22.03.2009., nedjelja

5. (Nya)

Satrta tišina
Gle ispod nebesa se sakriva ljubav
A nebesa tu su
Kroz žile mi prolazi 16 krpelja
Cjepivo ja imam
U jami s iglama ležim prebodena
Poklanjajuć krvcu
Otvorenoj zemlji što jezikom liže
No duša mi živi
U svijetu mi nije već skrita u Rani
…
Rimbaud je preplašen
Zarezo je do dubine našeg svijeta
I otkrio Boga
Ne, ne može biti, viće, pljuje, vrijeđa
Zatvara svoj prorez
Razrezujuć stvarnost žiletom gadosti
I pobunom mladog
Pluta po plićaku krvi svojeg srca
Ne, ne može biti
No Bog se tek smiješi i šapće mu milo
Ja opet te volim
No Rimbaudov strah si zatvara uši
On ne želi ćuti
Premda duša žeđa, on skače u jamu
Da rastroji čuvstva
I razum, pa djetinje podiže bunu
Zagrljujuć propast
Misao na majku još je tako krvna
Za poljupcem strepi
Genij boje slova. Ne! Može bez svega
Ne treba mu Žena
I razum, no s vremenom žudnja se gasi
Vino srca zrije
Ironije riječi tek kriče, Voli me
Očajan je, pušta.
Opet ispod svega morem teče svijetlo
On dijete je smrtno
…
Bratec, smradom skrivao si brazde duše
Ja molim za tebe
Premda si od mene uljano daleko
Primi moju skromnost
Ne uzdiži nosa nad mojim riječima
Znam, sada si miran
Opet ispod svega morem teče svijetlo.



| 20:29 | 3 | Komentiraj | X | X |


<< Arhiva >>

0