• Komentari: Da/Ne

• Design by Bubamara.

Evo da se ja javim opet u ovaj moj blog svijet. Naravno zahvaljujući mom vrlo komičnom životu i svim događanjima ideje za pisanje nikad ne presuše. Pošto me je moja jedna vrlo draga kolegica preduhitrila i napisala post zbog kojeg sam se nekontrolirano smijala nekih pola sata moram i ja ovdje ostaviti dojmove na neke ljude (čitaj dečke) koji su mi apsolutno obilježili ovaj vikend a neki i malo više. Naravno već neko vrijeme imam ne baš pozitivno mišljenje o dečkima općenito, naravno ne o nekim iznimkama koji su stvarno divni dečki ali problem je što dopuštam da mi u životu budu neki koji uopće nisu dio mene, koji to ne mogu ni biti i koji to sve i da se ja trudim ne mogu postati. Ali sama sam izjavila da ne volim biti sretna u ljubavi jer se nekako onda ne uklapam u masu dok svi pjevaju one nesretne ljubavne pjesme a fakat njih ima duplo više nego onih o sretnim ljubavima. Pa radi solidarnosti kao ono trudim se patiti. I tako eto u subotu slavili rođendan i naravno prije izlaska sam poprilično se ne uklapala u vezi tih nesretnih ljubavnih pjesama ali kao da su uslišene moje molitve i to već u prvom dijelu večeri. Kaže se da se suprotnosti kao privlače, ali ove moje suprotnosti čak nisu ni privlačne. Pa u ciklusu svega počnimo sa brojem jedan na ljestvici mojih zločinaca. Već više od mjesec dana bila sam sa nekime tko mi je obećavao brda i doline, krave i svinje, praktički ono to je bilo to. On će se promijeniti radi mene mislila sam, aha, da, da… Toga nema kod psihijatrijskih slučajeva. A i kada znaš neke stvari i svjesno nastavljaš dalje više nema nikoga tko je uz tebe. Naravno kada misliš da si isključio osjećaje i da ti nije stalo nađeš se u situaciji kada shvatiš da ipak je. A onda je došlo vrijeme da staneš, razmisliš u trenutku i doneseš odluku. Iskreno sumljam da nekog možeš voljeti nakon dva dana poznanstva ali on je mene već tada volio, sumljam da ti do nekoga može biti stalo nakon tri dana poznanstva ali njemu je bilo u biti zaključak je da nisu važne riječi nego djela a u ovom slučaju riječi je bilo puno više. Naravno ova subota je bila presudna. Iskreno ja volim biti jednina, ne volim nikoga dijeliti, više ne volim ni gubiti vrijeme na nekoga tko ništa ne radi radi mene, ne volim nekome služiti kao samo netko. Vjerovatno zvučim umišljeno ali mislim da sam bolja od svih koje je ikada imao i koje će imati. a ja sam prešla samo u razred više jer se ne uklapam u tu njegovu gomilu. A eto barem sam i ja doživjela da u 23 godini mi netko pošalje srcedrapajuću ljubavnu poruku tipa Teen i Ok, pozove me na predstavu u tehno dio, predstavi me svima kao njegovu buduću ženu, upozna sa ljudima koje ja već odavno znam, nauči pravilno izgovarati pipkanje i štipkanje i ime moje prijateljice. Zato ja ni ne žalim radi tih mjesec dana meni je bilo super ali sada je dosta. Nadam se da nakon onoga što sam mu rekla se neće više javiti, doći do mene ili bilo što drugo. Barem ne neko vrijeme dok se emocije ne slegnu a prijatelj se uvijek može biti. Bolje za mene bolje za njega.

I tako eto jedna berba završena iako uz sve to bilo je još puno posla. Pa pređimo na broj dva. Iako ovo je više naporna priča nego ljubavna, lijepa, slatka, kratka kakva je i trebala biti. A i ovog smatram više prijateljem, barem jesam ali sada nakon objašnjenja zašto mi ne možemo biti prijatelji dečko mi totalno poremetio razmišljanje. Previše smo različiti, pa hvala Bogu ne bi ni valjalo da sam ja poput njega. U subotu baš i nisam mogla skopčati sve što mi je rekao(plavuša) ali sada nekako mi to nema ništa smisla. Ali sve mi smo svjesne da većina dečki jedno govori a drugo radi, jel? Tako da i ovdje neke stvari ne mogu povezati. U biti žao mi je što nisam kučka i što to ne mogu biti, sorry što nisam porno glumica, ono sorry što se ne poseksam sa svakim odmah prvu večer, sorry što sam previše vesela, što se volim zezat i što ne gledam na život kao neku jadnu stvar što mi se dogodila. Ne znam možda ima neka škola gdje se to uči ali ja ju sigurno ne bi htjela završiti. I od sada samo moj poznanik mislim da je napravio stvar i to jednu vrlo dobru za mene koju ja nikada nisam htjela napraviti baš zbog toga što je meni stalo do ljudi sa kojima pa makar i na jedan dan budeš vrlo blizak. Ali opet, ja sam drugačija stvarno bi trebala ići u školu ne prijateljstva. I tako kada smo i drugu berbu završili uf, da, i da ne zaboravim onu neku rečenice koju sam ja kao rekla, ajme za upišat od smijeha. Čini mi se da je ona igra pokvareni telefon itekako još u funkciji.

I treći najmanji problem večeri je bio svakako netko o kome neću ovaj put pisati. Čak nisam nikada ni pisala, pa ni u prenesenom značenju ali očito da mi je dvije godine dosta situacija i šale u vezi svega. Pa ćemo zaključiti priču o tri mušketira i očito mi ne preostaje ništa drugo nego da pjevam onu pjesmu:Što mi je trebalo to (ili bolje rečeno Što mi je trebalo to sve).

Ali naravno ja ne bi bila ja kada ne bi imala još događaja u vezi famoznih dečki. Iako sam se nekako nadala da dečki samo iz ovog mog kraja poprilično glupi i čudni eto dogodi se da i oni recimo u mom slučaju iz Varaždina su vrlo slični. U petak je treći iz tog društva došao do mene. I unatoč što sam tih par puta sa njim pričala prijateljski i normalno i unatoč tome što je njegov prijatelj meni slao vrlo čudne poruke i unatoč tome što me je vido sa dečkom izjavi mi kako bi volio se samnom prošetati jer misli da je vrlo slatko samnom se ljubiti. Ono halooo, što sam ja!??? Ali dobro gledajmo to na komičan način.

Ali unatoč tome što se sve dogodilo bilo je i super stvari. Tako da ja ne mogu biti tužna i uopće me neke stvari ne diraju. Upoznala sam i nekoga tko se čini puno drugačiji od svih ovih gore navedenih i ne navedenih osoba. I trenutno mi je jako drag. Iako ja više ne vjerujem i ne stvaram ništa dok nekoga ne upoznam bolje.

Ali ta priča je sama za sebe jer u vezi toga svega nekako nisam bila ja. Ali sada što je bilo bilo je, meni nije uopće žao. I eto, tko mi kriv kada za ovaj blog čitaju ljudi koji me znaju pa ni ne želim pisati previše toga (što se ne bi reklo po ovom kilometarskom postu).
Ali zaključak svega je da nikada nije sve baš toliko crno koliko se čini, samo dobro oribaj.

Velika pusa

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.