~daisy

srijeda, 25.03.2009.

Ima li uvijek vatre tamo gdje ima dima?

Danas vodim neobavezni razgovor s dragom curom s kojom sam ostala u super odnosima još iz studentskih dana i kaže mi kako 'svi pričaju' da je jedna naša poznanica namjerno ostala trudna da zadrži tadašnjeg dečka, a sadašnjeg muža. I kaže kako je to strašno. Uh...što i koliko znači da je istina nešto samo zato što 'svi pričaju'? Ko da je u selu teško isprovocirati neku priču? Ko da je ljude teško zainteresirati da saslušaju i proslijede okolo neki sočni trač?
I sama sam za sebe čula svašta, katkad sam i pošteno 'zinula' nad nekim stvarima koje nisu bile ni blizu istine. I što sad? Što ja imam od toga da se nerviram ili nešto idem demantirati ili potvrditi? I zašto se svi, kada se spomene istinitost određenog trača, pravdaju onom narodnom - gdje ima dima ima i vatre. Kako znate da uopće ima dima?
Kako znate što se događa između tuđa četiri zida? Prvo treba pomesti ispred svojih vrata i preispitat vlastiti život umjesto baviti se tuđim.

25.03.2009. u 23:50 • 0 Komentara • Print • #

subota, 21.03.2009.

Prvi dan proljeća, kako da ne

Ajme stvarno bih htjela pisati ko i prije, aplodati slike, komentirati tuđe blogove, obogatiti svoju 'cool' listu...al ne znam koji k, vremena imam jer sam cijeli dan na netu, ali nemam ni volje ni inspiracije napisat red dva, stavit koju sličicu, ne da mi se, zato imam Facebook, al mogu ovdje anonimno srat kvake koliko me volja, ni mi je otvoren profil ovdje nit imam svoju sliku ko tamo. Al opet taj fejs je posto ko da otvorite vrata svog dnevnog boravka, sve što se ljudima događa u životu obavijeste sve na internetu što meni malo ide na k, al njihova stvar. Briga me.
Nego, danas ko neki službeni dan proljeća, a ja ne osjećam ni p od proljeća, ne zbog užasne zime i kišurine nego zato što se inače u proljeće nekako sve promijeni, osjetim to na sebi, a sad ništa, ko da i dalje teče šugava zimurina. Nisu mi pomogle ni nove žute krpice u ormaru, još me drži zimsko sivilo. Možda da promijenim dizajn bloga? Evo sad ću potražiti nešto življe. Uh...
Na godišnjem sam, bar malo da se koji dan odmorim od spletki na poslu i tračeva, nekakvih poruka u šiframa koje ti na kraju završe kao nož u leđima. Uh, ma ne smeta meni tuđu uspjeh, drago mi je ako se netko trudi i radi i uspije, ali ako je to napravljeno kao rezultat gaženja ostalih i uvlačenja šefu u šupak što već i vrapci na grani primjete, onda mi se to fakat gadi. Valjda sam ja drukčija, ali da bi se uvlačila nekome u prkno, moram biti kruha gladna. Ne za par bodova više kod šefa. Fakat nije vrijedno toga. Namjeravam malo više učiti i položiti godinu na magisteriju, iako već ima jednu diplomu, vidim koliko je to malo. Nažalost, ona se vrednuje kao da nemam ništa. Nema veze što sam par godina grijala stolicu, ko zna koliko noći ne spavala i ujutro s podočnjacima išla na ispit. Nego, sva sreća pa volim stalno nešto učiti, doškolovati se, pratiti nove stvari u svojoj struci jer cijeli život se uči, kad završiš faks tek onda ništa ne znaš. Čak planiram upisati i tečaj nekog jezika jer malo me sram govoriti samo engleski kojeg već svatko zna. Da mi je naučiti portugalski recimo...ili obnoviti španolski kojeg sam nakon prve godine faksa totalno zapustila. Vidjet ćemo...

21.03.2009. u 15:01 • 3 Komentara • Print • #

srijeda, 04.03.2009.

Kolut za spašavanje

Kad sam pročitala jedan od svojih prethodnih postova o mršavljenju zamalo sam počela plakat. Kad sam danas na poslu slučajno vidjela svoju sliku od prošle godine u ovo vrijeme, na kojoj sam upola tanja, došlo mi je vrištat! Kad sam probala u butiku steznik dva broja manji i kad sam vidjela da ni to ne pomaže došlo mi je da se ubijem! Ili da jednostavno prestanem trpat u usta svakakva sranja s polica slatkiša, da prestnem jesti kada sam sita, a ne da jedem dok mi ne dođe muka i da jedem normalna tri obroka dnevno, a ne samo jedan - užasno obilnu večeru punu ugljikohidrata kasno navečer, a iza toga obavezno dezert.

Danas sam gledala neku emisiju o prekomjernoj tjelesnoj težini. Sva sreća nemam baš tolikih problema, ali nastavim li ovako, lako ću ih natovarit sebi na leđa. Zašto je toliko teško držati se nečega što je zapravo vrlo jednostavno - manje jesti, a više se kretati?!

A ožujak je. Za tri mjeseca ću ići na plažu. Treba mi podhitno spas u zadnji čas! cry

04.03.2009. u 19:02 • 4 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31