~daisy

srijeda, 25.02.2009.

Uredske spike

Mene je uvijek zanimalo zašto svi kažu kako mrze licemjerje i kako nikad ne bi bili dvolični kako je to grozno-strašno-nepravedno bla bla bla, a zapravo smo svi pomalo licemjerni i gledamo svoju guzu. Ne iz zlobe prema drugima koliko iz koristi prema sebi koja ponekad zna biti i opravdana.
Pred nekim si divan, krasan, ono milina, ruže cvjetaju i iskrce frcaju prilikom svakog razgovora, a sve začinjeno šiiiirokim osmijehom, a onda kasnije kad ta osoba okrene leđa samo zavrneš očima. Ili kad ode onda je malo protračaš s kolegama. Ma nije to ništa zlonamjerno nit bezobrazno ako je umjereno, naravno. Ali, koliko ti uredski tračevi uopće mogu biti umjereni? Kad svatko ima nešto svoje za nadovezati.

Radim u firmi koja je stvarno uspješna, ima tradiciju i na dobrom je glasu, a financijski je, barem zasad da kucnem o stol, dobro potkovana. Tim s kojim radim sačinjavaju uglavnom mlađi ljudi s kojima se fakat može o svemu i svačemu ispričat, sa svakim mogu popit kavu i čak reći neki svoj problem iz jednostavnog razloga što manje - više svi imamo iste probleme. A i oni malo stariji su tolike šaljivdžije i uvijek dobro raspoloženi da se jednostavno čine mlađim i luđim. Tako da, iako sam prema nekima najveća balavica, koji mi mogu biti roditelji pa i babe (da!), govorim im 'ti' i zezam se s njima tako da i ne osjetim da su dvostruko stariji od mene, kad ja još nisam ni bila u planu oni su već gradili svoje karijere. I kad vidim koje se mučke događaju u drugim firmama, kolege jedni drugima kradu ideje da se što bolje prezentiraju pred šefom, namještaju jedni drugima otkaz (da, i toga ima), ja sam presretna što nema nitko da ga stvarno ne mogu smisliti. Ok, neki su mi više simpatični, neki malo manje, ali nema onih u čijoj blizini stvarno ne mogu stati, osim novoga kolege kojeg sam već negdje spominjala, ali dobro, u zadnje vrijeme mi je svojim ispadima čak postao simpatičan.

Ali, pored tog sveg naoko divnog i lijepog odnosa, neke stvari ne mogu mimoići i ignorirati. Cura koja je u nekom koliko toliko nadređenom položaju u odnosu na mene ogovara direktoricu sve u 16. I to uglavnom preda mnom! Dakle, ja gotovo svaki dan slušam kako je naša direktorica grozna, umišljena, bahata bla bla bla, a ta ista cura je s njom najbolja prijateljica. S njom je na ručkovima, večerama, putovanjima, kavama...ali zato kad je nema onda saspe sve najgore o njoj! Mislim, ok, kad je toliko ne voliš, kad ti toliko diže živce, kako se onda odjednom možeš toliko preobratiti kad je ona u tvom prisustvu? Pretvorit se u umiljatu malu macu koja samo sluša svog gazdu. Svaka čast, vjerojatno bi dobila Oscara da se baviš glumom jer si zato očito pretalentirana. Što prije mijenjati profesiju, pod hitno! Ja fakat ne mogu, ni poslovno ni privatno biti u idealnom odnosu s osobom koja mi iz bilo kojeg razloga ide na živce. Možda to i nije uvijek mudro, trebalo bi nekad i odglumiti, ali jebiga, meni to ne ide. A opet, dugoročno je to možda bolje jer iskrene ljude se uvijek više cijeni od dvoličnih ličnosti koje se ionako prije ili kasnije otkriju.

<	veljača, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28

Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?