~daisy

utorak, 25.11.2008.

Udavača

Eto došlo je vrijeme i za to. Sve je bilo po protokolu, uz more, klupica, čučanj, rekla sam da i dobila prekrasan prsten od bijeloga zlata, baš kakav volim. Neobično mi ga nositi jer nisam navikla na prstenje, ali fino mi stoji na ruci. Još sam napravila francusku manikuru pa mi ručica baš krasno izgleda
Inače, otkad smo 'objavili', obasuta sam pitanjima kad će svadba, tko će biti kuma, jesam li trudna
i svaki put odgovaram isto - sve će se znati na vrijeme. A u nas je više neobično kad se udaješ, a nisi trudna. Kakogod, ne želim se sada zamarati pojedinostima. Kuma je već odavno dogovorena, samo sam ju sada podsjetila, da zna da se nisam predomislila , vjenčanicu već otprilike imam u glavi, lokaciju i vrijeme približno, a znam i kakva će se muzika slušati. Sva sreća nas dvoje imamo približan ukus pa neće biti problema. Čekaju me mukotrpne pripreme za samo jedan dan, a ja bi to rado preskočila. Svejedno, baš sam sretna što ću postati ženica

petak, 21.11.2008.

Zabrinuta za sutra

Kad se tek počelo govoriti o krizi samo sam odmahnula rukom i mislila kako to neće do nas, nisam shvaćala ozbiljno, a ni na poslu se o tome nije puno govorilo. Firma je u dobrom stanju, božićnice ćemo dobiti, plaća stiže uredno. Ali, u zadnjih par dana situacija mi se nimalo ne sviđa. Već se počelo pričati o stezanju remena, a danas sam čula kako će past i prvi otkazi. Doduše, ne nama koji smo u radnom odnosu nego honorarcima. Svejedno me strah jer tko zna kako će se stvari odvijati, a najgore je kad na nešto ne možeš utjecat. Ionako sam teško došla do ovoga posla, svojom zaslugom, a ne tatinim rođakom čiji prijatelj ima zeta koji radi u toj firmi i sl sheme i sad postoji mogućnost da ga izgubim. Ne zato jer sam loš radnik, jer sam stalno na bolovanju ili jer se bahatim nego zbog neke neočekivane više sile zbog koje uopće nisam kriva. A koliko je tek radnih ljudi koji se u ovom trenu boje zbog iste stvari kao i ja? Koji imaju obitelj, kredite, djecu na školovanju, bolest?! I koji jedva spajaju kraj s krajem. Sva sreća nemam kredita, ne bojim se da će mi rata narasti ni hoću li moć djetetu kupit cipele. Iako mi malo ulijeva nadu što nadređena ima jako dobro mišljenje o meni i to ne krije. Uh, još će drugi pomisliti da imam neki povlašteni položaj. Tako to ide. Ako te hvali, odmah ližeš guzice. Ma gadi mi se.
I još nešto mi ide na živce - zašto većina misli da onaj drugi manje radi a da ima veću plaću? Onaj tko stigne razmišljati koliko i što onaj drugi radi, upravo taj ne radi ništa. Toliko imam posla, ne sjećam se kad sam zadnji put mirno sjedala u uredu i surfala netom, da mi nije zvonilo sto telefona i da nisam bila zaokupljena bar trima zadacima odjednom. Svejedno mi je koliko tko radi i koliku ima plaću, samo mi je važno da ja mogu raditi. Gdje bih bila kad bi i s tim razbijala glavu?
Evo, moram prestati pisati i razmišljati o poslu kada sam doma jer sam se evo već unervozila i glava me zabolila. Kako čovjek može naškoditi sam sebi, to je nevjerojatno! Nego, imam ja zanimljivih stvari za razmišljanje, nemam što razbijat glavu o nečemu što ne ovisi o mojim postupcima.

I da, je li vas nervira kada vas novopečeni razdragani roditelji i ili bračni parići svaki put pitaju - A kad ćeš tiii??? Već mi se kosa digla na glavi. Kvragu, zašto ovo sebi radim?

utorak, 18.11.2008.

Dosadne frizerke

Danas sam bila u frizera i, iako obožavam kad mi masiraju glavu i prpaju po kosi, vratila sam se s teškom glavoboljom. Prvi put nakon frizeraja! I rekla sama sebi kako više tamo neću ić, naći ću neki drugi salon, bez obzira što je ovdje jeftino ili lijepo mi naprave friz ali...mrzim kad frizerka želi pošto poto započeti razgovor samnom. Pa onda niz onih glupih pitanja - je li vam topla voda, je li vam hladna voda, čupam li vas bla bla...dobro, pristojno od njih, ali sama ću reć ak mi nešto smeta! Ili kad počne komentirati nešto tipa kakvo je danas vrijeme, kako se jutros dogodila neka nesreća, što je bilo sinoć na TV-u....ma pusti me! Ježim se od cijele te atmosfere i tračara po frizerskim salonima, glupih pjesama s narodnog radija, vrućine, zvukova fena, smradova boja i hrpa žena koje govore u isti glas...i sad ja trebam čut ovu koja mi poviše glave priča neke nebuloze. Ma daj.
Dođe onda jedna bakica i ide zapalit cigar, a frizerka izvadi pepeljaru iz police i kaže - evo sakrite se tu, da ne bi došla inspekcija. Jesam li i ja mogla biti inspektor? Ili netko drugi tko je došao na frizuru? Ne, one misle da će se najaviti par dana prije da gospođe stignu počistiti sve čikove. Hahaha! Hvala Bogu ne pušim i užasavam se toga pa se nemam čega bojat. A neki dan sam šetala kraj jedne državne firme i vidim ispred vrata grupicu žena kako stoje u krugu i pušu ko Turčini. Baš ih je bilo nekako grubo i jadno vidjet. Ovo stvarno ponižava ljude. Ali barem ćemo mi nepušači moći malo normalno prodisati.

Da, zašto Sex i grad mora biti ovako kasno! I ionako kratak prekinut blokom reklama? Jes da sam svaku epizodu pogledala bar po deset puta ali....

subota, 15.11.2008.

Subotnje jutro, uvijek isto

Buđenje, okretanje u praznom krevetu, tuš i isprobavanje nove pjenice za intimnu higijenu od kamilice i nevena (luda sam za ovim stvarčicama), piling za lice, mlijeko i žitarice, crna kafa i laptop na koljenima. Koliko god da imam klizno radno vrijeme, tj. nema ga, cijeli tjedan živim za ova subotnja i nedjeljna jutra kada (uglavnom ) ne moram nigdje ići.
Subota je uvijek bila moj dan za odmaranje, čišćenje kuće i sve ono što tijekom tjedna od luđačkog načina života ne stignem.
Tjedan je bio naporan, uz kratkotrajno podjebavanje pojedinih kolegica na poslu, ali to je već standard, bolje je na neke stvari postati imun, lakše meni, a teže njima, moraju se više truditi snervat me, e! Ali u svim prilikama se držim dostojanstveno pa i ovoj. Uostalom, nisam ja kriva što sam mlađa i obrazovanija od polovice njih. E.
Nervozna sam jer svatko negdje putuje, a ja se ne mičem iz grada. Stalno gledam slike ljudi s raznih krajeva zemlje i svijeta, a ja se ne sjećam kad sam zadnji put prešla granicu. I zato mi je prijeko potreban jedan mali izlet, bilo kad, bilo gdje, koliko god da traje. Samo da ne gledam iste ulice, iste ljude bar na jedan dan. A i život bi mi bio puno dinamičniji. I da, opet mi nedostaje ljeto. I da, uživam u pisanju ovoga bloga i anonimnosti.

srijeda, 12.11.2008.

Prljavo rublje

Baš nešto sada chatam s prijateljicom s faksa, pričamo kako su se neki ljudi preokrenuli za 180 stupnjeva, ne možeš ih više prepoznat. Oni s kojima si se intenzivno družio sad su ti potpuni stranci, ne sjećaš se kad si ih zadnji put čuo niti vidio. A opet, to su ljudi kojima si jednom ili više puta, tijekom prijateljskih razgovora i druženja možda rekao neke stvari za koje ne želiš da se saznaju, nešto u povjerenju. I sad se grizeš i misliš se kako će sada, kada oni to znaju, a kada se više ne družite, te stvari izgovorene u povjerenju izaći na vidjelo ili će ta osoba nekad to iskoristiti protiv tebe? I iznijet tvoje prljavo rublje tamo gdje baš i ne bi htio da završi. Možda nehotice, možda namjerno, možda zbog nekih svojih interesa?
I kaže ona kako se nikome ne treba vjerovat jer svatko gleda svoj pakšu i nikome ne govoriti o sve sebi. Dobro, sve ne bih ni rekla, ali sama činjenica da neke sočne detalje koje bih sada htjela zadržati za sebe zna nekoliko mojih bivših prijateljica mi baš i nije primamljiva. Nisam s njima posvađana, kada se vidimo kulturno se pozdravimo i sve, ali opet, ono kad znaš da ta osoba zna nešto o tebi što joj sada u ovim okolnostima ne bi rekao? Možda samo kompliciram, možda se bezveze nerviram, ali jače je od mene.

nedjelja, 09.11.2008.

Nedostaje mi

Nisam ni pomislila da bih u ovo doba godine to mogla izgovoriti, ali nedostaje mi ono vruće i fjakano ljeto. Inače mi već nakon mjesec dana dopizde gužve, kako na putu tako i na plaži, i jedva čekam da malo zazimi, da se turisti vrate u svoje krajeve, da nas prestaju sve novine u državi i šire pljuvat kako smo najskuplji grad i da konačno mogu mirno poći na večeru bez tristo kruženja gradom zbog vječitog nedostatka parkinga.
A sada mi užasno nedostaje ljeto i već me muka hvata od bura i kiša i zime koje bi svake godine u ovo doba jeda čekala. I već bi u ovo doba jedva čekala Božić, a i od toga mi je sad muka. Već su nas počeli terorizirat Djedovima Mrazovima i borićima, ukrasnim sitnicama za dom u zlatnim i srebrnim tonovima. I već sad me hvata muka od tih silnih kolača i kalorične hrane zbog čega ću se opet zdebljat jer ja nemam mjeru kad je u pitanju fina papica.
Rođena u ljeto, pravi sam ljetni tip. Najbolje se osjećam kad se brčkam u moru, jedem sladoled i hvatam boju na plaži.
A od toga me dijeli još skoro godinu dana. Teško mi se pomiriti s činjenicom da je grad zimi mrtav :(

srijeda, 05.11.2008.

Facebook, narcisoidni likovi i kako zaštititi svoju privatnost

O daaaaaaaa, i ja sam korisnik fejsića i to već godinu dana i otkad sam ga otkrila, iako mi u početku i nije bio zanimljiv jer nisam skontala o čem se radi, danas ne prođe dan da se, bar jednom, ne ulogiram. Prošvrljam po tuđim profilima koji su promijenili status, pogledam tu i tamo koju sliku, član sam nekoliko grupa iako neam pojma zašto, rješim pokoji glupavi tekst tipa - hoćete li se ikada udati ili - kakve dečke voliš i chatam s prijama koje su trenutno onlajn. Ili šaljem pm ak nisu.

Al me fakat sve više i više nervira ponašanje većine, bar ovih na mojoj listi prijatelja. Ja nastojim paziti što i koliko otkrivam te koje slike stavljam. U redu je ako me u skakakvim izdanjima vide moje prijateljice jer sam upravo takva s njima, a bogami mi nije svejedno ak me takvu gleda jedno 150 prijatelja (od kojih sam samo s desetak baš ono dobra, a ove držim na listi pristojnosti radi jer sam neki dio svog života bila primorana s njima dijeliti klupu, posao, ulicu i sl). A kada netko od mojih prijatelja komentira moju sliku, onda to vidi bilo tko tko je na listi tog mog prijatelja, a na mojoj nije. I što neka x osoba mora znati gdje sam i što sam, čim se bavim, gdje izlazim i što u slobodno vrijeme činim? Ukoliko slobodno vrijeme (moje najdragocijenije vrijeme) ne dijelim s tom osobom? Zato sam već naredila svojim prijateljima da moje slike ne stavljaju u svoje albume, osim ako su 'pristojne'. Tj ako nisam mrtva pjana ili u nekoj ludoj plesnoj pozi ili drijemam na poslu pokraj laptopa ili sam polugola na plaži. I oni to poštuju i zato im fakat skidam kapu i vičem jedno veliko - hvala!

Najjače mi je kad vidim cure (ali i momke) kako slikavaju sami sebe, namjeste neku seksi facu i napuču usne, a u okviru od sunčanih naočala im vidiš ruku i u njoj digitalac. Kako jadno. Što s tim žele poručiti? Evo, ja sam seksi i svi me sad gledajte i komajte (ovo zadnje me podsjeća na dječje blogove). Jednom sam u nekom časopisu vidjela analizu facebook profila, što kakva fotografija u profilu govori o osobi. Ovakve odaju pravog narcisoidnog čovjeka koji misli kako je najljepši i kako to želi dokazati cijelom svijetu. Onda slike u albumima - neki očito ne paze zaštititi svoju privatnost. Stavljaju tristo slika na kojima se umalo ne ševe sa svojim partnerima. A onda jedno drugom ostavljaju ljigave ljubavne poruke koje su dostupne svima. Ok, sad ću još ispast ljubomorna, volite se vi i ljubite, ali ne moramo svi to gledati.
Statusi me također nasmijavaju, ali neki i zbunjuju. To je najlakši način da svaka osoba ima uvid u sva kretanja korisnika, pogotovo kada on uredno cijeli net obavještava o svojim obavezama tog dana zahvaljujući opciji - što trenutno radiš? Pa pišu - idem u zubara, došla sam od zubara, idem vani, došla sam iz vanka i napila sam se, idem na kavu s prijateljicama, ne idem na kavu....i u svakom trenutku točno znaš gdje se ta osoba kreće i što radi. Divna li joj je privatnost. Pa netko će sada reći - što ima veze, ionako ništa strašno ne pišem? E pa nisam baš sigurna da je tako. Dopustiti nekome da ima uvid u sve što radiš i gdje ideš mi se i ne čini baš bezopasno. Kako možeš znati tko se sve krije s one strane monitora?

Koliko ima pedofilije i koliko je za to zaslužan internet ne trebam puno ni govoriti jer svatko normalan zna koliko je taj problem u zadnje vrijeme uzeo maha. A zašto onda razdragani mladi roditelji uporno na Facebook stavljaju slike svoje djece i beba u najrazličitijim pozama? I to na plaži, gole ili polugole. Znam ja da su oni sretni i da svima žele pokazati svoje milo djetešce, ali je li Facebook zaista pravo mjesto za to? Nisam sigurna da jest. Jer opet, slike neće vidjeti samo oni s vaše liste prijatelja. Može ih vidjeti bilo tko. I upravo su roditelji ti koji na taj način ugrožavaju svoju djecu. Nesvjesno i nenamjerno, ali itekako ih ugrožavaju. A samim tim i svoju privatnost. Ljudi na slikama vide svaki kutak njihova stana, njihova četiri zida u koje ne bi te ljude pustili. Jel moram reći kako sam potpuno nesmetano uspjela vidjela sliku žene koja rađa, a koja nije na listi mojih prijatelja? Kako sam uspjela vidjeti ja, tako je mogao bilo tko. Pa i onaj napaljeni dedek perverznjačina.

ponedjeljak, 03.11.2008.

Ljubavnice&ljubavnici i njihove obitelji koje o tome pojma nemaju

Kako često prelistavam forume, a na jednom i aktivno sudjelujem (uz onaj o kućnim ljubimcima, a to ne kontam pod ovu svrhu), tako sam se načitala brakoloma, prevara, obmana, spletki, veza na poslu i svega što vidim samo po serijama. Isto sam čula da se događa i u mojoj blizini, a i osjetila na vlastitoj koži an neki način. Pa, jel normalno da se bračni par obavezno vara, da muž ima ljubavnicu ili žena ljubavnika i da je u 90 posto slučajeva to kolega s posla s kojom idu na takozvana poslovna putovanja ili duže ostaju na poslu? Jel normalno i da se takve veze uspješno skrivaju godinama i da muškarac/žena mogu mirne duše leći pokraj svoj partnera/ice kao da uru vremena prije niisu gužvali posteljinu s nekim drugim? Ili sam ja jedina romantična duša na ovom svijetu pa ne kontam što se događa. Kako u Trenutku istine, što često gledam a nemam pojma zašto, znatiželja valjda, svatko ko je sjeo na onu stolicu priznaje da vara muža ili ženu. Ono, čini ti se divna i krasna obitelj, kad ono - paf! I to im je uredno oprošteno. I sama sam jednom davno bila žrtva prevare, jedan biser je u isto vrijeme bio samnom i još jednom curom, a ja sam to otkrila sasvim slučajno (na vrijeme!). Naravno da je ostao bez mene, a ona druga je još uvijek s njim, a od toga je prošlo pet godina. Što je najgore, curu znam iz viđenja i žao mi ju je s kakvim kretenom hoda koji joj priča lovačke priče. A možda je znala da švrlja okolo pa oprostila? Ma tko zna...Priča mi jedna prija kako je slučajno otkrila svoju šeficu i njenoga šefa. Par već godinama održava vezu, ona nije udana, živi sama, on ima ženu i dvoje djece koji o tome nemaju pojma. Naime, mužić uredno dolazi doma nakon završetka radnoga vremena tako da njegova žena nema što posumnjati. Ali zato se za vrijeme radnoga vremena natežu zaključani u kancelariji ili u njenom stanu, a padne i pokoji službeni put koji se redovito oduži. A možda žena i zna pa se pravi luda? Ili, kao u većini slučajeva, sazna zadnja ili uopće ne sazna dok svi oko nje bruje o avanturicama njenoga muža. Kako onda prepoznati je li te muž vara? Osim da mu kad dođe doma staviš testise u kantu vode, pa ako potonu ne vara te, ako isplutaju vara te. Ma šalu na stranu, iskreno se nadam da me muž neće varat. Ali, kako to spriječiti? Valjda će imati dovoljno poštovanja prema meni, a ako i dođe do prevare, sumnjam da bi oprostila. Možda i bi, ali sigurno bi mu nabijala na nos cijeli život pa to ionako ne bi imalo smisla.

<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?