Akteri priče (sad ide u pozadini od C.Brothersa "Do it again",kao podloga predstavljanju-):
Nekoliko blogera. Vi naslutite koji.

Prpošni kakvi od davnina jesmo, dogovorismo se provesti jedan dio ljetovanja ekipno. S obzirom kako smo nas pet nasađeni svako na svoju grivu, s različitim ukusima od umaka za tjestenine do biranja glazbenih želja u automobilu (Gospođa Tatjana Mrduljaš u narodu poznata kao Tajči je meni bila silom nametnuta-), mogu reći da uopće nije boljelo. Čak naprotiv.
Riječ slatko koristim ( u tom se slučaju derem:"Daj mi slaaatkoooo!") kad želim nešto pojesti, a hvata me bijesna groznica slična onoj kad narkoman ide za heroinom i spasonosnom iglom. Elem, slatko mi je bilo i na moru, pogotovo onih par jutara kad sam prešećerio kavu u ugodnom društvu s tetama iz blogerske sfere negdje na Hvaru, u nekoj kampovskoj birtiji, na nekoj obali. Ajd dobro, nećemo sad cjepidlačiti slatko mi je bilo i kad smo se redali za slikanje ispod zalazećeg sunca. Ko u serijama na HRT-u. A slatko mi i bješe kad sam ustajao ranije od ostalih i smijao se usnulim facama teta blogerica koje su zaposjele glavno predvorje šatora nam omiljenog. Prevođenje engleskih pjesmuljaka s radija na maternji jezik nam bijaše omiljena i najdraža zadaća. Zaista je taj Engleski siromašan jezik, a nama tako slušljiv. I melodičan.
Jedino mi je kiselkasto bilo na putu za Kornate, kad nam je simpatična dama kelnerica uvalila najkiselije vino koje sam ikada pio u životu. Viško bijelo i Ribar su za njega misna vina. I sve to za 200 kn po osobi uključujući putovanje s malo ribe, kotleta, pogleda na stijene Dugog otoka i kupanje u blatnom jezeru.





Golf dvojka ispred je takodjer dio ekspedicije..





Ruta je bila Vir-Hvar no kreativni kao što jesmo, jel, malo smo je proširili (neki su akteri ispali nakon dvije trećine putovanja).
Relation:

Zagreb - Vir - Zadar - Dugi otok - mrvica Kornata - Split - Hvar - Jelsa - Vrboska - Makarska - Bosna - Rijeka - Svadba i još mnoogo manjih mjestašca po obali..


Mnogi nam rekoše kako je Hrvatska obala jedna od naj "ovo-ono", a mi skeptični kakvi jesmo krenušmo u provjeru istog. Kao prvo mjesto kontrole je bio otok Vir poznat po divljoj gradnji puno više nego po svojim ljepotama. Uvalica ispod je svakako jedan big pljusić. Noćni život se odvijao ispred apartmana i eventualno na plaži, al prvi dio smo ionako mislili provesti u penzionerskoj atmosferi, dakle ,jedi, pij, lezi i opet lezi. Sve u svemu nije loše. I ne može biti loše kad je ekipa dobra. Još da mi dotični momak pošalje recept za medovaču, ja sam već spremio kilu meda i rakiju iz Bosne.




Navratišmo i na sekundicu do Splita. Bilo je kratko al opet slatko. Dobri sendviči i još bolje voće iz Opuzena.



S Vira se zaobilaznim, ali isplativijim putem vrnušmo put Hvara. Ukrcali smo se s one strane Drvenika i kao drumski razbojnici projurili za tilo popodne cijeli otok Hvar. Moja sumnjičava Bosanska noga je opipala Hvarsko tlo i dao sam znak da je tlo tvrdo i prohodno kao i u drugim gradovima diljem lijepe naše. Čak je i zrak isti. Lavanda također miriše isto, kao i miris hrane iz restorana. Drvo tu drvo negdje drugdje. Jedina razlika je što je na Hvaru kava s mlijekom 16 kuna, a piva 30. U kafani, jel. Al ćeif je ćeif i ne moš ga naćerat iz sebe.



Pogled kroz prozorčić tvrđave je zaista impresivan, u podnožju Hvarska čaršija s mnogo usidrenih brodica.Šminka i pol. Rekoh sebi :"Siddarhta, ovamo se vraćaš jedino ako se usidriš s brodicom dole na mul. Svojom naravno. I kad mogneš počastit ekipu u Hvarskim birtijama, a da te ne izvrnu naglavačke.


Život avanturista ne bi bio zabavan da nismo opako zgriješili i svi otišli u zatvor. Zatvor ko zatvor. Mala sobica i rešetke. Jedino što se ovaj koristio prije par stoljeća i sada uglavnom služi za razgledavanje. I plaća se naravno.


Pakleni otoci





Hvar ne bi bio Hvar da nema poznatih uvala i uvalica do kojih se kopnom teško dolazi, ali opet tu dolazi do izražaja naš avanturistički duh, pa tako i naša ekspedicija pronađe jednu zaista idilčnu uvalu.
Dok su ostali drijemali u hladu ja sam se samoincijativno proglasio čuvarom i zaštitinikom plaže od susjeda s druge strane plaže koji su ipak malo kvarili idilu (grupa od desetak ultrabogatih Rusa je došla gliserom s poslugom. Još su na divljoj plaži pili šampanjac i jeli neko nepoznato jelo-). Čim je posluga ispratila bogataše poskidali su majice i brćnuli se u more na opći uzdah teta blogerica za koje sam mislio da su u dubokom drijemežu. Vrag nikad ne spava, pomislih.

Me



Uvala



Vrboska- mala Venecija, gradić na Hvaru koji me se najviše dojmio. Nije pretjerana gužva, cijene su okej, gradić je prekrasan s nekoliko impresivnih zdanja mostića, ne smrdi uopće za razliku od Venecije. Tamo se opet vraćam,sigurno.



Negdje oko Kornata


Biokovo s Hvara


S one strane Dugog otoka,visina oko cca. 115 metara





Nakon ekipnog druženja putevi nam se razidjoše te od nas 5 ostadosmo ja i drago mi stvorenje. Neplanski odlučišmo na tri dana zaviriti u Makarske čašice. Nisu se bitno razlikovale od Hvarskih osim po cijeni, nakon Hvara Makarska je došla ko melem na ranu.



I ovdje sunce isto grije


Nakon Makarske put nas je zvao prema Bosni. Dobro poznata cesta i krajevi me svaki put ostave bez daha. Kupreška visoravan.


Tijekom boravka sam ozbiljno razmišljao o ulaganju u domaće nekretnine.


I eto tako, cijeli godišnji prodje ko dan. Sad se znojim u hladovini iznajmljenog stanu u Zg i s čežnjom gledom ovih tisućinjak slikica što sam ih poslikao. Jbmliga da je bar djelić vratiti.
Ako Bog da sljedeće godine.


+
UPDATE

Pjesma koja je obilježila ovo ljeto (osim Tajči naravno-) :