Image Hosted by ImageShack.us

silvanaurbs. blog




Image Hosted by ImageShack.us

UN TEMPO

21.02.2014., petak

OSOJNIK, ETNO: SPRETNO i VESELO

DA SE NE ZABORAVI
Jedan izlet na etno priredbu

etno

Osojnik, brdsko selo na sjeverozapadnoj strani dubrovačkog područja, zapravo je granično selo s hercegovačkim naseljima Grepci i Kalađurđevići.

Od Dubrovnika je udaljeno 15 km i pripada Dubrovačkom primorju. Iako je za stanovnike Primorja uobičajeni naziv 'žutopasi' i to prvenstveno radi boje opasača na muškoj narodnoj nošnji, stanovnici sela Osojnik, koji se u lokalnom govoru nazivaju Sočani ili Osočani, nisu nosili žuti, već najčešće raznobojni pas, nekad i jednobojni, ali nikad žute boje.

Uz crvenu kapicu na glavi, njihova svečana narodna nošnja ima u zlatu izvezenu čermicu i podčermicu (gornji i donji prsluk) s umecima crvene tkanine, te širogače (široke hlače) do ispod koljena.







Uz duge vunene i bijele bječve (čarape), na nogama su im opanci (ručno rađena obuća od štavljene kože, opute (kožnih niti) i tvrdog platnenog vrha – tele).






Rijetko nose nakit, a ukoliko ga nose, to su srebrene verige (lanac) kod muškarca i pontapet (broš) kod žena.
Uglavnom su bili zemljoradnici.


Žene nose mješavinu primorske i župske nošnje, ali za razliku od obje, njihova je s mnogo manje ukrasa. Sotane i ogrnači (suknje i pregače) su im uglavnom jednobojne, tamno modre boje.



Prizor: Komušanje klipova kukuruza.

Preko tamne košulje je bijeli vezeni faculet (marama), prekrižen na grudima, zataknut u sotanu, a jedini ukras je pontapet (broš) kojim se drže rubovi faculeta.










Bječve (čarape) su im tamne boje.
Na nogama je danas tamna obuća koja je zamijenila opanke.

Ispod široke sotane su sparangaće (dugačke bijele ženske gaćice do ispod koljena s vezenim završetkom i uzicom).




Sparangaće na ženi


Na glavi iznad spletene kose u pletenicu je faculet (marama), svezan na zatiljku.




Prije izgradnje ceste koja ide iz Mokošice, mjesta na desnoj obali Omble tik prije ušća, kojom danas vozi i lokalni autobus, u Osojnik se moglo doći jedino serpentinama koje su polazile s lokaliteta poznatog kao Mirinovo.

U podnožju serpentina bilo je mjesto gdje se vezivala tegleća stoka kojom su seljanke donosile svoje proizvode na gradsku tržnicu. Tako donesenu robu bi prenosile u košice (široke od šiblja pletene i čvrste košare) pa sparu (platneni čvrsto savijeni umetak) na glavu i na njega košic i s brodaricom (lađa za prijevoz putnika i robe) preko rijeke do druge obale, a zatim pješice na pjacu (tržnicu).



Danas ima malo stanovnika, malo stoke i još manje Solački (žena s Osojnika) koje dolaze na tržnicu, a i kad dođu vozi ih gradski ili osobni prijevoz.


Gotovo pri samom kraju serpentina koje dotiču prvi vrh od podnožja, nekih 340 m nadmorske visune (?), a prema zapadu nalazi se velika kraška špilja Močillja ili Močiljska spilja.

Jedan od prvih istraživača ove kraške ljepotice, danas još nedostupne široj javnosti, bio je gospar Miho Kusijanović i sin mu Branimir, 1919. godine. O tome je napisao jedno djelce u kojem se spominje djelomično i ono što ona skriva iz prapovijesti.

Kako ne kanim pisati o špilji, dostatno je kazati da je smještena u brdu iznad sela Pobrežja, a udaljena 15 min. hodom od serpentine za Osojnik na uzvišici znanoj kao Močiljsko brdo i alternativnim imenom Somina.


foto, Primož Jakopin, 2004.

Inače, Osojnik je naselje smješteno preko brda «u osoju» (od sunca, za razliku od izraza 'prisoju' – u suncu), u zaleđu Rijeke dubrovačke, negdašnje područje Zahumlja, koje je od 1399. ušlo u posjed Republike, pod nazivom ˝Terae novae“ (nova zemlja). Župne knjige datiraju od 1699. god. (smještene u crkvenoj župi sv. Jurja)





Radi višestoljetnog utjecaja bogumila, politike i kasnijeg nasilnog prevođenja vjernika zapadnog obreda na istočni, tj. širenjem pravoslavlja od doba Nemanjića, Republika je budno motrila na Osojnik koji je tako unutar zahumskih naselja ostao pošteđen takve sudbine i našao se na granici vjerskih podvojenosti.

I kasnije tijekom povijesti kao najsjevernija točka Republike bio je na udaru Osmanlija, a početkom 20. st. u doba AU monarhije jedno vrijeme pripojena su mu i neka hercegovačka sela što je poništeno nakon II. svj. rata i dolaska 1. Jugoslavije.

---

Uspinjali smo se do Osojnika autom zavojitom cestom. Prošli pokraj zaseoka Kneževi s velikom klaonicom i još jednog novog na samom brežuljku kojega zovu Milakov Do, prošli Pobrežje i Somino brdo (na čijim istočnim padinama su Žlijebi, kako mještani zovu prirodni izvor pitke vode), dok nismo dospjeli do mjesta gdje je priređena svetkovina i jedno već zaboravljeno ma istovremeno i nostalgično sjećanje na negdašnje ruho, zaboravljene alate, proizvode kućne radinosti i obveznu poskočicu Linđo uz zvuke lijerice.

Premda u kasni jesenski dan u kamenjaru koji dominira krajolikom, bili su još cvjetovi badelja (bijeli stričak, ljekovita biljka)


Oznake: Etnologija


- 21:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

PRVI DOJMOVI

Ovako je to izgledalo u oku gradskog posmatrača

















Mali Sočani u igri bacanja šarene tikvice.
Ispred njih, a iza semara je volovsko ralo i snopić slame; desno rubni i bočni dio rala.

Samar ili semar priređen za magarca kad se ne koristi samo 'za figuru' (izgled, dojam)

Nekad su tu bili i volovi koji su se koristili za obradu škrtih kraških obradivih površina, ali od njih je ostalo samo jaram (na slici).

Oznake: Etnologija


- 21:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #



Na stolu su predmeti korišteni za rad:
zubata i fina rašpa; sjekira, metar (novi, stariji je bio drveni i na sklapanje; tenperin s olovkom (veći nožić na sklapanje); ručna pila i mala morsa (stezaljka); oble i trokutaste rašpe (triangl); korač (čekić) nožice za sječu grana i konopčić za mjeru.

S lijeve strane meštra zanatlije je oglavlje jarma, a iza njega njegovi su rubni i bočni dijelovi (jarma)




u razgovoru na pižulu (kameno sjedalo)





Tocilo ili tocio za oštrenje alata pomoću vode i različiti bati (manji i veći čekići) za lomljenje i oblikovanje kamena






Uz demonstriranje rada tocila i tuckanja kamena, tu je i alat za oblikovanje alatki na jakom drvenom trupcu (otkinuti panj).
Osim alata koji nije prije spomenut vidi se metalni dio motike i dikele (alat s dvije prednje i obično jednim stražnjim krakom) za ručnu dublju obradu, kopanje zemljišta






Na slici desno je plug; visi broka (kanta) s vodom, a na zidu je demižana (pletenka).
Osoba koja sjedi planjom obrađuje dršku (držalo) za alatke.

Oznake: Etnologija


- 21:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #



Žrvanj za mljevenje zrnja (žito, ječam, zob, kukuruz, proso) je lijevo, a do njega su navči (uglata drvene ili metalne plosnate naćve; produženo četvrtasto drveno korito, duž. 1-1,5 m) s fiksiranim poklopcem iz dva dijela, koji savijen služi za pripremu i stavljanje gotovog krušnog tijesta u rostjeru (posuda za pečenje) ili onog već pečenog kao na fotografiji - pogača.






Izgled seljačkog komina

Lijevo i desno su ručno izrađene klupe koje su stajale uz popret (ognjište) u sredini; na zidu iznad popreta su uz vijenci bijeloga i crvenoga luka, domaćih kobasica te kuhinjski pribor: kačica i šupljača te dio gradela (roštilja).

Iznad vatre na popretu je kačuo (bakrač, lonac trbušastog oblika, većih dimenzija s pokretnom ručkom u kojemu se kuhalo), ovdje visi na komostrama (željezni, debeli, viseći lanac spušten iz dimnjaka s kukom na koju se vješa posuda (kačuo, bakrač).

Na popretu je utija na žar (glačalo).
Iza popreta je kuhinjskii pribor s metalnom brokom i bakrenim kuhinjskim posuđem.

Na lijevoj sjedalici je krpenjača (komad tepiha ručno rađen od na trake iskidanog platna i konopčića), a ispred desne drvene klupe je košić s ručkom i kupusom koji će se kuhati u kačulu.










Isti prizor popreta bez domaćice pa otkriva i dodatnu seosku dekoraciju.

Uz nabrojano, na ovoj fotografiju se vidi tamburić (posuda za pečenje ječma ili sirove kave na vatri), sansija (saksija, sače), bakreni pladanj (turski) s kikarama (šalicama) i imbrikom (posuda) za kavu, trempijima (tronožac koji se stavlja na vatru kad se kuha u manjem loncu; tikvica za vodu (a može i za plivanje neplivačima).
U pozadini desno je starinski kotao za pripremu rakije iz dropa (ostatak grožđa).

Na trećoj fotografiji je dodan i srp uz ožeg (žarač), a sansija je smještena na rubni dio popreta.

Na imbriku je kutlić (mala posuda za piće s ručkom bočno), a na drvenoj klupi je starinski mlinac za kavu s pokretnom i preklopnom ručkom.

Oznake: Etnologija


- 20:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #



Košara s koštunjičavim i drugim voćem koje uspijeva u ovom brdskom podneblju. Prepoznajem uz šipak (nar), rogač, orahe i mjendule (bademe)



Tri žene i tri kućna posla.

Prva žene plete bječvu (čarapu) od domaće vune.
Desno od nje je pletena korpa s ispredenom vunom u klupku ili još na vretenu.

Druga žena imitira utijavanje (glačanje rublja) utijom (glačalom na ugalj).
Uz stol na kojem radi je bakrena romjenča (sič, bakrenjača ili bakreni kabao za vodu).

Treća žene pere rublje u metalnim navčima i u podnožju je broka (kanta) za vodu.

Oznake: Etnologija


- 20:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #



Kubura, koja se obično držala zataknuta u pojas.
Oružje je ručni rad mještanina Vlaha Kovačića





Trombuni priređeni za pucanje u različitim festama (proslavama) od praznika sv. Jurja, vjenčanja do proslave sv. Vlaha. Također ručni rad Vlaha (Blaža) Kovačića

Oznake: Etnologija


- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #


















Linđo s lijericama, ljeričarima i balaturima (plesačima)

Oznake: Etnologija


- 20:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2014  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2014 (12)
Veljača 2014 (60)
Siječanj 2014 (270)
Lipanj 2013 (1)
Veljača 2007 (128)
Listopad 2006 (60)
Rujan 2006 (85)
Kolovoz 2006 (169)
Srpanj 2006 (287)
Lipanj 2006 (383)
Svibanj 2006 (4)
Travanj 2006 (93)
Studeni 2005 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
teme iz dubrovačke prošlosti i sadašnjosti; istine i legende u riječi i slici; detalji bez nepotrebnog detaljiziranja, ali s uporištem u dokumentaciji; iverci...

potpisane fotografije su osobne i ne prenositi ih bez autorstva

- Ombla, najmanja rijeka Hrvatske
- Urote i urotnici - velika zavjera ili raskol plemstva
- Predbračni ugovori ili zalog sigurnosti
- Zločin i Kazna: trovačice i trovači
- Anica Bošković, pjesnikinja
- Šipan i Beccadelli
- Grijesi i kazne u Dubrovačkoj Republici
- Samostan Puncjela
- Najstariji grafit Mediterana
- Otok Mljet - Odisejev otok
- Tvrđava Lovrijanac kroz povijest i sadašnjost
- Laus
- Puljiška pjaca
- Brdo Srđ, naziv
- Pustjerna, legenda
- Masoni i Dubrovnik, dokumenti
- Duh Tarakanove u Skočibuhi, legenda (podnaslov)
- Tarakanova i Dubrovnik, povijest (podnaslov)
- Istine i legende - Skočibuha, podnaslov
- Gundulići/Bone, Skočibuha, podnaslov
- Ljetnikovac Skočibuha u Dubrovniku
- Dubrovački ljetnikovci
- Srpska pravoslavna crkva usred Dubrovnika
- Serbokatolik: pojam i značenje
- Homoseksualizam (Dubrovačka Republika)
- Lokrum istine i legende - Otok ljubavi
- Cvijeta Zuzorić, dubrovkinja iz jakina
- Dubrovačka karaka
- Šeherezada u Dubrovniku
- Miho Pracat
- Crkva Sv. Spasa
- Dubrovački zlatari
- Austrijski brod TRITON u podmorju Lokruma
- Vlaho Paljetak, posljednji trubadur
- Nepobjediva Armada i Dubrovnik
- Park Gradac
- Danče
Ruđer Bošković
- Dubrovnik i Srbija : aspiracije i halucinacije
- Maro i Baro, dubrovački zvonik
- Maskeron, legenda o maskeronu na Maloj braći
- Samostan i Franjevačka crkva u Dubrovniku
- Maškarata nekad i danas
- Dubrovnik na starim razglednicama
- STRADUN, Luko Paljetak
- Neki likovi Držićevih komedija
- Dubrovački oriđinali
- Mokošica, toponim
- Pinakoteka
- Pelenica - relikvije Dubrovnika
- Otočić Sveti Andrija
- Lopudska sirotica, istina ili legenda
- Ivo Dulčić
- Dubrovačka književna kronika
- Potres 1667. i broj stanovništva nekad i danas
- Dubrovačka Republikai ratovi
- Srđ u slikama
- Stradun, rat, 1991.
- Bili su tamo umjeto vas, za vas, za nas
- Turizam Republike i nešto kasnije
- Nužnik, zahod, imena mjesta za nuždu
- Dubrovačka katedrala, promjena dubrovačke povijesti
- Dominikanski samostan u riječi i slici
- Židovi (Žudjeli~ Sefardi): Sinagoga i Dubrovnik
- Konologija Dubrovnika s posebnim osvrtom na Knežev dvor
- 57. Dubrovački ljetni festival
- Orlando~Rolando
- Sponza~ Divona
- Petilovrijenci, odakle ime ulici?
- Eskulap (Asklapije), podnaslov
- Eskulap i Dubrovnik, podnaslov
- Ljekarne – Aromatoriji, podnaslov
- Karantene, lazareti, ubožnica, nahodišta, ljekarne
- Izolacijski lazareti, podnaslov
- Domus Christi, podnaslov
- Nahodište
- Lorko, legenda
- Čedomorstvo
- Mandragora
- Otrov u službi diplomacije (i domovine)







GROBLJE BONINOVO

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se