Dođi drugo na divane

subota, 27.09.2008.

BILA SAM U MEĐUGORJU

Hvaljen Isus i Marija

Svatko iz nekog razloga odluči krenuti put Međugorja, noseći neki svoj teški križ...možda ste se našli u situaciji kada osjećate kako vam život kreće niz brdo, kako vam je sreća okrenula leđa, prijatelji više nisu prijatelji, kako ste toliko toga dali a ništa niste dobili za uzvrat, kako nemate kontrolu više nad ničim, gubite volju, suze su zamjenile smijeh...počinjete osjećati strah, paniku i postajete svjesni kako si morate pomoći...Prijateljima više ne vjerujete jer nikoga i ne zanima kako ste, imate li kakvih problema, sumnjate u sve i svakoga, izgubljeni ste...
Nemojte odustati sami od sebe... Izađite, družite se, hodajte, šetajte po prirodi, pjevajte, idite u Crkvu, meditirajte...osnažite svoje tijelo, svoju vjeru i svoj duh,
...Pođite i vi u Međugorje. Vjerujte, svaki čovjek koji je došao u Međugorje, došao je sa nekim svojim "križem".
Sestra Dominika je lijepo o Križu rekla:

Kada nam se na našem životnom putu ispriječi neka kriza, nešto što nazivamo križem, često se u prvi mah ne snalazimo. I prva reakcija je: zašto? zašto baš meni? Teško možemo tu krizu shvatiti i prihvatiti kao priliku za suočenje sa životom, samim sobom.

Image and video hosting by TinyPic

Često se volimo ponositi znakom križa, pokazivati ga ili na grudima kao nakit od zlata ili na uzvišicama naših planina ili u našim kućama. I to je dobro. Ali kad dođemo u situaciju da taj križ prestane biti samo ukras a postane dio naše stvarnosti onda to ide puno teže. Kada postane naša stvarnost uobličena u bolest, neuspjeh, gubitak, ostavljenost, neku tragediju, razočarenje nad bračnim drugom, djecom, zajednicom, kolegama, poslom..., onda nemamo toliku potrebu pokazivati ga, dičiti se, mahati njime. Postajemo tada tiši, lišeni buke, zabavljeni sami sobom, tražeći moguća rješenja.

Križ je samo zato tu da nas usmjeri na bitno, unutarnje, na snage koje su pohranjene u nama a darovane su nam kao mogućnosti prihvaćanja i preobrazbe. Nuka nas tražiti smisao životnoga križa izvan onoga vidljivog, onoga što je vani, bučno i napadno. Križ traži poštovanje i strahopoštovanje pred patnjom svojom i patnjom drugog pokraj nas. Križ nas oplemenjuje i vraća nam naše ljudsko dostojanstvo. Jer križ može nositi samo čovjek. I samo prostori čovjekove duše mogu vidjeti smisao križa.

U susretu sa svojim osobnim križevima mi susrećemo Isusa koji nas ne ostavlja same, nego nam otkriva nove mogućnosti. Prihvatio je križ i ustrajao do kraja. Ostao je sam, razgoljen, od ljudi prezren, neshvaćen, poražen izložen pogledima znatiželjnika.
Ako u svom životu doživimo samo nešto od ovoga, znat ćemo kako to boli iznutra. Vanjska bol nije ništa prema onoj unutarnjoj.

KRIŽ NAŠ SVAKIDAŠNJI
Ponekad smo spremni prihvatiti i ponijeti neke izvanredne križeve, pa i one teške koje nam život donese; nekako nađemo snagu za nositi ih, ali križ svakodnevlja postaje nam nesnosan. Ono kad nas drobi i melje svakidašnji dosadni posao, ili odnosi sa najbližima, ili surovost moranja.

Sve nam to postane križ kojega ponekad i nesvjesno želimo skinuti s vrata, stalno protiv njega mrmljamo, stalno smo nezadovoljni, nešto bismo mijenjali a opet nemamo dovoljno snage za to. Dođemo u situaciju da kažemo kako više ne možemo ovako dalje, da konačno treba nešto drugačije, ali se ne možemo ni milimetar pomaknutu na drugu stranu.

Kad uvidimo kako nam je naša svakidašnjica postala veliko opterećenje, gubimo volju za bilo što učiniti, kad nam rutina oduzima radost života, kad nas napuste nove ideje, kukamo o težini života, kada se osjećamo jadni i mislimo da nas nitko ne razumije, vrijeme je da se suočimo sami sa sobom i našim svakidašnjim križem. A on je tu uz nas, u nama, s nama. Ne možemo ga previdjeti jer je srastao s nama samima.Jedino što možemo učiniti je prihvatiti ga ili odbaciti, zagrliti ga ili se boriti protiv njega.
Isus nam nije rekao da uzmemo "njegov" križ, nego "svoj" vlastiti križ i da ga slijedimo.
Mi često mislimo kako je naš križ najteži a drugi ljudi imaju lakši. Tako zaboravljamo da je isti "tesar" oblikovao i križ i leđa koja ga nose. Svatko od nas ima svoju mjeru. Onu koja je samo njemu dovoljna kako bi preko svoga križa došao do radosti života.

To možemo shvatiti tek ako pogledamo svoj život kroz zrcalo Isusova uskrsnuća, koje nam pokazuje što je doista važno, najvažnije, i da nikad ne dignemo ruke od samih sebe, nego da u svemu iskusimo zajedništvo s Kristom. I u patnji i u radosti i u križu i u pobjedi.
Nije dobro zaboraviti kako u naš život spada i zdravlje i bolest, radost i žalost, rađanje i umiranje, pobjeda i poraz, uspjeh i neuspjeh. Sve je to samo život. Život nama darovan kao put i prilika za istinsku ljudskost u svijesti Božje nazočnosti u svemu.

- 21:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 22.09.2008.

43. VINKOVAČKE JESENI -

Oj Vinkovci, grade na Bosutu

"Oj Vinkovci, grade na Bosutu, što god imaš, sve ti je na glasu,
zato čuvaj iz povijesti tvoje, lijepe, stare, običaje svoje."

Slavko Janković

43. VINKOVAČKE JESENI

Slavonija, Vallis Aurea, područje je
na kojemu generacije ljudi ostavljaju
tragove svoga mukotrpnog rada,
pa tako i kulture koja se već stoljećima
širi žitom okupanim sokacima.

Vinkovačke su jeseni izašle iz duše
slavonskoga čovjeka, one su potvrda ljepote
ove ravnice, na njima Slavonija
govori svojim glasom.

Upravo zato ovom smotrom kulture i
običaja želi se pokazati sve što Slavoniju
čini posebnom, i to baš u vrijeme kada
stanovnike ovoga kraja Jesen nagrađuje
za svoju upornost i nesebičan trud.

On i zemlja kao da dijele zajedničku sreću,
a Slavonac i radost i tugu i smisao za humor
iskazuje pjesmom.

Pokazat će on to u gradu od starina,
u srcu Šokadije , i na svim Jesenima
pokazivati da su «pjesme naša povijest,
u njima čuvamo dobro i zlo svoje».

Svoju duhovnu profinjenost izkazivale su
i iskazuju Slavonke izrađujući izuzetno lijepe
i karakteristične nošnje.

Da te nošnje ne bi ostale skrivene
u ladičarima, da se vedri slavonski
čovjek raduje i iskaže svoju snagu
i iskonski pečat - to je bio glavni, ako ne i
jedini motiv okrune ljepote slavonske ravnice
smotrom na kojoj će zabliještati
bjelinom ruho narodno, zaciktati tambure
i gajde zaguditi, a Slavonci zapjevati široko,
otegnuto, «k'o ova zemlja što ih rodi».


I MOJ KUD JE BIO NA VINKOVAČKIM JESENIMA


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Hvaljen Isus i Marija,

Dugo se nisam javljala, eto neka me strka i gužva spopala pa neda sjesti za računalo.
Sve ovo vrijeme iskoristili smo u spremanje za Vinkovačke, i isplatilo se. Na ovim Jesenima nastupilo je 56 odraslih folklornih skupina.
Svake večeri njihove nastupe pratila je prosudbena komisija u sastavu mr.sci. Ljubica Gligorević za etnologiju, prof. Zdenka Ivanković za pjevanje, prof. Smail Gagić za glazbu, te Aleksandar Nović za folklor.
Prema njihovom mišljenju najboljim se, na ovogodišnjim Folklornim večerima pokazao KUD 'Slavko Janković' iz Rokovaca – Andrijaševaca. U tom Kud-u igra i moja druga Marija. Drugi su Slakovci...

Naravno da smo se nadali kako ćemo imati dobar plasman naughty
i bili smo čeeetvrtiiiii !!!
Svi smo bili zadovoljni, najviše naš privremeni voditelj pjevanja Dario Gelo iz Bogdanovaca a i naš predsjednik kojeg je jako teško zadovoljiti.

Ma kaže moja druga Marija: "eto, govorila sam ja, da ja i moja druga igramo u najbolji kud-ova". laze

Ma imam najbolju drugu na svitu. Ona meni ovako piva:
Drugo moja da ti dadem malo,
na meni se nebi ni poznalo"

*****************************************
Kad zapivam i tijo i lipo
kako možeš da ne dođeš diko

Pismo moja dozovi mi diku
da mi dođe da mi srce prođe

Aoj drugo kako se gledamo
kad na ćošku jednoga čekamo


Kažemo si mi svašta ali nikad se ne posvađamo. Jednom smo skoro...ali smo se brzo izmirile, znamo da ne možemo dugo ćutit' i jezik mora lajati, zato ga je Bog i stvorio. Kaže ona meni i puno lipoga, pogotovo kada sam nješta tužna, onda mi i nalaže taki lipi stvari, a eto važno da sam ja sretna, nije važno što to nije istina...
Ma nema meni do moje druge. ovako nas dvije svaki dan pijemo kavu i tračamo, pardon!...divanimo. I nećete vjerovati uvijek nađemo materijala za divan...ajoj da nas ne'ko čuje šta sve...bolje da ne! ... ali eto, mi se ispovidimo i opet ispočetka. wink


Lolo moja ma do večer dođi
dođi drugo na divane doće lane
prilaz priđi u kiljer uniđi
dođi drugo na divane doće lane


"....đetelina sa četiri pera
dođi drugo na divane, doće lane
pođi drugo za mojeg đevera
dođi drugo na divane doće lane.

- 18:48 - Komentari (29) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se