Image Hosted by ImageShack.us

silvanaurbs. blog




Image Hosted by ImageShack.us

UN TEMPO

04.03.2014., utorak

VLAHO BUKOVAC

BUKOVAC, Vlaho slikar, Cavtat, 1855. – Prag, 1922.




Poštujući ga kao vrsnog umjetnika osobita senzibiliteta, neovisno je li slikao za izložbe ili je samo radio da radi (mislim na portrete po narudžbi, od kojih se mnogi i danas čuvaju u našim obiteljima), ali i zanimljivih detalja njegova života iščitanog iz životopisa, prepuštam širi opis Bukovca ovom prilogu iz njegovog rodnog Cavtata.

Prije nekoliko godina u Cavtatu je otvoren muzej Bukovčeva kuća. Bilo bi pretenciozno od mene da vadim ulomke onoga što je iz osobne mu biografije vrlo lijepo i sažeto ovdje obrađeno. Zato pogledajte!


Bukovčeva kuća u Cavtatu



Oznake: slikarstvo


- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zato samo ukratko:

Riječ je o jednom od najvećih slikara kraja 19. i početka 20. stoljeća Vlahu Bukovcu iz Cavtata, pravim imenom Biagio Faggioni, koji je iz relativno siromašne obitelji, u nadi da će postići poslovni uspjeh u tuđini, otpremljen kao jedanestogodišnjak iz svoga doma.

Taj dječarac, uz mnogo tegoba i odricanja, stjecajem okolnosti, prirođenoj snalažljivosti i radišnosti te bogom danoj prirođenoj darovitosti, ali i uz pomoć fortune, postat će svjetski poznati slikar.

Njegova biografija je bogata iznenađenjima i obratima o čemu bi se moglo mnogo pisati. Uzimam slobodu istaknuti tek neke crtice iz tog burnog životopisa, koje se ne nalaze u internetskim i drugim prikazima o njemu ili su spomenute bez detaljiziranja.

Pišući svoj životopis sam je sve to sažeo tako ilustrativno a bez ilustracija u živopisno djelo s jednostavno istkanim crticama svoje dugovječne svakodnevice na 160 stranica zanimljivog štiva.

Pisao ga je bez zadrške, pritaje ili uljepšavanja da se čini kao da piše izmišljenu romansiranu priču o nekoj drugoj osobi i to za neku ekraniziranu prigodu.
Držim kako ovom djelu ništa ne nedostaje baš za eventualnu ekranizaciju, ne dokumentarca, nego filma, jer je to istinita priča.

Vjerujem da bi i bez dorade bio mnogo zanimljiviji, cjelovitiji, a uz to i poučan od većine domaćeg i stranog ekraniziranog smeća kojim nas zapljuskuju producenti i scenaristi s malih i velikih ekrana.

I nakon 92 godine od njegove smrti, a pisao ga je gotovo do pred sam kraj života, ona je ostala živopisna priča, podjednako zanimljiva kad opisuje gotovo avanturističke, ali tegobne detalje svog djetinjstva i mladosti, kao i svoj dio života umjetnika.

Moj život, kako je naslovio svoj životopis, posvetio je „Ženi i djeci svojoj, gnijezdu svome.“

Životopis je objavljen je u Zagrebu u izdanju Književnog Juga, 1918. u recenziji je Iva Vojnovića, koji će o Bukovcu ovako napisati:

„Vlaho Bukovac jest doista veliki umjetnik, jer je u neobuzdanoj radosti stvaranja dao narodu i svijetu ono što ne prolazi nikada, a to je ono što je vidio, što je umio i što je ljubio – ali je još veći, jer je uz to a i uspkros toga bio i ostao uvijek: dobar i svoj.
Pročitajte ovu priču, pa mi recite nemam li pravo!“


Na Kraljevo 1918. Ivo Vojnović

Djelo je doživjelo i ponovljeno izdanje, 2003. godine.


Oznake: slikarstvo


- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #




A priča njegovog životopisa počinje s jednim olujnim nevremenom, kad se neka talijanska trabakula (teretni brodić na jedra) surgala (ukotvila) u Cavtatu i dulje vremena nije mogla isploviti na debelo more na putu za Carigrad.

Cavtat je danas iznimno lijepi turistički gradić na samom južnom kraku Hrvatske, ali u doba AU Monarhije i opisanog događaja bio je tek jedno lijepo, ali obično mjestašce ribara i zanatlija, uglavnom sadržajno prazan.

U takvu sredinu Bukovac smješta besposlenu posadu, koja je tjednima primorana boraviti u toj mirnoj, prirodno ubavoj, ali i nezanimljivoj cavtatskoj uvali (približno vrijeme događaja 1850.).

No nisu svi bili besposleni.
Vlahov djed, Giuseppe Faggioni, (makar on prezime piše s jednim 'g', a tal. bot. bukva je faggio), vlasnik ili zapovjednik brodice (jer on piše: 'patron di barca') , zaljubio se u mještanku, mladu Cavtajku, kojom se kasnije oženio.
Naime, put ga je dalje odveo u Carigrad, ali se svojevoljno vratio u Cavtat svojoj ljubavi Mariji Perić i ostao tu živjeti.
Iz tog braka rođeno je uz kćer Anu i troje sinova.

Najmlađi je bio njegov otac Agostino Fagioni (Augusto kako su ga zvali Cavtaćani). Vlaha, pravim imenom Biagio Faggioni, kako sam piše, već sam način rođenja simbolično je izdvojio i od braće i Cavtata. Rodio se doslovno na ulici:

„... ja sam već na ulici ugledao svijetlo dana. “

Majka mu se od iznenadnih porođajnih trudova nije uspjela uhvatiti kuće.

Oznake: slikarstvo


- 09:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Put prema Americi nije bio jednostavan, jer je trebalo proći mnogo europskih gradova, obzirom da je ukrcaj na parobrod koji će ga odvesti na daleki kontinent bio u Hamburgu.

Iz Berlina, zabilježio je jednu zgodu.

Na putovanju prema Hamburgu, jedno od zaustavnih mjesta bijaše i Berlin. Tu se naš Vlaho, radoznali dječačić udaljio iz hotela gdje su odsjeli i više nije znao pronaći bivak i vratiti se.
Poznavanje talijanskog jezika i pomoć dobre osobe dovela ga je u policiju, koja je nakon dužeg traganja uspjela naći njegovog strica Faggionija i predati mu posve preplašenog i izgubljenog dječačića.

I da preskočim dolazak u Ameriku i boravak u New Yorku, osim činjenice da je Bukovac postao uznikom na otoku Heart Island poput maloljetnog kriminalca, što je ostavilo dubokog traga na njegovoj nježnoj dječjoj psihi.

O boravku na 'otoku srca' opisao je tegobne i dramatične doživljaje, ali i pomoć zahvaljujući kojoj je nakon dužeg boravka bio vraćen svojoj kvazi obitelji.

Razlogom smještanja Bukovca u taj uznički dječji dom, bila je iznenadna i nerazriješena smrt njegovog strica kao i sprega stričeve žene i poslovnog mu partnera, kojima je dječak očito bio teret.

Povratak u svoj američki 'dom' i život sa stričevom bivšom ženom i njenom novoosnovanom obitelji nije se mnogo razlikovao od prijašnjeg zatočeništva.

Izdržavši teško fizičko mučenje četiri godine, kao šesnaestogodišnjak uspio je 'pobjeći' brodom jednog Talijana i nakon dvomjesečne plovidbe domoći se svojih roditelja i svoga Cavtata.

Oznake: slikarstvo


- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #


Uz sjećanje na prvi posjet Dubrovniku o Festi sv. Vlaha, spominje se da je kao malodobno dijete, negdje između 6-8 godina bio je opčinjen redovništvom, ali je odbijen radi maloljetnosti.






Dakako, ta želja je ubrzo nestala jer je već s 11 godina otputova sa stricem u Ameriku.




Bukovac, NY s 13 godina

Oznake: slikarstvo


- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kako je otac mladom Bukovcu namijenio pomorski kruh, poslije kraćeg privatnog školovanja za zvanje kadeta (pripravnika za zapovjedna brodska zvanja), ukrcao se i otplovio.

Kad je zaplovio kao kadet na jedrenjaku „Osmi dubrovački“, započeo je kratkotrajno njegov pomorski život uz duga putovanja novim krajevima.

Plovidba u dva navrata bila je i zanimljiva i vrlo teška, posebice ova druga kad je umalo poginuo upavši u brodsku štivu (spremište za teret) duboku 8 m i jedva je od posljedica pada izvukao živu glavu. To je bio i kraj pomorske Bukovčeve karijere.

Nakon oporavka, odlazi iz zavičaja u Peru, u južnoj Americi, graditi tamošnje željeznice. No umjesto posla radnika imao je sreću dobiti zaposlenje crtača ili dekoratera, a vrlo bogatom nadnicom mogao je za sebe priskrbiti ugodniji život.

Ali nemir ga je vukao dalje. Nalazimo ga i u San Francisku da bi tamo jedno vrijeme radio kao konobar.

Crtanje, kojim se je stalno bavio iz razonode još iz ranog djetinjstva u Cavtatu, preko Washingtonovoga portreta u maloljetničkom zatvoru, ili usput, kako bi skraćivao usamljeničke dane, najzad je rezultirala njegovom konačnom opsesijom slikarstva kao profesije.

S 19 godina života i na poticaj jednog bogatog stranca napokon je zaključio da će mu slikarstvo biti i konačno zanimanje, kojim se je već bavio za novac u Kaliforniji. No to je bilo amaterski i neredoviti posao, a prihod nedostatan za život. U 21. godini života Bukovac potpuno napušta svoj san o Americi i vraća se u zavičaj.

U Dubrovniku je prvi put javno pokazao rad što ga je donio s lutanja svijetom „Turkinju u haremu“, što je izazvalo i divljenje i nevjericu da bi tako nešto mogao naslikati domaći mladić.

„Od tog časa – piše Bukovac, - osjetih da je doba lutanja i bijede prošlo i da sam našao put što mi ga je Bog od poroda zabilježio. U m j e t n o s t.“

Oznake: slikarstvo


- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.03.2014., ponedjeljak

Zaslugom Pucića, potomka dubrovačke vlastelinske obitelji Pozze u Bukovčevu životu dogodile su se dvije značajne promjene, koje će potpuno obilježiti i promijeniti njegov daljnji životni put.

Kao prvo Pucić koji je pod utjecajem sveslavenstva pohrvatio svoje ime i prezime (Orsat Pozze) u Medo Pucić, isto je predložo i njemu, koji pod utjecajem onodobno poznatog političara, književnika i svjetskog čovjeka mijenja svoje dotadašnje ime Biagio Faggioni u Vlaho Bukovac (od tal. faggio = bukva), po kojemu će ga pamtiti domaća i svjetska povijest umjetnosti.

Na nagovor Pucića odlazi u Pariz i tu počinje uz školovanje i njegov svjetski poznati slikarski opus.

Iskoristivši smjelost avanturista kojim je preživio tegobin mladenački život, općenito, a osobito boravak u Americi, prvi njegov rad „Gola Iza“, (negdje stoji i "Velika Iza"), portret kurtizane, proglašen je osvježenjem i senzacijom prestižnog pariškog Salona, otvorio mu je u šesnaestogodišnjem boravku sva vrata suvremenika i uvrstio ga među svjetska slikarska imena.







Tematski vrlo slična slika„Reciling nude“ (naslonjena, a gola ~ razgoličena), veliko Bukovčevo ulje iz 1887. godine je na aukciji u Bonhamsu u Londonu, a prema pisanju Igora Zidića, postiglo cijenu od 1.030.000 kuna.






Bukovčev umjetnički život promatra se kroz faze:
- pariška,
- zagrebačka,
- cavtatska (uključivo dubrovačka i dalmatinska),
- praška (zaključno).


Podastrijet ću tek neke pokupljene ogledne radove, koji ga kao umjetnika s tolikom likovnom ostavštinom mogu samo simbolično predstaviti

(sve fotografije su preuzete s neta, osim fotografije korica autobiografije 'Moj život')

Oznake: slikarstvo


- 21:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #






















Oslikani strop Bondina teatra ~ Kazalište Marina Držića, rad V. Bukovca iz 1901., nažalost, nisam uspjela naći na fotografiji.


Oznake: slikarstvo


- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sjajan portretist, osobito detaljist (vidi primjerice, slike ruku, radi kojih je i bio primljen na Parišku akademiju), smatra se osnivačem hrvatske moderne.

Tu su i trajni pokloni Zagrebu, među kojim spominjem Umjetnički paviljon ili predstavljeni zastor HNK „Preporod“, oslik u Povijesnom arhivu i "Gundulićev san".

Nizali su se uspjesi uz pozive Bukovcu za sudjelovanje na izložbama u različitim kulturnim centrima Europe, neovisno o vrstama tehnike i žanrovima.
Bio je naš umjetnik s najvećim brojem svjetskih priznanja.

Za život je zarađivao izvanrednim umijećem portretiranja, koje je usavršio i tehnikom i brzinom stvaranja, dok je u atelijeru stvarao umjetnost.

Primjerice, od Cavtata do Zadra i općenito Dalmaciji, ostavio je preko 500 izrađenih portreta.
Iz tog razloga će ga se često nazivati i slikarom portretistom.



















Oznake: slikarstvo


- 20:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Posljednje godine života proveo je u Pragu, gdje je uz slikanje bio i profesorom na Likovnoj Akademiji, gdje je umro 1922.
Pokopan je u rodnom Cavtatu.

iz izbora dijela fotografija:


Bukovac - Klovićevi Dvori, slike

Oznake: slikarstvo


- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

za kraj:


Bukovac


prenio: Tihomir Rajčić

Oznake: slikarstvo


- 20:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2014  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2014 (12)
Veljača 2014 (60)
Siječanj 2014 (270)
Lipanj 2013 (1)
Veljača 2007 (128)
Listopad 2006 (60)
Rujan 2006 (85)
Kolovoz 2006 (169)
Srpanj 2006 (287)
Lipanj 2006 (383)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (93)
Studeni 2005 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
teme iz dubrovačke prošlosti i sadašnjosti; istine i legende u riječi i slici; detalji bez nepotrebnog detaljiziranja, ali s uporištem u dokumentaciji; iverci...

potpisane fotografije su osobne i ne prenositi ih bez autorstva

- Ombla, najmanja rijeka Hrvatske
- Urote i urotnici - velika zavjera ili raskol plemstva
- Predbračni ugovori ili zalog sigurnosti
- Zločin i Kazna: trovačice i trovači
- Anica Bošković, pjesnikinja
- Šipan i Beccadelli
- Grijesi i kazne u Dubrovačkoj Republici
- Samostan Puncjela
- Najstariji grafit Mediterana
- Otok Mljet - Odisejev otok
- Tvrđava Lovrijanac kroz povijest i sadašnjost
- Laus
- Puljiška pjaca
- Brdo Srđ, naziv
- Pustjerna, legenda
- Masoni i Dubrovnik, dokumenti
- Duh Tarakanove u Skočibuhi, legenda (podnaslov)
- Tarakanova i Dubrovnik, povijest (podnaslov)
- Istine i legende - Skočibuha, podnaslov
- Gundulići/Bone, Skočibuha, podnaslov
- Ljetnikovac Skočibuha u Dubrovniku
- Dubrovački ljetnikovci
- Srpska pravoslavna crkva usred Dubrovnika
- Serbokatolik: pojam i značenje
- Homoseksualizam (Dubrovačka Republika)
- Lokrum istine i legende - Otok ljubavi
- Cvijeta Zuzorić, dubrovkinja iz jakina
- Dubrovačka karaka
- Šeherezada u Dubrovniku
- Miho Pracat
- Crkva Sv. Spasa
- Dubrovački zlatari
- Austrijski brod TRITON u podmorju Lokruma
- Vlaho Paljetak, posljednji trubadur
- Nepobjediva Armada i Dubrovnik
- Park Gradac
- Danče
Ruđer Bošković
- Dubrovnik i Srbija : aspiracije i halucinacije
- Maro i Baro, dubrovački zvonik
- Maskeron, legenda o maskeronu na Maloj braći
- Samostan i Franjevačka crkva u Dubrovniku
- Maškarata nekad i danas
- Dubrovnik na starim razglednicama
- STRADUN, Luko Paljetak
- Neki likovi Držićevih komedija
- Dubrovački oriđinali
- Mokošica, toponim
- Pinakoteka
- Pelenica - relikvije Dubrovnika
- Otočić Sveti Andrija
- Lopudska sirotica, istina ili legenda
- Ivo Dulčić
- Dubrovačka književna kronika
- Potres 1667. i broj stanovništva nekad i danas
- Dubrovačka Republikai ratovi
- Srđ u slikama
- Stradun, rat, 1991.
- Bili su tamo umjeto vas, za vas, za nas
- Turizam Republike i nešto kasnije
- Nužnik, zahod, imena mjesta za nuždu
- Dubrovačka katedrala, promjena dubrovačke povijesti
- Dominikanski samostan u riječi i slici
- Židovi (Žudjeli~ Sefardi): Sinagoga i Dubrovnik
- Konologija Dubrovnika s posebnim osvrtom na Knežev dvor
- 57. Dubrovački ljetni festival
- Orlando~Rolando
- Sponza~ Divona
- Petilovrijenci, odakle ime ulici?
- Eskulap (Asklapije), podnaslov
- Eskulap i Dubrovnik, podnaslov
- Ljekarne – Aromatoriji, podnaslov
- Karantene, lazareti, ubožnica, nahodišta, ljekarne
- Izolacijski lazareti, podnaslov
- Domus Christi, podnaslov
- Nahodište
- Lorko, legenda
- Čedomorstvo
- Mandragora
- Otrov u službi diplomacije (i domovine)







GROBLJE BONINOVO

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se