Linkovi

slobodno govori

13.08.2017., nedjelja

tko pjeva zlo ne misli

Iako sam ovaj blog zamislila kao moja razmišljanja o umjetnosti i ljepoti, filozofiji i duhovnosti, dobroti i humanosti, ne mogu ne započeti jednom temom o politici koja je svoje „krakove“ pustila u sve ovo gore navedeno. Danas se politika u sve upliće i ima moć da nam pokvari što god poželi. Tako sam ja, u ovih svojih četrdeset devet i kusur do pedeset godina života shvatila, da bez politike ne možemo, iako to željeli pod svaku cijenu i koliko god nam se ona gadila . Ono dekartovsko „mislim, dakle postojim“, slobodno danas možemo samo citirati. Prije će biti, „bavim se politikom, dakle stvarno postojim“, jer zanemarujući i zaobilazeći je svaki put kada želimo nešto promijeniti, kao da i ne postojimo. Ja bih samo voljela živjeti onako kako sam to zamislila već sa svojih petnaest; malo se moliti kojem god želim bogu, malo se družiti sa prijateljima i dragim ljudima, malo pjevati i zaplesati, malo putovati i dosta raditi, malo živjeti ovdje koliko god to želim i gdje god ovdje poželim. Izgleda da mi se u sve moje planove dosada uvijek miješala politika. Na više načina, potajno, kriomice ili javno, ja je nekako nisam nikad mogla zaobići. Ovo su za sad moje samo uopćene spoznaje.
Nedavno su Bošnjaci imali svoje izbore i to je lijepo da u jednom suvremenom demokratskom društvu manjine svaka za sebe vode svoju nacionalnu i kulturnu politiku (kad bi do kraja bili u tomu sposobni). Naime, kako se Bošnjaci nisu nikako mogli dogovoriti oko vlastitoga predstavnika, što su tadašnji izbori pokazali, po drugi puta je pobijedila predstavnica albanske nacionalne manjine, koja usput rečeno nije loša, ali ona ima dosta posla i u svojoj „matičnoj kući“. Problem je u tomu da su već po drugi put Bošnjaci „zasmetali jedni drugima“ i bez obzira koliko ih ima, a ima ih, fala bogu, u „lijepoj našoj“ puno i dovoljno, nisu pokazali demokratsku zrelost, niti izašli na izbore u pristojnom broju, a ona manjina toliko je „isfrustrirana“ različitim problemima koji se u bošnjačkim tijelima i institucijama provlače već godinama, da na kraju imamo to što smo dobili, a to znači: do sljedećega puta, sve ispočetka.
Ma pogledajmo samo bošnjačka kulturna društva u „lijepoj našoj“. Oni izgleda još uvijek nisu na čistu oko jedinstvene kulturne politike.; kako bi što trebalo izgledati, tko bi to trebao voditi i na koji način i s kim i što bi uopće trebali činiti s novcem koji im tako dobrohotno država godišnje isplaćuje?









Konkretniji opis svega toga dobit ćemo ako vam opišem kulturno djelovanje u jednoj bošnjačkoj udruzi u središtu Zagreba. „Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske“ osnovana je još devedesetih godina, fino je to sve bilo zamišljeno, sve dok cijela stvar nije počela propadati „iznutra“. Pri udruzi BNZH djeluje kulturni ansambl „Bosana“, koji uključuje djelovanje bošnjačkoga folklora i zbora. Tamo bi se trebali okupljati Bošnjaci zainteresirani za promicanje vlastite kulture i tradicije i njihovi prijatelji, ljubitelji bošnjačke kulture i sevdaha. I svi ostali dobronamjerni su dobro došli. Ispalo je da je sve to zatvorenoga tipa, da ne može doći pjevati ili učiti sevdah tko želi, nego tko je „politički podoban“, odnosno tko se izvrsno uklapa u nečije pojedinačne sebične interese onih koji ovu udrugu vode na ovaj način već godinama. Ja sam zbog svega toga bila isprva šokirana, naime sjetila sam se vremena iz mladosti kada sam nastojala sudjelovati u stvaranju bošnjačkih institucija koje bi trebale štititi prava Bošnjaka, a ne oduzimati im pravo na izražavanje vlastite kulture i tradicije na mjestu na kojem im je to po Ustavu Republike Hrvatske zagarantirano, međi ljudima koji se udružuju i djeluju zbog sličnih zajedničkih interesa, a to je zaštita i promicanje bošnjačke kulture i tradicije. I ne samo to, ispalo je da Bošnjaci, koji po svom rođenju i OIB-u imaju prednost i pravo davati svoj doprinos ovakvim i sličnim idejama, ne znaju i nisu sposobni pjevati sevdah, nego to trebaju učiti od „drugih“, u ovom slučaju „nebošnjaka“, koji se zbog nečega osjećaju „ugroženo“ na mjestu koje je nastalo da se manjina u „lijepoj našoj“ ne osjeća ugroženo i da na miru može lijepo pjevati izražavajući ljubav prema svome, bez ikakve bojazni da će im se to pravo ikada oduzeti. I da ironija bude veća, na osnovu „bošnjačkih para“ ovi drugi lijepo nastupaju i putuju po „lijepoj našoj“ i na taj način „predstavljaju“ one kojima je Ustavom zagarantirano da imaju pravo predstavljati sami sebe. I nije im u cilju promicanje bošnjačkih vrijednosti, a kao takvima ne može ni im ni biti, jer nisu to; nego, budući da su uspjeli „privatizirati“ cijeli ansambl, a naši su to dozvolili, da se malo podruže, zapjevaju i da džabice putuju po izletima sa parama onih koji ih imaju pravo dobivati i trošiti na osnovu svojih OIB-a i nacionalnoga kulturnog programa.
Ima tu još puno toga, pa ću vam cijelu priču ispričati ispočetka nešto kasnije.

- 18:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se