UN TEMPO
05.03.2014., srijeda
Proljeće u mom vrtu
               Oznake: cvijeće |
- 20:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.03.2014., utorak
VLAHO BUKOVAC
BUKOVAC, Vlaho slikar, Cavtat, 1855. – Prag, 1922.  Poštujući ga kao vrsnog umjetnika osobita senzibiliteta, neovisno je li slikao za izložbe ili je samo radio da radi (mislim na portrete po narudžbi, od kojih se mnogi i danas čuvaju u našim obiteljima), ali i zanimljivih detalja njegova života iščitanog iz životopisa, prepuštam širi opis Bukovca ovom prilogu iz njegovog rodnog Cavtata. Prije nekoliko godina u Cavtatu je otvoren muzej Bukovčeva kuća. Bilo bi pretenciozno od mene da vadim ulomke onoga što je iz osobne mu biografije vrlo lijepo i sažeto ovdje obrađeno. Zato pogledajte! Bukovčeva kuća u Cavtatu  Oznake: slikarstvo |
- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Zato samo ukratko: Riječ je o jednom od najvećih slikara kraja 19. i početka 20. stoljeća Vlahu Bukovcu iz Cavtata, pravim imenom Biagio Faggioni, koji je iz relativno siromašne obitelji, u nadi da će postići poslovni uspjeh u tuđini, otpremljen kao jedanestogodišnjak iz svoga doma. Taj dječarac, uz mnogo tegoba i odricanja, stjecajem okolnosti, prirođenoj snalažljivosti i radišnosti te bogom danoj prirođenoj darovitosti, ali i uz pomoć fortune, postat će svjetski poznati slikar. Njegova biografija je bogata iznenađenjima i obratima o čemu bi se moglo mnogo pisati. Uzimam slobodu istaknuti tek neke crtice iz tog burnog životopisa, koje se ne nalaze u internetskim i drugim prikazima o njemu ili su spomenute bez detaljiziranja. Pišući svoj životopis sam je sve to sažeo tako ilustrativno a bez ilustracija u živopisno djelo s jednostavno istkanim crticama svoje dugovječne svakodnevice na 160 stranica zanimljivog štiva. Pisao ga je bez zadrške, pritaje ili uljepšavanja da se čini kao da piše izmišljenu romansiranu priču o nekoj drugoj osobi i to za neku ekraniziranu prigodu. Držim kako ovom djelu ništa ne nedostaje baš za eventualnu ekranizaciju, ne dokumentarca, nego filma, jer je to istinita priča. Vjerujem da bi i bez dorade bio mnogo zanimljiviji, cjelovitiji, a uz to i poučan od većine domaćeg i stranog ekraniziranog smeća kojim nas zapljuskuju producenti i scenaristi s malih i velikih ekrana. I nakon 92 godine od njegove smrti, a pisao ga je gotovo do pred sam kraj života, ona je ostala živopisna priča, podjednako zanimljiva kad opisuje gotovo avanturističke, ali tegobne detalje svog djetinjstva i mladosti, kao i svoj dio života umjetnika. Moj život, kako je naslovio svoj životopis, posvetio je „Ženi i djeci svojoj, gnijezdu svome.“ Životopis je objavljen je u Zagrebu u izdanju Književnog Juga, 1918. u recenziji je Iva Vojnovića, koji će o Bukovcu ovako napisati: „Vlaho Bukovac jest doista veliki umjetnik, jer je u neobuzdanoj radosti stvaranja dao narodu i svijetu ono što ne prolazi nikada, a to je ono što je vidio, što je umio i što je ljubio – ali je još veći, jer je uz to a i uspkros toga bio i ostao uvijek: dobar i svoj. Pročitajte ovu priču, pa mi recite nemam li pravo!“ Na Kraljevo 1918. Ivo Vojnović Djelo je doživjelo i ponovljeno izdanje, 2003. godine.  Oznake: slikarstvo |
- 10:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #
 A priča njegovog životopisa počinje s jednim olujnim nevremenom, kad se neka talijanska trabakula (teretni brodić na jedra) surgala (ukotvila) u Cavtatu i dulje vremena nije mogla isploviti na debelo more na putu za Carigrad. Cavtat je danas iznimno lijepi turistički gradić na samom južnom kraku Hrvatske, ali u doba AU Monarhije i opisanog događaja bio je tek jedno lijepo, ali obično mjestašce ribara i zanatlija, uglavnom sadržajno prazan. U takvu sredinu Bukovac smješta besposlenu posadu, koja je tjednima primorana boraviti u toj mirnoj, prirodno ubavoj, ali i nezanimljivoj cavtatskoj uvali (približno vrijeme događaja 1850.). No nisu svi bili besposleni. Vlahov djed, Giuseppe Faggioni, (makar on prezime piše s jednim 'g', a tal. bot. bukva je faggio), vlasnik ili zapovjednik brodice (jer on piše: 'patron di barca') , zaljubio se u mještanku, mladu Cavtajku, kojom se kasnije oženio. Naime, put ga je dalje odveo u Carigrad, ali se svojevoljno vratio u Cavtat svojoj ljubavi Mariji Perić i ostao tu živjeti. Iz tog braka rođeno je uz kćer Anu i troje sinova. Najmlađi je bio njegov otac Agostino Fagioni (Augusto kako su ga zvali Cavtaćani). Vlaha, pravim imenom Biagio Faggioni, kako sam piše, već sam način rođenja simbolično je izdvojio i od braće i Cavtata. Rodio se doslovno na ulici: „... ja sam već na ulici ugledao svijetlo dana. “ Majka mu se od iznenadnih porođajnih trudova nije uspjela uhvatiti kuće. Oznake: slikarstvo |
- 09:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Put prema Americi nije bio jednostavan, jer je trebalo proći mnogo europskih gradova, obzirom da je ukrcaj na parobrod koji će ga odvesti na daleki kontinent bio u Hamburgu. Iz Berlina, zabilježio je jednu zgodu. Na putovanju prema Hamburgu, jedno od zaustavnih mjesta bijaše i Berlin. Tu se naš Vlaho, radoznali dječačić udaljio iz hotela gdje su odsjeli i više nije znao pronaći bivak i vratiti se. Poznavanje talijanskog jezika i pomoć dobre osobe dovela ga je u policiju, koja je nakon dužeg traganja uspjela naći njegovog strica Faggionija i predati mu posve preplašenog i izgubljenog dječačića. I da preskočim dolazak u Ameriku i boravak u New Yorku, osim činjenice da je Bukovac postao uznikom na otoku Heart Island poput maloljetnog kriminalca, što je ostavilo dubokog traga na njegovoj nježnoj dječjoj psihi. O boravku na 'otoku srca' opisao je tegobne i dramatične doživljaje, ali i pomoć zahvaljujući kojoj je nakon dužeg boravka bio vraćen svojoj kvazi obitelji. Razlogom smještanja Bukovca u taj uznički dječji dom, bila je iznenadna i nerazriješena smrt njegovog strica kao i sprega stričeve žene i poslovnog mu partnera, kojima je dječak očito bio teret. Povratak u svoj američki 'dom' i život sa stričevom bivšom ženom i njenom novoosnovanom obitelji nije se mnogo razlikovao od prijašnjeg zatočeništva. Izdržavši teško fizičko mučenje četiri godine, kao šesnaestogodišnjak uspio je 'pobjeći' brodom jednog Talijana i nakon dvomjesečne plovidbe domoći se svojih roditelja i svoga Cavtata. Oznake: slikarstvo |
- 09:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Uz sjećanje na prvi posjet Dubrovniku o Festi sv. Vlaha, spominje se da je kao malodobno dijete, negdje između 6-8 godina bio je opčinjen redovništvom, ali je odbijen radi maloljetnosti.  Dakako, ta želja je ubrzo nestala jer je već s 11 godina otputova sa stricem u Ameriku.  Bukovac, NY s 13 godina Oznake: slikarstvo |
- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Kako je otac mladom Bukovcu namijenio pomorski kruh, poslije kraćeg privatnog školovanja za zvanje kadeta (pripravnika za zapovjedna brodska zvanja), ukrcao se i otplovio. Kad je zaplovio kao kadet na jedrenjaku „Osmi dubrovački“, započeo je kratkotrajno njegov pomorski život uz duga putovanja novim krajevima. Plovidba u dva navrata bila je i zanimljiva i vrlo teška, posebice ova druga kad je umalo poginuo upavši u brodsku štivu (spremište za teret) duboku 8 m i jedva je od posljedica pada izvukao živu glavu. To je bio i kraj pomorske Bukovčeve karijere. Nakon oporavka, odlazi iz zavičaja u Peru, u južnoj Americi, graditi tamošnje željeznice. No umjesto posla radnika imao je sreću dobiti zaposlenje crtača ili dekoratera, a vrlo bogatom nadnicom mogao je za sebe priskrbiti ugodniji život. Ali nemir ga je vukao dalje. Nalazimo ga i u San Francisku da bi tamo jedno vrijeme radio kao konobar. Crtanje, kojim se je stalno bavio iz razonode još iz ranog djetinjstva u Cavtatu, preko Washingtonovoga portreta u maloljetničkom zatvoru, ili usput, kako bi skraćivao usamljeničke dane, najzad je rezultirala njegovom konačnom opsesijom slikarstva kao profesije. S 19 godina života i na poticaj jednog bogatog stranca napokon je zaključio da će mu slikarstvo biti i konačno zanimanje, kojim se je već bavio za novac u Kaliforniji. No to je bilo amaterski i neredoviti posao, a prihod nedostatan za život. U 21. godini života Bukovac potpuno napušta svoj san o Americi i vraća se u zavičaj. U Dubrovniku je prvi put javno pokazao rad što ga je donio s lutanja svijetom „Turkinju u haremu“, što je izazvalo i divljenje i nevjericu da bi tako nešto mogao naslikati domaći mladić. „Od tog časa – piše Bukovac, - osjetih da je doba lutanja i bijede prošlo i da sam našao put što mi ga je Bog od poroda zabilježio. U m j e t n o s t.“ Oznake: slikarstvo |
- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #
03.03.2014., ponedjeljak
|
Zaslugom Pucića, potomka dubrovačke vlastelinske obitelji Pozze u Bukovčevu životu dogodile su se dvije značajne promjene, koje će potpuno obilježiti i promijeniti njegov daljnji životni put. Kao prvo Pucić koji je pod utjecajem sveslavenstva pohrvatio svoje ime i prezime (Orsat Pozze) u Medo Pucić, isto je predložo i njemu, koji pod utjecajem onodobno poznatog političara, književnika i svjetskog čovjeka mijenja svoje dotadašnje ime Biagio Faggioni u Vlaho Bukovac (od tal. faggio = bukva), po kojemu će ga pamtiti domaća i svjetska povijest umjetnosti. Na nagovor Pucića odlazi u Pariz i tu počinje uz školovanje i njegov svjetski poznati slikarski opus. Iskoristivši smjelost avanturista kojim je preživio tegobin mladenački život, općenito, a osobito boravak u Americi, prvi njegov rad „Gola Iza“, (negdje stoji i "Velika Iza"), portret kurtizane, proglašen je osvježenjem i senzacijom prestižnog pariškog Salona, otvorio mu je u šesnaestogodišnjem boravku sva vrata suvremenika i uvrstio ga među svjetska slikarska imena.  Tematski vrlo slična slika„Reciling nude“ (naslonjena, a gola ~ razgoličena), veliko Bukovčevo ulje iz 1887. godine je na aukciji u Bonhamsu u Londonu, a prema pisanju Igora Zidića, postiglo cijenu od 1.030.000 kuna.  Bukovčev umjetnički život promatra se kroz faze: - pariška, - zagrebačka, - cavtatska (uključivo dubrovačka i dalmatinska), - praška (zaključno). Podastrijet ću tek neke pokupljene ogledne radove, koji ga kao umjetnika s tolikom likovnom ostavštinom mogu samo simbolično predstaviti (sve fotografije su preuzete s neta, osim fotografije korica autobiografije 'Moj život') Oznake: slikarstvo |
- 21:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
       Oslikani strop Bondina teatra ~ Kazalište Marina Držića, rad V. Bukovca iz 1901., nažalost, nisam uspjela naći na fotografiji. Oznake: slikarstvo |
- 20:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Sjajan portretist, osobito detaljist (vidi primjerice, slike ruku, radi kojih je i bio primljen na Parišku akademiju), smatra se osnivačem hrvatske moderne. Tu su i trajni pokloni Zagrebu, među kojim spominjem Umjetnički paviljon ili predstavljeni zastor HNK „Preporod“, oslik u Povijesnom arhivu i "Gundulićev san". Nizali su se uspjesi uz pozive Bukovcu za sudjelovanje na izložbama u različitim kulturnim centrima Europe, neovisno o vrstama tehnike i žanrovima. Bio je naš umjetnik s najvećim brojem svjetskih priznanja. Za život je zarađivao izvanrednim umijećem portretiranja, koje je usavršio i tehnikom i brzinom stvaranja, dok je u atelijeru stvarao umjetnost. Primjerice, od Cavtata do Zadra i općenito Dalmaciji, ostavio je preko 500 izrađenih portreta. Iz tog razloga će ga se često nazivati i slikarom portretistom.      Oznake: slikarstvo |
- 20:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Posljednje godine života proveo je u Pragu, gdje je uz slikanje bio i profesorom na Likovnoj Akademiji, gdje je umro 1922. Pokopan je u rodnom Cavtatu. iz izbora dijela fotografija: Bukovac - Klovićevi Dvori, slike Oznake: slikarstvo |
- 20:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
za kraj: Bukovac prenio: Tihomir Rajčić Oznake: slikarstvo |