Sidro života
| < | prosinac, 2016 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Koristi talente koji su ti dani, da ne bi ostao bez njih. Pomozi dalje kad se tebi pomogne. Ljubav nadvladava sve poteškoće i razbija svaku barijeru tvog života; samo ako joj to dopustiš. Budi to što jesi i znaj - netko će to znati cijeniti. Ovdje sam da širim dalje nadu koju osjećam u srcu, jer i tvoj život je DRAGOCJEN. :)
Koristi talente koji su ti dani, da ne bi ostao bez njih. Pomozi dalje kad se tebi pomogne. Ljubav nadvladava sve poteškoće i razbija svaku barijeru tvog života; samo ako joj to dopustiš. Budi to što jesi i znaj - netko će to znati cijeniti. Ovdje sam da širim dalje nadu koju osjećam u srcu, jer i tvoj život je DRAGOCJEN. :)
Linkovi
02.12.2016., petak
Sve počinje kad kažeš - HVALA TI
|
"I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro". Postanak 1:31  Zašto smo tako zabrinuti? Tako opterećeni svime što nam se potkopa pod srce i zakači za misli što pokušavaju preletjeti svaku potencijalno negativnu misao.. Noću pokušavamo zaspati, ali ne ide, jer nam srce steže sve ono što ne možemo ničim promijeniti. Upravo to. NIČIM ne možemo promijeniti neke stvari koje su se dogodile. Razočaranja, gubitak voljene osobe, ili pak stvari koje se uopće nisu ni dogodile. Uvjereni smo kako nam je život koma i kako bi najradije da se nismo niti rodili. Ili barem da nam je život idealan i bezbrižan. Jer naravno, Bog je dužan učiniti da nam u životu sve ide baš onako kako smo si zamislili. Hm.. Što je zapravo Božja "dužnost"? Nije li sve što dolazi od Boga dar, a ne Njegova obaveza? Naravno, mnogo je onih koji ni ne vjeruju da Bog uopće postoji. Ako ne možeš dokazati da nešto NE postoji, zar to nije očiti dokaz da baš zato i postoji? A ako bi mogao dokazati da je Bog pokrenuo Big Bang i kada bi ga mogao uslikati u stvarnom obliku, zar to ne bi značilo da je mjerljiv i da nije nimalo iznad nas? Vječna misterija, a opet tako jednostavna istina. Naš život nije puka slučajnost. Sve što vidimo, osjećamo, proživljavamo, s nekim je smislom stavljeno na naš životni put. Tolika iskušenja u koje zapadnemo.. Znaš o čemu pričam. Trenutak kada sam sebe zapitaš što je ispravno. "Što da izabrem? Hoću li zbog toga ispaštati? Hoću li dobiti išta zauzvrat?" Mi smo ljudi tako proračunati. Ne dajemo dio sebe, a da pritom ne pomislimo "Kad će mi se to vratiti i kako?". A Bog? Sve što čini, čini iz nesebične ljubavi, jer nas toliko voli. Stvorio nas je da upoznamo da je On Ljubav i da budemo istinski sretni. Ako želimo, svakodnevno možemo uočiti čuda Njegove ljubavi. Čim otvorimo svoje oči i postanemo svjesni zraka koji udišemo i kucanja našeg malog srca, možemo uvidjeti da je naš život dar i predivan blagoslov. A čime smo mi to zaslužili? Možda time što prvo mislimo na sebe, a onda na onoga do sebe? Ili time što gunđamo čim ne dobijemo ono što smo "željeli"? Smiješno ili žalosno, ali istinito - to što mislimo da želimo, ponekad se pretvori u ono za što kasnije kažemo "ne, promijenile su mi se želje, sada želim ovo, a ne ono" ili to što smo željeli svim srcem, na kraju ispadne nešto što nam donosi samo loše, što nas prazni, što nam oduzima slobodu duha i radost u čitavom biću. I upravo u tome je stvar. Mi NE VIDIMO što će biti kasnije i ne možemo vidjeti kako će život utjecati na nas. Ali postoji Onaj koji MOŽE. Ako se pobrinio za ptice što nebom lete, i što je tako prekrasno odjenio poljski cvijet što danas jest, a sutra već osušen leži na zemlji, koliko li se tek neće pobrinuti za nas, "Njemu slične"?? Zar bi ostavio svoje najsavršenije djelo stvoreno, da propada pod hrđom vremena i olujama što ih pokreću oni koji ne žele vidjeti ljepotu svoga života, pa slabi, tužni i ljuti, upadaju pod vodstvo zla, koje samo vreba trenutak kad ćemo posumnjati da nas Bog voli. Ostavit ću za jedan drugi post razmišljanje o tome zašto ljudi čine to loše što čine i kako se postaviti prema tome. Koliko smo puta osjetili u vlastitom životu prolazak one boli koja se činila neizdrživom? Koliko su nam puta drugi pomogli obrisati suze s natečenog lica? Koliko smo opet puta dobili u životu nešto i na kraju ostali povrijeđeni, shvaćajući da to ipak nije bilo dobro za nas? Sve što u životu prolazimo, za neko je dobro. Bol nas pročišćava, otvara oči, jača leđa, ruke, cijelo tijelo. Čak i kad mislimo da više ne možemo, preživimo. Kako? Zbog Onoga koji nas nosi kad nemamo više snage. Bog koji smiruje sve oluje. I koliko smo puta bili zahvalni zbog onog lošeg što nam se dogodilo, jer smo sada drugačije osobe - jače, znamo što želimo, znamo kako pomoći drugima u istim i sličnim poteškoćama. Svaki dar može biti ili blagoslov ili prokletstvo. Sami biramo kako ćemo gledati na ono što nam dolazi pred oči. Ako želimo, naš život može biti pun čuda. Bog čini čuda onoliko koliko Mu mi to dopustimo. Svaki treptaj oka može biti čudo, koje i jest, ako želimo gledati na to kao čudo. Doći ćemo, ako već nismo, do te točke u životu kada ćemo se okreniti i vidjeti kako je dobro sve što se ikad odigralo na polju naše sudbine. Zanimljivo je da možemo istog trenutka skočiti na tu točku. U svakom trenutku možemo reći "hvala ti, Bože, za sve" i naše će srce osjetiti mir i znat će kako je sve onako kako treba biti. Pokušaj. Zahvali. Opet. Još jednom. Zaklopi oči i reci "hvala ti, tata". Osjećaš li kako ti se život već pokazuje kao divan i pun nove nade, novih mogućnosti? Što Mu više zahvaljuješ, pogotovo u teškim trenucima, više ćeš vidjeti koliko si dragocjen i mir tvoga srca neće narušiti bol i brige. "I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro". Ako primijetimo u Bibliji, za sve drugo Bog kaže da je dobro kako je učinio. A za čovjeka? Veoma dobro. Naš Vječni Otac, sve što nam u životu daje, kad nas kori, upozorava, sve čini da bismo bili sretni, da bi nas sačuvao od razočaranja. Kad krenemo vlastitim putem, padamo. Ali On nas opet podiže. I kad Ga slijedimo, doći ćemo na nerazumijevanje svijeta. Ali imat ćemo mir. I ne, ne trebamo posustati. Jer Bog čini veoma dobre stvari za nas. On ŽELI da budemo sretni. Ali za pravu radost treba žrtvovati isprazne želje. Sve što vrijedi, ima svoju cijenu. Ali se isplati. Isplati se malo pretrpiti da bi bio sretan. Imaj pouzdanja. Jer svakako ćeš doći do te točke kad ćeš vidjeti da je sve bilo za tvoje dobro. Bolje dođi prije nego kasnije. Zašto? Zato da još duže ovdje na zemlji možeš biti sretan i druge učiniti sretnima. Zar nije predivno izmamiti osmijeh na nečije lice, nekoga podići iz blata, pružiti mu ruku? Znaš da je. Znaš jer je i tebi jednom netko došao i pružio riječi nade i ohrabrenja i tada si osjetio tračak sunčeve zrake, malo topline na svom srcu. Moj prvi post napisala sam 11.11., a danas je 2.12. Dugo je prošlo, zar ne? Zašto? Zato što sam osjetila na svojoj koži nešto čega sam se bojala da će se ostvariti. Ali tu sam. S novom snagom i novim mislima i s većom željom da ispričam svoja iskustva razočaranja i početka novog života, novih mogućnosti, ponovnog smijanja iz dna duše. Trebalo mi je neko vrijeme, ali kroz sve te dane osjećala sam da nisam sama. Osjetila sam odmah da je dobro što je tako. Ne, zapravo, da je VEOMA DOBRO. Ne boj se. Sve kroz što prolaziš, neizrecive je vrijednosti za čitav tvoj život. Samo vjeruj. Otvori oči već sada. I ne zaboravi. ZAHVALI. I još jednom. :) Oznake: nada, život, bog, ljubav, radost, iskustvo |