ideš...prođeš selo, dva, tri, deset...
i svugdje jedne kuće, jedni šorovi i sokaci, jednaka polja i livade uokolo, jednake guste visoke šume, jednake zamuljene riječice, krcate drezge, šaša, trske i oraška, jedna te ista ravan sumora i pjesme!
Naša stepa! Slavonija!
MILOVO SAM...
Milovo sam garave i plave,
Dosta cura za života svoga,
Al što tebe - to ni jednu tako,
Curo draga iz sokaka moga.
Tarabe sam rad' tebe preskako,
Po baštenih skrivao se kuti,
I kad jasmin i kad dinje mire
I kad lišće i vene i žuti...
K tebi curo šuljo sam se draga
Kroz straže oca ti i maje,
Kruhom pito lajava Garova,
Dok ti vrele kradoh poljubljaje...
Čak i danas ja ti dršćem, čeznem
Vazda željan zagrljaja tvoga.
Pregorjet te ne znam i ne mogu,
Curo draga iz sokaka moga
(Zagreb, 4.2.1910. I.Kozarac)
O MENI
Ime:Snaša
Lokacija: Srijem a priko Vuke Slavonija
O meni: Krupna, ocrvena, zdrava. Kratka u koraku.
U licu ozbiljna ali i vedra. Neozbiljna rijetko kad; samo za večeri i tamo u svetke, za besposlice.
Na glavi obično marama, kožušak s ogledalcima, skute bez vezova.
U svetak istom nešto svečanije, gologlava, s pletenicom i zolufima. Volim doći na divan, zaigrati u kolu i zapivati, pošaliti se sa svakim, stati i s kojim momkom ali taknuti se ne dam!
Čim se divan malo prorijedi, vidiš, nema me, krišom umaknem.
Neće mi se, da me kakov momak prati do avlijskih vrata.
O daljemu u mene nema ni govora ali jednom....'ko zna
VOLIM...
Volim:Svoj grad, Srijem,Slavoniju i folklor, volim LADO, svoje prijatelje, ljude koji imaju smisla za humor, pjesmu, tamburu, čašu dobrog vina....crno-bijele filmove, dobre viceve, smjeh do suza, masne bećarce i dobre tamburaše.
Ne volim:Aroganciju, nepravdu, laži, čekati u redu za....,ne volim hipohondre, preglasne ljude, tijesne cipele, ne volim kad mi gaće uđu....tamo di već uđu, umišljene, dvolične...kravataše za koje uvijek mora biti mjesta u prvom redu...zle jezike, vječne žicaroše, ne volim psovače i ulične pljuvače...ljude koji me ne gledaju u oči dok razgovaraju sa mnom, ne volim one koji brinu tuđu brigu.ne volim ...
* ....ima još...čekam inspiraciju
IZ SUMRAČJA(fragment)
Tiho zamire slavonsko selo. Tiho tijano. Smiruje se ko labud na jezeru.
Zrak tek da se nija.
Tiha struja raskošne noći sipa miris cvijeća. Povija se povrh sela i šljivika; nad njima si rastresa mamljivo i opojno bivstvo.
Živice zamiru.
Šljivici se smiruju.
Ogromne sjene sumračja plaze po zemlji sve tiše i sve polaganije, dok konačno ne sustaju.
I onda stoje nepomične, mrtve. Visoke do neba.
Čevkanje pasa zamnije zrakom samo na čas. Odmah se izgubi u beskrajnoj tišini.
Sve se smiruje, uspavljuje.
U to doba poniknu nekakove sjene i onda se miču. Žive su.
Lagano plaze one pokraj šljivika, pokraj onih niskih ograda od prošća. -
I onda prebacuju te ograde i izmiču, nestaju među stabaljem, u mraku, u noći. Ko utvare.
Suvo prošće za njima samo na kratko zalomi, zapucketa i - muk.
A tamo kud su one iznikle, nestale, tamo se onda rađa šapat, oživljuju sanje, smiruju čežnje, niče ljubav, diše tajni život.
Tamo caruje mladost.
I pletu se priče, životne priče.
Zapalite svijeću, položite cvijeće i upišite se u spomen knjigu, za sve one kojih više nema.
http://www.spomenik.net/
PRIČA O GRADU
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.
Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu.
Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.
Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe.
Grad - to ste vi.