ponedjeljak, 05.02.2007.

The End

Ovim postom se želim zahvaliti svima koji su me čitali svo ovo vrijeme, komentirali me, tješili, i trošili svoje vrijeme na mene. Isto tako vam želim reći da je ovom blogu došao kraj. Sve se svodilo na moje gluposti, tužakanja, nezadovoljstva bla bla... Mislim da je tome već odavno trebao doći kraj. Ako želite, možete me posjećivati na mom drugom blogu - ..::POP MUSIC::.. ali napominjem da se radi o fan blogu i svidjet će se samo ljubiteljima domaće i strane pop i srodne glazbe.
Ovaj blog neću obrisati, htio bih ga sačuvati za uspomenu (osim ako mi ga blog.hr ne obriše sam). Još jednom hvala svima, bilo mi je odlično "družiti" se s vama. Možda se jednom vratim... Tko zna...

- 22:53 -

Leave a mark (8) - Waste color - No reason to touch this

petak, 12.01.2007.

5 stvari koje ne znate o meni

Image Hosted by ImageShack.us

Dakle, clarisss me je nabrojala među svojih 5 kandidata koji moraju nastaviti štafetu. Koliko sam shvatio bit ovoga je napisati 5 stvari koje ne znate o meni i 5 web aplikacija koje su mi promjenile život. Pa ajde da probam...

1. Imam prastaru Nokiu 3310.... Vjerojatno sam jedini koji posjeduje takvo što... Često me je sramota u javnosti ga izvaditi iz džepa kada zazvoni... Užas!
2. Obožavam spavati... Da mogu, vjerojatno bi prespavao cijeli dan. Čim mi se pruži prilika, ostajem u krevetu do 12, ako ne i duže... Sve dok ne čujem mamin bijesni glas... puknucu
3. Lud sam za Harry Potter knjigama i filmovima... Pročitao sam svih 6 dosad izdanih knjiga, i pogledao sva 4 dosad snimljena filma. Red feniksa je u kinima od srpnja... Jedva čekam!
4. Kad bih bio gay, prvi izbor bi mi bio Toše Proeski. Taj mi čovjek predobro izgleda. zujo
5. Disneyjevi crtići su mi najčešći izbor kad odem u videoteku. Volio sam ih odmalena, i ta ljubav neće iz mene ni sa sadašnjih 18. Među najdražima mi se svakako nalaze Aladdin, Hercules i Trnoružica. smijeh

A tih 5 web aplikacija, to će već bit malo teže...
1. BLOG - a što drugo... To je ono na čemu provodim najviše vremena dok sam na Internetu... Obožavam čitat tuđe blogove i pisat svoje...
2. LAST.FM - odlična stranica koja pomoću nekakvog plug-ina u Winampu pamti sve pjesme koje slušam, bilježi ih te pravi statističke preglede najslušanijih izvođača i pjesama. "Moja stranica na last.fm"
3. MJUZA - odlična stranica na čijem forumu možete zatražiti koji god album ili pjesmu tražite, i vrlo velika vjerojatnost je da ćete ju i dobit. Ili bolje ovako: Vrlo mala vjerojatnost je da ju nećete dobit.
4. SHAKIRAHOLICS - odličan forum na kojem se okupljaju Shakira-holičari i na kojem saznajem skoro sve stvari vezane za moju najdražu Shakiru.
5. ICQ - moj najdraži način za dopisivanje s ljudima preko Interneta.

A 5 blogera kojima predajem štafetu su:
1. Kelly Clarkson fan
2. BuRn
3. BROKEN HEART
4. Život je duga cesta...
5. Guard
Nadam se da se navedeni neće ljutiti.... Ako ne želite, ne morate ovo uzeti u obzir...

- 19:49 -

Leave a mark (12) - Waste color - No reason to touch this

nedjelja, 07.01.2007.

I ne prođe dan...

Image Hosted by ImageShack.us

- da se ne posvađam sa starom
- da mi se starci međusobno ne posvađaju
- da ne mislim na tebe
- da ne poželim imati iskrenog prijatelja
- da ne zapalim cigaretu
- da ne poželim biti netko drugi
- da ne upalim kompjuter
- da ne izgubim pokoji živac
- da ne slušam glazbu
- da te ne poželim zagrliti
- da se ne osjećam jadno i usamljeno
- da ne poželim nestati
- da ne glumim
- da ne vrištim u sebi
- da ne poželim nemoguće
- da se ne smijem, unatoč svemu

- 15:33 -

Leave a mark (9) - Waste color - No reason to touch this

utorak, 02.01.2007.

::Zagrljaj::

Image Hosted by ImageShack.us
Dakle, zagrljaj... Nekima znači više, nekima manje... Meni više...
Zagrljaj je nešto što me čini sretnijim... Nešto što mi govori da je osobi koja mi ga pruža ipak stalo do mene. Kad se osjećam loše, najradije bi nazvao nekoga i zamolio ga da dođe, zagrli me i ne pušta. Svaka osoba bi, po mom mišljenju, trebala biti sposobna dati i primiti zagrljaj. Ali, ima ih kojima je to nešto strano. Nešto s čim se ne mogu ili možda ne žele suočiti. Moj problem je što se bojim tražiti zagrljaj. Nekad mi je tako teško da bih htio zagrliti neke osobe i držati se uz njih sve dok bol ne prođe, ali jednostavno se bojim njihove reakcije, bojim se odbijanja. Zagrljaj je nešto što bi nas trebalo usrećiti, pomoći nam, a tako ga je teško zaraditi. Upravo u ove (sad već prošle) blagdane razmišljam kako bi mi jedan iskreni zagrljaj značio više od bilo kojeg poklona, više od ičega na svijetu.
Mislim da su ljudi počeli zaboravljati važnost zagrljaja. U mom slučaju, iskreni zagrljaj bi rješio barem pola problema. Možda sam ja endem koji tome pridaje previše pozornosti, ne znam ni sam. Ali, znam da je iskreni zagrljaj jedna od najdragocjenijih stvari.
Image Hosted by ImageShack.us

- 01:52 -

Leave a mark (10) - Waste color - No reason to touch this

srijeda, 27.12.2006.

Lonely Christmas

Image Hosted by ImageShack.us

Sretan Božić sa zakašnjenjem!
Imate li vi osjećaj da je Božić? Ja baš i ne. Situacija u kojoj se nalazim mi to ne dopušta. Prije sam se uvijek toliko veselio Božiću, ali se i to promjenilo. Čak se više ni poklonima ne radujem toliko kao prije. Ma strašno! Toliko mi se pitanja vrti po glavi, a nigdje ne mogu naći odgovor. Dosadan sam već i sam sebi s ovakvim postovima, ali to je ono što mi se događa, i ne znam kako drukčije izraziti svoje osjećaje. Možda pjesmom... Svi koji su je pročitali su rekli da im se sviđa i da suosjećaju, pa ajde da to isprobam i s vama blogerima... Možda će neki pjesmu shvatiti kao ljubavnu, ali zapravo nije...

Prvi su puta i ove zime pahulje bijele prekrile grad
Djeca se igraju, parovi ljube, i svaki se čovjek osjeća mlad
Kroz prozor ih gledam kraj toplog kamina dok ispijam šalicu vreloga čaja
Tako su sretni, vesele se svi, kao da toj sreći nikad neće biti kraja
Uzimam kaput, šal na sebe stavljam, krećem do grada da dar ti kupim
Ali sjetih se da nemam kome ga kupit i ostadoh začuđen pogledom tupim

Pogled je moj zamrzao više od pola grada
Hladniji bio je od snijega što po meni pada
Još jedan Božić provest ću sam, provest ću ga bez tebe
Osjećam se depresivno, bez prijatelja oko sebe
I ovu ću čarobnu proplakat noć
Jer sam ću u Novu godinu poć'

U bus ulazim, poništavam kartu, sjedam na toplu stolicu
Bacim pogled-dva oko sebe, svi imaju osmijeh na licu
Mislim da bio sam jedini kojem je suza niz obraz kliznula iz tuge
Jer znam da bez tebe nijedan dan neće biti topao, bit će bez duge
Badnjak je, večer je, kasno u noć, a ja kroz plač ukrašavam bor
Kroz glavu prolazi mi sjećanja na mene i tebe zajedno zbor

- 00:26 -

Leave a mark (5) - Waste color - No reason to touch this

nedjelja, 10.12.2006.

..::Dreams::..

Image Hosted by ImageShack.us

Jel vam se ikad dogodilo da vas je san toliko potresao da ste cijeli dan neki čudni i izgubljeni? Meni se to upravo događa... Naime, bio sam (u snu, naravno) na nekakvoj ekskurziji, ne znam ni gdje ni s kime... Sjećam se samo da je bila večer, a ja sam sjedio na krevetu u nekoj sobi. Sam. Na trenutke su neki ljudi ulazili u sobu kako bi pokupili neku stvar; majicu ili slično. Ali, nitko nije vidio mene. Ili, nisu htjeli, ne znam. Svi su bili toliko veseli i nabrijani na izlazak, a ja sam samo nastavio sjediti. Onda je jedna osoba (jedina osoba čije se face sjećam iz sna, ali neću navoditi ime) uletila u sobu, pokupila deku s mog kreveta, a kad sam upitao što će ti, rekla je da ide spavati. Bila je našminkana i obučena za izlazak. To je sve čega se sjećam.
Ne znam zašto me je taj san toliko prodrmao i zašto sam cijeli današnji dan zamišljen i zabrinut. Je li to nešto čudno? Jeste kad doživjeli nešto slično? Tražio sam u tumaču snova što bi to moglo značiti. Biti sam znači da me očekuje svađa s bliskom osobom. Ali, mogu li uopće taj san protumačiti kao samoću? Možda san ima potpuno drukčiju poruku, ali ju ja ne shvaćam. Znam samo da cijeli dan razmišljam o tome. Čudno!

- 15:38 -

Leave a mark (9) - Waste color - No reason to touch this

ponedjeljak, 04.12.2006.

Our Farewell

Image Hosted by ImageShack.us

Pisao sam već ranije o grupi Within Temptation... Neki su se bili začudili što ih slušam (uz sve ostalo što slušam), ali predobri su mi... Ovaj sam post odlučio posvetiti njihovoj pjesmi Our Farewell (inače mojoj najdražoj)...
Ne mogu vam opisati koliko volim ovu pjesmu... Toliko se mogu povezati s njom, tj. s načinom na koji ju shvaćam... Imam osjećaj kao da se Sharon (pjevačica WT-a) obraća meni... Pjesma govori o rastanku, o konačnom zbogom, o izgubljenosti pojedinca... Stihovi bi možda trebali na neki način tješiti, ali mene još više rastužuju... To me navodi na razmišljanje - zašto gubimo jedni druge, zašto se volimo, a onda uskoro ne pričamo... Što se to događa s ljudima da brzo mijenjaju stavove, i još gore gube osjećaje... Zašto sve tako brzo prođe...
Onda opet zašto je svijet pun mržnje, zašto se osjećamo izgubljeno u gomili... A samo prespavati ne znači ništa. Ili možda ipak znači. Možda sutra donosi bolji život... Možda ćemo jednog dana svi biti sretni i okruženi ljudima koje volimo...
Možda sam predaleko otišao, ali to su sve pitanja i "odgovori" koje dobivam slušajući ovu pjesmu. U meni se bude osjećaji za koje nisam ni znao da postoje. Zato svi koji imate priliku, nabavite si Our Farewell, poslušajte ju i razmislite o njoj. Riječi i melodija su tužni, ali predivni... Ako ništa drugo, pročitajte makar riječi...

Image Hosted by ImageShack.us

Za sve ljude koji su nekog izgubili i koji se osjećaju izgubljeno:

Within Temptation - Our Farewell

In my hands
A legacy of memories
I can hear you say my name
I can almost see your smile
Feel the warmth of your embrace
But there is nothing but silence now
Around the one I loved
Is this our farewell?

Sweet darling you worry too much, my child
See the sadness in your eyes
You are not alone in life
Although you might think that you are

Never thought
This day would come so soon
We had no time to say goodbye
How can the world just carry on?
I feel so lost when you are not at my side
But there is nothing but silence now
Around the one I loved
Is this our farewell?

Sweet darling you worry too much, my child
See the sadness in your eyes
You are not alone in life
Although you might think that you are

So sorry your world is tumbling down
I will watch you through these nights
Rest your head and go to sleep
Because my child, this is not our farewell.
This is not our farewell.

- 23:41 -

Leave a mark (4) - Waste color - No reason to touch this

nedjelja, 19.11.2006.

Does that make you proud?

Image Hosted by ImageShack.us

Slušao sam pjesmu One of us (Joan Osborne) što me potaklo na razmišljanje. Što ako je Bog stvarno jedan od nas, što ako je Bog netko koga viđamo svaki dan? Ima li Bog ime? I što bi ga pitali da imamo samo jedno pitanje? Kako je to sve čudno. Postoji toliko nerazrješenih pitanja o Bogu i toliko nepravde u svijetu da bi se čovjek stvarno mogao zapitati: Postoji li On uopće? Ako postoji, zašto onda dopušta da toliko djece gladuje, zašto dopušta da nevini stradaju? Stvarno je čudno.
Inače vjerujem u Boga, ali kada mi sve krene krivim putem, dogodi se da pomislim kako On ili ne postoji ili me jednostavno mrzi. Što je od tog istina? Možda ni jedno ni drugo. Možda On uopće nije taj koji je odgovoran za ono što se događa nama, ljudima. Ali zašto su nas onda učili suprotnom? Zašto crkva širi priču da je On taj kojemu se molimo, koji će nam pomoći. Dakle, ako će nam pomoći, zašto nam ne bi mogao i odmoći... Ali, ako uzmemo u obzir da je to ona ista crkva koja traži novce od naivnih vjernika, onda to ni nije toliko upitno. Još jedna stvar koja mi nije jasna, a crkva ju drži bitnom jest ispovijed. Ne vidim razloga da bi ja morao ići govoriti svoje grijehe nekom čovjeku koji također griješi aka svećeniku. Ako nas Bog čuje dok se molimo, ako nas vidi dok griješimo, čut će nas i dok se kajemo za grijehe, a za prenošenje te poruke mi sigurno nije potrebna pomoć svećenika. Glupost!
A onda opet dolazi pitanje: što ako i svećenici žive u zabludi te štuju nešto što nije stvarno? Kako mi vjerujemo u našeg Boga, tako neki drugi vjeruju u Budu, Alaha, grčke Bogove... Kako onda biti siguran koji je/su pravi... Postoji li uopće pravi? I tako se sve vrti u krug.

- 15:30 -

Leave a mark (7) - Waste color - No reason to touch this

utorak, 14.11.2006.

Odlazim

Image Hosted by ImageShack.us

Ponekad neki me ljudi krivo shvaćaju
Zbog nečega što sam rekao ili učinio
Ponekad osjećam da je magla
Zato se ne mogu pomaknuti naprijed
Ali sad sam napokon shvatio
Neki ljudi nisu skloni dogovorima
Ali vidio sam svojim očima kako šire laži
Ne želim živjeti svoj život s previše neprospavanih noći
Nije mi do borbe
Neka dani plove pa što bude

Odlazim danas da nađem bolje sutra
Odlazim danas da nađem bolji san
Odlazim danas da prođe me strah
Odlazim danas jer sutra je novi dan

Tako sam umoran
Stvari koje govoriš odnose me daleko
Tako sam nervozan
Nerviraju me igre koje neprestano igraju
Osjećam da sam shvatio
Nisam kao drugi ljudi
Jer sam vidio svojim očima
Trebaš biti mudriji
Ne želim živjeti svoj život s previše neprospavanih noći
Nije mi do borbe
Neka dani plove pa što bude

Odlazim danas da nađem bolje sutra
Odlazim danas da nađem bolji san
Odlazim danas da prođe me strah
Odlazim danas jer sutra je novi dan

- 22:01 -

Leave a mark (15) - Waste color - No reason to touch this

četvrtak, 09.11.2006.

Laganice

Image Hosted by ImageShack.us

Iako ih ima svaka vrsta glazbe, mislim da su laganice previše podcijenjene. Najveći hitovi češće postanu brze, energične pjesme, a laganice budu tek usputni singlovi, ili su tu samo kako bi popunili rupe na albumu. Tako bar neki ljudi misle. Ali, ja vjerujem da one imaju drukčiji značaj. Kad je pjesma lagana, lakše je slušatelju prenijeti poruku, pogotovo ako se radi o tužnoj laganici. Osjećaji više dolaze do izražaja, te se osoba koja sluša često može emotivno povezati s pjesmom. Govorim iz vlastitog iskustva.
Iako se ponekad pokušavam oraspoložiti vedrijim pjesmama, nekako ipak češče slušam laganice u trenucima kada sam tužan, razočaran ili slično. Možda će vam zvučati čudno, ali u takvim trenucima mi je ponekad dovoljna samo melodija da bi me još više bacila u bed. Ali, naravno, kod nekih su pjesama ipak presudne riječi (*).

Moj izbor najlijepših, a ujedno i najtužnijih laganica bio bi ovakav:
- s područja pop glazbe:
Shakira - Tu, The One
Christina Aguilera - Hurt *
Kelly Clarkson - Because Of you
Natasha Bedingfield - White Horses
Anastacia - Heavy On My Heart
Nelly Furtado - All Good Things *
Celine Dion - All By Myself

- ostale vrste:
Within Temptation - Our Farewell
Evanescence - My Immortal
3 Doors Down - Here Without You *

Zanima me koji bi bio vaš izbor i što općenito mislite o laganicama.

- 22:35 -

Leave a mark (22) - Waste color - No reason to touch this

subota, 04.11.2006.

Cipele i Anastacia

Hello svima! Evo pošto su mi mnogi govorilida pišem uglavnom pesimistične postove, pokušat ću dokazati suprotno. Danas (subota) sam se probudio u pola 10... Jel možete to vjerovat? (oni koji me poznaju vjerojatno i ne). Ali imao sam opravdan razlog. Išao sam u grad (Napokon - rekla bi moja stara) tražiti neke cipele, jer ko što moja stara kaže - "Zima je, ne možeš više hodat u onim tankim patikama!" I tako sam jutro proveo obliazeći sve moguće trgovine u Osijeku koje prodaju cipele (pa čak i one di imaju samo patike :) Već u početku sam zagrizao za jedne Sketchersice, ali ne bi stara bila stara da nije počela kenjat. Naime, bile su joj presvijetle. O, Bože dragi, zar je to toliko bitno! Njoj, izgleda, je! Ali nakon nekih 2 sata traženja, ipak smo uspjeli napraviti kompromis, te sam dobio par koji se sviđao i njoj i meni (iako ja još uvijek patim za onim Sketchersicama)... Cijena im je 800 kuna (Caterpillar) tako da sam se začudio što je stara pristala na to. Ali, neka... Bolje za mene... Tražio sam sliku po netu, ali nisam baš uspio naći točno takve, ali je nešto slično ovima. (OK, čini mi se da su moje malo niže, ali nema takve slike)
Image Hosted by ImageShack.us Image Hosted by ImageShack.us
Onda sam kasnije doživio još jedno iznenađenje. Nakon petomjesečne potrage u CD Shopu, napokon su dobili Anastacijin DVD - Live At Last. Nitko sretniji od mene! Dupli je DVD te sadrži koncert i posebne dodatke (spotove, making of tour, neobjavljene spotove, čak ima i isječaka s prošlogodišnjeg koncerta u Puli!)... Iznenadio sam se kako žena iskreno pjeva... Svojom zahvalom fanovima što su bili uz nju dok joj je bilo teško (rak dojke) i pjesmom Heavy On My Heart me stvarno dirnula... Nikad si neću oprostiti što nisam bio na koncertu. Mogu se jedino nadati da će još koji put doć u Hrvatsku. Ali bar sam vidio svoju najdražu Shakiru o čijem ću koncertu pisati u jednom od slijedećih postova (valjda).

- 19:34 -

Leave a mark (7) - Waste color - No reason to touch this

srijeda, 01.11.2006.

..::Lonely::..

Image Hosted by ImageShack.us

Evo me nazad nakon duže stanke! Muče me ti prokleti megabajti koje potrošim već do polovice mjeseca, a onda pauziram s internetom sve do prvog. Ali to je definitivno najmanji problem od svih koji me muče... Opet se osjećam sam ma koliko bio okružen ljudima... Imam osjećaj da sam samo ukras u tom svijetu. A divnog li ukrasa!
Toliko sam se razočarao u neke osobe da više nikom ne vjerujem. Još uvijek ne mogu vjerovati da su ljudi tako pokvareni da ti dopuste da ih zavoliš i da postanete nerazdvojni, a kasnije te odbace kao prljavu krpu. Zar ne bi bilo lakše odmah u početku reći: "Sorry, ne treba mi prijatelj poput tebe, zbogom!"? Čini se da ne. Čini se da je nekima ipak draže poigravati se tuđim osjećajima. A još je gore kad ti isti tvrde da si upravo TI kriv za to što se dogodilo te to šire u krugu osoba do kojih ti je stalo.
Možda ja previše to uzimam k srcu, možda sam previše osjećajan... Ne znam ni sam! Ali znam da protiv toga ne mogu. I utjehe tipa "Što će ti takav prijatelj" mi definitivno ne pomažu... Kad nekog voliš, voliš ga/ju što god ti napravio/la... Ali neki, po svemu sudeći, ne misle tako. Neki, čini se, jedva dočekaju prvu priliku da te slome.

- 19:25 -

Leave a mark (9) - Waste color - No reason to touch this

petak, 13.10.2006.

I like pop music... Yes, pop!!!

Image Hosted by ImageShack.us

Pozdrav svima! U ovom postu ću vam pokušat objasnit neke stvari vezane za moj glazbeni ukus... Oni koji me osobno znaju upoznati su s činjenicom da sam lud za Shakirom, i da općenito slušam pop glazbu... Za neke sam zbog toga peder, za neke sam čudak, a za neke je to super jer se ne povodim za "pravim muškarčinama" koji slušaju metal, rock, hip-hop... Ali, koliko ja znam ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja, no mnogo njih ne poštuje to tzv. pravilo.
Mene glazba koju slušam drži raspoloženim. Da nema te glazbe, tko zna gdje bi ja danas bio (i bi li uopće bio). Pa nije li takva vrsta glazbe za to i namjenjena?! Obožavam se razbacati po sobi kad upalim npr. La Torturu, koliko god to čudno vama zvučalo... Ali, naravno nije pop glazba orijentirana samo na brze pjesme. Postoji jako puno laganica u kojima se mogu pronaći; što u riječima, što u glazbi. Laganice su upravo onaj tip glazbe koje si puštam kad sam ubediran...
Mnogi misle da ta vrsta glazbe pjeva samo o ljubavi, što svakako nije istina! Možda većina i jest na tu temu, ali ima ih i koje govore o socijalnim problemima, o Bogu, o prijateljstvu... Mogu vam navesti dosta primjera...
Ali, iako slušam mostly pop, obožavam grupu Within Temptation o kojoj ste već mogli čitati na ovom blogu. Isto tako, volim Linkin Park, Evanescence, a nerijetko se znam uhvatit kako mi sviraju i poneki hitovi grupa kao što su The Rasmus, Green Day ili System Of A Down... Ali, bilo kako bilo, pop glazba će mi uvijek biti na prvom mjestu... Zašto? Odgovor se nalazi u ovom postu. Čak ni ne trebate čitati između redova da biste to shvatili.
Uvjeren sam da će biti onih koji me neće shvatiti, ali to je moj stav, moj ukus, i prije svega moj život o kojem sam odlučujem...

- 17:16 -

Leave a mark (18) - Waste color - No reason to touch this

nedjelja, 08.10.2006.

I'm Sorry (Gomennasai)

Image Hosted by ImageShack.us

Otvaram oči
Pokušavam vidjeti ali sam slijep
Pokušavam čuti ali sam gluh
Ne sjećam se kako
Ne mogu to podnijeti
Ne mogu podnijeti bol

Pretvarao sam se da je u redu
Izgubio sam se u magli
Tako savršena obmana
Tako velika laž
Umro sam u snu
Poskliznuo sam se na rubu
Pokušavao sam te doseći
Tako kobna želja

Otvaram oči
Pokušavam vikati ali sam nijem
Pokušavam disati ali nemam zraka
Ne sjećam se zašto
Ne mogu to podnijeti
Ne mogu podnijeti bol

Između nemoći i zbunjenosti
Lako sam ishlapio
Između igre i iluzije
Nikad nisam shvatio

Volio bih da mogu zamahnuti čarobnim štapićem i vratiti sve na staro... Toliko bih toga volio promijeniti... Htio bih ispraviti sve pogreške koje sam učinio... Neke od njih si vjerojatno nikad neću oprostiti... Zašto je uvijek jednako? Grijeh, kajanje... Oprost?
Želim zaspati... I više nikad se ne probuditi...


Gomennasai for everything
Gomennasai, I know I let you down
Gomennasai till the end
I never needed a friend
Like I do now

by: t.A.T.u.

- 14:12 -

Leave a mark (10) - Waste color - No reason to touch this

utorak, 03.10.2006.

Lost...

Image Hosted by ImageShack.us

Što je to što ljude čini nesretnima? Zašto se obaziremo na tuđa dobacivanja? Zašto imamo osjećaje? Kako naći pravog prijatelja? Zašto volimo, a ta ljubav nam je neuzvraćena?
Previše pitanja, a premalo odgovora... Ljudi su komplicirani... Ja sam kompliciran... Tako bih volio moći mrziti što volim, volio bih da nemam osjećaja... Ali kako? Jer upravo ljubav i osjećaji nas čine ljudima, čine nas posebnima... To je ono što nas razlikuje od životinja i biljaka...
Nemati volje za životom je kažu, najgore... A kada nemam volje za životom, ali isto tako ni hrabrosti za smrt... Kakva sam ja to onda osoba? Zaslužujem li ono što imam? Zaslužujem li željeti ono što nemam?

How does it feel to be lost inside?
How does it feel to be dead inside?
I know...
I am...
No more?

- 01:25 -

Leave a mark (4) - Waste color - No reason to touch this

srijeda, 13.09.2006.

Nije važno gdje

Danju se smijem, noću plačem
Izgubljen u gomili, tražim izlaz
Tražim tebe, tko god da si
Trebam nekog da me shvati

Nađi me, molim te
Okreni moj svijet

Često pokušavam spavati
Da bi te san donio
Često pokušavam pobijediti
Da bi te za nagradu dobio
Znam da si negdje blizu
Nije važno gdje
Ja te čekam

Izdržat ću, obećajem ti
Ali moraš me naći, obećaj mi
Promijeni mene ili njih
Teško je disati moj zrak

Nađi me, molim te
Okreni moj svijet

Često pokušavam spavati
Da bi te san donio
Često pokušavam pobijediti
Da bi te za nagradu dobio
Znam da si negdje blizu
Nije važno gdje
Ja te čekam

Zar je tako tih ovaj poziv u pomoć
Zašto me još uvijek ne čuješ
Bojim se da gubim osjećaje
Požuri prije nego bude kasno
Nađi me, molim te

Često pokušavam spavati
Da bi te san donio
Često pokušavam pobijediti
Da bi te za nagradu dobio
Znam da si negdje blizu
Nije važno gdje
Ja te čekam


Posvećeno svim usamljenim dušama...

- 23:22 -

Leave a mark (10) - Waste color - No reason to touch this

petak, 08.09.2006.

School & all the shit it brings

Image Hosted by ImageShack.us
Opet ja! Napokon je završio i prvi tjedan. Ovo je grozno... Ne mogu smisliti školu, profesore, a ni većinu ljudi s kojima idem u razred... Skoro svi me živciraju na svoj način... Kad se samo sjetim kako sam prije imao pozitivno mišljenje o razredu, to se sada potpuno promjenilo. Jedine osobe koje jednako volim i o kojima nisam promjenio mišljenje su ujedno i moji najbolji prijatelji... Ali, s njima sam provodio svaki dan tijekom ljeta, pa je možda to razlog tome. A osim toga, ne mogu podnijeti da ponovno moram svaki dan na nastavu. Totalno mi propada dan... Mislim, oduvijek mrzim školu, ali nikad ovoliko... Tek je počelo, a ja se već molim da završi... Nema smisla... Osim toga, zadnjih sam tjedana stalno živčan i svaka me sitnica povrijedi. To se još više povećalo početkom škole jer sam sad češće među ljudima nego po ljeti. Kako reagirati kad ti npr. netko koga nisi vidio cijelo ljeto pita jesi ti možda gay? Ili kad te netko tko se prema tebi odnosio kao prema bliskom prijatelju sada zaobilazi u širokom luku?
Osim toga, osjećam se kao da me nitko ne shvaća ozbiljno. Zašto svi uvijek sve taje od mene? Zašto ja s nekim ne mogu podijeliti tajnu? I kako da onda budem uvjeren da nešto vrijedim?!
I onda se ljudi čude što slušam pop glazbu. Nije li pop upravo ta vrsta glazbe koja bi trebala poslužiti svrsi da te oslobodi depresije... E pa jedini dio mog dana kad sam sretan jest kad slušam glazbu... Ona mi pomaže da barem na trenutak zaboravim na sve što me muči (osim ako u tom trenutku ne slušam glazbu koja me još više baca u bed... Ne mislim na vesele pop pjesme pod ovim). Ali, tko to shvaća...
Uglavnom, želim vam svima da uspješno završite i ovu školsku godinu i da se ne živcirate oko toga kao ja.

- 21:11 -

Leave a mark (8) - Waste color - No reason to touch this

subota, 02.09.2006.

Difference

Image Hosted by ImageShack.us

Uvijek mi je najteže započeti post, ali možda je najbolje odmah prijeći na stvar. Često se pitam zašto sam takav kakav jesam. Što su to moji starci zgriješili pa se Bog sad osvećuje meni? Zašto je grijeh biti drukčiji? Pa zar nismo svi ljudi, a griješiti je ljudski... Zašto ljudi imaju potrebu praviti razlike među drugima? Zar ne misle da će svojim postupcima možda zauvijek promijeniti nečiji život? Toliko puno pitanja, a tako malo odgovora... Sva pitanja koja sam postavio, postavio sam ih zbog toga što se to sve meni dogodilo. I onda se pitam zašto sam takav kakav jesam; pa upravo zbog svih tih gadova kojima sam bio objekt ponižavanja. Ali znate što je još gore od svega toga?! Kada osoba koja te poznaje još od malih nogu kaže da nije istina da si bio ponižavan od strane tih sebičnih kretena. Što onda učiniti? Je li ta osoba bila slijepa ili jednostavno premlada da bi shvatila? Vjerojatno ne zna ni sama.
Koje razlike? Pa za početak vjerojatno kad muška osoba ima pomalo čudne tikove i pokrete pa je zbog toga proglašen pederom. Onda to što muška osoba ne sluša glazbu kavka doliči jednoj muškoj osobi pa je zbog toga proglašen pederom, pa onda to što se muška osoba druži uglavnom s ženskim osobama pa je zbog toga proglašen pederom... Trebate još? I ja mislim da ne...
Crnci i bijelci, metalci i šminkeri, hetero i homo; svi su ljudi! Nije li tako? A oni koji prosuđuju ljude po boji kože, po glazbi koju slušaju ili po tome s kim se jebu, trebaju malo razmisliti o tome, pa će shvatiti da su jedina osoba koja im u životu odgovara upravo oni sami. Koliko god mrzio takve ljude, moram priznati da ih s jedne strane i žalim...

- 16:40 -

Leave a mark (11) - Waste color - No reason to touch this

ponedjeljak, 21.08.2006.

Within Temptation

U ovom postu napisat ću vam kratku biografiju jednog od mojih najdražih bandova.
Image Hosted by ImageShack.us
Within Temptation je gothic band iz Nizozemske. Sastoji se od šest članova: Sharon den Adel (vokal), Robert Westerholt (gitara), Jeroen van Veen (bas), Stephen van Haestregt (bubnjevi), Martijn Spierenburg (klavijature) i Ruud Jolie (gitara). Within Temptation su započeli karijeru 1996 kada su izdali prvi demo nazvan Enter. Isto ime imao je i njihov prvi album – Enter. Drugi su album izdali 1998., a nazvan je The Dance. 2000. godine izdaju album Mother Earth s kojim su se dokazali i kod šire publike. Kada prvi singl Our Farewell nije dobro prošao kod publike, objavili su Ice Queen, Mother Earth i Running Up That Hill. 2004. objavljuju novi album The Silent Force, a prvi singl skinut s albuma bila je pjesma Stand My Ground. Pjesma je bila veliki hit, a popraćena je singlovima Memories i Angels. U prosincu 2005. Sharon i Robert su dobili prvo dijete, kćerku koju su nazvali Eva Luna. Novi album samo što nije vani.
Za one koji ih dosada nisu slušali, preporučujem slijedeće pjesme: Mother Earth, Aquarius, Stand My Ground, Our Farewell, In Perfect Harmony i The Swan Song.
Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us Free Image Hosting at www.ImageShack.us

- 17:17 -

Leave a mark (10) - Waste color - No reason to touch this

ponedjeljak, 14.08.2006.

Not in the mood

Image Hosted by ImageShack.us
Hello! Iako znam da me skoro nitko ne čita, ja sam i dalje uporan, pa objavljujem nove postove. Nego da ja prijeđem na ono zašto sam odlučio napisati ovaj post. Nonstop sam neki sjeban. Mogu reći da se radi samo o zadnjih par dana, ali lagao bih. Stalno sam sjeban. Doduše, ne toliko intenzivno koliko zadnjih par dana, ali svejedno... Cijelo vrijeme razmišljam o svakakvim sranjima. A osim toga osjećam se kao fuckin' varalica, fuckin' lažljivac. Svaki put kad izađem van s društvom, programiram si osmijeh koji kao da ne smije sići s mojeg lica dok me drugi gledaju. Upravo zato svi vjerojatno misle da sam najsretnija osoba na svijetu. Ali, kad se vratim u svoju sobu, opet postajem ono sjebano stvorenje koje smatra da ne vrijedi ni makovog zrna. Osjećam se tako sam, kao da nema nikog na mojoj strani. Kao da ne zaslužujem imati nekoga kraj sebe. Ali, čak i ako mi netko kaže da mu je stalo do mene i da mu značim, meni je teško povjerovati u to. Kako bih JA nekome mogao nešto značiti?! Mrzim se, ne mogu opisati koliko. Nisam dostojan drugih ljudi. A tako ih trebam. Trebam prijatelje kraj sebe. Trebam nekoga kome mogu sve reći, kome ću vjerovati kao Bogu. Zar previše tražim? Samo mi je potreban jedan iskreni prijateljski zagrljaj, iskreni prijateljski razgovor, jedan/a pravi/a prijatelj/ica. Ali ja to ne zaslužujem. Ma zašto ja pravim strku kad ionako imam krov nad glavom i pun stomak - kako bi rekli moji starci. Ali, zar starci ne shvaćaju da nam nije potrebno samo materijalno?! Zar sam ja bezosjećajan? Eh, da bar jesam!

- 02:00 -

Leave a mark (15) - Waste color - No reason to touch this

četvrtak, 10.08.2006.

Family... Or not?!

Image Hosted by ImageShack.us
Hello ljudi! Thnx onima koji su mi komentirali prvi post, iako sam do tih komentara došao nepošteno. Znam da sam gad što sam žicao od ljudi da posjete moj novi blog, ali kako bi me inače itko čitao?! Nadam se da će vas s vremenom biti više. A opet glupo mi je ići od bloga do bloga i pisat nešto tipa: "Imam novi blog, svrati." Ma uglavnom... Još nikog nisam stavio u linkove, ali čim pribavim (ajme kak ovo odurno zvuči) malo više čitatelja, obećajem, hoću.
Jučer sam razmišljao o nečemu totalno glupom. Legica me potakla na razmišljanje o tome. Pričali smo o obiteljskim odnosima (tetama, ujnama, obiteljskim ručkovima bla bla) i dao sam si oduška razmisliti. A sve to da bi shvatio da uopće nisam vezan za svoju takozvanu obitelj. OK, mama i tata - to je normala, ali sve dalje od toga kao da i ne postoji. Imam hrpetinu teta, još više bratića i sestrični, ali nikad s njima nisam bio posebno blizak. Kad bolje razmislim, ja zapravo prema njima ništa ni ne osjećam. S njima sam možda na jednoj maloj razini više nego s potpunim strancima koje svaki dan viđam na ulici. Istina, kad sam bio manji, često su se obitelji međusobno posjećivale, ali s godinama je to sve palo u zaborav. Ništa bolja stvar nije ni s mojim polubratom. Makar je stariji od mene malo više nego duplo, nikad ga nisam gledao kao nekog uzora od koga bih mogao tražiti savjete. Možda su uzrok tome upravo godine, ali možda i to što se viđamo samo za rođendane i blagdane. Ne zvuči li to užasno? Jedino mi je žao što mi polusestra živi u Zagrebu, tako da s njom nisam u mogućnosti imati veće kontakte. Ali kontam si da smo nas dvoje dosta slični, te da bi se odlično slagali da smo si samo malo bliže. Možda će ovo što ću sad reć zvučat grozno ali većom obitelji smatram prijatelje, koji zauzimaju i veći dio moga srca nego sama obitelj. Ne znam tko je tome kriv - ja, oni ili položaj zvijezda(!), ali znam da bez prijatelja ne bih mogao, što za rođake baš i ne mogu reći. Ali, tko zna, možda vrijeme učini svoje pa jednom sazrijem i promijenim mišljenje. Jer tek mi je 18, ne?

- 16:29 -

Leave a mark (9) - Waste color - No reason to touch this

srijeda, 09.08.2006.

1st

Pozdrav svima! (ako vas uopće ima!) Dosada sam pisao već puno blogova, ali isto tako sam ih i zatvarao. Nadam se da s ovim neće biti tako. Trenutno pišem još jedan blog, ali neka adresa zasada ostane tajna. Na ovom blogu ću vam pisat o svom "predivnom" životu, o svojim sranjima, o stvarima i ljudima koje volim ili mrzim, a nekad možda objavit i pokoju pjesmu. U ovom postu neću se hvatati nijedne teme konkretno, a prvi "pravi" post napisat ću valjda sutra.
Odmah ću napomenuti: Ukoliko ste se odlučili posjetiti moj blog kako bi me ispljuvali, razmislite još jednom o tome i shvatit ćete da nemate nikakve koristi od toga. Ja neću nikoga pljuvati, pa se nadam da tako isto nitko neće mene.
Pozdrav!

- 16:00 -

Leave a mark (8) - Waste color - No reason to touch this

<< Arhiva >>

< veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Image Hosted by ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se