Ovisnica o shoppingu

< svibanj, 2009  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Ovisnica o shoppingu

smijehsmijeh
Ako moram umrijeti, neka umrem od smijeha!Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Klikni:Moj svijet mašte

Friendster images




MySpace


MySpace



Image hosting


4.8.1984 rodila se ja. E, da sam tada znala što me sve čeka u životueek... Živim jedan ludi život i sada ga dijelomično pišem na ovom blogu. Totalni sam pehista, redovito se nađem tamo gdje ne bi trebala. U ljubavi nemam sreće, ma baš ni malo. Radim u jednoj trgovini(nadam se ne cijeli život) i želim se bogato udatismijeh. Imati veliku kuću, muža koji me voli i koji financira sve moje shoppinge. Između ostalog volim i sanjariti i zamišljati savršene stvari.
Inaće sam luda za izlascima, ne spavanju... Volim trčati, vježbati... Volim svoje prijatelje, volim životinje volim toliko toga što me ponekad živcira a opet čini moj cijeli život.
Volim puno pričati, zezati se, smijati...

Stvarno sam prava shoppingholičarka i uživam u kupovanju. Totalno sam luda za odjećom, parfemima, cipelama…
thumbup



Friendster images


cereknutA i prava sam drama queen. Tipično žensko, nema šta…naughty


Obožavam izlazitiparty...
Ples is my Bestthumbup
free image hosting


Obožavam gledati filmove. Preferiram komedije, romantičnecerek ali gledam apsolutno sve...
Moj najdraži glumac(najbolji naravno i najljepši)
James Franco cerekthumbup
Photobucket - Video and Image Hosting
Moja naajjjjdraža glumica:
Sandra Bullock
Photobucket - Video and Image Hosting

Četiri najbolja osijećaja:
1.GLAD:mršaviš
2.UPALA MIŠIĆA:tijelo ti se oblikuje
3.OPEKOTINA OD SUNCA:crniš
4.PROLJEV:prazniš tijelo
nut
Ne mislim to ozbiljno naravno!smijehnaughty
Obožavam putovati!cerek Uopće mi nije važno gdje samo da putujem. Najrađe bi cijeli život provela u putovanjima. Najveća želja mi je otići u Pariz i jedva čekam dan kada ću si to i ispunitinaughty
MOJA NAJDRAŽA PUTOVANJA
MJESTA KOJA SAM OBIŠLA:

Njivice-Krk(moj drugi dom)
Photobucket - Video and Image Hosting
Salzburg-Austrija
Photobucket - Video and Image Hosting
Dubrovnik
Photobucket - Video and Image Hosting
Beć-Austrija
Photobucket - Video and Image Hosting
Sarajevo-Bosna i Hercegovina
Photobucket - Video and Image Hosting
NIZOZEMSKA:
Amsterdam
Photobucket - Video and Image Hosting
Rotterdam
Photobucket - Video and Image Hosting
Delft,Edam,Volendam,Zaanse Dchans
Photobucket - Video and Image Hosting
Den Haag
Photobucket - Video and Image Hosting
Budimpešta-Mađarska
Photobucket - Video and Image Hosting
Munichen-Njemačka
Photobucket - Video and Image Hosting
Bratislava-Slovačka
Photobucket - Video and Image Hosting
Krakow-Poljska
Photobucket - Video and Image Hosting
Trst-Italija
Photobucket - Video and Image Hosting
Pečuh-Mađarska
Photobucket - Video and Image Hosting
Rijeka(svake godine ju posjetim najmanje jednom, volim ovaj grad)
Photobucket - Video and Image Hosting
Budimpešta(drugi posjet)
Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket


eek

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
MySpace


Blogovi koje čitam(i neke super stranice):thumbup
Annabel Lee-nakit iz snova
Super Ksena
Dream girl
Glumica
Nina
Kompjuter News Boy
Little
Domoa
PilePilence

DIZAJN

Moje najdraže mjesto:
NAKIT SNOVA(i jos puno toga)thumbup
Izrađujem nakit, prodajem ga a i sama ga obožavam nositi. Imam ga mali milijun.

Volim se smijati, i trudim se sve uvijek gledati pozitivno, čak i kada je to nemoguće...









Ovo je Kasandra. Vesela, zdrava, uvijek nasmijana svinjica. Ide u osnovnu školu u 2c razred. U budućnosti želi upisati Gimnaziju a nakon završene srednje škole upisati Prehrambeno-tehnološki fakultet i velika joj je želja da postane diplomirana ŠUNKA.

Cijeli život nešto pišem. Čini mi se da se tako puno bolje izrazim a i neke loše stvari više volim ostaviti na papiru, lakše ih prebolim… Na blogu pišem samo jedan mali dio onoga što mi se događa, najviše radi sebe ali mislim da blog nije ni upola stvarna slika nečijeg života nego samo djelić onoga što želimo podijeliti sa drugima.

Obožavam životinje. Posebno papigice i mace. Igrala bi se sa njima da mogu po cijele dane...





Broj posjeta:winkwave
Counters




Fans on the page




















Tipkam ja danas na svojoj blagajni, uto dolazi žena a ispred nje taman jedna malo starija gospođa koja je imala problem sa brzinom stavljanja stvari u vrečice. I tako završim ja račun od mlađe žene koja me je mrtva ozbiljna gledala a gospođa ispred nje je i dalje otežavala promet, Zatim je gospodična zatražila bon od pedeset kuna. Naravno ja sam stala i opalila joj se smijati u facu. Zašto? Ja u svojoj glavi, naravno sam shvatila kako kaže, baba od pedeset godina. I dalje sam se smijala ali po njenoj ozbiljnoj faci sam skužila da moram pitati da mi ponovi što je rekla... e tada sam shvatila...

Imam osijećaj da se sve nekako promijenilo. Ja sam se promijenila i kao da se cijeli svijet promijenio, ljudi oko mene, stvari oko mene, događanja... Kao da živim jedan totalno drugačiji život, život koji nisam živjela prije recimo godinu dana...
Doživjela sam još jedno razočaranje u prijateljstvo...Žalosno ali već ih imam za skupit cijeli jedan razred. Ponekad mi se čini da imam zadaću da svoje prijateljice upoznam sa ljubavi njihovog života nakon čega će me one totalno zaboravit a ja idem dalje u potragu za novom osobom koja će mi se praviti velika prijateljicacerek a ja njen put za pronalazak dečkanaughty.

Iako je prvi maj( svibanj, peti il kak večsmijeh) ja nisam na nikakvom noćenju, niti planiram izlet, niti mi je išta u planu... Nekako mi se čini da sam postala baba. Ne da mi se više truditi oko ničega. Volim ležati i čitati, gledati film, biti na netu... Volim stvari koje me čine sretnom a već mi je pomalo valda dosadilo biti u društvu sebičnih, pokvarenih i dosadnih ljudi. Možda se sada samo odmaram za moju novu slijedeču fazu. Nikada ne znašfino


petak, 01.05.2009., 00:24


Uf, imam osijećaj da ovo nisam godinama pisala. Dobro nisam baš daleko od istine, nisam samo mjesecimasretan. No uglavnom, već sam razmišljala čak da i obrišem al ajd neću zato što to svi rade pa nije forasmijeh. Ma u biti istina je ta da sam si rekla da neću nikada obrisati još dok sam otvarala si sva sretna i vesela blog tako da se toga i držim. Iako nadam se da više ovdje ne dolazi nitko tko me zna tak da ne čita i dalje ove moje svakodnevne gluposti. No, danas je dan meni barem, bio strašan. Čist sam sretna što je prošla ponoć tak da mogu sretno očekivati novi dan. Dobro ajd priznajem da i nije bilo tako nešto jako strašno ali dovoljno je da kažem da sam se nakon godišnjeg vratila na posao i to je dovoljno. Posao koji ne volim, nažalost. Možda prije i jesam ali sada u zadnje vrijeme više mi je postao opterečenje nego mjesto gdje volim ići. Čudno ali i u tom mjestu neorganiziranosti i nepravde nekad sam voljela biti. Nakon svega što sam tamo prošla došo je bio period kada sam uživala ići na posao i raditi a usput se zezati i biti sa ljudima koji su mi postali kao nova obitelj. Sada se to sve promijenilo, barem u zadnje vrijeme. Neki ljudi koje sam tamo jako volila su dobili otkaze, neki ih i sami dali i sada su došli novi koji razmišljaju samo kako cinkati i biti što bolji na jeziku a ne poslovno. A ja, ja se osijećam kao da ne pripadam tamo. Za jako malo ljudi mogu reči da mi je stvarno jako lijepo raditi sa njima.
Raditi u jednom trgovačkom centru jako je loša stvar. Stradaš ne samo fizički nego i psihički. Cijeli život ti postane taj posao jer te oni tjeraju na to. Politika takvog posla je da ti misliš kako si jadan i glup i kako ništa ne radiš iako je istina totalno drugačija.Kad se samo sjetim da sam radi šefičine podlosti skoro propustila svatove svoje prijetljice. I ne samo njene podlosti, nego i podlosti osoba sa kojima i danas radim. Nitko nije shvaćao koliko je to meni značilo a i sama šefica je vrlo sretno objavila mi vijest kako ne mogu ići i da ako želim da čemo zajedno gledati slijedeći tjedan kazetu. Najbolja od svih je apsolutno bila osoba koja je izmislila da treba biti kuma u svatovima. Što je fora taj tjedan ju čak nitko nije ni zvao u svatove al bitno da je ona ispala dobra jer je radai dobrobita naše fuck trgovine odbila kumstvo. Uf, predobro. Al da je to samo jedno sranje bilo, bilo bi super ali kad se tako počnem svega sijećati, poludim. No ja sam ipak ja i sve na kraju napravim da me ne mogu uništiti jer znam da sam bolja od takvih ljudi i da sve njihove primjedbe su samo dokaz ljubomore. Ja sam i tako bila u tim svatovima, nije bilo kako je trebalo biti ali barem imam uspomenu da sam bila i da me ništa nije zaustavilowink
No, ne znam zašto ja i dalje misim da će biti bolje, da će sve podle i pokvarene ljude dočekati ono što ih ide, možda za mene još uvijek ima nadesmijeh.
Al danas sam zaključila da ja ne pripadam tamo i da neke stvari nisu vrijedne da budu u mom životu.
No život ko život, možda sutra shvatim da je ovo samo dio nečega velikoga što me čeka...
Možda i prekosutra to shvatim...
Možda ću čekati taj dan al razmislit ću i o toj opciji čekanja, više u ništa nisam sigurna.

ć

p.s. ali i dalje ja se smijem jer su mi smiješni svi oni kojima je smiješno to što se mogu smijati više od njih....




ponedjeljak, 27.04.2009., 23:54


Photobucket
Došla ja danas malo na komp i shvatim kako dugo post nisam pisalarolleyes. Ne da ja nisam imala vremena nego dođem mrtva umorna za komp i onda vjesim na fejsu, čekam da mi se netko javi na msn-u od nekidašnjih ljubavi (moš si mislit) ili tipkam sa frendovima i umirem od smijeha. Onda pogledam na sat i vidim da je vrijeme za spavanje. Odem spavati tj. gledati film i to je tosmijeh. U zadnje vrijeme čitam svoje stare dnevnike prije spavanja. Imam ih poveči broj. Opsjednutost sa ostavljanjem svog života na papiru počela je meni vrlo rano tako da imam gomilu bilježnica sa mojim ljubavnim, školskim, poslovnim itd. brigama. Strašno. A, koji sam ja lik bila i ostala. Nadam se da nema puno osoba na svijetu koje imaju život sličan meni jer stvarno kao da sam u nekoj komediji. Brigite Jones mi nije ni do koljena a prepoznajem se u knjizi o Shoppingholičarki koju obožavam čitati. Uživam u čitanju što je sve kupila i živciram se zajedno sa njom zbog financijskog stanjaludStrašno.
Naravno počeli su božični blagdani, (meni još u desetom mjesecu) i naravno ja sam sada opsjednuta kao božičnom kupnjom tako da kupujem ne kontrolirano. Šta kriza u svijetu, nije ni čudo. Čak nekad pomislim da smo ju ja i moja seka izazvalesmijeh. O mami da i ne pričam. Nego, ugl. auto je stigao. Već ja vozim kao prava. Eh, da me moj instruktor vidismijeh. Naravno vidjela sam ja njega jel, prije par tjedana u subotnjoj fazi sramoćenja. Naravno osramotila se do bola. Možda on nije to tako gledao (nadam se) ali ja sa svog gledišta nemam komentara. U biti već sam se ja navikla na sebe kada svako malo izvalim ili napravim nešto što nisam trebala. Kad ja prvo neš napravim pa razmišljam a sada se pokušavam natjerati da prvo razmišljam pa djelujemsmijeh. Al ne moš dugogodišnje navike tako lako promijenitismijeh. Zato sam ja od svakog ponedjeljka nova osobasmijeh.
Nego što ima novo kod mene. Eto na poslu sve po starom. I dalje kmetovski. Naravno, novo što se događa je to da nas prisiljavaju da idemo u Zagreb na punjene druge trgovine. Tj. raditi tamo. Kvaka je u tome što i nije baš tako bajno kako ti pričaju tako da mi sve ne želimo ići. Ali naravno ako se proturječiš kao ja ispadneš govno. Ne znam što će biti i tko će sve ići ali od nas trideset i nešto naravno nas pet je uvijek na popisu odabranih. Ostali očito nisu dovoljno dobri za dodatno mučenjesmijeh. I naravno što sam naučila na svoje posliću je da se moram udati i imati djecu da imam privilegije. Jer ovako svi smatraju da ako nemaš brak nemaš život i osobe koje ne želiš ostaviti.
No opet mi odvedu najdražu kolegicu. Prvo je nije bilo tri mjeseca negdje a sada opet ide i opet ja sama moram gledati kako ostale kolege živčane i ne kuže da bit posla nije samo ogovaranje, gledanje kako nekoga ocrntit, gledanje što drugi rade... nego i zezanje, smijanje i divna pauza od pola sata kada nas puste po dvijesmijeh.
Ivana sretan rođendansmijeh Nadam se da ćemo raditi zajedno i kada dođeš iz Zagrebasmijeh.
Ubila bi me šefica da ovo čita. Hvala Bogu da misli kako sam ja pretupava da znam pisati na tipkovnici i ići na internetsmijeh.
No, slijedeće područje mog života je ljubav.
Naravno, sjajno i bajno kao i uvijek. A pošto je kao i uvijek bolje da ne pišem što sve ima. Mislim da mi je to područje čak i najkomičniji dio života. Nakon moje mesarske veze jednostavno me neće. I dosadili su mi osobe koje ne znaju što žele u životu. Koji ne cijene svoje cure, koji su toliko glupi i puni sebe.... Bitno da sam ja cool.
No, već dugo nisam nigdje putovala. Zadnje što sam bila bilo je u Zagrebu kada sam dobila malo slobodnog (ne moš vjerovat ali i toga ima ponekad na mom poslu). A tako bi voljela negdje otići. Malo se odmoriti od svega ali to je nemoguće jer pogotovo u dvanaestom mjesecu putovat ću jedino u mislima sa mojom blagajnom na kojoj budem stajala vjerovatno više od pola dana. Blagajnica hoće ići na godišnji!!!!!!!!
hehehehe

No odoh sada gledati filmfino

Pusu šaljem


Huhuuuu tek je 12 sati i ona neće znati (moš si mislitfino)



petak, 12.12.2008., 00:02


Photobucket
Eh, da! Prošo moj noćna mora vikend. Hvala Bogu.Sada su mi posljedice jedino psihasmijeh, upala mišića i strah od ponovne inventure. Strašno nešto. Od ujutro u sedam do pet ujutro slijedećeg dana smo radili. S tim da smo dan prije radili cijeli dan i cijeli tjedan produženo. Mislim da smo svi bili toliko umorni i da smo još totalno slomljeni da to nije normalno. Još veća noćna mora je ta što to nećemo dobiti plaćeno. Ali štaš, kmet ostaje kmet. Danas smo imali neko predavanje o čišćenju. Tako da ću sada u slijedećoj zamolbi za posao moći napisati da sam i kvalificirana za profesionalnu čistačicuzubo. Nema šta neću naučiti na ovom poslu.
Inaće, bila sam u svatovima. Naravno da me nisu pustili. Samo sam se ponizila pred šeficom kada sam ju molila da me pusti. Mislim da me je mogla pustiti ali izmislili su toliko razloga da jednostavno ja nisam mogla ići. No nema veze. Ipak sam ja bila. Nije bilo to-to ali sam ipak bila i neću samo gledati svatove na kazeti kako mi je moja šefica rekla, nego ću i sebe gledati na njoj. Došla sam u svatove oko pola dvanaest navečer, nakon posla jel. Mrtva umorna sam bila i ujutro sam se morala dići u šest ali bilo je super. Čagala sam i zabavljala se normalno kao da me ne čeka ništa sutra i kao da nisam radila cijeli dan. Nisam htjela dopustiti da posao bude centar mog života ili na prvom mjestu kako mi šefica rekla.
No prošlo to sve i sada se nadam se se sve vrača u normalu. Ali nikada se ne zna. Kod mene to sve više se ne zna do zadnjeg trenutka.
A što mi vrijeme brzo leti. To ni normalno. Danas sam razmišljala kako ću izgledati kad budem baka. Sam se pogledam u ogledalo zamisli malo opušteno lice, naborano (iako se nadam da neće biti puno naborano jel). Sijedu kosu neću imati jer ću se farbatismijeh. A sad garant ću imati problema sa kičmom, bit malo zgrbljena od posla i tak. Didu neću imati ili ću imati nekog totalno kretenskog didu koji po cijeli dan goni druge babe po parkovima, žmiga bakama u bolnici ili cijele godine kolje sve moguće životinje u kojima vidi meso za jelo.
Danas mene jedan čovjek pita jel imamo ugljen za roštilj a ja razumila da kaže: Ubio bi za roštilj. Još ja umirem od smijeha i ponovim: Ubijate za roštilj? da bi mi čovjek sav zbunjen ponovio kako on traži ugljen za roštilj. A ja mislim u sebi, koja sam ja budala. Ja stvarno svašta čujemsmijeh I tako to kod mene. Neki dan dolazi čovjek na blagajnu i sada ja njemu trebam reći: Dobar dan. A ja mu se lijepo nasmiješim i umjesto pozdrava mu viknem: Još nešto.

A ode ja sada na spavanje. Vrijeme je. To da ne dobijem bore i pod stare dane izgledam staronaughty.

Ajde ćmah

P.S. Moja seka i ja si kupile auto. Stiže za desetak dana. jupi jupi jajaja (lupi se u jaja)


utorak, 28.10.2008., 23:05


Photobucket
Dragi moji ljudi kako život nekada zna biti nepravedan. Posebice ja budem ta koja imam one prave pehove u životu. Ne mogu reči da nemam sreće baš u svemu ali u nekim stvarima nemam. Tako eto ovaj vikend moja prijateljica sa kojom se družim još od osnovne škole ima svatove. Svatove koje jedva čekam, o kojima pričamo već ni sama ne znam koliko.... Još ja lijepo dobijem i dva slobodna dana na poslu ma sve pet da bi jučer došla obavijest kako imamo godišnju inventuru a to znači subota i nedjelja cijeli dan biti na poslu bez slobodnih dana ikome. I tako da ja sada se osjećam blago rečeno grozno. Ne mogu vjerovati da joj neću biti u svatovima. Da mi se sve upropastilo. Šok totalni. Iako postoji mala nada da ipak budem barem malo u svatovima opet to nije to. Ali što sada. Pokušala sam sve što sam mogla i ne preostaje mi ništa nego da čekam subotu i što bude, bude. Ali da nije fer, nije totalno. Iako ajd, ja razmišljam da se sve događa sa nekim razlogom ali nije feeeeeeeeer, ni malo. Neki to ni ne razumiju, misle da dramatiziram zbog kao glupih svatova ali ona se jednom udaje(bar mislimsmijeh) i kad pomislim da ja to neču vidjeti i neču biti tamo srce mi se stegne. Neke stvari nam stvarno puno znače, drugi dok to ne dožive ne shvate. Neke stvari su samo jednom kao i ovi svatovi i umrijet ću od tuge ako ne budem tamo. A da neču spavati cijeli vikend to sigurno. Jer cijelu nedjelju ću biti na poslu a i subotu neču spavati vjerovatno ništa. Tako eto ako netko ovo pročita nek misli na mene da se ne srušim jer sam stvarno već iscrpljena do bolacry.

P.S. Neču kvariti post pisanjem svojih komičnih događaja. Tako da o tome drugi putnaughty.






utorak, 21.10.2008., 22:19

Još jedna škola...

Photobucket
A što da ja kažem! Uvijek previše brbljam a trenutno sam u fazi da na ništa nemam riječi. Ozbiljno sam totalno šokirana što se sve može događati u ljudskim glavama. Dobro, nije ni moja izvan konkurencije ali eto ja šokirana. Mislim nije to ništa novo. Od kad postojimo bilo nas je čudnih i normalnijih. Ja eto uvijek naletim na one malo čudnije. Upoznam ih, obožavam i onda tokom vremena otkriju da ipak nisu onakvi kakvim ih ja smatram. A tko mi kriv kad očekujem očito previše. Očekujem da budu prijatelji a to više nitko ne zna biti. Iako svaka čast iznimkama koje imam.
Tako eto upoznala sam jednu curu, radile smo zajedno, postale smo super frendice, sve cool, super jel, skoro pa nerazdvojne. Ja glavu za nju već dajem dok jel nije došo period kad ona se totalno promijenila. E, sada pitanje, jel je došla joj takva faza ili je jednostavno postala ono što ona jerolleyes. Iskreno nemam pojma, niti me zanima jer što sam vidjela dovoljno je da ju gledam totalno drugačijim očima. Ali totalni preokret. Optužila me za stvari za koje ja joj ni u snu ne bi napravila, naljutila se ja nemam pojma zbog čega, totalno me izbirsala iz svega, više me ne poznaje, niti pozdravlja, priča o meni ono što ja nisam... Ugl. nikad to nisam doživjela, nikad se nisam sa nikim tako posvađala, udaljila ali očito da za sve postoji prvi put. Očito svašta moraš proči u životu da bi se naučio živjeti. A tu curu sam obožavala, i još uvijek mi je draga ali nisam glupača koja je zaslužila takvo njeno ponašanje tako da ne gledam na to sve previše tragično. Jedna osoba u mom životu manje. Da mi je žao, normalno da je. Ali za razliku od prije, sada sam odrasla. Barem u pogledu ovoga i imam poštovanje prema samoj sebi da se ne ponižavam zbog osobe koja o meni misli tako loše.
Ja razmišljam da je život katak a za ovakve stvari je stvarno prekratak i ja ga ne želim trošiti na to. Tko me voli voli me a tko to ne želi što da ja radim.
Nisam ljuta na nju. Ne znam biti ljuta, pogotovo ne na nju. Samo mi je žao što je postala takva kakva nisam htjela da postane, barem prema meni. Ali što ćeš. Na nekome bijes moraš istresti ali ponekad te to i skupo košta. Ona će to jednom shvatiti... Kako to inače biva, možda baš kada bude kasno...
Meni je ovo samo još jedna škola... Prijateljska škola...

OVO MI JE SKOLA - GIBONNI


subota, 04.10.2008., 00:20


Photobucket
Uf, trenutno sam ljuta. Ali toliko ljuta da bi vrištila, vikala i psovala. Naravno sestra moja mi kaže da se ponašam razmaženo i kakve ima veze što drugi tjedan zaredom moram raditi popodne ali ja si ne mogu pomoći. Ljuta sam na svoj poso, na sve tamo općenito što trpim i mrzim činjenicu da u životu se moraš patiti i patiti i na kraju za ništa. Mrzim činjenicu što je druge briga za druge, što svatko misli samo na sebe i što ja ne znam misliti samo na sebe. Uf, grrrrrr. Baš sam ljuta i kad se pogledam u ogledalo vidim na licu da sam ljuta. Ljuta sam jer ništa nije kako treba biti, što sve mora biti tako komplicirano, zeznuto, čudno, bezveze... Uf, uf, ufffffffff....
Ljuta sam...
A valda ću se do ujutro smiriti jer neće biti dobro inaće.
Nego danas me sestra zove da vidm kada ću se udati. Ugl. staviš čašu vode i iznad zlatni lančić sa zlatnim prstenom i koliko puta udari prsten u čašu sa toliko godina ćeš se udati. E, sada jedini problem je što moraš biti miran dok to obavlja se jel a ja to ne mogu. Svima ostalima je fino uspjelo. Čak je i mojoj mami udarilo onoliko puta sa koliko godina se udala dok recimo meni je prvo ispalo da sa tri godine sam se već udala ili jednostavno nije mi ni udaralo jer sam pokušavala i pokušavala ali ja za to nemam strpljenja držati i čekati. Strašno. Čak ni dijete više ne pokazuje. Isto neka tako fora sa lančićem. I eto, ništa od mene. Nema mi ravnenaughty
Jučer sam bila na rođendanu. Dvije subote zaredom smo slavile isti rođendan. To se zove slavljesmokin I tako jel, radila ja popodne, došla kući, ravno na slavlje, umorna, noge peku od stajanja i tako eto tek danas sam shvatila da sam se napila kada sam se probudila i osjećala se kao da me traktor pregazio. Nema šta, pravo seosko raspoloženje. Najme jučer sam pola večeri provela družeči se sa družbom iz mojih omiljenih Piškorevaca.Zaključili su dečki da ću se i udati tamo (iako prsten kaže drugačije). No tako eto neću se sjećati što sam sve pričala. Bolje ovako kada mislim da sam bila cool. No i moj mali debeli je bio glavni te večeri. Ovaj puta je bario moju drugu prijateljicu. Zavodnik, nema šta. Više se ni ne moram pitati tko mu se sviđa, kad su to prezežito moje prijateljice.
Naravno da je i svirala pjesma koja me uvijek podsjeti na njega(stid me ali ja sam ju pjevala u sebi, jednostavno si nisam mogla pomoći jer je on bio tu):

I tako jel, da nastavim sa svojim životom. Danas sam praktički cijeli dan prespavala. Nisam si mogla pomoći. Svaki moj pokušaj dizanja je završio ponovnim spavanjem. A vručinaaaaa, hvala Bogu da nam se i klima pokvarila u pravom trenutku, kada su najveće vručine pa mi je doživljaj bio još bolji. Slomljena od posla, grada i mokra od znoja. Savršen spoj osjećaja.
Zaboravih napomenut kako u našem gradu više skoro nema kafića gdje ne svira narodna. Ajd još prije jedan sat. Ali poslije jedan sat imaš za birati hoćeš ići u tehno dio Galerije(za koju već mjesecima pričaju da će postati kineski restoran) ili u narodni dio gdje su glavne zvijedne večeri Marijan i Božo ili neki drugi likovi ili u Mambo gdje također sviraju glavni remiksevi folk hitova. Uh, zaboravih i šokački disko, tamo eto možeš plesati u kolu i vikati ijujuuuu. To sam jedne subote radila, i više nikadbangsmijeh
Ništa, slijedeću subotu idem u svatove. Čagat naravno.
Valda neće biti novih sramota i komedija ali poznavajući sebe čisto sumljam da neće.

Ć


nedjelja, 07.09.2008., 22:58


About You Now - Sugababes
Photobucket
Eh, dragi moji živi ljudi i neživi(ako imaju internet tamo jel a nadam se da imaju jer inače ja neču umrijeti).Nego da i ja napišem malo nešto tako pošto dugo nisam. Uvijek ja imam materijala i tema ali prelijena sam u zadnje vrijeme tipkati. A godine su to većsmijeh. Eh danas mi je bilo 20 i nekoliko godina i mjesec dana. Pa sretno mi dvadeset i nekoliko godina i mjesec danapjeva. Trenutno nisam u nikakvoj sentimentalnoj ni osjećajnoj fazi pa neću filozofirati o svojim ljubavnim jadima a bilo ih je normalno. Sada sam u fazi da sam totalno cool i sama. Ko i inaće jel. Mislim kad vratim filmove unazat imala sam stvarno kriminalno smiješnih veza i ovako dečkiju da ni jedno ne mogu izdvojiti kao nešto normalno i vrijedno da mogu pisati ljubavne romane i tako to sve jel što bi htjela. Ne mogu pošteno ni patiti jer kad se jadam na kraju to sve ispadne toliko smiješno da izgubi moć i snagu ljubavne tragedije. U biti druge cure kada pričaju o svojim bivšim ljubavima svi slušaju i puni sažaljenja uzdišu nad pričama njihovim jel, dok recimo kad ja počnem pričati svi umiremo od smijeha. Dobro ajd nije sada baš da je sve tako ali večina ih je za upišat a takvi se i pamtenaughty.
Tako eto recimo imala sam jednog dečka koji sad i nije baš mi bio pravi dečko ali smo se viđali redovito nekih mjesec i pol dana. On je kao plesač ali ne profesionalni nego tako u gradu kad je čaga naveliko. Čim mu malo neki mig daš da plešeš on je na podiju. Naravno i cijelo njegovo društvo od kojih svaki ima pokrete nikad viđene. Tako je moj dragi jednom slomio ruku dok je pravio salto u zraku i to sigurno vrlo profesionalno. Jednom dok sam se šetala izletio je iz kafića gdje su plesale go go plesačice, gol do pasa na minus dvadeset i reko mi kako ih animira. Ni ne sumljam da je bio glavni. Hvala Bogu da sam tada se već opametila i prestala ga gledati kao mog savršenog budućeg supruga. Nakon toga sam dobivala njegove patničke poruke kako je kasno shvatio da voljeti nekoga nije mala stvar tj. reči nekome volim te ili što je on već mislio ali bitno je to da on sve voli. Nema šta, dečko pun ljubavi. Naravno imo je kao i neku životnu tragediju na koju se izvlači radi svog ponašanja ali što ćeš on je sam po sebi životna tragedija. Najbolje od svega je kad smo frendica i ja upoznale neke likove on bio malo kao ljubomoran pa im previše davao do znanja da je on samnom da bi dok su se opustili i upoznali on bio glavni te večeri i na kraju im predložio da zna gdje su dobre kurve pa će ih nabaviti još plus toga ima pun mobitel slika. Jupi, nikad mi neugodnije nije bilo. Iako i sa tim likovima sam kasnije imala komične situacije, nije sada u ragnu ovog mog plesača ali tu je negdje. Likovi su iz Varaždina pa me užasava pomisao da su ipak dečki iz bilo kojeg dijela bili, isti, nažalost. Eh sve nešto kao daleko. Te veze na daljinu mi nikada nisu išle. Iako sam žarko htjela ih imati. Moje savršene priče jednostavno ne postoje. Ni veze selo grad mi ne idu.
Recimo moj dečko bolničar iz Piškorevaca kojeg sam toliko smatrala savršenstvom svijeta totalno mi je pogoršo pogled na to selo u kojem sam bila samo jednom dok sam vozila u autoškoli i natjerala svog instruktora da se provozamo tamo. A lijepo su mi govorili da su bolničari pičkice koji švrljaju okolo. Iz početka mi se nije ni sviđo ali ajd kao pokušat ću sa njim pošto je kao dobar kad ono. Evo uskoro će biti godinu dana kako smo prekinuli to znači da još jedna godina i onda ćemo ponovno biti zajedno. Da, to je bio njegov prijedlog. Dvije godine da se izludujemo pa svatovi. A pošto sada ima curu i to već dosta dugo, koju je usput jednu subotu bezveze prevario samnom tko zna što sa njom planira. Vjerovatno nakon što se samnom rastane opet sa njom i tako. Garant je ljubitelj svatovskih poklona pa želi se što više vjenčavatinaughty.
A eto jadna cura njegova. Upoznali su se dok je ona bila bolesna a on ju je liječio u bolnici. Ja i on smo se upoznali jednu subotu, pijani oboje i u roku od pet minuta shvatili da je to to. A moš si mislit. Začara cure dok smo najranjivije. Bože dragi. Nikad neću zaboraviti kad sam istraživala jel možda musliman zbog prezimena jel ali na kraju se ispostavilo da ipak nije. Nakon te muke i muslimanstva krenula sam u istraživanje jel normano njegovo ponašanje prema meni i dok sam shvatila sve jel, bilo je kasno, već sam ispala glupača jer sam uopće bila sa njim. Čak smo i doček ove godine dočekali zajedno i onda nakon sedam mjeseci, kad je već u vezi sa tom curom je shvatio kako sam ja u biti super i da mi to mora reči na nježan način. Ali ima eto nešto dobro što je izrodilo iz naše veze, naučila sam ga ljubiti sesmijeh. No nije to bio kraj Piškorevcima. Bože sveti ima njih još od tamo, u biti zar tamo ima i jedan normalan dečko ili samo ja upoznajem neke ekstreme? Da ne imenujem jel, jedan lik, obdareni lik, ima i sise što je meni poprilično seksi za razliku od mojih frendica koje se zgražaju nad njim ja sam bila totalno u sedmom nebu kad bi ga vidjela. Dob, nije važna, zanimanje, pitaj Boga, radi na crno kao ima puno love i ženske poput mene upoznaje svako malo. Jedan prijatelj mu izgleda kao Njemački propali top model dok ostali djeluju kao da po cijeli dan oru zemlju i onda svi puni samopouzdanja dolaze u grad sa stavom Ja sam cool i super a vi cure ste prejadne za mene. Morate imati minicu do one stvari, dugačku raspuštenu kosu, dekoltiranu majicu sa Koridora i cipele na petu, noge ko bobi štapići i po mogučnosti bacati se na cajke sa dignutim rukama sa cigarom a sve ostale za njih su preniski nivo.
Jebemu kad ja ne padam pod takve. Imam hlače, kosu do ramena, ravne cipele, noge ko Grizini štapiči i majicu iz Mađarske.
I onda nisam dovoljno dobra za malog poduzetnika na crno. Ali bitno da je on meni posvetio svega nekoliko vikenda a zauvijek ce ostati misterija tko je on uopće i koju zemlju obrađuje.
A eto moj bivši dečko najnoviji prošlu subutu je žarko želio da se pomirimo jer je shvatio da je on bio glup i da bi ja sada njega trebala shvatiti. Ono halo, mislim nije on jadan kriv što je još nezreli klinac ali što je glupi mesar, to si je sam kriv.
Ugl. bilo bi tu još jako puno priča o mojoj ljubavnoj komediji ali dosta ih je za sada. Kažem ja da mi Brigite Jones nije ni do koljena. Ovi tu između svih i prije ovih nekako su svi u rangu sa svima. Mogli bi stvorit lijepo društvo.
Ili neku grupu, poput Backstreet Boysa i neke sada već novije muške družbe, nisam više u toku koje.
No sad kad sam se donekle opametila i počela ne davati nove šanse idiotima da pređem sa teme malo.
Na poslu sve standardno, sramotim se, smijem ko idiot, izgledam kao da je tamo savršenstvo rada...
No, da se pohvalim i upozorim vozače. Ja sam položila. jupiiii... Napokon, nakon sto muka. Ta autoškola mi je bilo iskustvo stoljeća. Oš od svega. Sada kada je gotovo i kada napokon mogu sjesti u auto sama osjećam se kao da mi je palo sto briga. Instruktor mi je bio jedan mladi dečko koji je se tek uhodava i dosta je ovako ok. No, jel i tip je kao koji može imati svaku koju poželi. Tako eto šokova sa njim milijun. Hvala Bogu da više i to sam završila da se više ne moram sramotiti tamo u onom autu sa mojim izjavama i scenama koje samo lete iz mene. Najbolja scena svakako je bila sada na ispitu. Nas četiri- pet cura stojimo i dok sam ja sva ushihotana od sreće divljala što sam položila one sline i gledaju njega u autu dok ispitivač jednoj curi piše potvrdu da je prošla. Komentiraju kako je sladak i ima lijepe oči. Moja Lelica krajem se zgraža i govori nek se nakesi da vide kako tada izgleda a on se samo smješka iz auta a ove sline. Ja stavljam naočale da bolje vidim te njegove oči jer ih stvarno nisam primječivala tokom svih tih sati a nisam ni tada. Ili naš zadnji sat vožnje, Bože sveti nikada smotanija nisam bila. I eto svečano ga ostavljam novim generacijamawink.
Ja kao da sam sazrela u zadnje vrijeme ili je to zbog smeđe boje kose(da više nisam plavuša). Nekako me više ne brinu gluposti glupe. Ali možda je to i samo period kao mojim šeficama. Nekad nekako i nekad nekoga.
No pustimo sve ja sutra idem na rođendan kod jedne divne cure koja je ubila jednog dečka i on je sada mrtav iako je živ. Vjerovatno življi nego ikada i paradira gradom sa svojom družbom, sada već starom družbom jer su i njih zamijenile nove generacije.
Stari se, nema štano.
A ja moram ići spavati. Kratka je noć a ja nikako da se naspavam.
Moram češće pisati da ne bi više se dogodilo ovakvi kilometarski zapisi.
Photobucket
Šaljem jedan veseli pozdrav svima.

P.S. Kupujte i idite u trgovine i uživajte u tome kao ja.


četvrtak, 04.09.2008., 23:59


Nemam vremena trenutno ništa napisati jer sam preumorna ali i previše praznovjerna pa eto samo da objavim post da sutra bude sve ok!


ponedjeljak, 01.09.2008., 23:33

eh, da...

Photobucket
E, dragi moji, život mi je ludnica! Mislim da kada se vratim je vrijeme za promijene. Možda mi ovo sve sada dobro dođe da malo pobjegnem od svega i odmorim i mozak, i dušu i sve.
Bitno da kod mene trenutno ništa nije normalno i da sam ja pravi baksuz.
Brigite Jones mi nije ni do koljenasmijeh.
Velika pusa





srijeda, 30.07.2008., 22:41


Čitam ja sada malo svoje stare postove(kao nemam pametnijeg posla) i umirem od smijeha. Grozno, sama sebi sam smiješna, strava.
Tako eto, nego da se ja posvetim mojim novim zapisima. A hvala Bogu moj život je toliko prebukiran novim događajima da se ni ja sama ne snalazim.
Trenutno sam u fazi kada sam ljuta sama na sebe jer sam glupa jučer bila i dozvolia si neke stvari zbog kojih se ja sada brinem i osjećaj jadno a opet što je tu je ali kad ne smijem tako razmišljati. Trebam učiti na svojim greškama a ne ih ponavljati.
A danas mi je faza samozažaljevanja, sutra ću opet biti ok i puna samopouzdanja i mržnje prema nabušenom spolu... Svaka čast iznimkama ali večina su baš pravi gadovi....



Pogledom pratim crtu na zidu
Koju do sada vidjela nisam
Ona je oduvijek tu
Samo sam ja bila slijepa
Gledam kroz prozor
Parovi idu…
Ljudi se grle
Drže za ruke
ako je prava ljubav i javna i lijepa
samo si ti…
skrivao mene i pričao laži
kriva sam ja sto sam dopustila
slobodno kaži


jer ja sam davala ljubav kao žrtvu
i imala stalno krive razloge
zašto još trpim poniženja
ti bi me na kraju
ostavio mrtvu
ko što ostavljao si i druge
nek te odnese zora bijela od mene

hodam po staklu al me ne boli
jer poslije tebe sve mi je isto
jer poslije tebe ni boli se više ne bojim

srce je moje pred bogom čisto
jer ja sam bila ko stup od soli
kraj tebe ćutila nisam da stvarno postojim


srijeda, 11.06.2008., 11:31


Photobucket
Evo upravo ću se početi spremati za prvi izlazak sa mojima sa posla. Idemo u svatove kod kolege i to u Strizivojnu. Velika stvar, moj prvi posjet Strizivojni. Kako cool.
Ugl. kolege i ja danas pijemo, sutra radim ujutro, jupiii! Jebemu rad nedjeljom.
A sada moram na sređivanje ne smijem bilo kakva u Strizivojnu. Ijujuuuuuuuuuuuu Mene majka - Zvona

Ć

I za mog dečka koji ne shvaća neke stvari i zato je tako kako je...

Vanna - Pocetak I Kraj -

Od prstiju do koljena
od peta pa do tjemena ja osjecam
da nisam vise nesretna
ni nevjerna, ni neduzna
nije neka promjena
samo sam opet ona ista ja

Upoznali, zaljubili i mislili da zauvijek smo sigurni
odjednom nista ne valja, sve je puno oblaka
slijedi cista klasika
budjenje pored krivog covjeka


I sada znam, pocetak i kraj
taj povremen sjaj ne moze sakrit'
da ni za sto godina to nece bit' to
sve je savrseno svrseno

U istom jos sam krevetu
odlucujem jos uvijek istu odluku
a nemam vise vremena
jer jutro mi se pretvara
u pravu zonu sumraka
gdje iza svakog ugla cekam ja



subota, 07.06.2008., 18:01

I´m Candy Girl...jeaaaa:))

Photobucket
Neki dan napisala ja lijepo post o svom "dragom" bivšem dečku kad ono nije mi se uopće htjelo objaviti a niti spremiti. E, baš sam bila razočarana iako i bolje. Mislim činjenica da sam ga samo vidjela u prolazu i da je to potaklo da mu posvetim i pjesmu je stvarno jadno tako da ja trenutno kao snažna žena nastavljam dalje i ne spominjem ono što se ne treba spominjati....smijeh
A kako stvari stoje sa dečkom (dečkima) je strašnonaughty. Mislim u ova dva dana mi se počeli javljati neki već davno zaboravljeni "komadi" da već počinjem se nadati javljanju i onih pravih komada. Iako kako to inače ide tko se treba javljati ne javlja se a onaj tko ne treba se javlja (iako tu kod mene i ti nisu baš oni što se ne trebaju, jel). Ma uglavnom, kod mene nikada ništa jednostavno.
Trenutno sam se fokusirala na tipa koji toliko puno radi da me se jedva sjeticerek. I kako je to onda jadno, mi se njih uvijek možemo sjećati a oni kako im prdne (ili kako im se podrigne (u pravom smislu svega kako im se digne(za one mlađe od 18:digne pramen kose).I tako jel, moj dragi više voli meso od mene... A što sada, život ide dalje...
Nego nisam pisala kako sam imala pet godina mature. Strašno! Već toliko prošlo. Tako eto ja ponovno sjela u svoj razred sa polovicom oženjenih i udanih mojih kolega i kolegica koji imaju i djecu a ja nemam čak ni psa željenog. Jedino mog Krešu(papagaj) ali ni on se ne ponaša kao da mi je sin. Ali bilo mi je tako čudno vratiti se u školu i iskreno nekako sam željela da se opet tamo vratim. Baš me nostalgija bila uhvatila, nije to u redu da vrijeme tako brzo prolazi.
Tu večer sam imala i djevojačku na koju sam pokušala stići do 12 sati.
Na karaokama sam naravno bila glavna i u jednom i u drugom slučaju. No o detaljima neću pisati trenutno sam se nešto uznemirila jer sam se svega toga sjetilacry. Ne volim kada se sjetim super stvari koje bi htjela ponovitisretan.
Još sada u subotu mi se i prijateljica udala. Postala je gospođa (prezime ne smijem napisati ali tko joj krivsmijeh). No ovako šalu na stranu, bila mi je prelijepa. Možda čak i najljepša mlada od svih kod kojih sam bila u svatovima i ne govorim ovo iz ljubavi nego iz mog promatranja sa strane.
No eto, kako već spomenuh, dani brzo prolaze...
A ja sada moram na spavanje.... Ujutro radim...Uskoro idem na ispit iz vožnje...Paničarim...pjeva

I naravno po stoti puta:Od sutra sam nova JA!laze
I planiram si ugasiti mobitel na tjedan dana(serem idem ga upaliti iz ovih stopanaughty)...

Ajde Ć

Candy girl (sugar, sugar) - Archies


četvrtak, 22.05.2008., 23:28




...vjerujem da svi imamo neke ljubavi koje će nam uvijek biti ono nešto posebno... Ja sam za ovu svoju na koju trenutno mislim dok pišem ovo mislila da nikada neće biti prežaljen... Da ću uvijek misliti samo na njega i na ono što bi bilo da je bilo... On je daleko od mene, on mi više ne znači kao tada ali znam da ću uvijek pomisliti na njega kada god vidim nekoga sličnog njemu ili kada vidim bilo što što ce me podsjetiti na njega. Naravno sada je netko drugi tu ali on je uvijek on iako znam da on se mene ni ne sjeća više, on sada ima drugu, on nije ni htjeo pokušati ono što sam ja htjela...
Možda jednog dana sudbina i odluči drugačije ali trenutno je on samo uspomena i to jedna vrlo draga. Bilo bi lijepo da mi se ponekad javi ali mislim da je ovako bolje. Daleko od očiju daleko od srca... Ne mislim da to mora biti tako ali nakon puno vremena uvjerila sam se i ja u to...
A sada nastavimo dalje... Tko zna što još mene čeka...
Pusa sjećanjima....

Photobucket



ponedjeljak, 12.05.2008., 12:52

Grrrrr, ufffff!!!!!!!

Photobucket
Čemu više da se i čudim kad me ništa više ne može začuditi... Katastrofa što ljudi prave drame gdje ih nema a ja kada čujem tako i vidim svašta nešta što me živcira ostanem paf.
O Bože, treba živjeti sa svakakvim dramatičnim i ludim ljudima oko sebe...
Tako eto, da ja malo napšem riječ dvije o današnjem dojmu sa mog "divnog" joba đoba.
I naravno Karmeličanke su in, barem kod mene na poslunaughty
Samo ššššutimmm...


Aha, moš si mislit...smijeh

I ne želim nositi naočale, ZAŠTO ME PRISILJAVAJUUUUUUUUUcrymadburninmadcry
Photobucket



utorak, 06.05.2008., 23:38

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se

Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (3)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (10)
Rujan 2007 (11)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (10)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (8)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (8)