutno toliko žudim za nekim putovanjem, da bi čak otišla i do onih Svinjarevaca samo da malo promijenim okolinu.
Uf, bolje da sam se bacila na showbiznis poput Sandre Dabo. Sada bi bila tko zna gdje.
Vozački je i dalje u tijeku. Još nisam izašla na cestu ali polako se bliže prvi ispiti. Što naravno znači da ja trebam opet učiti.
Baš kako sam rekla, kako sam krenula još ću ja i na fakultet.
A od mojih snova i bogate udaje izgleda ništa. Baš si razmišljam kako glupača stalno neke tako dobre prilike odbacim. Nije cool više ljubav, sada je cool korist ali kad mi to ne ide. Možda odem nakon vozačkog na tečaj uništavanja osjećaja ili na operaciju spolovila i postanem muško. Još me drže meksičke sapunice i Hosei.
Joj kako bi mi sada kolegica Lady vjerovatno nešto lijepo rekla u svom poznatom stilu ja sam super a ti si jadna.
E, takve ljude posebno "volim". Što stalno imaju potrebu biti sa nekim u ratu ili raditi protiv svih. Očito da su takve velike trgovine stvorene za njih.
Inaće u mojoj firmi žene su muški a muški su žene. Oni su kraljevi a mi smo ulice.
A da i ja polako privedem kraju ovaj post i odem leći i spavati. Tko zna što ću večeras sanjati. Možda opet Mišu Kovača u nekom seksy izdanju kako mi pjeva Drugi joj raspliče kosu a ja je volim.
I da, jučer sam dobila ugriz u obraz. Inaće uvijek svi imaju potrebu da me diraju po obrazima ili tako nešto (liznu, gricu, pomaze, ščape), ali ovo je bilo bolno. Još ajd bi prošlo da kažem da je neki dečko ali to je napravila jedna moja prijateljica. Iz dragosti vjerovatno i alkoholnog djelovanja a ja ostala sa ožiljkom kojeg sada moram pokrivati puderom i bolnog obraza.
I prigodna pjesma za kraj:

E, danas sam u elementu za novi post! Definitivno. Ugl. već vjerovatno pedeset i pet(pretjerujem) dana pišem post koji završim tako da ugasim kompjuter i odem na spavanje jer ne mogu gledati u monitor. Tako eto, ja zapustila malo ovaj moj blogić divni, koji bolje da i ne pišem jer stvarno ima ljudi dosta koji me znaju a čitaju ovo ali ajd, i ja da se malo raspišem o novim događanjima.
Prvo malo glazbe:
Pjesma za koju mi je šefica rekla da je kao da ju ja pjevam:
Lalalaaa, lako zaljubljiva lalalalalaaaa....

Tako kada već započinjem tu temu(pjesma je uvod) još uvijek je sve vrlo sapunično oblikovano u tom području. Sada nekako više nego prije. Naravno selo je još uvijek u điru, ne dam se i iako su Piškorevci stalno u nekoj priči pojavljuju se i nova sela, još ne istražena. Naravno Forkuševci su otpisani jer ako onaj narodni "provod" nije urodio plodom, neće ništa
Danas se ja nešto zezam i u šali provalim jel, da bi se neko selo moglo zvati Svinjarevci i saznam da stvarno postoji selo koje se zove Svinjarevci, ajme majko. Odmah sam shvatila da mi je život prekrasan, ono zamislila sam da se nekome predstavljam i moram reći ja sam Silvija iz Svinjarevaca. Još da se prezivam Svinjić ili Debeljak ili Masnić ili Polubudić ili Smradić.... Eto nije sve tako sivo kad saznaš da si se mogao roditi i u puno gorim situacijama. Iako to ne znaći, pošto nisam još udana jel, da neću naletiti na nekog baju iz Svinjarevaca koji nosi jedno od tih prezimena. Da li će ljubav pobijetiti katastrofu? Pitanje je!?
Naravno sva sam u sapunicama (ne od tuširanja) jel ih više ne stignem gledati. Šmrc
Vaša Silvijica više ne može pratiti novu Marisol, Rosu, Esmeraldu ili neku novu sirotu bogatašicu koja to tek kasnije sazna i uz odličan make over postane totalno nova osoba sa najtraženijim muškarcem u cijelom Meksiku (a njih hvala bogu tamo ima milijun, sjetimo se samo Hose Armanda, Hose Hunana, Donatela ili kako već sa Hose)moj san, nema šta. Ali kakav bi moj život bio da ja nemam svog Don Huana, baš kao iz sapunice. Dečko kojeg bi svaka poželila. Bože dragi kako nekad tek kasnije shvatimo za čime smo mi gubili vrijeme, živce i glavu. A oni se uvijek jave, ali kasno, nažalost.
Nego, sve ovo stavimo u stranu ili kako mi je moja šefica danas rekla, Silvija šalu na stranu ajmo ozbiljno, tako da sam ja danas tj. trenutno u nekoj teškoj sentimentalnoj, osjećajnoj, glupoj fazi. Počelo je prije par sati i sada me to tako drži i smeta mi. Išla bi spavati a opet mi se ne da jer ću se probuditi(ono izbor bez buđenja je da se ubijem) a onda opet mi se ne da ništa. Gledam datum, nije PMS, pa odoh ja čitati horoskop. Pročitala sam sve, znam si cijelu budućnost. Svaki naravno nešto drugo kaže tako da je otvorena mogućnost svim situacijama.
Najbolja tj. favorit rečenica mi je:Cijeli mjesec imat ćete ugodno ozračje na poslu. Očito da ne prave horoskop za ljude koji rade u trgovačkim centrima(šššš o ovome, ne smije me nitko čuti)
A kad sam kod posla i mog obrazovanja ja u ponedjeljak imam ispit. Vjerovali ili ne ja moram učiti. Kobno za moje živce. Iako sam naručila par ljudi da me pitaju baš u vijeme kada idem učiti, što radim, pa da ja mogu odgovoriti:Učim! Još nisam došla do tog vremena jer nisam učila ali navečer prije spavanja počinjem proučavati mikrobe, makrobe, deratizaciju, zavijanje unesrećenog, okretanje na bočnu stranu, umjeto disanje (bemti, ko da ću glumiti u nekom porno filmu a ne stajati na blagajni). A da bi stvar bila još bolja, krenula ja i na vozački. Sada ću napokon nakon što i ako položim moći pobjeći gdje god želim a da to nije pješke. Danas sam imala drugo predavanje. Nema šta, postajem cool
Nego da se ja vratim na posao svoj, koji mi je u zadnje vrijeme prvi na ljestvici briga, priča, misli i svega ostaloga. LJUTA SAM, razdvojili su me od Lele!!
A de sad recite, gdje je tu pravda. Sa svakime s kime ja postanem dobra šefica me razdvoji. Očito da ne možemo imati prijatelje tamo, tako da više nema šanse da pokažem da sam sa nekim dobra. Iako sam tamo praktički sa svima dobra pa je ne moguće da me razdvoji baš od svih ali od dvije osobe koje su mi baš ono jako dobre prijateljice, sa kojima sam svaki dan išla na posao i sa posla morala je razdovojiti i zbog toga sam ljuta.
Već sam izgubila(nisu umrli, živi su) par radnih kolega koji mi jako fale na poslu. Ali tako valda mora biti a ja se moram naučiti ne vezati previše za ljude, kao što i inaće radim. Ugl. idem sada leći i učiti. Iako ovo zvuči vrlo ne vjerovatno ali idem učiti. Barem pogledati knjigu.
Nastavit ću pisati opet... nadam se da ne za 35 dana nego prije, čim uhvatim vremena...

I pusica jednom mom lovcu-srcolovcu uz himnu od subote:


I naravno sretno Valentinovo(da ne budem bezobrazna pa da ne čestitam sretno zaljubljenima)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.