13.09.2009., nedjelja
Prije svega pozdrav
|
ej ekipa bok....balduvian je...bio sam odsutan jer sam se udubiou svoj roman i pritom sam zaboravio da sam baš ovdje dobio sve dobre ideje za ostale likove u prici. Pa bih evo jos jednom htio s vama pdjeliti svoju priću, ali ne od onga djela od kojeg je stalo nego od samoga početka...Ja se sad bacam na itanje vaših prića a nadam se da će moja zaintrigirati neke od vas. Glava Prva: Upoznavanje s Poslom Neobično vedra zora svanula je, i svojim zlatnobijelim zrakama okupala grad Wegeras. Zlatni kip Aveona, boga sunca presijavao se u bojama dugina spektra, a velike gradske zidine zabljesnule su svojom veličanstvenošću. Puk se veoma obradovao toliko željenom suncu pa se u zraku osjećala prijateljska atmosfera. Jedino Katnor jedan od mnogih lovaca na glave nije bio raspoložen za vesela dobacivanja. Njegov um okupirao je jedan problem. Kako će vratiti zlatnike lopovskoj gildi. Prekriženih ruku i zamišljena pogleda hodao je gradom polako se primičući zloglasnoj gildi. Katnor nije bio malen čovjek. Dapače svojom pojavom znao je uplašiti mnoge građane. Nosio je stare izlizane čizme, ofucane hlače , te obiteljski grb okačen s lijeve strane pasa. Na desnoj strani sjala je velika oštrica ukrašena motivima iz nekog davno izgubljenog vremena i također obiteljskim grbom na dršci. Iznad pasa nije nosio ništa više osim starih rukavica na koje je kao dijete okačio bodlje te starog štita na ruci koji je nekad davno imao dragulje po sebi, ta su mjesta sad zjapila prazna, dok su neka čak bila razvaljena. Svaki drugi pustolov bacio bi taj beskorisni komad metala, no ovome plaćeniku strofa koja je bila ugravirana u sredini kružnog štita označavala je život. „Kao hrabar vojnik krenut ćeš u boj Kao kakav kralj branit ćeš narod moj i svoj Kao zmaj otjerat ćeš neprijateljski roj I samoj smrti reći ćeš : Stoj! Tvoje će ime svima poznato biti..Katnore, sine moj.“ Oborio je svoju glavu na kojoj je metalna kaciga s praznim lukom za usta čvrsto stajala, odbijajuci susresti se sa suncem, jer za razliku od svojih moćnih predaka Katnor nije bio svetac ili kraljev osobni pomoćnik ili veliki vojskovođa. On je bio samo jedan obićan vojnik bez ikakve okupacije. Hodao je takav kakav je hladnim kamenim puteljkom sve dok nije prišao na metar udaljenosti od velikih drvenih vrata. Uz malo škripanja starog drva prozorćić na vratima se otvori i duboki glas zapita: „Tko ide“? Pošto je Katnorovo izbrazdano lice bilo dobro poznato stražaru ovaj odmah otvori vrata i pusti ga da uđe u lopovski ceh uz jedan naputak: “Ne bih ti bio u koži borče“ . Najednom iz sjene iskoće tri figure i polete velikom brzinom prema njemu. Nije stigao ni trepnuti vec je bio na podu izložen brojnim udarcima , i najednom mu se smraći pred oćima. Probudio se u ogromnoj sobi okružen bistama njemu nepoznatih ljudi. Raskosne tapiserije bile su objesene o zidove, a ogromni srebrni svijećnjaci bjehu u svakom kutu sobe. Ispred Katnora bilo je veliko kameno prijestolje koje je bilo potpuno zakriveno mrakom no jasno se moglo razaznati da netko sjedi na njemu. Borac nesvjesno posegne za oštricom polako se pridigne i poćne se približavati tronu. „Razoćaran sam“ reče mu nestvarni glas. „Ne zbog novca kojeg mi duguješ, nego zato što si ti jedini iz svoje loze koji je prekršio obećanje“. Katnor se namrgodi. „Daj mi još vremena i skupit ću, borćeve rječi prekine bodež koji mu je prohujao pored glave. „Tišina mladiću, novac nije moj trenutni interes. „...Katnor bjesno zavitla mačem pa se smjelo prodere :“Možda nisam kao ostali iz svoje loze,ali to ti ne daje za pravo da moje rječi prekidaš noževima“. Ponovno kroz zrak zafijuće oštrica i izbije Katnoru oružje iz ruke.Još glasnije se izdere prjeteća figura s trona:“ Ja sam vođa ove gilde i to mi daje za pravo da ti postrojim obitelj i pobijem po jednog člana za svaki dragulj koji mi duguješ jesam li bio dovoljno jasan ti nedokazani divljače!?“ Borac pomisli kako bi bilo divno da svom snagom baci štit prema vođi gilde ,ali se ipak suzdrži, pa lagano kimne.“ U redu kad smo to rjesili. Posao koji sam ti namjenio upoznat ce te sa tvojim najboljim prijateljem dok mi god nebudes vratio zadnji novcic koj mi dugujes.“ Reče vrlo samozadovoljno voa lopovske gilde. „Hogrim donesi ploču zadataka našem prijatelju.“ U sobu glasnim koracima uđe glomazni kameni golem noseći komad mramora u grubim rukama.“Ah Katnore...Ploća zadataka te snašla.“ Borac dohvati komad koji mu je golem nespretno pružio a na njemu se najednom pojave tri natuknice *Hugo od Revelota *Victor „Grobolovac“ Enips *Gevirijus „Što te rječi znaće?“ upita očito zbunjeni lovac na glave.“To su tvoji idući zadaci. Prjeđeš li rukom preko nekog od njih na ploći će se ispisati relevantne pojedinosti, a kad obavis pojedini zadatak kucni tri puta u plocu i otvorit ce se portal preko kojeg ces mi javiti svoj uspjeh.Katnor zausti ,ali jos jedna ostrica poleti zrakom i figura se oglasi „hajde sad niškoristi ljudska, posao te čeka.“ Borac se namrgođeno okrene na peti i uputi prema izlazu . |
0