~daisy

srijeda, 25.02.2009.

Uredske spike

Mene je uvijek zanimalo zašto svi kažu kako mrze licemjerje i kako nikad ne bi bili dvolični kako je to grozno-strašno-nepravedno bla bla bla, a zapravo smo svi pomalo licemjerni i gledamo svoju guzu. Ne iz zlobe prema drugima koliko iz koristi prema sebi koja ponekad zna biti i opravdana.
Pred nekim si divan, krasan, ono milina, ruže cvjetaju i iskrce frcaju prilikom svakog razgovora, a sve začinjeno šiiiirokim osmijehom, a onda kasnije kad ta osoba okrene leđa samo zavrneš očima. Ili kad ode onda je malo protračaš s kolegama. Ma nije to ništa zlonamjerno nit bezobrazno ako je umjereno, naravno. Ali, koliko ti uredski tračevi uopće mogu biti umjereni? Kad svatko ima nešto svoje za nadovezati.

Radim u firmi koja je stvarno uspješna, ima tradiciju i na dobrom je glasu, a financijski je, barem zasad da kucnem o stol, dobro potkovana. Tim s kojim radim sačinjavaju uglavnom mlađi ljudi s kojima se fakat može o svemu i svačemu ispričat, sa svakim mogu popit kavu i čak reći neki svoj problem iz jednostavnog razloga što manje - više svi imamo iste probleme. A i oni malo stariji su tolike šaljivdžije i uvijek dobro raspoloženi da se jednostavno čine mlađim i luđim. Tako da, iako sam prema nekima najveća balavica, koji mi mogu biti roditelji pa i babe (da!), govorim im 'ti' i zezam se s njima tako da i ne osjetim da su dvostruko stariji od mene, kad ja još nisam ni bila u planu oni su već gradili svoje karijere. I kad vidim koje se mučke događaju u drugim firmama, kolege jedni drugima kradu ideje da se što bolje prezentiraju pred šefom, namještaju jedni drugima otkaz (da, i toga ima), ja sam presretna što nema nitko da ga stvarno ne mogu smisliti. Ok, neki su mi više simpatični, neki malo manje, ali nema onih u čijoj blizini stvarno ne mogu stati, osim novoga kolege kojeg sam već negdje spominjala, ali dobro, u zadnje vrijeme mi je svojim ispadima čak postao simpatičan.

Ali, pored tog sveg naoko divnog i lijepog odnosa, neke stvari ne mogu mimoići i ignorirati. Cura koja je u nekom koliko toliko nadređenom položaju u odnosu na mene ogovara direktoricu sve u 16. I to uglavnom preda mnom! Dakle, ja gotovo svaki dan slušam kako je naša direktorica grozna, umišljena, bahata bla bla bla, a ta ista cura je s njom najbolja prijateljica. S njom je na ručkovima, večerama, putovanjima, kavama...ali zato kad je nema onda saspe sve najgore o njoj! Mislim, ok, kad je toliko ne voliš, kad ti toliko diže živce, kako se onda odjednom možeš toliko preobratiti kad je ona u tvom prisustvu? Pretvorit se u umiljatu malu macu koja samo sluša svog gazdu. Svaka čast, vjerojatno bi dobila Oscara da se baviš glumom jer si zato očito pretalentirana. Što prije mijenjati profesiju, pod hitno! Ja fakat ne mogu, ni poslovno ni privatno biti u idealnom odnosu s osobom koja mi iz bilo kojeg razloga ide na živce. Možda to i nije uvijek mudro, trebalo bi nekad i odglumiti, ali jebiga, meni to ne ide. A opet, dugoročno je to možda bolje jer iskrene ljude se uvijek više cijeni od dvoličnih ličnosti koje se ionako prije ili kasnije otkriju.

četvrtak, 19.02.2009.

Zamelo nas je

Naš mali grad prekrio je deeeebli sloj snijega, da mi je netko rekao par dana prije, ne bi vjerovala. Ma, da mi je uopće netko rekao ne bi vjerovala! Al eto - sve se bijeli, i barke i brodovi, koliko god mi izgledalo neprirodno i nestvarno. Šetala sam navečer malo po ulici i tamo gdje nije bilo javne rasvjete i gdje je inače mrkli mrak, sve se vidi od tolikog snijega i sve se sjaji. Vau!!! Znam kako nam se sad kontinentalci čude, al sorry, ovdje se ovako nešto viđa jednom u 20 godina. Već su škole zatvorene, promet je u 'urcu, sve je zameteno....čitam komentare na indexu, jedan kaže - "I sad nek mi netko reče da Dalmatinci nisu lijeni! Padne 3 cm snijega i odmah nema škole! Baš me zanima kako idu na posao!" Da, da, ali mi nemamo pripremljene ralice, čistilice, kako se to već kaže, ljudi nemaju zimsku opremu na autima, nemamo tako debelu odjeću ko i vi gore iz razloga što nam nije potrebna, dovoljan nam je malo deblji kaput kad zapuše bura i čizme od velura! I pored takvih uvjeta, da kucnem u drvo, bilo je samo par lakših nezgoda u prometu, uglavnom samo s materijalnom štetom, i samo jedan čovjek je završio na ortopediji, dok u vas gore, kojima je to svake zime normalno, bogami svako malo čujem na vijestima kako padate i lomite ruke i noge. Zato pustite nas u miru da uživamo u bijelim pahuljama i da se s njima nosimo kako znamo i umijemo. E!

Inače....ubijam se od organizacije vjenčanja, na forum.hr, kojeg uvijek hvalim, pogotovo curke koje su uvijek spremne pomoći i saslušati te bez ikakvih predrasuda i beda (ljubim vas! ) sam svakodnevni gost i naučila sam dosta toga, ali...e....da....počele su mi te silne sitnice ići na živce. Stalno se treba 'nešto'. Nije samo uzet vjenčanicu, band, hotel i izabrat fotića. Pa ono cvijeće, pa ovo, pa aranžman na stolu, pa u crkvi, pa kitice ovakve i onavke, pa temeljna boja za vjenčanje (wtf is ovo!?) pa sto nekakvih gluposti bez kojih se kao ne može....uh, da mi je sve lijepo pojednostavnit. Da mogu do kolovoza spavat, pa se onda samo stvorit sređena pred oltarom. Da sam bila malo pametnija kad sam se tek počela upuštati u sve ovo, uzela bih agenciju za organiziranje vjenčanja, s obzirom na cijenu, neću puno jeftinije proći ni ovako kad sama sve radim, a moji živci nemaju cijenu
Okej.....nakon ko zna koliko vremena bez novog posta ovo je dovoljno. Sad idem na posao, treba se psihički pripremit na izlazak u ovu mećavu. Ciaos

subota, 07.02.2009.

Volim te

Nevezano za Valentinovo....koje mi već pomalo diže živce kao i mnoštva srčeka, medeka, bubeka, mišića, pišića u jaaarkocrvenoj boji...al nisam o tome mislila.

Čitam na nekom forumu, u višku slobodnog vremena i nedostatku pametnijeg posla, raspravu na temu kada reći 'volim te'. I pomalo su me začudili komentari. Kao prvo, mislim da ne postoji točno određeno vrijeme kada se podrazumijeva da će ti to netko reći, kao da se ne podrazumijeva da to mora učiniti muškarac (ali dobro, ono što je u društvu uvriježeno mišljenje teško se da iskorijeniti). Većina ljudi je odgovorila kako je glupo kada ti to partner reče nakon mjesec dana ili nakon samo par dana. Došlo mi je da se nadovežem u raspravu ali nije mi se dalo polemizirati s hrpom klinaca. Uglavnom, riječi 'volim te' se, po meni, trebaju izustiti kad to osjetiš, neovisno o vremenu i mjestu, nakon 5 dana, nakon 10 ili par mjeseci. Zašto u sebi držati i ne pokazivati osjećaje samo radi neke općeprihvaćene društvene nepisane norme? Koja očito nema nikakvog smisla.

Tko kaže da se ljubav ne može dogoditi nakon samo par dana? Ili da se pod svaku cijenu mora dogoditi unutar dva mjeseca, naprimjer? Ona upravlja nama, a ne mi njom. Dogodi se kada je najmanje očekujemo, a baš kada joj se žarko nadamo - nema je niotkud. Zbog toga i jest toliko divna i opjevana u mnoštvu stihova, zato se i smatra da ona pokreće svijet i zato i jest jedino pitanje na koje nema odgovora. Dođe sasvim nenajavljena, a takva može lako i otići. Zato ljudi uživajte u njoj kad već imate priliku, da su bar svi ljudi tako sretni, ne bi bilo ni mrguda ni svađalica ni pesimista. Ko jebe vrijeme i datume!

<	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?